Kako sam od prije nekog vremena u obrtničkim vodama, nedavno sam upoznala jednu predivnu ženu koja organizira susrete žena obrtnica naše županije. Naravno, bila sam pozvana i na susret jučer i moram priznati ostala jako ugodno iznenađena.
Ne znam iz kojeg sam ja to razloga očekivala da tamo bude puno žena koje će "kokodakati" o nekakvim ženskim temama tipa šminke i mode i da me to sve zajedno neće baš previše zanimati.
Na kraju, pojavilo se oko tridesetak žena, predstavljale smo se jedna po jedna i gotovo svaka je imala neku jako zanimljivu priču. O svojoj strasti, o svojim željama, o svojem životnom putu. Svaki je bio zanimljiv i neobičan.
No, sve priče imale su jedan zajednički nazivnik. Sve do jedne pronašle smo svoju strast i ono što volimo raditi u životu. To se vidi u svakoj riječi, svakom pogledu i svakom našem dahu. Mi živimo to što radimo i to je tako predivno gledati.
Bilo mi je drago vidjeti da nisam jedina sa tisuću i jednom idejom, da nisam jedina koja se ponekad budi u 4 ujutro i crta ideje, slaže nešto, zapisuje, sanjari. Jer ti snovi su zapravo gorivo koje koristimo za akciju, nijedna od nas nije osoba koja sjedi negdje postrani, već se aktivno bori za ono u što vjeruje.
E, kad bi nas barem bilo više. A biti će, vjerujem da je ovo tek početak neke prekrasne priče.
Kako je divno kad ti u život ulaze ljudi koji ti daju krila i poticaj. Ljudi koje možeš pitati za savjete. Ljudi koji su prošli nešto slično, oni koji znaju s čime se nosiš.
Dosta sam se puta do sad s tim obrtom osjećala sama, sama protiv birokracije, propisa, sama u nastojanju da nešto uopće pokrenem. Više ne moram i to je tako lijep osjećaj. Imati svoj mali krug podrške.
Post je objavljen 05.07.2025. u 07:32 sati.