Ajme meni/nama introvertima. Nedavno sam shvatila da smo još uvijek marginalna skupina.
U 2026., kada su gotovo sve ostale takve skupine izborile neko svoje mjesto, otkrila sam da neki još uvijek zaziru od nas ili se osjećaju nelagodno u našem društvu.
Unatoč tome što se o introvertima puno pisalo, piše i zna. Međutim, valjda je pisana riječ jedno, a živo iskustvo nešto sasvim drugo.
Onda sam se jedne večeri dugo vrtjela u krevetu dumajući o mogućem razlogu.
Pitala sam se što smo mi to Bogu skrivili. Ako ne baš Bogu, a ono ekstrovertima. Očito to što ne pričamo puno. U vremenima kada se cijeni elokvencija, a ponekad i logoreja, introverti ne valjaju.
Nikako.
Kao kod Huga u onoj staroj TV igrici: Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti.
U prijevodu: ako šutiš, tko zna što snuješ i spremaš (“Niti smrdiš, niti mirišiš.”), a ako progovoriš slijedi šok i nevjerica (“Vidi, ONO govori!”).
Je li teško biti introvert?
Ponekad djeluje teško, ali biti introvert uopće nije loše ako ste svjesni svoje osobnosti, prihvaćate je, volite i ne želite je mijenjati pod pritiskom, nego samo svojom voljom.
Ekstroverti su glasniji, nametljiviji (jesu, bez uvrede), a samim time i uvjerljiviji.
Postoje razni brojčani podaci o tome koliko je jednih (introverta), drugih (ekstroverta) i trećih (ambiverta), ali jedno je sigurno: nijedna od tih skupina nije toliko značajno mala da bi je se trebalo gurnuti u zapećak.
Stidljiv i introvertan nisu isto
I introverti vole pričati.
Nešto manje s ekstrovertima jer neki od njih, čast izuzecima, ne daju čovjeku doći do riječi.
S ljudima koji vole razgovore, a ne samo monologe, slažemo se izvrsno. S njima možemo prakticirati i „small talk“, vjerovali ili ne.
Moram ponoviti i onu opću istinu da stidljivost nije isto što i introvertiranost. Da, ponekad to dvoje dolazi u kombinaciji, ali ih ne treba poistovjećivati.
Kakvi smo:
Naše ekskluzivno mjerilo za prihvaćanje ljudi je sposobnost slušanja. Po tome smo poznati, ali isto tako to jako, zaista jako cijenimo kod ostalih ljudi. Ako naiđemo na ambiverte ili ekstroverte koji znaju slušati i povremeno ušutjeti, dobit će u nama prijatelja.
To što introverti znaju slušati, ne znači da su dužni to raditi stalno. Stalno klimanje glavom nakon nekog vremena dosadi.
Zbog pogrešnih zaključaka o introvertima znaju se događati zabavne situacije. Na primjer, u radnom okruženju imate introverta koji se uglavnom ne ističe, ne sudjeluje u diskusijama i sastancima i, vidi vraga, jednoga dana iz neba pa u rebra, uputi komentar, izrazi mišljenje, kratko, sažeto, moguće čak i usmjereno prema nekome.
U tom trenutku se dogodi onaj šok koji sam spomenula na samom kraju prvog dijela.
Oni koji znaju ponešto o toj našoj čudnoj sorti ne iznenađuju se. Shvaćaju to kao prirodan slijed događaja, zbog toga što je netko pretjerao.
Ako introvert uputi kritiku, znači da je voda došla do grla.
Ili čak preko grla.
Iako neki ekstroverti mogu biti nametljivi, zanimljivo je što se u toj svojoj nametljivosti ne bave samoanalizom, nego točkama što, gdje, kako i s kim.
Red je biti samokritičan pa moram priznati da i mi introverti imamo dozu nametljivosti: volimo analizirati sami sebe. Jeste li ikada naišli na postove, članke ili knjige u kojima to rade ekstroverti? Naravno da niste, to radimo mi introverti.
Mi volimo čeprkati po nama samima, možda zato što o nama kruže neke neopravdane predrasude pa osjetimo isto tako neopravdanu potrebu braniti svoju osobnost.
Punjenje baterija
Ekstroverti lepršaju i uživaju u naelektriziranom životu, ne opterećuju se svojim karakteristikama. Introverti ne vole nekontroliranu energiju, oni se poput mobitela pune u svoja četiri zida.
Post je objavljen 12.01.2026. u 18:07 sati.