petak, 12.12.2025.
rktrd ndrd
četvrtak, 11.12.2025.
Još jedina
Je li tek pitanje vremena - dana, tjedana, nekoliko mjeseci - kada će Europska unija konačno javno deklarirati da Donald Trump zapravo ni po čemu bitnome nije različit od Putina i Xi Jinpinga? Moglo bi biti da će ju sam Trump na to natjerati. Jer u punoj verziji najnovije američke Strategije nacionalne sigurnosti stoji, između ostaloga, i ovo (prenosim s portala Jutarnjeg):
Sada se doznalo nešto još opasnije - prema dokumentu, administracija Donalda Trumpa podržala bi izlazak Poljske iz Europske unije. Strategija također predviđa stvaranje novog formata međunarodne suradnje koji uključuje Rusiju, ali isključuje Europu, prenijeli su u srijedu mediji u Poljskoj.
Dokument sadrži poglavlje pod naslovom "Učinimo Europu ponovo velikom", koje predlaže temeljenje odnosa s Europom na suradnji isključivo s odabranim, ideološki desnim vladama. U njemu se navodi da će se SAD usredotočiti na produbljivanje odnosa sa zemljama poput Austrije, Mađarske, Italije i Poljske, koje dokument identificira kao potencijalne partnere za "odvajanje od Europske unije". Strategija također predlaže podršku strankama, pokretima te intelektualnim i kulturnim krugovima koji teže "suverenitetu i očuvanju ili obnovi tradicionalnih europskih načina života", ali pod uvjetom da ostanu proamerički orijentirani.
Puna verzija Strategije nacionalne sigurnosti administracije Donalda Trumpa također predviđa stvaranje novog formata za međunarodnu suradnju - C5. Uključivao bi Sjedinjene Države, Rusiju, Kinu, Indiju i Japan, a Europa ne bi imala mjesta u ovoj skupini. C5 bi djelovao na sličnim načelima kao G7, iz kojeg je Rusija izbačena, na što se američki predsjednik više puta žalio.
Istovremeno, s druge strane, imamo napad na Venezuelu, moglo bi se reći početak napada u obliku preuzimanja iznimno velikog venezuelanskog naftnog tankera, dakle opet jednom od strane SAD-a flagrantno kršenje međunarodnoga prava, ovaj put s krajnje bestidnim Trumpovim potpisom. Taj infantilni fašist kaže ovako (prenosim s Jutarnjeg):
"Kao što vjerojatno znate, upravo smo zaplijenili tanker uz obalu Venezuele," rekao je Trump. "Velik tanker, vrlo velik, zapravo najveći ikad zaplijenjen." Na pitanje što će se dogoditi s naftom, Trump je rekao: "Zadržat ćemo je, pretpostavljam."
Dakle, kao da pitate veliko poremećeno dijete i to vam veliko poremećeno dijete odgovara. Naravno, činjenica da Venezuela ima ogromne rezerve nafte skroz je slučajna i nebitna u ovoj priči. Jutarnji donosi još i ovo:
Od početka rujna, Trumpova administracija izvela je više od 20 napada u Karibima i na Pacifiku na brodove za koje sumnja da su prevozili drogu, ubivši više od 80 ljudi. Stručnjaci kažu da bi napadi mogli biti ilegalni, budući da je objavljeno malo ili nimalo dokaza da brodovi prevoze drogu ili da je bilo potrebno dići ih u zrak umjesto da ih se zaustavi, zaplijeni njihov teret i ispita one na brodu. Zabrinutost zbog udara porasla je ovog mjeseca nakon izvješća da je zapovjednik koji je nadgledao operaciju naredio drugi udar u kojem su ubijena dva preživjela.
No jasno je da Trumpu neće pasti ni vlas s glave i zapravo će biti sretna okolnost po SAD i čovječanstvo ako on nastavi radikalizirati svoje poteze jer će tada u nekom momentu morati nastati Reakcija.
Imamo situaciju kakva nikada do sada nije postojala: Rusiju, Kinu i SAD kao tri najmoćnije zemlje na svijetu koje su sve tri u ovom trenutku čisti fašizam, i pored njih najmnogoljudniju zemlju, Indiju, čiji premijer Narendra Modi gladi jaja svoj trojici na najodvratniji mogući način, a naročito monstrumu Putinu, i sve, naravno, pod egidom zaštite nacionalnih interesa i stavljanja svoje zemlje Bharat na prvo mjesto. Duboko mi se povraća od tog "stavljanja svoje zemlje na prvo mjesto".
Ta aktivnost najmoćnijih država za svoju vlastitu korist, koja nužno mora ići protiv svih manje moćnih, a koja aktivnost onda - opet nužno - generira skupljanje svih manje moćnih država Globalnog Juga pod skute ovih najmoćnijih, e kako bi i one možda nekako ušićarile neku korist za sebe, a opet na uštrb ili protiv nekih drugih manje moćnih država, neizrecivo je odvratna. To pozicioniranje na skali i klackalici moći, koje dirigiraju, uvjetuju i nacistički naređuju tri megadržavna demona bez premca, a Narendra Modi ih grli i ljubi, beskrajno je tužna i tragična priča u poodmaklom 21. stoljeću.
Gdje je u svemu tome Europska unija? Ona je, naravno, daleko od nevine žrtve, pa ipak, u odnosu na gorespomenute aktere, da ne kažem predatore, ona JOŠ JEDINA koliko toliko zadržava stari duh Europe koji je - skroz u suprotnosti s mračnom kolonijalnom ostavštinom Engleske, Francuske i nekih drugih država - bio iskreno na strani pravde, istine, univerzalizma, ljudskih prava, dobrote, zdravoga razuma i mudrosti kao civilizacijskoga dosega, na strani jedne Više Svijesti Čovječanstva koju je jedino Europa svojom imaginacijom "izumila", osvijestila, teorijski razradila i organski implementirala barem donekle.
Bez obzira na sve dubioze i s njima usklađene protuargumente, koji su, naravno, prilično jaki, civilizacijski vrh čovječanstva, gledano od pamtivijeka, nužno se nalazi na liniji Grčka - Rim - Europa. Do danas se taj civilizacijski val nije s Europe prenio na neko drugo područje. Iako je Indija uistinu duhovni centar svijeta, ta izvjesnost nema veze s razvojem civilizacije kao globalnog fenomena jer je stvarna duhovnost uvijek samo za veoma malobrojne pojedince koji s njom rezoniraju, dok je razvoj civilizacije puno šire i obuhvatnije događanje. Dakle, stvarna indijska duhovnost čak je i za same Indijce uglavnom nedostupna, moglo bi se reći da je dostupnija za duhovno razvijene Zapadnjake nego za njih, stoga ona ne može biti lokomotiva razvoja čovječanstva. Barem ja to tako shvaćam. Jedina lokomotiva te vrste za mene je i dalje Europa. No ona se opet jednom, kao i u vrijeme pojave Hitlera na europskoj sceni, nalazi pred veoma velikim i, rekao bih, dramatičnim izazovima.
utorak, 09.12.2025.
Travanj 2026.?
nedjelja, 07.12.2025.
Gladni smo
Ako se gledaju statistike, strani radnici u Zagrebu, naročito dostavljači na biciklima, sada već bivaju pretučeni i opljačkani otprilike svaki treći dan. Vijesti o tome na portalima postale su nešto što se već preskače kao nezanimljiva repeticija, a policija očito ne misli povećati broj svojih djelatnika na terenu, po kvartovima. To nije tema, rekao bi AP. Tema je samo i jedino rast BDP-a i da se u Hrvatskoj nikada nije živjelo bolje i da je Hrvatima u BiH opet nešto velebno izgrađeno i da su na današnji dan prije 34 godine velikosrpski jugokomunistički četnici granatirali ovo ili ono.
Tema nije ni da zagrebačkim kvartovima u večernjim i kasnovečernjim satima odjekuju topovski udari najgore vrste, a građani ne mogu učiniti ama baš ništa jer se policija tako postavila da je bolje - ako je ikako moguće - ne opterećivati ju našim trivijalnim problemima s bukom i srčanim infarktima kućnih ljubimaca i ptica. Dok crnokapuljaši - stariji maloljetnici i mlađi punoljetnici - polako preuzimaju grad, nama ne preostaje drugo nego da treperavim svjetalcima kitimo svoje balkone, gledamo Netflixove serije i radujemo se korporativnim sranjima od poklona na poslu, u nadi da neki mangup crnokapuljaš neće valjda baš sada opljačkati baš našeg Nepalca koji nam za 15 minuta treba dostaviti klopu, jer - gladni smo.
Negdje u pozadini svijesti ostala nam je vijestica, samo naslov s nekog portala, da je neka vojna hunta poubijala tisuće i preuzela vlast. Ne znamo točno u kojoj državi jer nismo kliknuli na naslov da nam se otvori tekst. Prošlo nam je to kroz glavu dok daljinskim mijenjamo kanale. Valjda zato što smo gladni, a našeg glupog Nepalca nema pa nema.
Odličan NOVI TEKST Viktora Ivančića, najtoplije ga preporučujem.
subota, 06.12.2025.
Advendt
Naša učiteljica Dubravka Punogaća, koju mi ekipa, onako za sebe, zovemo Duca napuši se kuca, dala nam je u radnu obvezu preko krajotjedna da napišemo zadaćbu o tome kako mi djeca doživljavamo Advendt iliti Ušašće. Svi smo se počeli smijuljiti kad je rekla Ušašće, ali se onda ona ispravila i rekla Došašće. Moj frend Jovica uzviknuo je: "Mislite Svršišće?", na što je cijeli klas urnebesno se izneredio. A učiteljica se zacrvenjela i nastavila dalje: "Propozicije su da nema smartphona ni Ej Aja ni Mikipedije, jasno?" "Ej aj, štafelaj!" viknuo je Đuro Drobić zvani Crijeva. "Ej aj, po srpski belaj", uzviknuo je drug Jovica. "Ej aj, sretan kraj", prošaptala je drugarica Nježnica, koja je baš nedavno uspjela preboljeti leukemiju. Tu smo svi ušutjeli jer smo se osjetili osramoćenima teškom ljudskom sudbinom. No Jovica k'o Jovica, nije mogao šutjeti pa je jednako tihim glasićem dodao: "Ej aj, odgodila si kraj." Pa je ekipa opet sva upala u orgazmičke grčeve.
"Uglavnom", zauzela se za sebe učiteljica Duca, "nemoj da mi neko u ponedjeljak dođe s taksativnim nabrajanjima Čata Đipitija ili Groka i generičkim pizdarijama koje su svima poznate. Hoću da date svoj vlastiti doprinos čovječanstvu na temu Advendta, kako se vi osjećate i kako u krugu obitelji proživljavate taj sveti hrvatski period."
Pa evo mojega sastava:
Ja se, draga učiteljice kojoj uporno ne uspijevam vidjeti bradavice već cijelo polugodište (ovo ću editirati na kraju, sad mi je bitno da imam flow svijesti), ionako ne mogu koristiti smartphonom jer sam ih od Tohmsponovog koncentriranja, pardon, koncertiranja početkom ljeta na Hipodromu razbio već tri i tata je rekao da će slijediti primjer Australije i zabraniti mi te skupe igračke sve dok ne napunim 16. A što se tiče Mikipedije, ona je samo za luzere i metuzaleme, ako niste znali enciklopedizam je off. A što se tiče Advendta, ja nemam ništa protiv njega. Neki kažu da je on izraz potrošnog mentalititeta i disocijativni sindrom prenapregnutog libida, ali ja ne mislim tako. Tko želi potrošiti, neka potroši. Tko ne želi, neka samo gleda, kao što samo gleda radnička klasa i tako čuva svoje dostojanstvo.
Kad smo sinoć oko pola pet bili na Zrinjevcu, tata je najedanput uzviknuo: "Ajmo, djeco (drug Jovica je išao s nama), svako će da dobije jednu Dubai knedlu pa makar bankrotir'o!" I ja i Jovica smo uglas kriknuli: "Neeeeee! Oćemo kobasicu!" Ali, tata k'o tata, uvijek zna što je za nas najbolje pa je rekao: "A ne, ne, nismo mi seljačine ni radnička klasa, mi smo niža srednja klasa i jest ćemo Dubai knedle barem jednom na godinu." Tu moja mater više nije mogla šutjeti pa je dreknula: "Ja nemam za nove cipele, a ti se kurčiš Dubai knedlama! Je l' ti znaš, tupi tupsone i glupi glupsone, koliko košta jedan jedini grudnjak?! Ovi stari mi se žicama zabijaju u tijelo, a ti hoćeš Dubai knedle! Je l' ti znaš kako mi izgledaju pete na cipelama iz 2023.?! Pička ti materina isukrstova, odjebi sa svojim Dubai knedlama!" Tu smo ja i Jovica poskočili od sreće i u spontanitetu dječje nevinosti poviknuli: "Toooo, jeboteee!" Tata je ustuknuo pa smo otišli na kobasice i svi smo jako uživali, a mama je bila odlično raspoložena i čak je davala tati da je pipa po... hm, neću da ekspliciram.
Zaboravio sam reći da je mama tati rekla da ne ide na Advendtu po rakijašnicama nego da si napuni jednu politraču, neku čuturicu, i da polako cuga iz nje. Majke su uvijek bile praktične, samo ako su htjele, tj. ako nisu ipak sebi uzele u zadatak da preodgajaju svoje muževe. To sam negdje pročitao. I tako je tata, kad smo se vraćali kući, već bio prilično nacugan iz te svoje čuturice (a mama nije imala pojma da je on po džepovima imao još šest malih pelinkovaca i čak se čudila kako mu dah tako lijepo miriši od te odvratne rakijetine) pa je započeo besjedu:
"Draga djeco, ti Josipe sine moj i ti Jovice koji si isto kršćanin, samo malo čudan, je l' vi znate šta je to zapravo Advendt? To vam je ono vrijeme kad je drug Isus već bio odlučio da će se spustiti na Zemlju, ali još su se trebale razraditi neke stvari tijekom prosinca." Mama je kolutala očima i udarala petom. "Koje stvari?", pitao je Jovica, nadajući se urnebesu i izneredu. "Ah, koje stvari. Pa to je opće poznato. Trebalo je vidjeti tko će poševiti Mariju umjesto Josipa, i tko će odglumiti arhanđela Gabrijela da joj navijesti rođenje po Duhu Svetome. Nije to bio tako lagan zadatak kao što vi, djeca, mislite." "Daj ušuti, pijanduro, rakija progovara kroz tebe!" Ja i Jovica smo se zasmijuljili. "Ne, ne, nemoj me prekidati, ženo, djeca imaju pravo znati punu istinu o Advendtu. Dakle, to je potrajalo neko vrijeme. Dobar dio prosinca bio je potrošen samo na to da se pronađe među seljanima netko tko bi se usudio prići Mariji jer je bila ljepotica bez premca, dok je većina muških seljana bila ružna i krezuba. A kad se konačno pronašao netko odgovarajući, nije se znalo je li on stariji maloljetnik ili mlađi punoljetnik. Na to je pitanje opet potrošeno puno vremena. Na koncu se i to dogodilo da se među vijećnicima pojavio sam Josip i nevino upitao: 'Oprostite, ali u čemu je problem ako bih ja oplodio svoju zakonitu ženu?' Na što su svi vijećnici grohotom prasnuli u smijeh i to je u povijesti ostalo zabilježeno kao 'Josipova šala'. Na kraju je cijela rasprava po sili vremena morala biti premještena za sljedeći prosinac, a u međuvremenu je gospa Marija zatrudnjela i nitko nije postavljao neugodna pitanja s kim i kako. Tek, ostalo je da se Advendt slavi kao mjesec kad se odlučivalo tko će ju poševiti." "Isuse bože kako si odvratan! Za kog sam se ja udala?!"
"Advendt mene Srbina podsjeća na Lindt. Ne znam kako vas.", rekao je drug Jovica.
Draga učiteljice Punogaća, ja vjerujem da je Advendt transcendentalno događanje kroz koje se čovječanstvo polagano uvodi u sarmu i kolače, kobasice, kulen, čvarke, šunku i kokakolu bez limita, u sve fino što nam je Isus Krist namijenio u našim životima. Meni zbilja nije jasno zašto jugokomunistički velikosrpski četnici propitivaju naše narodne običaje. Zar žele da mi djeca gladujemo?! Molim Vas da dobijem barem četvorku, unaprijed hvala. Hvaljen Isus i Marija, živio Advendt!
Josip Horvat, 3b
četvrtak, 04.12.2025.
Nikto ne zna gdje je ona
Davno jednom otkrio sam, spoznao, da je običnost najveća vrlina, i svi Putevi Božji nužno vode samo do toga božanskog oceana običnosti, u kojem smo svi isti baš zato što smo različiti ili različiti baš zato što smo isti. Nauk kaže da je nužno biti onkraj samorefleksije, dakle nevin. Stvarnost kaže da se to eventualno može dogoditi tek nakon sedam brda zgađenosti nad samim sobom i sedam mora potrošenosti ega i sedam rijeka radovanja tuđim vrlinama i sedam dolina truda poradi samoga truda. Običnost, dakako, nije prosječnost, ali ni izvrsnost. Možda je ona tek tiho, skroz neprimjetno, naravno, kao usputno konačno centriranje s Duhom Svetim, ali to se ne smije izgovarati.
utorak, 02.12.2025.
Seks/ljubav
Jebite si mater svi vi koji se bojite zvijezde petokrake, socijalističke zastave, bratstva i jedinstva, ćiriličnog pisma i jugonostalgije, koji poput paukova živite u sjenama i zakucima, u mračnim vilajetima svijesti u kojima se napajate mrakom kao jedinom svojom svrhom, vazda u nekoj potrazi za neprijateljima, za onima koji su prijetnja vašoj paučinastoj prirodi smrti, straha, cvileža i škrguta. Jebite si mater svi vi kojima je krajnji domet imaginacije nekakvo jebeno hrvatstvo zatvoreno u svoj srednjovjekovni oklop koji zagrobno zveči pogrešnim akordom raspadajućih i promašenih smjerova povijesti.
Mi normalni ne prestajemo sanjati svijet ujedinjen u ljubavi i ljepoti, u kojemu upravo različitosti i posebnosti daju elan vital za sve što je dobro, jasno i svijetlo, u kojemu upravo onima koji su najkrhkiji, koji su manjina, koji su ugroženi, kojima treba naša podrška i pomoć, naša snaga i plemenitost duha - dugujemo svoju najveću zahvalnost.
