Neki muškarci ubijaju neke, mahom "njihove" žene ili partnerice.
Svaki takav slučaj je istovremeno potaknut osobnim, ali i općim razlozima. Ne bih ulazila u one individualne, ali opći su svima zajednički: određenom muškarcu nije išlo onako kako je zamislio te je odlučio to riješiti silom kad ne ide milom. Jer, napokon, žena je ono što sam gore stavila u navodnike "njihova".
Bravo, "majstori" !
To pokazuje koliko su sposobni ljudski riješiti nesporazume, prekide i ostalo, a samoinicijativno si daju božansku moć raspolaganja ženinim životom.
Ni Bog ne reagira tako u slučaju kad se žena i muškarac ne mogu usuglasiti oko nečega. Bog je svemoguć, ali je milostiv, zar ne? Slabo smo slušali na vjeronauku ili smo nešto pogrešno protumačili? Ili su nas pogrešno odgojili, stoga ...bravo i roditelji!
Odgojili su... ma što odgojili, zapravo NISU. Njihovi potomci su po svojoj zrelosti ostali zaglavljeni tamo negdje oko treće godine ili oko nekog davnog stoljeća.
Djecu treba odgajati drugačije, bajke i ljubavne priče treba im dobro protumačiti.
Partnerstvo i brak im ne treba predstaviti kao cilj i krunu svega, nego kao etapu putovanja, bez vlasničkog lista, uz uzajamno poštovanje.
Očekivanja smiju postojati, ali prvenstveno od sebe, a od drugoga onoliko koliko se dogovorimo.
Nakon ubojstva, sućut i pomoć preživjelima ne vrijede.
Post je objavljen 14.12.2025. u 18:13 sati.