Kako starim, shvatila sam da se zaista transformiram. Sigurno ne u tolikoj mjeri da ću se pomladiti, kao što to mnogi žele za sebe, a to ni ne želim. Iako ima i takvih primjeraka, odnosno hodajućih karikatura.
Nisam usamljena u tome jer sam čula od mnogih mojih vršnjaka kako postaju selektivniji u onome što puštaju u svoj život. Tako i treba.
Obožavam činjenicu što mogu birati čime ću popuniti slobodno vrijeme. Sjećam se da sam kao mlađa za mnoge stvari mislila da ih "moram" pročitati, vidjeti, proživjeti itd. i kada to ne bih stigla uraditi, eto frustracije.
Zato sada i jesam samolagano, :))
Neku večer sam slučajno nabasala na seriju Grof Monte Cristo na jednome od TV programa i isto tako slučajno (ili možda ne) nastavila gledati. Rekoh, nekoć sam to čitala i pročitala pa zašto ne vidjeti kako ću to doživjeti sada. Nisam sigurna je li bila koja ekranizacija i jesam li je gledala, ali prošlo je dovoljno vremena i ne bi mi trebalo biti dosadno. I nije.
Povratak u vrijeme kada smo i gledali i čitali - Dumasa, Hugoa, Dickensa, Vernea ... i to ne samo kao lektiru nego kao ulazak u svijet prošlosti i ljudskih karaktera. Čitalo se više, to je danas općepoznata činjenica. Neki ni tada nisu voljeli čitati, ali to je valjda do osobnih tvorničkih postavki. Nije osuda, nego činjenica. Ne doživljavaju svi isto čitajući neku knjigu, ne uspijevaju vizualizirati tu priču u svojoj glavi. Mislim da je to jako lijep dar na kome treba biti zahvalan.
U mojoj obitelji se puno čitalo i bilo je puno knjiga, ali ne toliko da ne bih odlazila u knjižnicu. Bilo je čarolije u tome da mi početkom godine izdaju novu kartonsku iskaznicu koja će za nekoliko mjeseci dobili brojne žigove s datumima posudbe i vraćanja i koja će se prilično brzo pohabati.
Knjige tada nisu baš zadovoljavale današnje kriterije očuvanosti, a ni korisnici nisu baš bili civilizirani (šteta). Bilo je iskidanih listova, mrlja od hrane, kojekakvih upisa kojima su neki željeli pokazati svoju duhovitost i nisu uspjeli u tome. Često je bilo selotejpom zalijepljenih listova i PVC omota oko korica.
Čudna, davna vremena, ali ono što je bitno je sadržaj tih knjiga. Nekome zanimljive, nekome dosadne, ali za svakoga ponešto.
Šteta što se danas više ne čita kao nekada. Tim više što je ipak moguće uspješno pomiriti stare i nove hobije. Jednako koliko volim čitati, toliko volim i proširivati znanja ili jednostavno opuštati mozak na internetu.
Ne treba biti isključiv.
Post je objavljen 07.01.2026. u 23:16 sati.