Znanost protiv Biblije



Podaci iz Svetoga pisma kakve još niste čuli na vjeronauku, radio Mariji ili na nedjeljnoj svetoj misi


ASTRONOMIJA

Biblijski svemir je okrugla ploča s kupolom
Stade Sunce i Mjesec
A stvori i zvijezde
Sunce ide unazad

SEKSOLOGIJA

Neraskidivi himen blažene djevice Marije
Biblijska rodna ideologija
XXX Biblija-1
XXX Biblija-2
Krvava krpa
Erotika
Gnjusne priče
Kćeri liježu s pijanim ocem
Silovana pa rasječena
Sodoma i Gomora
Ubojstvo kćerke radi zavjeta

SOCIOLOGIJA

Zašto nisam kršćanin
Predavanje Richarda Dawkinsa
Božje egzekucije nevinih
Priručnik za robovlasnike
Nemoralne i brutalne priče
Židovomržnja u Novom zavjetu

BIOLOGIJA

Propisi o žrtvovanju životinja
Jahvino prokletstvo
Čudna bića
Magarci u svetom pismu
Divovi i svinjski stampedo
Zmaj koji riga vatru
Jednorog - behemot
Riba, anđeo, demon i fatalna žena
Čudni podaci

MEDICINA

Kršćanstva i medicinska znanost
Biblijska medicina
''Genetski inženjering''

MATEMATIKA

Broj Pi
Greške u zbrajanju
Greške u nabrajanju

MALO HUMORA


Isus Krist kao Snjeguljica
Napušeni proroci
Glupavi mit o Noinom potopu
Neobrezana usta
Babilonska kula
Antiekološki savjeti

ISUSO-KRISTOLOGIJA


Zli Isus
Dolazi ubrzo
Božja osveta i kazna mukom
Kako se slagao mit o Isusu
Tipologija
Slagalica o Isusu
Grčke bajke i prepravke
Isusovo rodoslovlje

GEOGRAFIJA

Sumnjivi Nazaret
Isusova seoska misionarenja
Kletva na grad Tir
Meteorologija

POVIJEST

Isus nije povijesna osoba
Apologet: "Isus je 100% postojao za stručnjake"
Isusovački robovi crnci
Lažne relikvije
Vijesti
Sumnjivi sveci
Proročanstva
Majka Tereza - kako je napunila vatikansku banku
Mitološki Mojsije
Križarski ratovi
Eunusi u Vatikanu
Zapisi o Muhamedu

Svi navodi su preuzeti sa:
On-line HBK Biblija


Znanost i religija su nespojive


Protagora


Nisam vjernik


Predavanja pok. prof. Polića


www.dislajkammrznju.hr/



Pokret za sekularnu Hrvatsku


www.dugineobitelji.com

HRT projekt: Drugi

Svjetlonoša


Smanjite buku crkvenih zvona!


04.10.2018., četvrtak

Isus Krist kao Snjeguljica

Religijska apologetika na djelu:

"Apologetika" (iz grčke riječi apologia) je izraz koji se koristi za opisivanje intelektualne obrane nečega - u ovom slučaju katoličke religije. Kršćanska apologetika se upražnjava kako to propisuje 1. Petrova poslanica 3:15, koja kaže:

Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko od vas zatraži razlog nade koja je u vama.
1. Petrova 3:15

Ovaj stih je naredio bavljenje različitim apologetskim disciplinama i sofisterijama, od klasične do suvremene. Drugim riječima, upregnite sve svoje sile da dokažete uvjerljivost šašavih teza svoje teologije, svoje vjerske ideologije, ma koliko apsurdna ili lažljiva bila. Preskočite sve što govori protiv vaše teze, zanemarite sve što ide protiv toga, namjerno mutite bistru vodu, vucite vodu isključivo na svoj mlin, preskočite vruće teme, preoblikujte riječi i pojmove da posluže samo vašem cilju. Ubacite složene filozofske pojmove i duboke apstrakcije da zbunite konkretne kritičare. Služite se logičkim trikovima! Varajte i lažite, podvaljujte i podilazite neznanju publike koju želite zavesti svojim smicalicama. Ta vještina poznata je još od stare Grčke, a ljudi koji su se bavili s time nazivani su sofistima - lukavim obmanjivačima, vještim manipulatorima.

"Jer mi Biblija tako kaže!" - "For the Bible tells me so!"
(omiljen dokaz vjernicima da ono što unutra piše mora bit istina - "U Bibliji piše istina, jer Biblija kaže da je od Boga, pa mora da je tako")

Snjeguljičino uskrsnuće!

Opremljeni dakle impozantnim alatom kršćanske apologetike, postaje nam očigledno da je uskrsnuće Snjeguljice "jedan od najdokazanijih događaja u povijesti u kojega nema nikakve sumnje, niti se čak može voditi ikakva suvisla rasprava o tome! Većina znalaca se slaže oko toga da je besmisleno negirati postojanje takve princeze, ako priču o njoj lišimo fantastičnih elemenata. Gdje su dokazi da nije postojala takva ili njoj slična princeza?"

Lik Isusovo uskrsnuće opisuju razni kršćanski apologeti kao jednu od najbolje potvrđenih i dokazanih činjenica u povijesti čovječanstva, što pak svakome racionalno mislećem čovjeku djeluje kao iznimno čudnovata, da ne kažem smiješna izjava.
Tvrdnja raznih crkvenjaka da je čarobno uskrsnuće jedne osobe nakon njezine smrti prije 2000 godina bolje dokazano nego npr. povijesnost Sokrata ili Aleksandra Makedonskog ili Bitke kod Akcija (pomorska bitka između Marka Antonija i Oktavijana kojom završavaju rimski građanski ratovi i nastaje Rimsko Carstvo) ili povijesnost Julija Cezara, vrlo je česta i glasna, stoga ću vas upoznati s metodologijom kršćanske apologetike, ako nikada niste zašli u Zonu sumraka toga umijeća.
Nakratko ću dati uvod koji se odnosi na jedno drugačije uskrsnuće osobe koja nije Isus, nije Židov, odigrava se u bližem vremenskom razdoblju, a svima je poznato, dakle u bajci o Snjeguljici, znate da se ona vratila iz mrtvih poljupcem princa.
Mnogi od vas možda misle da je to bajkovita vilinska pričica za djecu, ali zapravo se radi o jednom od najboljih potvrđenih događaja u povijesti. Kako to možemo dokazati na način kako apologetika dokazuje Isus Kristovo uskrsnuće i povijesnost?

Imamo nekoliko prvorazrednih izravnih svjedoka tog događaja. Primjerice, imamo sina jednoga kralja, lijepoga princa čiji je život temeljito promijenjen, bio je spreman umrijeti za svoju princezu, a to ne bi bio učinio da princeza nije postojala. ne bi umro za laž. Osim toga imamo pouzdane suvremenike na čije svjedočenje se možemo osloniti. Tu je cijela dvorska svita, sluge i dvorjani koji su svojim vlastitim očima svjedočili događaju, oko par stotina ljudi (baš kao što Pavao piše da je 500 ljudi vidjelo uskrsloga Isusa). Snjeguljičin stakleni lijes je ostao prazan! Onda imamo Zlu kraljicu koja je osobito dobar svjedok, zato što ona daje neprijateljsku potvrdu događaja, jer je željela ubiti Snjeguljicu. Pa imamo stvarno vrijednog svjedoka, njezinog slugu koji je poslan da je ubije, ali je umjesto toga promijenio svoje mišljenje i ne ubija Snjeguljicu u šumi, nego je pusti da živi. Taj svjedok je cinik, skeptik, svjedok koji je promijenio svoje mišljenje nakon moralne dvojbe, što ga čini izvrsnim svjedokom. Imamo i nešto što bismo mogli također opisati kao neugodno/sramotno svjedočanstvo: čarobno zrcalo. Čarobno zrcalo je takva očigledna gluparija da ta činjenica u priči zapravo dokazuje da to nije izmišljotina, jer ne bi netko izmišljao i ubacio nešto što je tako blesavo te sramotno potkapa vjerodostojnost cijele priče. Upravo jer je apsurdno dokazuje da priča nije izmišljena, jer bi netko tko laže izmislio nešto uvjerljivije!
Potporu toj ideji daje ideja ranijeg teksta Vjerovanja. Ta magijska formula je, kao što svi znamo: „Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?“

To pokazuje da se ta priča zapravo može pratiti natrag u prošlost, dokaz da je Vjerovanje očito prethodilo toj priči, tako da imamo publiku koja je tu formulu već poznavala otprije, pa je prilog dokazu ove priče kao povijesnih događaja.
Naravno, imamo i izjave 7 izravnih svjedoka uskrsnuća, iz princezina najbližeg okruženja s poznatim imenima: Učo, Ljutko, Srećko, Pospanko, Stidljivko, Kihavko i Glupko. Svi su bili spremni dati svoje živote za Snjeguljicu, a nitko ne bi to učinio za laž, nego jer su znali da je Snjeguljica dobra i da je uskrsnula.
Dakle već imamo jedanaest svjedoka iz prve ruke o uskrsnuću, uz brojne dvorjane, puno detaljnih podataka. Dodajmo tome golemo mnoštvo spisa u kojima je ta priča, diljem svijeta prevedena na većinu svjetskih jezika, o zbivanjima oko Snjeguljice i njezinom uskrsnuću. Vrlo brzo nakon njezina života! I gdje su čvrsti dokazi povjesničara da Snjeguljica NIJE postojala?

Vjerujemo li u tu priču? Naravno ne. To je bajka i samo se igramo riječima. Snjeguljica i Sedam patuljaka bajkovita je priča i žao mi je što će to neke uvrijediti, ali Isus Krist sa dvanaest učenika, vazda Djevica i ostali likovi je isto tako bajkovita priča.
A „dokazi“ za Isusovo uskrsnuće su upravo onakvi kako sam ih opisao za Snjeguljičino uskrsnuće.
Iako sve to može biti i istina, ako se Svemogući (Izvanzemaljac) umiješao sa svojim čudesima. Neću isključiti čudo a priori. Uostalom, po svojoj definiciji, čudo je nešto tako neobično da niti ne bismo mogli naći dokaze da se zbilo. Kako bismo uopće mogli dati uvjerljive racionalne i logičke dokaze za nekakvo čudo koje prkosi svim zakonima fizike i logike?

Ono što sam želio pokazati, je da nemamo dokaza o uskrsnuću osim onih koje su pažljivo konstruirali ljudi koji su silno motivirani za održavanje „istine“ svoje religije koja je oslabila do točke gotovo samouništenja prema dokazima znanosti. Znamo da klerikalna industrija koja propagira ovu priču (i indoktrinira njome malu djecu), ima ogromnu snagu, goleme resurse za prenositi svoju poruku širom svijeta, te drži propovijedi i predavanja kako je sve to istina.
Ali moram vam reći da je to sve laž.
Hvala na pažnji,
Vaš Kenneth Humphreys

(nadahnuto slobodnim prijevodom transkripta)
https://www.youtube.com/watch?v=x_cqkv81J_s
http://www.jesusneverexisted.com

_________________
* Ne brkati priče o Trnoružici i Pepeljuzi s izvješćem svjedoka o Snjeguljici! To su apokrifi, heretički spisi koji su uzeli neke elemente iz ispovijesti o Snjeguljici, da bi zaveli lakovjerne na stranputicu.
* Bajka je priča namijenjena djeci koja se bavi nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima, a sadrži pouku, zabavna je i razvija maštu. Religije zlorabe svoje bajke kao sredstvo ideološke propagande i obmane, podvaljujući ih kao istinite.

Reality check:

Nema nezavisnih spisa o Isusovom postojanju izvan Novog zavjeta. Svi vanbiblijski dokazi za njegovo postojanje, čak i ako su u potpunosti autentični (premda mnogo toga nije), ne mogu se pokazati neovisnima o evanđeljima ili kršćanskim doušnicima koji se oslanjaju na evanđelja. Ništa od toga ne može se dokazati da samostalno potkrjepljuje evanđelja o Isusovoj povijesnosti. Niti jedan jedini dokaz. Bez obzira na to zašto ne postoje nezavisni dokazi (nije bitan razlog), takvi dokazi nisu sačuvani.
—— Richard Carrier


Lik Isusa Krista je u povijest smjestilo crkvenjačko tumačenje jedne jedine priče, kasnije ofrlje naslovljene: "po Marku".
Najvjerojatnije pisana kao poučni vjerski midraš, drama skrojena za kazališnu predstavu u grčko-rimskom stilu, a ne povijesno izvješće. Svi detalji iz pripovijetke o liku Isusu Kristu, nalaze se već u mitološkim pričama Starog zavjeta, do najsitnijih detalja, kao i opća tema Isusa kao Spasitelja. Motivirala ju je potreba da se židovima iznađe neki drugi način okajanja grijeha nego žrtvovanjem životinja, što je to bio oltar tada srušena Hrama 70. godine. Zašto je Bog dozvolio da Njegov jedini Hram u svemiru sruše Rimljani? Zasigurno zato jer se narod ogriješio, ubio najavljenog mesiju i nije se pokajao 40 godina nakon toga događaja (30+40=70), pa su kažnjeni i odvedeni u ropstvo. Sve je smišljeno retrogradno, numerološki projicirano u prošlost. Tako je ispalo da je kršćanstvo nastalo Božjom intervencijom 40 godina PRIJE nego su Rimljani potukli Židove i srušili njihov Hram. Vrlo je trivijalna i porazna činjenica da je priča o nebeskom Isusu historizirana kao reakcija na pohod rimske vojske. Vjernici oduvijek tumače razne nepogode kao Božje smišljeni Plan kazne za griješnike. Kako bi poganska vojska mogla uništiti Božji Hram, ako to Bog nije zapravo htio? Mora da je to bila zamaljska kazna za neki veliki prijestup!

Pogledajmo u Stari zavjet i potražimo što nam je Bog poručio:

"ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina."
Aha. Dakle Božji prorok Danijel govori o 70 godina koje povezuje s rušenjem Hrama. Hajmo odbrojiti 70 godina od rušenja Hrama u Jeruzalemu, koji su izveli Rimljani, pa pretpostavimo da se tada rodio Mesija, koji je zapravo ukinuo potrebu žrtvovanja u Hramu, ali su ga ubili Židovi, pa je Bog 70 godina kasnije, odobrio Hram uništiti.

Propaganda
Ključno je zapamtiti da su svi kršćanski spisi bili vjerska propaganda; osmišljena da na svojstven način prikaže Isusa, njegove pristaše, svoje neprijatelje, židovsku zajednicu toga vremena i Rimljane.


Drugi su pak "evanđelisti" prepisivali tu vješto smišljenu teološku dramu jedni od drugih (ne navodeći imenom od koga, što ih čini lažljivim falsifikatorima), u razdoblju nakon 70. godine i dopunili je svojim maštarijama (nikakav "Q" dokument nije potreban). Židovski gnostik Pavao je prije toga pričao o sasvim nezemaljskom Kristu Spasitelju kojega su zli arhoni razapeli, te je pokopan na nebesima, po mitološkim prorocima tj. pričama iz prastarih židovskih spisa. Kasnije je ta priča, projicirana unazad u povijest, postala temeljem jedne od vjerskih sekti, koja se proširila Rimskim carstvom sa svojim obećanjima raja i prijetnjama pakla među slabije obrazovanim pukom. Eto ih i danas ovdje u raznim inačicama.

Protiv vjerske indoktrinacije male djece:
Vjerski indoktrinirati nezrelu, vjerujuću spužvu uma male djece propovijedanjem neke teologije (s potpunom državnom potporom kroz školski kurikul), treba učiniti nezakonitim; to nije ništa doli mentalni oblik zlostavljanja djece s nevjerojatno sebičnim motivom u ime indoktrinatora, što taj proces čini sramotnim. Taj je motiv osigurati da njihova neutemeljena vjekovna vjerovanja iz željeznog doba i dalje žive, šireći tu zarazu na osjetljive umove male djece.

Osim gore navedenog, za izrazito malu interesnu skupinu (religijska organizacija) da ima glas i utjecaj na politička pitanja daleko iznad svoje zastupljenosti u stanovništvu jest nedemokratski i potpuno pogrešno! Kao što je i dozvoliti takvoj manjinskoj interesnoj skupini da sudjeluje u raspodjeli i dodjeli teško zarađenih poreznih doprinosa.

Svaka država bi se trebala ponositi time što je vjerski tolerantna prema svim religijama; pod uvjetom da te religije mogu same pokazati toleranciju prema drugim vjerskim uvjerenjima i onima koji ne slijede religijske koncepte.
Ne smije tolerirati religije koje su same po sebi krajnje netolerantne.
Vjersko uvjerenje treba biti PRIVATNA, a ne javna stvar. Ne bi trebala igrati ulogu u obrazovanju ili politici.
Ako je religija uključena u obrazovanje, ona bi trebala biti informativna o SVIM aspektima, SVIM religijama, a ne NAVIJAČKI propovijedati samo „odabrane elemente“ jedne određene religije.

http://www.notori.co.uk/


"Isusov leš nestao" - usporedba izvješća


Svjedočenje nestanka Isusova leša iz groba - u današnjem okružju:

Na mjesto pljačke banke dolazi policajac, te pronalazi prazan trezor, i četvero zaposlenih, Mariju, Mindi, Sandru i Martu. On ih razdvaja i pita svaku privatno što se dogodilo. Marija kaže da su svi otišli po novac i pronašli prazan trezor, ali unutra je bio jedan čovjek u bijelom odijelu, koji je rekao: "Ne brinite! Uzeli smo ga s dobrim razlogom!" a onda su svi potrčali pozvati policiju. Mindi, međutim, kaže da su zapravo ušli u trezor i otkrili da je prazan, a svi su bili zbunjeni time, kad su se iznenada dva čovjeka u bijelim odijelima pojavila unutar trezora s njima, naizgled niotkuda, i rekla: "Ne brinite! Uzeli smo to s dobrim ciljem! " a onda su svi potrčali pozvati policiju. Policajac misli da ovdje sigurno postoji neka zbrka, ali priče se barem slažu u obrisima.

Pa on ide do Sandre. Kaže da je sama ušla unutra i otkrila da je trezor prazan i da ju je zbunilo, pa je otišla i rekla nekim muškim kolegama, a oni su se vratili s njom i potvrdili da je trezor prazan i da su bili zbunjeni s time, i dok su muškarci otišli da zovu policija, Sandra je stajala vani. Zatim je pogledala unutra i ugledala unutra dva čovjeka u odijelima klovna koji su je pitali "Što si očekivala!?" i, zaprepaštena time, Sandra se okrenula i ugledala iza sebe neznanca za kojeg je pretpostavila da je domar. Pa je pitala ovog "domara" gdje je novac, a on je rekao "Ne brini! Uzeli smo ga s dobrim razlogom!" Ova priča uopće se ne slaže s ostalima, tako da službenik sad zna da ne razumije cijelu istinu.

Iznerviran svim tim kontradiktornim pričama, policajac potom pita četvrtog svjedoka, Martu. Ona kaže da su svi otišli u trezor, ali onda je robot s mlaznom pogonom sišao s neba, paralizirao dvojicu specijalaca koji su čuvali trezor, a zatim je jednom rukom otvorio trezor, otkrivajući da je već prazan, i tada je taj leteći robot sjedio na vratima trezora i svima njima rekao: "Ne brinite! Uzeli smo to s dobrim razlogom!"

Isusov brat blizanac ili oživio mrtvac u grobu?



Kao što Bart Ehrman objašnjava u svojoj raspravi s apologetom Williamom Laneom Craigom:

http://www.philvaz.com/apologetics/p96.htm#EhrmanSecond

- Dopustite da vam dam jedno objašnjenje kojega se sjetih sinoć, sjedeći i razmišljajući o Isusovu uskrsnuću. Znate da imamo tradicijsku predaju iz sirijskog kršćanstva o Isusovoj braći koja se poimence spominju u Evanđelju po Marku. Jedan od njih je bio Juda, osobito blizak s Isusom, inače poznat kao Juda Toma, Isusov brat blizanac. Ne kažem da je to bila istina, ali to je ono što su sirijski kršćani mislili u drugom i trećem stoljeću, da je Isus imao brata blizanca. Kako je mogao imati brata blizanca? Pa, ne znam kako je mogao imati brata blizanca, ali u to su vjerovali sirijski kršćani. Zapravo, imamo zanimljive priče o Isusu i njegovom bratu blizancu u knjizi zvanoj Djela Tomina, u kojoj su Isus i njegov brat blizanac identični blizanci. Izgledaju jednako, a Isus s vremena na vrijeme silazi s neba i zbunjuje ljude: kad su upravo vidjeli da Toma napušta sobu, on je opet tu i ne shvaćaju. Pa, zato što je došao njegov brat blizanac!

Pretpostavimo da je Isus stvarno imao brata blizanca - ništa nevjerojatno! Ljudi imaju blizance. Nakon Isusove smrti, blizanac Juda Toma i svi ostali povezani s Isusom skrivali su se i pobjegli iz Judeje. Nekoliko godina kasnije jedan od Isusovih sljedbenika vidio je Juda Tomu na daljinu i oni su mislili da je to Isus. Drugi su izvijestili o sličnim opažanjima. Širile su se glasine da Isus više nije mrtav. Tijelo u grobnici do tada se bilo raspalo do nepoznavanja. Priča je postala šire prihvaćena da je Isus uskrsnuo od mrtvih, a u usmenoj tradiciji se počelo pričati i pričati o tom događaju, uključujući priče o otkrivanju praznoga groba. To je alternativno objašnjenje. Vrlo je malo vjerojatno. Ne vjerujem u to, ali je daleko vjerojatnije od hipoteze da je Bog uskrsnuo Isusa od mrtvih, jer tu nema pozivanja na natprirodna čudesa, s kojima se povjesničari ionako ne bave jer im je budalasto.

Isus Krist je izvanzemaljac ili Svemogući Bog Stvoritelj cijeloga univerzuma? Što je vjerojatnije?


Pretpostavimo da je lik Isus zapravo bio pripadnik tehnološki vrlo napredne civilizacije u posjetu našoj Zemlji. Njemu ne bi bio nikakav problem hodati po vodi, iscjeljivati mnoge bolesti, potaknuti stampedo 2000 svinja, nadahnuti apostole, prolaziti kroz zidove, biti nevidljiv, čak animirati neke "mrtvace", replicirati hranu, masovno liječiti bolesne, upravljati vremenskim nepogodama, preživjeti razapinjanje, transformirati jedan element u drugi, ošamutiti rimske vojnike itd. Ondašnjem neukom stanovništvu, moderna dostignuća znanosti bi s pravom bila Božja čudesa. To je alternativno objašnjenje. Ne vjerujem u to, ali je daleko vjerojatnije od hipoteze da je "Sveznajući Bog" osobno sišao na Zemlju, a sada njegova sveta fizička pozadina sjedi negdje gore na nebesima, zajedno sa pozadinom njegove majke Djeve Marije.

***

Apologeti su iskemijali i definicije toga što je to apologetika:

Klika na klero-proustaškoj hrvatskoj wikipediji palamudi uz dlaku katoličkom svećenstvu (2019.):

"Apologetika u kršćanskom pastoralu treba biti usmjerena u dvama pravcima: s jedne strane župnici trebaju župljanima biti spremni odgovoriti o vjeri na pitanja na koja već jesu ili na koja bi mogli naići. S druge strane, jedan viši stupanj apologetskog rada je kad se osposobljava same župljane biti apologetima, čime ih se formira za područje evangelizacije."

Dakle imamo hvalevrijednu SPREMNOST župnika, na "odgovore o vjeri", o "pitanjima na koja bi mogli naići". Pitanja o kontradikcijama, biblijskom nemoralu, Božjim klanjima djece, kamenovanju žena i heretika, istrebljivanju naroda, nemogućim Isusovim zahtjevima i njegovu vječnom prženju u paklu, sulude tvrdnje u koje sumnja zdrav razum vjernika i slobodni mislioci. Nee. Svećenstvo odgovara na "vjerska pitanja" koja vjernicima nisu jasna, pa će im to oni lijepo objasniti.

Uočite uporabu riječi "kršćansko". Katolici vole miješati pojmove katoličko i kršćansko, iako se zaklinju da su goleme mase kršćana zapravo sotonski nadahnuti heretici/šizmatici na putu prema paklu, otpadnici od istinske vjere, posebno mrzeći protestante, pravoslavne, Jehovine svjedoke, Luterane, Mormone itd. itd. itd. itd. itd. Sve tisuće odvojenih kršćanskih grupacija žive u žestokoj mržnji i preziru jednih naspram drugih.

Radi se o tvrdoj vjerskoj indoktrinaciji, jednoumlju, pljuvanju po svemu što nije strogo, uskogrudno dio njihove vjerske ideologije, a odstupa tek za kakvu sitnicu. Može se samo slaviti i hvaliti (vatikanska) katolička Crkva, kler, Biblija i njihova prljava povijest. Nikako kritizirati bilo što, osim odstupanja od tvrdolinijaške revne slijepe poslušnosti katekizmu. Pjesnički cifrasto zboriti i pojati o beskrajnim ljepotama katoličanstva i klera. A ako netko iznosi argumente koji tome ne idu u prilog, "vrlo obazrivo" to jednostrano sasijeći. Uz prijetnje vječnim mukama... i obećanje poslušnicima predivne nagrade koja vječito traje. Baš kao i u islamima.

"Područja gdje bi se trebala širiti apologetika je župni vjeronauk i kateheza za sve uzrasne kategorije."

Jasna je nakana. Vjeronauk ima za cilj indoktrinaciju malene djece, dok još nemaju razvijeno kritičko mišljenje i dok još vjeruju u Djeda Božićnjaka, Svetog Nikolu i Krampusa, vile i vještice. Odrasle će slabo indoktrinirati. Kad je klica praznovjerja ulovila korijenje u djetinjstvu, izuzetno je teško toga se osloboditi. Zato kler grčevito i uporno pruža svoje pipke prema osnovnim školama i vrtićima. Znaju da opstanak njihove ideologije najviše ovisi o indoktrinaciji malene djece.

"Važno je pri tom postići kod vjernika da je rimokatoličanstvo nešto što je razumno, a ne samo nešto što se slijepo prihvaća."

Uočite "blagi i neuočljivi" prijelaz od pojma kršćanstvo na rimokatoličanstvo, podmećući da je "istinsko kršćanstvo" zapravo rimokatoličanstvo, kao da se to samo po sebi razumije i svi to znaju.

Vjerski obmanjivači ne šire samo svoje praznovjerje, nego kao dio paketa, uvjeravaju žrtve da su svojim razumom se osvjedočile da su njihove nebuloze logičke i razumom slobodno prihvaćene, a ne većinom vjerskom indoktrinacijom u djetinjstvu. To je lopov, koji te uvjerava da ti nije ništa uzeo, nego da ti je zapravo dao poklon svojom krađom. Oslobodio te materijalnog tereta. Podario te istinom, umjesto oplijenio lažima.

Više dokaza za Isusa nego za cara Kaligulu?



N.T. Wright, razvikani je kršćanski apologet. O njemu R.Carrier otkriva sljedeće:

"I sam N.T. Wright, taj totalni mediokritet (hack) bez ikakvih diploma povjesničara, kojega svi hvale kao velikog povjesničara (a pod "svima" mislim na kršćanske fundamentaliste), sada je izjavio: "Isus je isto tako etabliran kao lik povijesti kao što je, recimo, car Caligula, njegov maltene suvremenik." O Sveti Gospodari Kobola !"

Dakle koji su dokazi da je car Kaligula povijesna osoba, za razliku od Isusa Krista.

Osamdeset godina nakon Kaliguline smrti 41. god., Svetonij je napisao "Kaligulin život". U njemu citira i navodi svjedoke i suvremenu dokumentaciju. Pokazuje da je čitao korespondenciju i memoare obitelji Kaligula, knjige i pjesme svjedoka koji su ga poznavali, suvremene natpise i vladine dokumente. Ne samo da nam govori o njima, već ih citira ili navodi, ali čak raspravlja o njihovoj relativnoj pouzdanosti. O njemu raspravlja i klasicist Matthew Ferguson. Za Isusa nemamo ništa slično.

Odmah bih mogao prestati pisati. Ali hajdmo upucati tog mrtvog kaligulanskog konja još dublje u zemlju.

Sve slijedeće može se potvrditi u recenziranim monografijama o Kaliguli. Navest ću popularne izvore samo zato što im možete pristupiti. Ali vjerujte mi, isti su podaci dobro potvrđeni, uključujući: Aloys Winterling, Kaligula: A Biography (University of California Press, 2015); Sam Wilkinson, Kaligula (Routledge, 2003); i Anthony Barrett, Kaligula: Korupcija moći (Yale University Press, 1990.).

Imamo poprsje i statue Kaligule isklesane za života. Doista, Wikipedia ispravno kaže: "Temeljem znanstvenih rekonstrukcija službenih slikanih poprsja, Kaligula je imao smeđu kosu, smeđe oči i svijetlu kožu" (izvor: Smithsonian). Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Imamo ogroman broj novčića kovanih i imenovanih od Kaligule i prikazujući Kaligulu kao postojećega cara (brojni primjeri su također prikazani i raspravljani na Wikipediji. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Imamo ogroman broj papirusa, zapravo napisanih za vrijeme Kaligule, spominjući ga kao vladajućeg cara (npr. Kao Gaja Cezara Germanicus Augustus). Jer tako su datirani dokumenti. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Imamo ogroman broj suvremenih natpisa, koje je podigao sam Kaligula i očevici za njegove vladavine.
Primjeri. Primjeri. Primjeri. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Iskopali smo nekoliko tipičnih brodova Kaligule. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Imamo stvarne bačve za vino iz privatnog vinograda Kaligula, na njemu je stajalo njegovo ime. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Imamo nadgrobni spomenik njegove majke, proglašavajući ga svojim djetetom. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Plinije Stariji, očevidac Kaligule, pruža nam puno informacija izravno iz njegovih vlastitih opažanja, iz vladinih zapisa i drugih očevidaca i suvremenih izvora. Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Ostali očevici i suvremenici koji izvještavaju o Kaliguli uključuju Fila iz Aleksandrije i Seneku, koji su se s njim osobno susreli i zabilježili nekoliko stvari o njemu (npr. Filov Flaccus i O [My] Embassy to Gaius [Kaligula]); Seneca's Consolation to My Mother Helvia i O bijesu i o postojanosti mudraca). Imamo opsežne zapise o Kaliguli u Josephusu (povjesničar rođen kada je Kaligula zavladao, raspravljajući o Kaliguli u roku od samo 35 godina od njegove smrti, i još općenito samo 52 godine nakon njegove smrti), izvješće koje je točno u jozefanskom stilu i bogato realističnim detaljima (Starine Židova 18-19; pisao c. 93. AD; Židovski rat 2.184-203; napisano 76. AD). Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Znamo da su očevidci i suvremenici Kaligule napisali djela koja su izgubljena, ali o kojima kasniji pisci raspravljaju i koriste. Među njima je Senekin prijatelj Fabius Rusticus; Cluvius Rufus, senator koji je u stvari sudjelovao u atentatu na Kaligulu (vrlo su vjerojatno to bili izvori zaposleni od strane Josepha, koji čak spominje i citira Cluviusa); memoari Klaudija (Kaligulov nasljednik); objavljena korespondencija Augustusa; i razni pjesnici (npr. Gaetulicus). Čak je Kaligulina sestra, Nerova majka, Agrippina Mlađa, napisala svoje vlastite memoare koje je nekoliko kasnijih povjesničara navelo i koristilo kao izvor za Kaligulu. Imamo li išta od ovoga za Isusa? Ne.

Imamo nekoliko kasnijih kritičkih povjesničara koji pišu o Kaliguli koji navode, navode i citiraju očevidce, dokumentarce i suvremene izvore za Kaligulu: npr. osim Svetonija, još i Tacit, Život Agrikola 10 (napisan oko 98. g. pr. Kr.), i Anali 13.20 (napisano oko 116), pa čak i Dio Kasije (čak ni dvjesto godina nakon činjenica). Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Čak imamo i vladine dokumente koji to čine: na primjer, pronašli smo kopiju brončane ploče (datira oko 168. god. AD) pisma koje je osobno napisao car Marcus Aurelius (Journal of Roman Studies 1973.63) u kojem se spominje da se savjetuje s postojećim registrom oni kojima je Kaligula dao državljanstvo (na popisu takvih registara i od drugih careva). Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Oh ... imamo i pismo samog jebenog Kaligule! Natpis koji bilježi vlastito pismo, vlastitim riječima, Achaean League, od 19. kolovoza 37. A. (Inscriptiones Graecae 7.2711, ll. 21-43). Imamo li što slično za Isusa? Ne.

Također imamo izjave o savezu i proslavu s mnogih lokaliteta prilikom pristupanja vlasti Kaligule. Na primjer, zakletva koju su proglasili Aritenci, ucrtana na kamenu nedugo nakon 11. svibnja 37. A. D., detaljno tvrdeći da će se udružiti s Kaligulom i proglasiti svoje neprijatelje svojim neprijateljima; slično i Cyzićani; i zakletva i dekret o proslavi asijanaca iste godine, u kojem se kaže da šalju ambasadu "da traže publiku s njim i čestitaju mu i mole ga da se prisjeti" njihovog grada "kao što je on osobno obećao kad je bio zajedno s ocem Germanicus je prvi put ušao u provinciju našeg grada "(vidjeti Lewis i Reinhold, vol. 2, § 3 i 9). Dakle, ovdje imamo očevicu, izvorno svjedočenje autografa, čitavog grada ljudi. Kaligula je bio s ocem u dobi od šest godina kad je posjetio njihovu regiju (pa se oni prilično trude oko izgovaranja djeteta). Ali vi to ne kažete ili ne šaljete ambasade momku koji ne postoji". Imamo li što slično za Isusa?

Zaboga NE!

R.C. PhD povjesničar "omiljen" među abrahamistima

Prelazak Cezara preko rijeke Rubikon - slabije dokumentiran od uskrsnuća Isusa Kristusa?



I to je tipična varka laprdanja vjerskih apologeta.

Opovrgnuto:

O prelasku Cezara preko rijeke Rubikon imamo potkrepljujuće fizičke dokaze, a znamo da je nekoliko suvremenika pisalo o ratu i tako pružilo izravne ili neizravne dokaze za taj prijelaz. Osim izravnog svjedočenja samog Cezara, imamo i pisma njemu nesklona Cicerona i njegovih prijatelja, i pisma koja je imao od Cezara i Pompeja, a znamo da su događaj zabilježili i Livy, Pollio i drugi (budući da su kasniji povjesničari koristili svoje izvještaje). Kasnije je nekoliko poznatih povjesničara kritički istraživalo i dokumentiralo taj događaj. I tijek povijesti - uključujući obilne fizičke dokaze, svjedočenja očevidaca i zapise suvremenika i kasnijih kritičara - odlučno pokazuje da je Cezar napao istočnu obalu Italije sve dolje, potjerao Pompeja iz Italije i na kraju zauzeo Rim. Ne može nikako biti da nije prešao Rubikon. "Vjerovanje" da je to učinio nije moglo uzrokovati postojanje bilo kojeg od ovih dokaza niti je dovelo do kasnijeg povijesnog ishoda.

O uskrsnuću, međutim, nitko od očevidaca nije napisao ništa - ni Isus, ni Petar, ni Marija, ni nitko od Dvanaestorice, niti bilo koji od Sedamdeset, niti bilo koji od Pet stotina. Imamo samo Pavla, koji nije vidio ništa osim "otkrivenja" i koji ne spominje nikakvo drugo iskustvo ili dokaze koje je netko podnio. O Uskrsnuću nijedan neutralni ili neprijateljski svjedok ili suvremenik nije napisao ništa - ni Josip, ni Caiaphas, ne Gamaliel, ni Agrippa, ni Pilat, ni Lysias, ne Sergius, niti bilo tko živ u to vrijeme, bilo židovski, grčki ili rimski. O uskrsnuću nijedan kritički povjesničar ne dokumentira niti jedan detalj, ili čak samu tvrdnju, sve do stoljeća kasnije, a potom samo kršćanski apologeti koji Novi izvor mogu samo navesti kao svoj izvor (i povremeno lažni dokumenti poput pisma koje je Isus poslao kralju Abgaru koji poznati biskup Euzebij pokušava prenijeti kao vjerodostojan). Nakon Uskrsnuća nisu proizvedeni nikakvi fizički dokazi - bilo kovanica, natpisa, dokumentarnih papirusa, vječnih čuda. I sve što je slijedilo u povijesti bilo je slijepo vjerovanje u to uskrsnuće, a ne samo uskrsnuće - a znamo da "stvarno uskrsnuće" nije jedini mogući uzrok vjerovanja u uskrsnuće.

Dakle, još uvijek nemamo svjedočenja svjedoka o uskrsnuću. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo neutralnih ili neprijateljskih svjedoka tvrdnje o uskrsnuću. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo kritički povijesni rad o tvrdnji o uskrsnuću. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo potkrepljujuće fizičke dokaze za Uskrsnuće. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo potrebu za stvarnim uskrsnućem da bismo objasnili vjerovanje koje je utjecalo na tok povijesnih događaja. Ali trebamo stvarni prijelaz Rubikona kako bismo objasnili naknadni tijek povijesnih događaja. Stoga o svih pet točaka imamo bolje dokaze da je Cezar prešao Rubikon nego da je Isus Kristus ustao iz groba. Zapravo, na četiri od pet nemamo apsolutno ništa za Uskrsnuće. A o jednom jedinom kriteriju koji on zadovoljava, nemamo najbolju vrstu dokaza, već najgoru.


Richard Dawkins o najgoroj religiji na svijetu

Flag Counter
- 16:26 - Vaše mišljenje (2) - Ispiši na papiru - Skoči na vrh stranice

03.09.2018., ponedjeljak

Neraskidivi himen Blažene Djevice Marije

Isusova majka



Pavao ju u poslanicama uopće ne spominje. Kao niti oca. U prvoj bajci o zemaljskom Isusu, tobože po Marku, nema priča o čudesnoj Isusovoj bogorodici Mariji. Isus tamo tjera majku i braću od sebe. Marija se spominje imenom samo jednom, kad se židovi čude Isusovoj pregolemoj mudrosti: "a stolar je sin Marijin". Tu ona nema nikakve druge uloge.
Kasniji pisci ispredaju nastavak te Markove bajke za naivne: Marija galopira u kasnoj trudnoći do Egipta i nazad, dok Herod u strahu od njezine bebe vrši pokolj djece cijeloga grada....... super Djevica Marija dobiva zlato od 3 kralja/maga/astrologa/vladara/štogod s Istoka. Vremenom Marija postaje Bogorodica i Kraljica nebesa, i satire najvećeg Božjeg protivnika - Sotonu.

Jedna od najbedastijih katoličkih dogmi, tiče se njezina neuništiva djevičanstva - himena.
 photo z_medjugorje_full_zps111afc5a.jpg"Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je DOK ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus."
Dakle Josip je prvo upoznao Mariju i uzeo je k sebi, ali je još nije "poznao" u biblijskom smislu (hebrejski idiom; npr.: "Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina") tj. imao seksualni odnos sa svojom zaručnicom, prije nego što mu se rodio sin od nje (zaručio ju je već trudnu). Tekst mulja, pa ispada kao da je nije upoznao iako kaže da ju je uzeo k sebi. Naravno da ju je tada upoznao kao osobu. Biblija hoće reći da još s njom nije stupio u spolne odnose.
Sugestija je i da to nije činio sve do toga događaja (kao, npr. "Nisam išao u školu dok nisam navršio 7 godina".) Bilo bi jako čudno da svoju svetu bračnu dužnost nije obavljao nikada u braku poslije toga (ali kada je bila ženidba?). Židovi bi se zapanjili, jer time krši temeljni Božji zakon i čini veliki grijeh. Matej (1,24-25) sigurno ne bi uskratio taj važan podatak vjernicima - da je nikada uopće nije taknuo - ali on to ne tvrdi. Inače bi napisao: "I ne upozna je tjelesno nikada!"

Kako je dakle i kada lik Marije iz grčkoga mita Marka postao "trostruka vječna djevica (prije poroda_ za vrijeme _i_poslije poroda)"?

Ružna uvreda svih naših majki i očeva - začeli su nas u "prljavom seksu", ali Isus, Josip i Marija su čisti:

Crkvenjaci Jeronim i Helvidije, svađaju se oko 380 n.e. Helvidius ponavlja ono što piše u Svetome Pismu, da su "Gospodinova braća" djeca koju je Marija rodila Josipu, nakon Isusova rođenja. Jeronim s gnušanjem odbija raspravu tvrdeći da su takve ideje "novitet, zla i drska uvreda vjeri cijeloga svijeta." On piše suludu raspru o "Vječnom Djevičanstvu Blažene Djevice Marije", a Helvidija su ušutkali. Tako su započela stoljetna razglabanja o diskretnom dijelu Marijine anatomije, tako bitnom za celibatom frustrirane i uštogljene crkvene oce. Nikada nije dovoljno naglašavati da ideja o nekakvom "djevičanskom začeću", "prljavštini seksa", "nedirnutoj čistoj djevi" ustvari duboko ponižava i ženu i muškarca. Seksistička i krajnje perverzna slika mita o djevici-majci je duboko ukorijenjena u kršćanska društva i brzo se ureže u dječje glavice. Djevojkama se rano nameće stereotip: ili djevica ili kurva ili majka pokorna sluškinja.

Ako niste znali, Blaženu Djevicu Mariju su po katoličkom mitu bezgrešno začeli njezini roditelji (Isusova baka i djed - baka Božja i djed Božji, kao i njihova kćerka Marija - Majka Božja - i unuk Isus Sin Božji)

Crkveni nauk veli da na Mariju nije bačen grijeh od Adama i Eve. Bog ju je od "Istočnoga grijeha" oprao već u krilu (Marijin zametak) njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristusu. Teologija tvrdi da Marija nije počinila nikakovih grijeha, pa nije mogla umrijeti kao drugi ljudi koji su prokleti Istočnim grijehom zbog Eve - uznesena je živa/mrtva tijela iz groba u Nebo. Katolička crkva je uspostavila i specijalni blagdan u čast "bez istočnoga grijeha začete Djevice Bogorodice Marije". Čudno da je morala dati zavrnuti vrat dvjema golubicama radi čišćenja od "porođajne nečistoće" nakon porađanja Boga u židovskome Hramu.

Odakle crkvenjacima ideja da je Marija bezgrješno začeta, tako da je od kad je bila u stanju zametka bila čista od grijeha (očistio ju Bog)? Pa zato jer su u Starom zavjetu našli ovo:

Job 25,1
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom? Od žene rođen kako da čist bude ?

U sljedeća dva poglavlja, Job odgovara Bildadu iz Šiaha potvrđujući njegovu golemu mudrost tj. božansko nadahnuće:

Job 26,1
Job reče: 26,2
"Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! 26,3 Kako dobar savjet daješ neukome! Preveliku si mudrost pokazao."

Kad im je to pokazao neki židov, dok su mu gurali bajke o Isusu pod nos, crkveni oci su se našli u neobranom grožđu. Kako je Isus - rođen od žene - mogao biti prav pred Bogom i čist, kad je "mudrac" napisao da to ne može biti? Stoga su dodali svoju mudroliju da je Bog kod Marijina začeća očistio ju unaprijed od sviju grijeha, da tako bezgrješna može rodit čovjeka Isusa - koji je čist. A Bog to može, zar ne, kad je svemoguć?

Marijino bezgriješno začeće u 21. stoljeću kao argument u borbi protiv ženskih prava

Biskup Košić u božićnoj propovijedi protiv prava žena na rani prekid trudnoće:

"Zamislite što bi bilo da Marija nije htjela roditi Isusa, da je pomislila kako da mu oduzme život dok ga je trudna nosila? To dakako nije bilo moguće jer je ona bila Presveta Djevica koju je Bog na poseban način svojom milošću već od časa njezina začeća PRIPREMIO za to da može čiste duše po Duhu Svetom začeti i s ljubavlju nositi te s radošću roditi svoga i Božjeg Sina, Isusa."


Dakle žena Marija nije normalna osoba kao naše majke i supruge. Bog je načinio na njoj poseban zahvat da bude dobra i pokorna rađalica njegova Sina Isusa. Ona nije mogla odlučiti prekinuti tu ranu trudnoću, jer ju je Bog unaprijed učinio poslušnim robotom, lišivši je slobodne volje i ne pitajući je ništa. Još dok je bila zametak, nakon spolnog odnosa Isusove bake i djeda, Bog je konstruirao takvu Mariju-zametak koja će bespogovorno roditi njegovu inkarnaciju na Zemlji. Očistio je njezinu "prljavu žensku prirodu" da bude za Njega sveta djevica. Slično kao pokorne hurije velikih očiju u muslimanskom raju, koje Allah štanca za svoje pale ratnike u džihadu i ostale muslimane.

*

Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 1854. god. bulom "Ineffabilis Deus" u kojoj je pompozno izjavio: "Proglašavamo da je od Boga objavljen nauk, koji uči da je Preblažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća posebnom milošću i povlasticom Svemogućega Boga, poradi predviđenih zasluga Isusa Krista, Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana čistom od svake ljage istočnoga grijeha i da ga u kao takva moraju svi vjernici čvrsto i postojano vjerovati".

Dakle, Bog je unaprijed znao da će njegov Sin Isus Krist umrijeti u mukama na križu, pa je tim činom unaprijed oprao njegovu Majku od Istočnoga grijeha u trenutku njezinog začeća, nakon seksa Isusove bake i djeda. Da bi Isus mogao biti "čist" rođen.

Slijepo prihvati ludu dogmu ili će te svećenici proklet i poslat u pakao:

Papa Pio XII pri objavi dogme o Mariji 1950.g. poslužio se nepogrešivim papinskim autoritetom koji su mu prijašnji klerici dodijelili:

"U čast Svemogućeg Boga koji je djevici Mariji podario svoju posebnu dobrohotnost, u čast njegova Sina, besmrtnoga kralja svih vremena i pobjednika nad grijehom i smrću, radi povećanja uzvišenosti njegove uzvišene Majke...proglašavamo i definiramo zbog toga:

Od Boga je objavljen nauk o vjeri da je neokaljana Bogorodica i vječna Djevica Marija nakon završetka zemaljskog životnog puta dušom i TIJELOMprimljena u nebesku uzvišenost.
Ako bi se stoga, neka nas Bog od toga očuva, tko usudio bilo poricati, bilo namjerno dovoditi u dvojbu ono što smo Mi definirali, neka zna da je potpuno otpao od božanske i katoličke vjere."

(Kronika kršćanstva, Mozaik knjiga, 1998., str. 409.)

Svetac German, carigradski patrijarh (? 733), u prilog Marijina uznesenja tj. tjelesne besmrtnosti , navodi ove razloge: "Kako bi smrt mogla progutati onu, uistinu preblaženu, koja je slušala Božju riječ, bez požude i sudjelovanja muža začela osobu Božje Riječi, rodivši je bez boli te koja se posve sjedinila s Bogom? Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti ono tijelo od kojeg je došao život? Te se stvari protive i potpuno su tuđe duši i tijelu koje nosijaše Boga..."

Odjednom doznajemo da Marija nije imala bolova pri porodu (izbjegla je Božje prokletstvo na sve trudnice da rađaju u mukama), a Papa odlučuje da njeno fizičko tijelo nije istrunulo poput drugih ljudskih leševa, već je doslovce otišlo gore u nebo. Zašto? Jer nikad nije imala "prljavi" seksualni kontakt, čak niti sa svojim Svetim Mužem (zaručnikom?) Josipom. Teolozi stoljećima izvode nevjerojatne akrobacije ne bi li razumom dokazali ovakve nebuloze s vječnim djevičanstvom i rodoslovljima.
O navodnoj Isusovoj majci Mirijam (Marija je "prijevod" židovskog imena Mirijam), Crkva je donijela četiri dogme: Marija je Bogorodica - Theotokos (efeški sabor 431.g.) naslov "Blažena* Djevica Marija" (sabor u Kalcedonu 451. g.) Marija je bezgriješno začeta - Immaculata (Pijo IX, 1854.g.) Marija je na nebo dušom & tijelom uznesena - Assumpta (papa Pijo XII, 1950.g.)

Odakle tolika upornost i što je dokaz da je Marija ostala djevica i nakon što je rodila Isusa? Da nije i to ispunjeno proročanstvo iz Stara zavjeta? Katolički teolozi se zaklinju da se Ezekijelove riječi odnose baš na Marijin neproderivi himen, koji je elegantno propustio Boga-Isusa na svijet, pa se onda čarobno elastično zatvorio između Marijinih nogu. Kažu da se zato djevica Marija nekada nazivala "Nebeska vrata" ("Nebeski Himen"):

Ezekijel 44:2
“I reče mi Jahve: "Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe."

Međutim, lik Isus izgleda nije bio poklonik ideje da mu je majka bezgrješna i vječna blaženica, Kraljica neba i Bogorodica super-elastična himena, kojoj nema ravne među ljudima. On joj bahato odbrusi samo ovo:
"Ženo, što ja imam s tobom?" ili

Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče.

Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena* utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!"

Znači običan pobožni vjernik je blaženiji od "blagoslovljene* među ženama" bezgrješne vječne Djevice Marije koja je tjelesno uzletjela iz groba direktno u nebo. Blaženiji je i od Međugorske Kraljice Neba i svih drugih tisuća Čudotvornih Gospi po svijetu.
_____________________________________
* Anđelove riječi "Blagoslovljena ti među ženama" glavni je 'argument' teologa da je Marija polu-božica. Jedina kojoj je pripala čast biti blagoslovljenom među ženama je bila Joela iz Starog zavjeta. Zašto je bila proglašena blagoslovljenom među ženama? Evo zašto:

Čin ugodan Bogu: klin zabijen čekićem kroz glavu

" A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i čekić u ruke, tiho mu se približi (kralju koji je izgubio bitku protiv izraelaca) i zabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije. (22) "
Knjiga o sucima 4,23

" Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek' je slavljena! On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. (26) Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za čekićem kovačkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu. "
Knjiga o sucima 4,26_____________________________________

Dakle imamo 4 apsurdne dogme o BDM:

1) 431. na ekumenskom koncilu u Efezu Marija je dogmatskom definicijom:
proglašena Majkom Božjom, tj. majkom samoga Stvoritelja cijeloga Univerzuma. Naime taj drugi opći sabor sazvan je među ostalog zbog pitanja je li Marija Bogorodica (Theotokos) ili samo Kristorodica (Christotokos). I to je (uz monofizitizam) jedan od temeljnih razloga bijesnih svađa rane crkve. Naime, tada se izdvajaju tzv. istočne (nepravoslavne) crkve (Nestorijanci, Kopti, Etiopljani itd.). Slavi se kao blagdan Marije Bogorodice 01.01.

2) na 1. lateranskom koncilu 649. dogmatski je definirano da je:
bogorodica Krista začela djelom Duha Svetoga, te da je bila i ostala uvijek djevicom: prije poroda, u samom porodu i poslije poroda.
Vječna Djevica znači da ima sačuvan himen iako je rodila Isusovu braću i sestre! Ujedno i da nije nikada stupila u spolne odnose. Iako ne bi bio problem da sačuva svoj predragocjeni himen i nakon spolnog odnosa, ona je bila mrtva-hladna na svaku pomisao o seksu, santa leda, frik. Možemo nagađat da joj himen ne bi nastradao niti spolnim odnosima, jer je bio čudesno elastičan i neproderiv...
U njezin neoštećeni Himen je posumnjala Saloma iz Jakovljevog protoevanđelja. Ona "zavuče svoju ruku Mariji da to provjeri" i osvjedoči se, ali joj ruka uvenu zbog njezine sumnje."
Mora se priznati da ideja o nepovredivom i ekstra elastičnom Marijinom himenu spada u jednu od najluđih dogmi iz domene religija. A tu stvarno ima svakakvih nonsensa.

3) nakon dugih i teških doktrinarnih sukoba teoloških grupacija makulista i immakulista (makula=ljaga, lat.) koji se vuku još od srednjeg vijeka, papa Pio IX proglasio je 08.12.1854. dogmom učenje da je:
Bogorodica izuzeta od ljage istočnoga grijeha od trenutka kada bijaše začeta (od svojih roditelja Ane i Joakima, iako Luka kaže da je njezin otac Elija ?! prema tumačenjima apologeta). (Ime Isusove bake Ane nađeno je u Starom zavjetu, kao žena koju je "pohodio Jahve i ona zače".)
Ujedno je Marija proživjela svoj život bez ijednoga grijeha! Ispada da je Bog unaprijed znao da će biti bezgriješna, pa ju je odmah poštedio Istočnoga grijeha prije nego što se bila rodila. A Bog sve unaprijed znade, zar ne? Čak i to da će je On unaprijed osloboditi svih grijeha. Drugo objašnjenje je da je Bog znao da će Marija roditi Otkupitelja svih grijeha, pa je red da Mariju unaprijed "otkupi", tj. "temeljito počisti od mogućnosti griješenja", što god to bilo u glavama suludih teologa), od samoga trenutka začeća jajašca Isusove bake Ane, jer će njezin Unuk ionako sve ljude otkupiti kad "umre" na križu. Bog je, dakle, unaprijed znao cijelu priču i izdaju Jude i zavjere i raspeće i tko će sve vječno urlikati u paklu. Ništa Ga nije moglo iznenaditi.

4) za sada posljednju dogmu katoličke crkve proglasio je papa Pio XII 01.11.1950. ex. katedra, tj. u svojstvu papinske nepogrješivosti (blagdan te praznovjerice je 15.08. u narodu poznat kao Velika Gospa) definirajući da je:
Bogorodica po završetku zemaljskoga života bila uznesena* u nebesku slavu dušom i tijelom (dokaz je opet prazan grob iz nekog apokrifa). Papa se nije usudio izreći je li umrla ili je još živa uzletjela fizičkim tijelom iz groba uvis u nebo. Tako da ostaje ta nedorečenost u dogmi u koju moraju vjerovati svi katolici ili automatski ispadaju iz igre.
Marija iz Biblije, koja je imala ulogu "posude" za rađanje Isusa, preko tih dogmi je postala Suotkupiteljicom, praktički boginja (čudno da je morala dati zavrnuti vrat dvjema golubicama radi čišćenja u Jeruzalemskom hramu od "porođajne nečistoće"). Sveti Ivan, za kojega kršćani tvrde da je bio onaj ljubljeni učenik kojemu je Isus povjerilo svoju majku, navelike se raspisao o Apokalipsi i rijekama krvi prije Sudnjega dana, no o čudesnom uznesenju Marijinu iz groba i njezinom bezgrješnom životu i djevičanstvu, nije nam ostavio niti slovca.

Neraspadnuti Marijin leš

*Marijin leš nije se "sramotno i smrdljivo raspao", kako to biva kod nas "griješnih" majki i očeva, nego je cijela i s neproderivim himenom uzletjela uvis u nebo u raj, gdje je i dan danas, slijepo moraju vjerovati katolici. Pojam "uznesenje" zapravo je šarena laža, trik sa "svetom misterioznom" rječju, kako to kuju teolozi. To je izbjegavanje jasnog izražavanja, naime da je Marijin leš/ili još živo tijelo, poletjelo prema gore, fijuuuuu, uvis, prema Nebu tamo negdje među zvijezdama, i tamo je ostalo u fizičkom obliku vječito. Nažalost, kad se bavimo materijalnim tijelom, uvijek se postavlja i pitanje sadržaja Marijinih crijeva i mokraćnog mjehura. Jesu li ispražnjeni od griješnog smrdljivog sadržaja? Ispunjeni svetom vodicom? Mnogi katolici zaboravljaju svoju dogmu da je i Isus tjelesno uskrsnuo, i da i njih čekaju materijalna tijela tamo gore na nebesima.

Dokaz je škrinja (starozavjerna Arka sa kamenitim zapovjedima):

"Ako se Bog postarao da starozavjetna Škrinja, koja je nosila pisanu Riječ, ne bude podložna raspadljivosti (bila je sva okovana u čistom zlatu), kako ne bi onda Mariju, novozavjetnu Škrinju, koja je nosila živu Riječ, spasio od raspadljivosti."

Drugi "dokaz" je što Marijin grob nikada nije pronađen. Mora da je onda uzletjela iz njega, pa je nebitan za hodočašćenja. Gorljivi antisemit svetac Ivan Zlatousti veleumno smišlja svoju nakaradnu nebulozu da je Bog, nakon što je Marija napustila ovaj život, «počastio njeno bezgrješno i neoskrnavljeno tijelo s neraspadljivošću i prijevodom [uznesenjem] prije zajedničkog i općeg uskrsnuća»
(Druga propovijed o usnuću Marijinom, 10,18 [pisano u prvoj polovini osmog stoljeća]).

Činjenica da katolički teolozi i dalje inzistiraju na tim doktrinama (protestanti i pravoslavci to pak sa sprdnjom ismijavaju), jasno pokazuje da razum i teologija nemaju dodirnih točaka. Kako prikladno zvuče riječi Frank Yerby-a (1916.) koji je rekao:

"Teologija je blagi oblik ludila. "

Kako se zbilo da je Marija ostala djevica i TIJEKOM poroda (izlaska novorođenca Isusa iz Marije)?

Katolički katekizam cifrasto palamudi: MARIJA "VAZDA DJEVICA"


499 Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista "nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo". Crkveno bogosluzje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu"


Katekizam naglašava dogmu o Marijinu nedirnutu himenu - da Isusovo rođenje (izlazak iz Marije) "nije smanjio majčin djevičanski integritet" (djevičnjak je ostao čudesno cijeli, nije puko) :

Catechism of the Catholic Church by the Vatican, 2002 ISBN 0-86012-324-3 page 112
Vatican website: Catechism item 499
Vatican website: Lumen Gentium item 57

Prema svecu Tomi Akvincu, negiranje da je Marija VAZDA djevica, (perpetual virginity of Mary) uvredljiva je za savršenstvo Kristovo, vrijeđa Duh Sveti i dignitet Majke Božije.

Da je Marija VAZDA djevica (himen ostao cijeli i tijekom poroda), na svetim slikama označava se sa 3 zvjezdice: lijeva, desna i iznad glave - da je djevičnjak sačuvan prije, tijekom poroda i poslije poroda. Neka vrsta čvaraka sa zvjezdicama na epoletama vojnih zapovjednika.

Martin protiv monoteleta

Druga dogma, koja se odnosi na Marijino djevičanstvo, definirana je na Lateranskom saboru 649. godine. Taj je sabor sazvao papa Martin I. da bi osudio monotelete (koji su tvrdili da je Krist imao samo jednu volju), a Sabor je izjavio da je Marija Isusa začela po Duhu Svetom i da je, dakle, svoje djevičanstvo sačuvala prije poroda i u porodu i nakon njega. Na taj je način navodno ojačana vjera otaca Crkve koji su Mariju sa svetim Jeronimom zvali »vječna Djevica« ili »vazda Djevica«.

Što znači formulacija "vazda Djevica prije, ___TIJEKOM___ i poslije poroda"?

Prije poroda je jasno. Ničiji penis (niti bludne radnje) nije prodro na Marijino mjesto koje nećemo spominjat. Poslije poroda je također jasno, da je Marija ostala bez bračnog ili izvanbračnog seksa (opet izostala griješna i prljava bludna penetracija penisa).

Ali što s "tijekom poroda". Radi li se o čudesno elastičnom himenu? Što drugo? Dijete Isusa ne možemo smatrat nekakvim seksualnim sredstvom bluda i sladostrašća, kada je izlazilo van iz Marije, da bi povrijedilo svetost djevičanstva u smislu spolnog uzbuđenja/bezbludnosti. Očito himen nije bio proderan (iako teolozi pribjegavaju trikovima tipa: "ne znamo točno o čemu se tu radi", "ne možeš tako to tumačit" ... itd.).

Crkveni očevi koji su snažno podupirali koncilima i izjavama perpetualno (vazda) djevičanstvo Isusove majke Marije tijekom poroda:
Sv. Irenaeus (III, 21; vidi Eusebius, Church History V.8),
Origen (Adv. Cels., I, 35),
Tertullian (Adv. Marcion., III, 13; Adv. Judaos, IX),
Sv. Justin (Dialogue with Trypho 84),
Sv. John Chrysostom (Hom. v in Matth., n. 3; in Isa., VII, n. 5);
Sv. Epiphanius (Har., xxviii, n. 7),
Eusebius (Demonstrat. ev., VIII, i),
Rufinus (Lib. fid., 43),
Sv. Basil (in Isa., vii, 14; Hom. in S. Generat. Christi, n. 4, if St. Basil kao autor tih dvaju odlomaka),
Sv. Jerome iTheodoretus (in Isa., vii, 14),
Sv. Isidore (Adv. Judaos, I, x, n. 3),
Sv. Ildefonsus (De perpetua virginit. s. Maria, iii).
Sv. Jerome posvećuje cijeli ekspertizu protiv Helvidiusa toj temi (vidi nos. 4, 13, 18).

Suprotna doktrina nazivana je najpogrdnijim nazivima:

"ludilo i svetogrđe" Gennadius (De dogm. eccl., lxix),
"ludilo" Origen (in Luc., h, vii),
"svetogrđe" svetac Ambrose (De instit. virg., V, xxxv),
"bezbožno i smrdi na ateizam" od Philostorgiusa (VI, 2),
"perfidnost" svetac Bede (hom. v, and xxii),
"puno svetogrđa" autor Pradestin. (i, 84),
"perfidnost Židova" Papa Siricius (ep. ix, 3),
"hereza" svetac Augustin (De Har. h., lvi).

499 Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista "nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo". Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu"

Iako nije baš jasno što tu piše glede Marijina himena, ostali crkveni tekstovi jasno upućuju o čemu se radi pod nejasnom i zakarabuljenom frazom "rođenje Krista nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo".
Nepovredivi himen je taj preko kojega je došlo Božje čudo koje je posvetilo Marijino djevičanstvo, kako su to iskemijali opsesivni celebatni seksa-gladni teolozi.

Teleportacija bebe Isusa


"Isus je prošao kao zraka svjetlosti kroz staklo - kroz Marijin himen - bez da se on slomi poput stakla":

Zaključak Katoličke enciklopedije: http://www.newadvent.org/cathen/15458a.htm

"Katolička vjera nas uči da je Bog čudesno sačuvao integritet njezina tijela, blažene djevice Marije, čak tijekom i nakon poroda (vidi Pavao IV, "Cum quorundam", 7 kolovoza, 1555.). "
Katolički odgovori: http://www.motherofallpeoples.com/20...ial-tradition/

Sažetak: crkveni oci velikom većinom, Papa Martin, a Pije XII 1943- godine, jasno su odredili da je Marijin himen (majčino krilo) ostao netaknut, a porod Isusa se odigrao na način "kako svjetlost prolazi kroz staklo". Nerazbijeno staklo je u ovom slikovitom sofisterijskom klero-izričaju Marijin himen, a zraka svjetla je beba Isus.

Isus je kao duh prošao kroz Marijin himen

Papa Martin, kod donošenja ove dogme o "vazda djevici tijekom poroda", svakako nije mislio na, sačuvajnasBože, da bi Josip tijekom poroda išao se seksati s Marijom, nego isključivo na nepovredivi himen.

Sažetak: Papa Martin tvrdi da je Isus beba "prošla kroz prirodne barijere bez da ih povrijedi", kako to inače "duhovi i čine":
Lumen Gentium

Novija inačica Pape lukavo propisuje, da se "ne bismo trebali previše oslanjati na svetost himena, jer je on ostao nepovrijeđen u Marije kao čudesni znak njezine istinske čistoće, tako da bračni parovi ne trebaju brinuti oko toga je li njihov spolni čin prljav":
Iz članka: Marijino djevičanstvo tijekom rađanja Isusa: Trajna katolička tradicija

Mary’s Virginity During the Birth of Jesus: The Catholic Church’s Perennial Tradition
http://www.motherofallpeoples.com/20...ial-tradition/

Autor se suprotstavlja modernim pokušajima teologa da se zaniječe ili zabašuri Marijin, vječno cijeli, neproderivi himen.

"Pečat nije slomljen"
Svetac Ambrozije veli:

De institutione virginum

Sažetak: Način Isusova poroda, prolazak kroz tu vratnicu, nije slomio pečat Marijina djevičanstva.
(quando virginali fusus est partu, et genitalia virginitatis claustra non solvit)
Genitalna nepovredivost nije narušena.
(per quam sine dispendio claustrorum genitalium virginis partus exivit)

“Zatim me dovede natrag prema vanjskim vratima Svetišta, okrenutim prema istoku; ali bio je zatvoren. Reče mi: "Ova vrata će ostati zatvorena; ne smiju se otvoriti nikome da kroz njih uđe; jer je Gospodin, Bog Izraelov, ušao kroz njih, ona će ostati zatvorena. '"... Tko su ta vrata, ako ne Marija? Nisu li zatvorena jer je ona djevica? Marija su ta vrata kroz koja je Krist unišao u ovaj svijet, kada je bio rođen u djevičanskom rođenju, a način njegova rođenja nije slomio pečate djevičanstva (virginali fusus est partu, genetika virginitatis claustra non solvit). (15) ... Vrata maternice su, premda ne uvijek zatvorena; doista, samo su jedna mogla ostati zatvorena, kroz koje je Jednorođeni od Djevice rođen bez gubitka genitalne netaknutosti (per quam sine dispendio claustrorum genitalium virginis partus exivit). (16)

Tako je važna Rimska sinoda proklela zasvagda (Anathema Maranatha) svakoga tko negira da je Marija "rodila Boga bez korupcije". http://www.newadvent.org/cathen/15448a.htm

Papa Pavao IV predbacuje onima koji negiraju da blažena Djevica Marija "nije zadržala svoje djevičanstvo prije rođenja, tijekom porađanja i vazda nakon rađanja (bebe Isusa)."

Konstitucija "Cum quorumdam hominum" osuđujući pogreške unitarizma Pape Pavla IV ozbiljno upozorava sve one koji negiraju da Blažena Djevica Marija "nije zadržala netaknutu nevinost prije rođenja, tijekom porađanja i trajno nakon rođenja."

Vjerojatno se cijela ta zavrzlama i svađe oko Marijina vazda djevičanstva odnosi na onaj tekst Izaije ("djevojka je rodila Emanuela"), koji su Grci kršćani shvatili pa preveli kao "djevica će roditi Boga nakon 700 godina bez ikakva učešća muškarca", pa su osim bukvalnog smisla da će žena roditi bez muškarca, umetnuli još jedno svoje super-bukvalno tumačenje, da će djevica porađati i ostati djevicom nakon poroda Boga - još par čudesa za fascinirat čitatelje - da se naglasi Isusovo božansko podrijetlo i neokaljanost "prljavim ljudskim seksom".

Epiphanius of Salamis (310/320-403)

On tvrdi da lavica izbaci maternicu i jajnike skupa s mladunčetom, jer ih mladunče razdere zubima i kandžama iznutra (lol), a kako je Isus lav Jude po Bibliji, onda, po toj "logici", niti Marija nije mogla opet začet...

Svetac Toma Akvinac - doktor teologije : "Isus nije htio narušiti slavu svoje majke, kod poroda", "nauštrb njezina djevičanstva", "On koji je došao uništiti korupciju svijeta, nikako ne bi prije toga uništio njezino djevičanstvo!"

Crkvenjaci su se opako svađali po pitanju Marijina himena, pa nije jasno je li pobijedila opcija super elastičnog himena ili teleportacije Isusa ili neka treća prema čudnim putevima Gospodnjim na ovaj svijet. Ostaje i problem da brak Josipa i Marije nije bio konzumiran, tako da, po crkvenom zakonu, nikad nije niti sklopljen. Možda otuda izostaje opis Marijine svadbe i stalno se ponavlja da su oni zaručnici, vječni djevičanski zaručnici.... Moderni apologeti se zaklinju i podvaljuju da je zaručništvo u to doba bilo "još više nego brak" (radi izbjegavanja da je Isus izvanbračno dijete, što je po crkvenjacima velika sramota, "kopile" itd.).

Današnji teolozi bježe od ove teme ko vrag od tamjana. Iako su kreirali čak svoju kvazi-logiju: MARIOLOGIJU, koja se bavi isključivo teološkim naklapanjima o Isusovoj majci Mariji, pitanje njezina himena se vješto, lukavo, uporno i sistematski mimoilazi. Nije politički korektno (niti uputno radi apsurdnosti), to stoljetno nakaradno inzistiranje na božanskoj neproderivosti himena. Zato vele npr. ovako:

Teolog-mariolog Rahner tvrdi da nije potrebno dalje spekulirati kako je točno izgledalo Marijino djevičanstvo (primjerice, pitanje nepovredivosti himena virginale).

Tu se završava svaka današnja raspra o vazda djevičanstvu Marijinome. Njezin čarobni himen se mete pod tepih i ne dira. Ali ostaje kao dogma u koju katolik MORA vjerovati ako ne želi u pakao nego u raj.

"Svakako je važno da se Marijino djevičanstvo, napose ono u porodu, ne može shvaćati kao nekakav potpuno drukčiji porod od uobičajenoga (npr. rađanje bez bolova), jer bi se time ugrozila sama činjenica ljudskosti njezina majčinstva."

Ovo je klasično izbjegavanje teme. Nešto se nabaci, pa brzo prijeđe na "bolove pri rađanju", i na kraju prikaže kao da se vodila konkretna rasprava. Nekako Isus mora bit i Bog i čovjek, normalno rođen, ali i čarobno. Naime, ako je Marija "bezgrješno začeta" kad su je začeli njezin otac i majka, onda ona ne potpada pod Evinu kletvu, koju je izrekao Bog, da će otad žene vrlo bolno rađati djecu. No to bi od Marije načinilo neljudskog monstruma, unaprijed umjetno kreiranog i pročišćenog frika, koji uopće ne nalikuje normalnim majkama, nego je nekakva plastična Božica (ili muslimanska hurija), s kojom se vjernice ne bi mogle poistovjetiti. Tako se mulja i s time.

"Osim toga, Marijino majčinstvo treba uvijek promatrati u svjetlu spasenjskoga događaja Isusa Krista, njegove muke i smrti."

Jašta. Treba to promatrati u sferi ostalih apstraktnih teoloških laprdanja, pjesničkih figura, alegorija, kićenih izraza koji ništa ne znače, i predstavljaju prelijevanje iz šupljega u prazno tj. teološko muljanje mlaćenjem prazne slame.

Još jedno čudesno začeće


Pričice o čudesnim začećima / rađajućim djevicama uopće nisu originalne. Evo vrlo slične priče iz Starog Testamenta. Prekopirana je i umjesto Samsona imamo sada Isusa. Uočite da se muškarac - njezin muž - spominje po svom imenu, a majka - bivša nerotkinja koja rađa slavnoga sina Samsona - je ostala bezimena, nebitna, drugotna žena:

Navještenje Samsonova rođenja
A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece.

NEROTKINJA
Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj:

ANĐEO SE UKAZAO NEROTKINJI (u priči se kaže samo žena Manoahova, niti ime joj se ne spominje)

"Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto.
ČISTA I BEZGRIJEŠNA

Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina.
RODIT ĆEŠ SINA - BOG JOJ OTVARA UTROBU
I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca."
BIT ĆE NAZIREJ - (pretvoreno poslije u Nazarećanin ?!) - BOŽJI POSVEĆENIK - (MESIJA=KRIST koji izbavlja Izraelce od stranog neprijatelja!)

Anđeo se javlja i drugi put
DRUGO UKAZANJE ANĐELA I SUPRUGU (nije Josip nego Manoah)

Tada reče Manoah Anđelu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom." Anđeo Jahvin nato će Manoahu: "Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi." Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice.


JOŠ JEDAN PAR KOJI JE VIDIO BOGA - IAKO "NITKO NE MOŽE VIDJETI BOGA I PREŽIVJETI."

"Zacijelo ćemo umrijeti", reče ženi, "jer smo vidjeli Boga." "Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu žena, "ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo." Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson.


Jahve pohodi ženu i ona zatrudnje! To je dar Jahvin.



Samuel I (2; 20 - 21)

A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreći: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi." Nato bi se vraćali svojoj kući. Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri..

I još jedno djevičansko začeće (!)


Sopanima (žena Noinog brata Nira), u drugoj knjizi Henoka, još je jedna "bezgrješno začeta".
http://en.wikipedia.org/wiki/Melchizedek

Melkisedek bijaše jedini sin Sofonime (ili Sopanime), supruge Nira, brata Noe. Sopanima je začela 'ne poznavši' oca, a dijete izađe iz majke nakon što je umrla i sjede pored njezina leša, fizički već razvijeno, obučeno, govoreći i blagoslivljajući Gospodina, označeno znakom svećenstva.

Melkisedekova majka je djevica koja je začela jedinog sina prvorođenca bez muškarca!
Kako je Isus reda Melkisedekova - očito je morao i on biti rođen od djevice koja nije poznala muškarca i "prljavštinu spolnog odnosa".

A neki misle da je priča o Blaženoj Djevici originalan potez Božji, nikad viđen prije toga i rezerviran samo za njegova sina Isusa Krista.

Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava.
Psalam 110

Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.

Poslanica Hebrejima 3,15

Zaboravna Marija i Josip


Promotrimo sljedeću pričicu:
Marija nađe Isusa u Hramu kako razgovara s rabinima:

Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče.
(Lk 2, 42-50)
 photo angel22_zpsc35b19e1.gif
Marija ne razumije. Josip ne razumije (za kojeg Marija kaže “otac tvoj”). Ne razumiju tko je Isusov Otac. A oboje ih je posjetio anđeo i sve im lijepo objasnio! Da nije bilo toga anđela, Josip bi se bez po' muke odrekao svoje trudne zaručnice i izručio je javnoj osudi (kamenovanju). Čudno da se niti Marija niti Josip ne sjećaju tog jedinstvenog događaja kakav je djevičansko začeće njihova Sina ! Zaboraviše i na zlato i ostale poklone od "sveta tri kralja" (ili mudraca). Zaboga, pa po katoličkim teolozima, vječni sveti zaručnici su se upravo poradi Isusa odrekli bilo kakvoga seksa do smrti, kako bi, eto, sačuvali bračnu/zaručničku svetost poradi svoga Božanskoga po-Sinka itd....

... Marija ujedno naziva Josipa Isusovim ocem. Jao, sve je 'zaboravila'.
Zaboravila je ona i riječi Elizabete:

i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
(Lk 1, 42-44).

Neproderivi papir od Međugorske Gospe s nevidljivim tajnama (=Isusove krvave kataklizme i pogromi po Zemlji)

Gospa je mladoj vidjelici povjerila posljednju, desetu tajnu i ostavila joj “predmet” koji već više od tri desetljeća raspiruje maštu praznovjernih međugorskih poklonika. O čemu je riječ? Riječ je o “ tajanstvenom predmetu”, veličine A4 papira, koji "nije zemaljskoga podrijetla i ne zna se od kakve je tvari napravljen". Bjelkaste je boje i ima pomalo neobično svojstvo - može se zgužvati, saviti i ni na koji način potrgati. Neuništiv je. Kao djevičnjak Blažene Vazda Djeve.

Kad bi taj papir bio predan kakvom laboratoriju, i fizičari ostali zapanjeni kršenjem prirodnih zakona, odmah bi cijeli svijet doznao o tome čudu i svi bi se pokrstili i pošli u Hercegovinu na hodočašća po brdima.

Cijeli svijet bi se pokajao i spasio od paklenog ognja.

Ali vidjelica Mirjana je tu bilježnicu zagubila.... ili nikad nije ni imala...



"Ono što ste mogli čitati o mojim "religioznim uvjerenjima" je, naravno, laž. Laž koja se sustavno ponavlja ! Ja ne vjerujem u osobnog Boga, i to nikada nisam tvrdio, već sam to svima jasno stavio na znanje. Ako ima išta u meni što se može nazvati religioznim, to je onda bezgranično divljenje nad strukturom svijeta, toliko koliko nam to naša znanost može razotkriti."
"Ideja osobnog Boga mi je sasvim strana i čak izgleda naivno."

[Albert Einstein, 1954, od Alberta Einsteina: Ljudska strana, uredila Helen Dukas i Banesh Hoffman, Princeton University Press]

"Riječ 'Bog' za mene nije ništa više od izraza i proizvoda ljudskih slabosti, a Biblija kolekcija časnih, no i dalje primitivnih legendi koje su prilično djetinjaste. Nikakva interpretacija, koliko god suptilna ona bila, ne može (me) uvjeriti u suprotno", napisao je Einstein tada u pismu filozofu Ericu Gutkindu.

The word God is for me nothing more than the expression and product of human weakness, the Bible a collection of honorable, but still purely primitive, legends which are nevertheless pretty childish. No interpretation, no matter how subtle, can change this for me. For me the Jewish religion like all other religions is an incarnation of the most childish superstition. And the Jewish people to whom I gladly belong, and whose thinking I have a deep affinity for, have no different quality for me than all other people. As far as my experience goes, they are also no better than other human groups, although they are protected from the worst cancers by a lack of power. Otherwise I cannot see anything "chosen" about them.

Einstein, sam Židov, veli da Židove ne drži da imaju drugačije kvalitete od ostalih ljudi, i jedino što ih drži trenutno boljima od drugih naroda, je trenutni nedostatak (političke) moći. Inače ne vidi ništa "izabrano" u njima. Židovska religija mu je, kao i sve ostale religije, inkarnacija najdjetinjastijeg praznovjerja.

Kada su kolale glasine 1945. da ga je Isusovac pokrstio, Einstein zagrmi: "Nikad nisam razgovarao s Isusovcem u svom životu i zapanjen sam drskošću onih koji govore takve laži o meni. Sa motrišta Isusovca, ja sam, naravno, i oduvijek sam bio, ateist."
[Abert Einstein govori Guy H. Raner Jr, 2.6.1945. Članak u "Skeptic magazine", Vol. 5, br.2, 1997.]


- 14:18 - Vaše mišljenje (1) - Ispiši na papiru - Skoči na vrh stranice

28.03.2018., srijeda

Isusovački crnački robovi

"Naši crnci": Isusovci kao robovlasnici u državi Maryland, 1717. - 1838. god.
Thomas Richard Murphy, Sveučilište u Connecticutu

Sažetak

Među onim robovlasnicima u državi Maryland koji su posjedovali robove tijekom kolonijalnog i ranog federalnog razdoblja povijesti Sjedinjenih Država, bili su članovi Družbe Isusove, vjerskog reda katoličke crkve. Isusovci su imali svoje razloge da budu robovlasnici tijekom kolonijalnog razdoblja, vlastiti način provođenja prakse i vlastite razloge za napuštanje njihova držanja kroz masovnu prodaju 272 roba, 1838. godine.
Tijekom kolonijalnog razdoblja, Isusovci su se pridružili ostalim katoličkim robovlasnicima koji su žustro dokazivali da njihova vjerska pripadnost ne bi trebala izuzeti ih od punog prava engleskog podanika. Posjedovanje robova postalo je sredstvo ostvarivanja katoličkog prava na vlastitu imovinu. Međutim, Isusovci su se pokazali nezainteresiranim za svoje odgovornosti upravitelja plantaža. Preferirajući svećeničke aktivnosti naspram poslovanja, imali su teškoća u osiguranju blagostanja svojih imanja i posjeda. Često su zlostavljali svoje crnačke robove unatoč mnogo retorike u njihovim propovijedima po crkvama i pismima o dužnostima gospodara da se dobrohotno odnose prema svojim robovima.
Pri kraju osamnaestog stoljeća, nakon gušenja Isusovačkog reda od strane papinstva 1773., katolički svećenici u Marylandu unajmili su korporaciju s državnim zakonodavstvom kako bi zaštitili svoje plantaže s robovima. Kako su svećenici osjećali pojavu vjerskih sloboda nakon američke revolucije, počeli su raspravljati i o nastavku eksploatacije svojih crnačkih robova. Međutim, pokazali su se nesposobnima odmah donijeti odluku o okončanju te odvratne prakse. Nakon obnove Isusovaca u Sjedinjenim Državama 1805. godine, postojala je oštra podjela unutar reda između pristaša američkog republikanskog etosa i onih koji su favorizirali autoritativnije europske načine. Isusovački klerik Joseph Mobberly tvrdio je da će farme napredovati bez robovske radne snage, ali se također pridružio mnogim Isusovcima koji su se odupirali samom abolicionističkom pokretu kao "protestantski nadahnutim". Tijekom 1830-ih, međutim, razvija se zabrinutost oko nativističke opozicije Katoličkoj crkvi, Isusovci su se bojali da je njihovo držanje robova postalo povodom za anti-katolicizam. Također su odlučili smanjiti svoju prisutnost u ruralnim područjima kako bi oslobodili Družbu Isusovu za katoličko misionarenje među sve većim brojem useljenika u velikim gradovima istočnih Sjedinjenih Država. Godine 1838. posljednji su Isusovački crnački robovi prodani katoličkim plantažerima robovlasnicima u Louisiani. Silna je pažnja bila poduzeta kako bi se jamčilo da će ti novi vlasnici brinuti o religijskom svjetonazoru robova da je malo toga posvećeno njihovoj financijskoj kvalifikaciji za posjedovanje tolikih robova. Rezultat toga bio je da su robovi potonuli u veliko siromaštvo u rukama nesposobnih robovlasnika koji su naposljetku zanemarivali čak i robovsku vjersku praksu.

Pokazalo se da "brodski teret" uključuje na desetke djece, među njima dojenčadi mlađe od 2 mjeseca.
Ljudski teret bio je utovaren na brodove na užurbanom pristaništu u glavnom gradu zemlje, namijenjen plantažama Deep South. Neki su robovi molili krunice dok su bili privedeni, moleći za oslobođenje.

No, taj dan, u jesen 1838. nitko nije bio pošteđen: niti 2-mjesečno dijete i njezina majka, niti radnici u poljima, niti obućar, niti Cornelius Hawkins, koji je imao oko 13 godina kada je bio prisiljen ukrcati se na brodu koji ih je odveo na dražbu.

Njihova panika i očajanje uglavnom su zaboravljeni više od jednog stoljeća. Ali to nije bila obična robovska prodaja. Robovi afro-Amerikanci bili su u vlasništvu najistaknutijih isusovačkih svećenika. I prodavali su ih zajedno s brojnim ostalima kako bi osigurali budućnost vrhunske katoličke ustanove u to vrijeme, poznate danas kao Sveučilište Georgetown.

Danas se studenti gnušaju tog religijskog naslijeđa i izbacuju imena Isusovačkih osnivača sa zida.

Neka su djeca prodana bez svojih roditelja, zapisi pokazuju da su robove "odvukli silom na brod", izvijestio je velečasni Thomas Lilly. Drugi, uključujući i dva Kornelijajeva brata, pobjegli su prije nego što su ih mogli uhvatiti ("pomolili se nogama" a ne krunicama).

Ali malo ih je imalo dovoljno sreće da pobjegnu. Velečasni Peter Havermans napisao je o starijoj ženi koja je pala na koljena, moleći i preklinjući što je to učinila kako bi zaslužila takvu gorku sudbinu, prema Robert Emmett Curran, umirovljenom povjesničaru Georgetowna koji je opisao svjedočenje očevidaca o toj trgovini ljudima u svom istraživanju. Kornelijeva proširena obitelj bila je podijeljena, a njegova tetka Nelly i njezine kćeri otpremljene su na jednu plantažu, a njegov ujak James i njegova supruga i djeca poslane u drugu, prema zapisima.

U to vrijeme, katolička crkva nije vidjela držanje robova kao nemoralno (vidi: "Biblijski pravilnik o držanju robova" gore), prema dr. Thomas R. Murphy-ju, povjesničaru na Sveučilištu u Seattleu koji je napisao knjigu o Isusovcima i njihovu robovlasništvu.

Isusovci su i prije prodavali pojedinačne robove.


Murphy, Thomas Richard, "``Negroes of ours'': Jesuit slaveholding in Maryland, 1717--1838" (1998). Doctoral Dissertations. AAI9831883.
https://opencommons.uconn.edu/dissertations/AAI9831883

Dominikanci i franjevci - inkvizitori

Krajnji moralni pad i bogaćenje svećenstva, uvođenje blesavih crkvenih dogmi kao i velike društvenointelektualne promjene u 12. stoljeću uzrokovale su nezadovoljstvo katoličkom Crkvom te potaknule stvaranje brojnih pokreta koji su probali ispraviti crkvenu teologiju i ponašanje.
Dominikanska katolička grupacija nastaje u srednjem vijeku 1215. god., kada se od fratara više nije očekivalo da samo ostanu izolirani od društva, nego krenu aktivno propagirati katolički oblik kršćanskog praznovjerja, iskorjenjivati sve drugačije kršćanske i vjerske ideje te jačati moć papa i biskupa takvim terorom. Tako se pojavljuju dva reda: franjevci koju osniva Franjo Asiški; drugi, franjevci propovjednici - dominikanci od fratra Dominika Guzmana, proglašenog svetcem par godina nakon smrti. Kao i njegov suvremenik, Franjo, Dominik je uočio prigodu za novom vrstom organizacije, pa broj dominikanaca i franjevaca raste ko gljive.

Dominik je svojim sljedbenicima nalagao apsolutno slijepu poslušnost papinskim dogmama i Crkvenoj hijerarhiji.
Godine 1203., Dominik kreće u propalu misiju da nauči pameti kršćanske katare/albigenze, koji su osmislili nešto drugačiji oblik kršćanstva, odvojen od pape i njegovih ludosti. Svi njihovi spisi su uništeni, zajedno s narodom, tako da o njima malo znamo, a ostale su samo katoličke klevete o njima prepune prezira i mržnje. Par godina kasnije, Crkva započinje totalni genocid/pogrom nad tim kršćanskim vjernicima (1209-1229).


1231. Papa Grgur IX imenuje brojne papske inkvizitore (Inquisitores haereticae pravitatis), većinom dominikance i franjevce, za razne dijelove Europe, a mnogi su se hitro pozicionirali područjem današnje Hrvatske/Bosne. Papa Inocent IV. je 1245. nasilje nametanja katoličkog jednoumlja dao i franjevcima Slavonske provincije, koja je u 13. stoljeću obuhvaćala dijelove Srbije, Raške, Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Istre.

"Bili su predani ognju"
"Uz pomoć kralja Kolomana (…) oni su se propovijedanjem i raspravljanjem uporno borili protiv krivovjerja i na gotovo čudesan način postigli toliko te su mnoge od krivovjeraca i njihove pristaše obratili istini (katoličke) vjere; mnogi od onih koji se nisu htjeli obratiti po službenicima spomenutog (pot)kralja Kolomana bili su predani ognju"

Papska inkvizicija je imala ovlast da fizički muči i likvidira, najčešće u vatri lomače, one koje osumnjiči za ideološka skretanja. Bila je sistematska i temeljita, kako to vjerski fanatici i znaju biti. To je slijepo držanje uz svoju dogmu o vječnoj propasti svih koji skrenu s Pravoga puta, koje je za njih bilo toliko opasno, da su bili u stanju počiniti najgora zlodjela kako bi ljudima "pomogli" da dospiju u njihov raj "Boga ljubavi i milosrđa".

Znaju li mladi ljudi, koji se odlučuju ući u te redove, kakva ogromna smrdljiva ljaga je na njihovim uniformama?
- 11:40 - Vaše mišljenje (1) - Ispiši na papiru - Skoči na vrh stranice

27.03.2018., utorak

Isus 100 % sigurno postojao?

Čuvajte sjećanja na Mene!




Jedinih par detalja o "povijesnom" Isusu napisao je samo jedan jedini poganski grčki nepoznati autor u spisu mnogo kasnije nazvanu ofrlje "po Marku" od kojega su druga tri Grka (crkvenjaci izmislili imena Luka, Ivo i Mate) prepisivala i prepravljala, izmišljajući svoje teološke dodatke, jedan naraštaj kasnije i prostorno daleko od navodnih veličanstvenih događanja oko novozavjetnog Boga Isusa. Sve te spise su naknadno lažljivo prepravljali opet nepoznati pisci.

Lik Bog_O_Isus zapovijeda da se sjećanja na Njegove riječi i djela pobožno čuvaju, štuju i detaljno zapamte. Kako to da kršćani nisu upamtili najvažnije datume 33 godine duga zemaljska života Sina Božjega na Zemlji? Njegov jedinstven božanstveni posjet s neba u povijesti svemira.

Luka 22,19
Onda uze kruh, zahvali, prelomi ga i dade im ga govoreći: "Ovo je tijelo moje, koje se daje za vas. Ovo činite na moju uspomenu!" - Ivan Šarić
"Ovo činite meni na spomen." - Jeruzalemska Biblija
"Činite ovako u sjećanje na mene." - Tomislav Dretar
"ovo činite za moj spomen." - Daničić-Karadžić

Očigledno nisu imali što upamtiti, jer lika nije niti bilo na Zemlji. Konkretne podatke uzimali su iz Stara zavjeta.
Stoga ne čudi da sve više modernih povjesničara dovodi u pitanje postojanje čak i nekoga realnoga lika iza fantastičnih opisa Isusa Krista Nazarećanina. Lik Isusa iz Novoga zavjeta odavno odbacuju znanstveni povjesničari kao izmišljeni vjerski konstrukt. Koplja se lome samo oko toga krije li se iza toga mita neki čovjek, neki marginalac od kojega je možda sve započelo, pa je iskovan u Boga, prekriven starozavjetnim izrekama i "proročkim" detaljima.

Nadobudni kršćanski teolog-apologet Bishop plasira:

"41 razlog radi kojih su znalci - ono baš 100 % sigurni - da je novozavjetni Isus Krist Nazarećanin postojao!"
(James Bishop’s “41 razlog zašto stručnjaci znaju da je Isus stvarno postojao.”)
DR. RICHARD CARRIER
("OHJ" = znanstveno verificirana knjiga od 700 str.: "O povijesnosti Isusa Krista", od Dr. Richard Carriera)

Isusov apologet trubi ovako:
1. "Ništa nema kontra Isusa!"
"Kad bi Isus Krist doista bio nepostojeći lik povijesti, očekivalo bi se da će neka anti-kršćanska skupina to razglasiti."

To bi bilo OK da se govori o 20. stoljeću. No, nažalost, svi zapisi onoga što se događalo u kršćanskoj povijesti između Pavla i ranog drugog stoljeća su nestali. Nema ih. Nula. Znači ne znamo što su kritičari kršćanstva govorili pedeset do osamdeset godina.
Budući da znamo da su zapisi izgubljeni, ne možemo graditi argumente na onome što nije u njima. Da su kršćani sačuvali svoje zapise za tih pola stoljeća, apologet bi mogao biti u boljoj situaciji. Ali jao, nisu. Možemo se samo pitati zašto. Za prve kršćanske kritičare čujemo tek od sredine drugog stoljeća, gotovo stotinu godina poslije Pavla. I oni poznaju samo kršćansku izmišljenu priču iz evanđelja. Do tada više nije bilo načina da bi mogli utvrditi je li Isus bio stvaran ili izmišljen.
Nije istina da nemamo nikakav razlog "očekivati da će neka anti-kršćanska skupina" spominjati da je Isus bio konstruiran, nego imamo spomene kršćana koji nisu vjerovali da je Isus bio povijesna osoba, koji pokazuju da su kršćani vrlo uporno pokušali uništiti takve dokaze (Uzašašće Izaije, npr. OHJ, stih 3.1, uništavajući sve zapise o sekti koja je napadnuta u 2. Petrovoj, npr. OHJ, str. 351-53; proglašavajući sve kršćane koji dovode u sumnju povijesnost Evanđelja - prokletima, npr. OHJ, stih 8.6, itd.). Što ne samo da nam govori da imaju nešto za skrivati nego da su to aktivno i žestoko skrivali (npr. OHJ, str. 301-05).

Apologet također naivno navodi Talmud, i očito nije svjestan da su talmudski Židovi znali samo o kršćanskoj sekti koja je poučavala da je neki Ješu umro sto godina prije Poncija Pilata (i to kamenovanjem, ali u Lidi, a ne Jeruzalemu). (OHJ, poglavlje 8.1).

2. "Stručnjaci znaju da je Isus postojao!".

Stručnjaci zasad izjavljuju da "ne vide razloga za snažno negiranje da netko izdaleka sličan liku iz NZ ne bi uopće mogao postojati". Ali na čemu to temelje? Dokazi su pušiona. Mislim, prava pušiona.
Odakle tolika sigurnost nekim "znalcima" da tvrde takve apsurdne vrištave stvari poput: "ukupni dokazi su toliko nadmoćni, apsolutni da bi se samo najplići intelektualac usudio negirati Isusovo postojanje" (Paul Maier) ili "Govoriti danas da on nije postojao, znači zanemariti zdrav razum" (vjerski portal) ?

To je razlog za vrlo duboku sumnju (OHJ, str. 21-26).

Dakle, sada kada je objavljena knjiga ugledne akademske kuće biblijskih studija, koja je stavila pod pitanje taj površni "konsenzus" i utvrđeno je da je car gol, vrijeme je za preispitivanje tih "dokaza" i da se zaustavi puko ponavljanje onoga što su prošli "znalci" hiperbolički ponavljali. Tvrdnja da Isus nije postojao je sada "na stolu povijesne znanosti". I ima barem 7 kvalificiranih stručnjaka koji priznaju da je Isusova povijesnost neizvjesna (2018.). Čak je i poznati biblijski znalac Philip Davies rekao: "priznanje da [Isusovo] postojanje nije sigurno, gurnulo bi istraživanja o Isusu prema akademskom ugledu".

3. "Isusovo raspeće povijesno je sigurna činjenica!"

Apologet Bishop to temelji na svojoj tvrdnji da "postoje mnogi neovisni izvori koji potvrđuju Isusovo raspeće". Ta tvrdnja je lažljiva. Kršćanski apologeti brkaju riječ "neovisno" s riječju "mnogo kopija". Stotinu različitih izvora potvrđuje postojanje Herkula. Ali oni nisu neovisni izvori. Svi oni proizlaze, izravno ili neizravno, iz jednog te istog kopiranog izvora, jednoga mita o Herkulu. Koji nikad nije postojao. Postoji samo jedan jedini vjerski spis za navodnu Isusovu "povijesnost": Evanđelje po Marku. Svi drugi izvori koji spominju raspeće Isusa kao događaja u povijesti Zemlje proizlaze iz opisa u Marku, bilo izravno (npr. Matej, Luka, Ivan, Celsus, Justin, itd.) ili posredno, jer kršćani jednostavno ponavljaju iste tvrdnje iz tog evanđelja, te stoga proizlaze iz tog istog evanđelja po Marku, a njihovi kritičari jednostavno su im vjerovali na riječ, jer su mislili da bi bilo previše apsurdno da bi to baš sve bila izmišljotina, i stoga jer nije bilo moguće provjeriti njihovu tvrdnju.
Kada Pavao spominje Isusovo raspeće, on nikada ne stavlja taj događaj na Zemlju. Zapravo, čini se da čak ni ne zna da se uopće dogodio u rukama Rimljana ili Židova, nego to čine "demonske sile zla" (OHJ, 11.4, 11.7-8), baš kao što je izvorno rečeno u kršćanskom evanđelju poznatom kao Uzašašće Izaijino (OHJ, stih 3.1). Dakle, čak i da su stvarno spomenuli Isusa (a to je dvojbeno: OHJ, sv. 8.9-10), Tacit i Josip Flavij samo ponavljaju ono što su kršćani (ili njihovi informanti) mnogo kasnije ponavljali, a ti kršćani jednostavno ponavljaju ono što im piše u njihovim evanđeljima, a evanđelja tek ponavljaju priču koja se prvi put pojavila na samo jednom mjestu: "po Marku". To nije nezavisan dokaz. Beskorisno je.

Imajte na umu da apologeti naivno navode Talmud. Po talmudskom zapisu, Isus je kamenovan, a ne ubijen raspećem. Bio je "obješen" samo na način propisan zakonom Tore: u židovskom zakonu truplo svih pogubljenih osuđenika uvijek je trebalo objesiti za javni prikaz do zalaska Sunca. Ako to shvatite kao raspeće (i mogli biste), sada morate priznati da je to možda bila i jedina smrt za koju je Pavao znao i tako više ne možemo tvrditi da se Pavao poziva na rimsku egzekuciju. Mogao se odnositi i na kozmičku, prikazanu u Uzašašću Izaije. Ne možemo sigurno reći.

Naš jedini izvor koji nam to pokušava reći je po Marku.
Čisto književno djelo čarobnih mitologija (OHJ, 10.4).
To znači da raspeće Isusovo nije bolje dokazano od mitskih djela Herkula.
To je problem. Ne mislite li?

4. evanđelja!
"Ovo bi trebalo računati kao četiri razloga za prihvaćanje Isusova postojanja, jer je svako evanđelje neovisna priča o njegovu životu."

Ne, nije. Vidi gore. Svako evanđelje je samo ukrašena redakcija Markovoga. Čak i Ivanovo (OHJ, 10.7).

Bishop čak pada u Ehrmanovu smiješnu fabrikaciju o nekoliko starijih izvora (Q...) koji ne postoje i nisu ni vjerodostojni za predložiti. Ali ne moram više udarati tog mrtvog konja od teze.

5. "Smrti učenika!".

Nema pouzdanih izvora za smrti učenika. Ono što imamo su, u najmanju ruku, neke smiješne i kasne legende koje se temelje na izvorima koji se ne mogu identificirati. Ne znamo zašto niti kada su umrli. Niti za što su umrli. Cijeli ovaj argument je stoga gluparija uzduž i poprijeko.

6. "Pristup minimalnim činjenicama!"

Ovo je duplić. Samo ponavlja stavke 2 i 3. Dvostruko brojanje dokaza je zabluda. Ali to je još gore jer se ovdje Bishop oslanja na Habermasa, koji mu laže.

7. "Vjerovanje!"

Prema kojemu znači evanđeoske kerigme objavljene u Pavlovim "pismima". Niti jedno od njih nikada nije spomenulo Isusa ikada na zemlji. Oooops.

Zapravo, pisma očigledno izostavljaju svako spominjanje Isusa ikada na zemlji (OHJ, 11.4). Na primjer, prema 1. Korinćanima 15, prvi je put ikad vidio Isusa nakon njegova uskrsnuća. A to je bilo u snovima i vizijama (Galaćanima 1). Potvrđujući Rimljanima 10: 14-17, koji kažu da Isus nikada nije govorio nikome osim apostolima (OHJ, 554). Što znači, Otkrivenjem (1 Kor 9,1) u glavi.

Svakako ispada da, s obzirom na Pavla i njegovu vjeru, Isus nikad nije imao službu na Zemlji.

8. "Kratak vremenski razmak između događaja Isusova života i kad su napisani u obliku evanđelja!"

"Roswell"
Pametnom dosta.
(kao primjer brzog nastanka mita nakon "događaja").

Činjenica je da divlje legende rastu i vrlo brzo stječu poklonike. Čak i pred uvjerljivim pobijanjima! Dakle, nema u tome argumenata. Ne manje važno jer se evanđelja pojavljuju tek četrdeset godina poslije "činjenice", a zatim gotovo prosječni životni vijek nema ničega (OHJ, str. 148-52). Što nije brzo. Uopće. (Osim toga, 40 godina kašnjenja pisanja o Isusu ne bi bio problem kad bi ti spisi navodili svoje izvore/pisce iz Isusova doba, od kojih su doznali podatke o Isusu, ali toga nema pa nema.)

Temeljito pokrivam ovu točku u OHJ, ch. 6.7, "Rapid Legendary Development".

9. "Uspon kršćanstva!"

Ovo je pokušaj argumenta kauzalno-povijesne nužnosti. "Ako Isus nije postojao onda ne bismo uopće niti imali kršćanstva." Ali, to znači i "Ako Herkul nije postojao, onda ne bismo uopće niti imali Herkulov kult."
Ili "Ako anđeo Moroni nije postojao, tada ne bismo uopće niti imali mormonizam. "Ili" Da anđeo Gabriel nije postojao i nije diktirao Kur'an Muhamedu, onda ne bismo uopće niti imali islam."
Očigledno je i taj argument otplivao niz kanalizaciju.

Pavao se uvijek odnosi prema Isusu kao da je anđeo Gabriel ili Moroni: vječno biće otkrivenja poznato samo kroz snove i vizije. Dakle, sve što trebamo za objasniti kršćanstvo je široko dokumentirana činjenica da religije rutinski potječu od navodnih vizija njihovih utemeljiteljskih božanstava (OHJ, str. 124-41, 159-63).

Ne trebamo povijesnog Moronija ili Gabriela da se objasni mormonizam ili islam. Ne trebamo povijesnog Isusa da se objasni kršćanstvo.

Da je Pavao, na samo jednom jedinom mjestu spomenuo da on nikada nije upoznao živoga Isusa dok je ovaj hodao Izraelom, to bi bio ključni dokaz Isusove povijesnosti. Ali čak niti to on nikada ne kaže.


10. "Poslanice apostola Pavla!"

“Pavao kaže da je Isus bio sperma!” “Pavao kaže da je Isus imao mamu!” “Pavao kaže da je upoznao Isusovog brata!” “Pavao kaže da je Isus bio pokopan!” Židovi su ga ubili! ” “Pavao kaže da je Isus jednu noć razlomio kruh! ” itd.).
Kada pogledate ove bahate izjave bez objektiva fundamentalističke interpretacije, ti stihovi zapravo ne govore ono što ljudi misle. Ili, u najboljem slučaju, ne možemo reći da govore. I to je čudno. Jako čudno.


Jedina uporaba ovog je da Pavao spominje da je Isus bio "pokopan" (Pavao zapravo ne navodi pokop u grobnicu, iako tip groba nije važan). Ali ljudi su pokopavani u nadzemaljskim sferama (OHJ, str. 194-97 & 563) u židovskoj kozmologiji koju je Pavao usvojio (npr. 2 Kor 12). Pa gdje je ovaj ukop? Slavno mjesto Božjeg uskrsnuća! Pavao nikada ne kaže. Prvi put kad je itko ikada čuo da se to događalo na zemlji, izvor je "Marko". Pisao je jedan životni vijek nakon te zgode. Autor nepoznat. (Lokacije naknadno izmišljene, jer ih je trebalo izmisliti.)

Obrađivanje očite mitske hagiografije (OHJ, 10.4).

11. "Pavao susreo Isusova rođena brata Jakova i Isusova učenika!Petra"

Pavao baš nikada ne spominje da je netko bio Isusov učenik. Riječ "učenik" nije poznata Pavlu. On samo poznaje Petra kao apostola i poznaje samo apostole kao one koji su primili objave Isusove (Gal 1: 1: 9: 1; Rim 16: 25-26) (kao i on, u vizijama i snovima). I Pavao se uvijek odnosi na krštene kršćane kao braću Gospodinovu (Rim 8,29). Ne pokazuje svijest o Isusu koji ima biološku braću ili da je imao učenike (OHJ, str. 108 i 11.10).

12. "Pavao je čak mogao vidjeti i čuti Isusa!"

U svojim halucinacijama (Gal 1). Baš kao što je Mohammed tvrdio da je vidio i čuo Gabriela. To ne dokazuje da Gabriel postoji više od Isusa. To je mrtvi argument.

13. "Pavao je poznavao Isusove izreke!"

Otkrivenjem (i skrivenim porukama u starim židovskim spisima). Pavao nije znao za ikakav drugi način za naučiti Isusova učenja (Rim 16: 25-26, OHJ, 11.6-7).
Baš kao što Mohammed nije znao ni za koji drugi način, nego da nauči učenje od anđela Gabriela - čije učenje je Kur'anski zapis. Postojanje Kurana ne dokazuje da anđeo Gabriel postoji više nego što Pavlove zapovijedi od Gospodina dokazuju da Isus postoji. To je mrtvi argument.

14. "Pavao je znao za Isusovu tradiciju"

Ovime apologet misli na euharistijski ritual. A za što Pavao kaže da to nije naučio od svjedoka, već objavom (OHJ, 11.7). I u skladu s time, Pavao spominje da nitko nije prisutan na tom događaju.

15. "Luka spominje druge priče o Isusu!"

A one su Markove i prethodne redakcije Marka. Vidi točku 4.
Zato je ovaj dokaz beskoristan.
Bishop također pokušava inzistirati da "Luka ne bi lagao".
Zapravo, jasno smo dokazali činjenicu da Luka laže više puta (OHJ, točke 10.6 i 9.1).

16. "Gnostička evanđelja"

Samo više redakcija Marka. Beskorisno.

17. "Povijesni valovi"

Ovo je samo dupliciranje točke 9. Još i gore, ovaj puta Bishop u biti kaže da ne možete objasniti smiješno-glupave apokrife poput "Evanđelja djetinjstva" bez pravog Isusa. On također može inzistirati da Herkul i Zeus postoje po tom pitanju. Ovdje uopće nema valjanog argumenta.

18. "Josip Flavij spominje Isusa, dvaput"

Ne, on to gotovo sigurno ne čini (OHJ, 8.9). Čak i da jest, koristio bi evanđelje kao svoj izvor. Stoga ne može pružiti nikakve neovisne dokaze.

19. "Kornelij Tacit spominje Isusa"

Zapravo, vjerojatno ne (OHJ, 8.10). Čak i da jest, upotrijebio je kršćane koji ponavljaju Evanđelja kao svoj izvor (ibid.). Dakle, ne može pružiti nikakve neovisne dokaze.

20. "Svetonij spominje Isusa"

Ne, ne spominje (OHJ, 8.11).

Bishop također lažljivo izvlači citate (quote-mine) Van Voorsta (apologeti po pravilu vole i lagati), nepoštena apologetska taktiku, za koju se Bishop treba stidjeti.

Bishop tvrdi:

"Robert Van Voorst, profesor novozavjetnih studija, kaže da postoji "gotovo jednoglasni" sporazum među znanstvenicima kako se upotreba Chrestusa odnosi na Krista" (Van Voorst, Isus, 2000. str 31-32).

Evo što je Van Voorst zapravo rekao:

"Tko je Chrestus? Gotovo jednoglasno identificiranje njega s Kristom učinilo je da je odgovor na ovo pitanje navodno također riješen."

Zatim nastavlja opovrgavati sigurnost ove ekvivalencije.
Zapravo, već je to učinio na stranici 31 ("Chrestus nije samo vodio pobunu [pod Klaudijem, što bi bilo desetljeće nakon što je Isus navodno mrtav], ali je bio i sam agitator"). Van Voorst dalje na 32. stranici ističe da "ništa u ovoj rečenici ili njegovom kontekstu izričito ne ukazuje na to da Svetonije piše o Kristu ili kršćanstvu" i da je "najjednostavnije razumijevanje ove rečenice da je Chrestus inače nepoznati židovski agitator prisutan u Rimu .

"Van Voorst zatim sažima mnoge druge stručnjake koji se slažu u toj točki."

Van Voorst i sam pokušava (i rabeći prilično nelogične argumente u tome) kako bi spasio ovu referencu kao Krista (32-39), ali čak mora priznati da to može biti samo referenca na Krista ako Svetonij razmišlja o neredima oko ideje Krista za pobunu koju je započeo Krist i stoga "njegove krupne pogreške trebaju nas upozoriti da ne stavimo previše težine na njegove dokaze o Isusu ili njegovom značenju za rano kršćanstvo".

Ukratko, Van Voorst, vlastiti autoritet za Bishopa, zaključuje da to "može biti u najboljem slučaju pogrešno upućivanje na vjeru u lik Krista" - koji je mogao biti samo objavljen kao Moroni ili Gabriel - a ne izravna referenca na stvarnog povijesnog Krista. Bishop zavarava svoje čitatelje tako što to ne kaže, ali nečasno umjesto toga daje dojam da je Van Voorst (i 'gotovo svi drugi') suglasan da je to dokaz za povijesnog Isusa. Nije.

21. "Serpion spominje Isusa"

To je i osporeno i nevažno. Ne možemo dokazati da je ovaj izvor napisan prije ni sredine drugog stoljeća ili da je neovisan o Evanđeljima. Zato je beskorisno.

22. "Plinij mlađi spominje Isusa"

Samo kao božanstvo koje neki su ljudi obožavali. Ne govori ništa što ga postavlja u zemaljsku povijest kao čovjeka.

Bishop također kaže da nitko u 112. naše ere ne bi umro za laž. Ali nema načina da bi kršćanin u 112. god. naše ere znao da je povijesnost Isusa laž (to je gotovo drugi prosječni životni vijek nakon što je Marko složio tu priču). Niti na koji način mi znamo jesu li ti kršćani umrli za povijesnog Isusa ili nebeski otkrivenog Isusa kao što je Pavao bio proganjan. Nije istina da ne bi umrli zbog laži: ako je povijesni Isus egzoterični mit (OHJ, str. 114-24) a kozmička istina sveta ezoterična tajna (OHJ, str. 108-14), neki bi sigurno umrli kako bi zaštitili tu tajnu i "stekli blagoslov". Poput vjernika u drugim misterijskim kultovima (OHJ, str. 96-108).

Iako je vrijedno napomenuti da je većina kršćana koje je susreo Plinij, bila sretna da se odreknu svoje vjere, a mnogi su već to bili učinili ranije, sami (Not the Impossible Faith, ch. 18).

23. "Lucian spominje Isusa"

Lucian je pisao 150-ih i 160-ih naše ere. Previše kasno da bi bilo od koristi. A Lucianov izvor bio je njegov prijatelj Celsus, čiji su jedini izvori bila Evanđelja. Stoga, Lucian nije neovisan izvor. Ovi "dokazi" su beskorisni.

24. "Isus se spominje u Talmudu"

Da su ga Židovi pogubili kamenovanjem u Lidi, a ne Jeruzalemu, stotinu godina prije Poncija Pilata. To zapravo vrijedi protiv povijesnosti. Ne u prilog njoj (OHJ, poglavlje 8.1). Ponovno pogledajte stavke 1 i 3.

25. "Celsus napada Isusov karakter"

Celsus je pisao 150-ih i 160-ih naše ere. Previše kasno da bi bilo od koristi. A Celsus je koristio samo Evanđelja kao svoj izvor. Nije poznavao druge izvore za provjeru. Stoga Celsus nije neovisan izvor. Niti je mogao znati istinu o onome što se doista dogodilo čak stotinu godina prije njegova vremena. Ovi "dokazi" su beskorisni.

26. "Klement Rimski piše o Isusovom postojanju"

Ne na ovoj Zemlji (OHJ, poglavlje 8.5). Klement izgleda zna o Isusu samo kao Biću Otkrovenja koje komunicira s ljudima kroz vizije i posadio je skrivene poruke u starim židovskim spisima. Baš kao i Pavao. Dakle, Klementovo pismo je zapravo dokaz kontra povijesnosti Isusa.

27. "Ignacij iz Antiohije piše o Isusovu postojanju"

Koristeći samo Evanđelja kao svoj izvor "podataka". I gotovo stoljeće nakon fabule. Stoga beskorisno (OHJ, 8.6).

28. "Quadratus Antiohij piše o Isusovu postojanju"

Isto tako (OHJ, str. 274, 41).

29. "Aristid Atenjanin piše o Isusovu postojanju"

Isto tako (ibid.).

30. "Justin Martyr piše o Isusovu postojanju"

Isto. Zapravo, sada smo već 130 godina nakon fabule. A Justinovi jedini izvori su Evanđelja. Ovo je beskorisno.

Bishop misli da Justin ne bi lagao da je provjerio popis stanovništva. Ali, jao, ti popisni zapisi vjerojatno nisu postojali za njega da bi se konzultirao u njima (da jesu, kršćani bi ih citirali ili sačuvali).

Zapravo je pretpostavljao da postoje (jer je pročitao "po Luki") i da je car koji piše nekako imao pristup njima (ako bi nekim čudom preživjeli stoljeće i pol ratova, požara i propadanja). Doista, čak i ako bi na neki bizaran način znao da je Justin kopao po rimskim vladinim arhivima (što je nemoguće), Isusi rođeni Josipima bili su vrlo uobičajeni u Judeji. Kako je Justin mogao znati koji je njegov Isus?
Kao što sam napisao u "Not the Impossible Faith" prije mnogo godina (str. 353).

31. "Hegezip piše o Isusovu postojanju"

Stoljeće i pol prekasno, u kontekstima koji su očito smiješni i potpuno bez izvora (OHJ, 8.8).

32. "Q dokument / izvor"

Ne postoji (OHJ, str. 269-70, 470-73).
A čak i da jest, sve što znamo da je to samo još jedna redakcija Marka.
Suprotno onome što Bishop tvrdi, nema apsolutno nikakvih dokaza, bez obzira na to što je Q navodno napisan prije Marka, ili čak da Marko nije upotrijebio Q kao izvor - da je Q odvojen od Marka, temelji se isključivo na kružnom argumentu.

Q-dokument je nepotrebna hipoteza

Pisac nazvan Matej, prepravljao je Marka, dodavao nekoliko dugih govora, kako to vole pisci izmišljat u to doba, i smišlja paralele s Mojsijem. To se Luki ne sviđa, pa on to izbacuje, mijenja u suprotnost ili zamjenjuje pričicama o Isusu koje su zapravo paralele s Elišom ili Ilijom. Neke stvari preuzima od Mateja. Ta dva pisca su imala svoje prepoznatljive stilove, i svaki je imao svoje ideje koje je htio prikazati. Izvor razlika s Markom u Mateja i Luke nije nepostojeći spis Q, nego piščeva kreativna mašta i Stari zavjet.


33. "L Document / Source"

Ne postoji. Vidi točku 4.

34. "M dokument / izvor"

Ne postoji. Vidi točku 4.

35. "Pred-Markov izvor"

Ne postoji (OHJ, 10.4). Ovo nije ništa drugo nego spekulativni izum kršćanske apologetike.

36. "Q, L, M, pred-Marko vjerojatno su višestruki izvori"

Nema apsolutno nikakvog razloga za to. Ili da je bilo koji od tih izvora čak i postojao. Bishop jednostavno iskorištava mogućnost pogrešaka (Proving History, ch. 2, Axiom 5), gradeći na onome što nije nemoguće, do onoga što je nekako čarobno "vrlo vjerojatno".

37. "Pred-Ivanov izvor"

Ne postoji (OHJ 10.7). Ivan je slobodna redakcija Marka i Luke. S još više smiješnih ukrasa nego u Mateja.

38. "Evanđelje Tome"

Ovo je samo redakcija Mateja i Luke. Vidi Mark Goodacre, "Toma i evanđelja".

39. "Papirus Egerton 2"

Ovo je samo redakcija Ivana (ili obratno), što je redakcija Marka i Luke (OHJ, str. 492, 217).

40. "Spomenut u 75 izvora"

Beskorisni podaci. Nitko od njih nije neovisan od Marka (svi proizlaze izravno iz ukrašenog Marka, ili neizravno od Marka kroz posrednike koji uljepšavaju). Ili oni nikad ne postavljajte Isusa kao čovjeka na zemlji (npr. Pavao, 1 Petar, Hebrejima, itd .; OHJ, ch. 11.3, 11.5, itd.).

41. "Ova tema nije niti za ikakvu suvislu raspravu"

Ova tema je objavljena pod peer review više puta. Diskutirao sam o tome javno sa znalcima mnogo puta. Uključujući i ove godine u društvu "Society of Biblical Literature".

Jasno je da se raspravlja o tome i dovodi u pitanje Isusovu povijesnost.
R.C.

Evanđelja su niz mitova

Mnogo čarobiranja i mirakula
(Isus npr. ubija čarolijom 2000 svinja itd.). Vrlo vjerojatno je to izmišljotina, kao u sličnim bajkama, pripovijetkama i vjerskim praznovjericama. Da negdje piše da je Julije Cezar uzletio među oblake, to bismo tretirali kao izmišljotinu. Takve stvari se baš ne događaju u realnom svijetu, nego u bajkama i mitovima. Evanđelja nemaju imunitet i moraju se tretirati kao i drugi spisi, iako se kršćanski apologeti tome žustro opiru. Prevagu imaju čudnovate tvrdnje, koje ne spadaju u faktičku povijest.
Povjesničari na takve stvari odmahnu rukom, nasmiju se i kažu: "Ne, to se nije dogodilo." Par čudesa oko neke poznate osobe, neće je automatski učiniti mitom, ali ako čudesa čine okosnicu priče o tom liku, velika je vjerojatnost da je ta osoba izmišljena.
- čarobno rođenje bez spolnog odnosa, čarobnjaci dolaze vođeni zvijezdom, beba ima rodoslovlje do Adama i Eve
- dođe neki Isus i svi ribari napuštaju svoj posao, mjesto gdje su dotada živjeli i odu za njim
- apostoli su glupi ko panjevi; nakon čudesnog hranjenja tisuća, oni pitaju "A kako ćeš ih nahraniti?" Nakon detaljnog podučavanja učenika barem godinu dana, oni su isto tako glupi kao na početku ("Da spalimo ono selo ognjem s nebesa?" "Mislili smo da je on mesija koji će osloboditi Izraela." Spremni su poginuti za Isusovu stvar! Ne vjeruju ženama da je grob prazan...kamoli da je leš odletio ili Marija vazda djevica)
- Juda dobiva kao nagradu za izdaju, prosječnu mjesečnu plaću toga doba; glupo, ali lako objašnjivo kao simboličko prepričavanje Stara zavjeta.
- čemu Judin poljubac kojim otkriva tko je Isus, kad je ovaj već rasturio štandove trgovcima oko Hrama, činio golema čudesa u javnosti pred tisućama... sve je to jedan šuplji dramolet koji se mogao odvijati na pozornici u brzom slijedu.
- bičevanje trgovaca je apsurdno, jer su dvorište Hrama čuvali hramski čuvari koji bi Isusa satrli
- proces protiv Isusa je totalno nezakonit, po noći, u jedan dan i obavlja se na svete dane, što je sve bilo zabranjeno
- priča o Isusovom fantastičnom djevo-začeću i rođenju pod lutajućom zvijezdom, anđeli pričaju s pastirima...
- horde zombija hodaju Jeruzalemom kod razapeća
- čarobno sušenje smokve kletvom ljutog i gladnog, a glupavog Isusa
- anđeli paraliziraju stražare na Isusovom grobu...

Čudesa su okosnica priče, a ne dodatak

Za razliku od tadašnjih kroničara, koji spomenu nešto nevjerojatno tu i tamo, to im nije u centru priče, nego uzgred spomenuto i rijetko. U evanđeljima, čudesa Isusova su centralna, bitna i brojna. Ljudi se tamo ne ponašaju na normalan način kako bi se ponašali u stvarnom životu.

Živopisni opisi

"Pa to je tako životno i uvjerljivo opisano, kao da smo tamo.... mora da je to opisao očevidac!"

Stvar je obratna. Kad povjesničar naiđe na drevne tekstove s tako živahnim opisima, to je po njemu obično snažan pokazatelj da se radi o izmišljotini. Kroničari se uglavnom bave faktima i ne zalaze u kičaste, živopisne detalje i dramske zaplete, kao npr. dijalozi Aleksandra Velikog s njegovim generalima usred bitaka itd. Znamo da se to nije dogodilo, nego je naknadno izmišljeno.

Imitacija

Ako se ista priča nalazi već zapisana negdje drugdje, to je dobar znak izmišljanja. Evanđelja su prepuna ponavljanja i imitiranja detalja iz Stara zavjeta, koje su kršćani poslije proglasili proročanstvima koja se čudesno ostvaruju u Isusu Kristu (a prekopirane su bajke i alegorije). Lik Isus nalikuje Mojsiju, Josipu, Eliši, Ješui... (kao holivudske obrade Romea i Julije) Mojsije razdvaja more i hoda po dnu mora - Isus smiruje oluju i hoda po vodi (veće čudo moći nad vodama)
Isus obavlja egzorcizam na nežidovskom muškarcu (legija demona u 2000 svinja) i nežidovskoj ženi (Kanaanka sa sjever, što je paralela s Mojsijem i Amalekitima čije je "legije" pobio).
Mojsije liječi bolesne sa drvetom koje pada u jezero, pa ljudi piju tu vodu, dok Isus pljune na slijepca i gluhoga i tako ga izliječi, a slijepac vidi ljude kao hodajuća stabla - referenca na Mojsijevo drvo ("Onda je narod mrmljao na Mojsija, a ovaj zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo, koje Mojsije baci u izvor i on postade pitkim").
- Isus hrani mnoštva pečenim ribicama u košarama, kao i Mojsije narod u pustinju Božjom manom s nebesa i neki prorok.
Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim OČIMA; budeš li pružao svoje UHO njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.
Izlazak 15,26
Zato Isus liječi slijepca (oči) i gluhoga (uši), vodom koja ide iz njega (pljuvačka)
- Ivan uzima prispodobu o siromahu Lazaru u raju od Luke, i mrtvom bogatašu koji se ne može vratiti iz pakla da opomene ljude, te pretvara to u priču o Lazaru kojega Isus vraća iz mrtvih da opomene ljude (kod luke se kaže da čak niti to ne bi privelo ljude vjeri, pa kod Ivana to bude zapravo pokretač mržnje u židova).

Isus nalikuje i Sotoni. Naime, taj je anđeo pao iz nebesa u "niže sfere iznad Zemlje" i tamo radi svoje rabote. Isus na neki način izokreće Sotonin pad i preobražava ga u pobjedu, popravlja ono što je Sotona pokvario, na sasvim istome putu, došavši s nebesa i obavivši svoju spasiteljsku rabotu razapeća i pokopa u "nižoj sferi iznad Zemlje", ali se vraća nazad u raj, nakon posjete nižim sferama pakla.

Tko su autori?

Drevni spisi obično navode svoje izvore tvrdnji, i diskutiraju o tome koji izvor je pouzdaniji od drugoga. Pisci evanđelja utrčavaju u priče bez navođenja pouzdanosti izvora o svojim pričama. Za najbitnije elemente priče nema potvrda.
Ali postoji masa krivotvorina. Poslanice se, pak, bave vizijama i masovno vade ideje iz Starog zavjeta. Kasniji spisi opet samo ponavljaju ono što je napisano u Marku (ne navodeći da od njega prepisuju, dakle lažovi i kradljivci), i ne potvrđuju izravno ništa o Isusu.

Odmak

Stari pisci izražavaju i sumnju da je neka priča istinita, ako je nevjerojatna. Nema toga u Bibliji. Ona iznosi najfantastičnije tvrdnje kao da se to zbiva svakoga dana. Od čitatelja - vjernika - traži se slijepo i ponizno gutanje svega što je netko tamo istresao na papir.


**************************************************

Pitanje: "Zašto su desetljeća trebala proteći da kršćani išta napišu o Isusu?"

Apologet: "Pa, mislili su da je Smak svijeta pred vratima, pa nisu imali vremena ili našli za shodno išta napisati."

Smiješne li apologetike. Pa upravo radi skore propasti svijeta, valjalo je što više ljudi upozoriti na Spasenje od pakla. Apologete ne brine što su sami sebi skočili u usta, jer priznaju da je očekivanje Isusova brza dolaska bilo jako snažno - pa se izjalovilo. Lažna nada.

Apologet 2: "Napisali su, ali to je uništeno. Luka kaže da je napisano golemo mnoštvo knjiga, jer je Isusovih čudesa bilo toliko, da ne bi stala niti u cijelu biblioteku."

To je opet besmislica, jer bi takva literatura normalno izazvala protu-literaturu sa židovske strane, koja bi to pobijala. Nema niti toga. (Ako je netko uništio konkurentsku literaturu, zašto ne bi sačuvao svoju?) Niti dokaza da je nešto uništeno. Postoje brda kasnije fantastične apokrifne (lažnom proglašene od strane Crkve) literature oko Isusa odreda na poganskome grčkome. Prije toga ništa. Ni pro niti kontra.

Apologet 3: "Kako je vladala velika pismenost, moguće je da su Isusovi učenici pravili zabilješke, a Matej je svakako bio pismen jer je bio carinik."

Evanđelje po Mateju je dobilo ime sasvim nasumično, a obrada je "Marka", koji je napisan prije tog spisa. Nepismenost u Izraelu tog doba bila je frapantna - veća od 97 %. Grčki su znali samo grčki doseljenici, s kojima Isus nije htio imati posla i izbjegavao je te poganske gradove u širokom luku. Josip Flavij svjedoči da je pokušao naučiti grčki, ali mu je to išlo izuzetno teško, i piše da ne zna za više od dva Židova koji su to uspjeli. Židovima je ujedno bilo mrsko učiti poganski jezik, osim ako baš moraju s njima trgovati.

Apologet 4: Crkveni otac Papija kaže da je "Matej skupio izreke na hebrejskom i protumačio ih kako je bolje mogao".

Ali o čemu je to Papija pisao? Evanđelje "po Mateju" nije zbirka izreka/tumačenja, nego cijela priča, nije na hebrejskom ili aramejskom, nego grčkom, i ne znamo na što je Papija mislio kad je smišljao kako braniti svoju vjeru u 2. stoljeću, a bibličari se slažu da je "Matej" prepisivao i prepravljao "Marka" (što je očigledno). Kod crkvenih apologeta uvijek valja držati na umu da je njima prva zadaća smisliti nekakav odgovor na vjerničke sumnje i rupe u njihovu nauku. Praktički grade svoje kule u zraku upravo na pobijanju kritika i onome što je moglo biti da za njih ispadne dobro. Pri tome ubaciti što više hvalospjeva i preuveličavanja, da se Crkva obrani svim mogućim načinima od kritike.

Apologet 5: "Tek kad su pomrli neki apostoli, i drugi živi svjedoci Isusa na zemlji, nastala je potreba zapisivanja Isusova nauka. U počecima je strahovito bila bitna usmena predaja."

I to je apsurdno. Naime, čemu beskrajna ponavljanja priče svakog svjedoka po svem svijetu, kad se ta priča mogla jednostavno zapisati, potpisati i kao pismo slati neizmjenjena po crkvama?
Čemu čekanje da pomre cijeli naraštaj živih svjedoka? Čekati da izravni svjedok Isusovih riječi i djela umre, da bismo zapisali što je on to bio svjedočio po nečijim nepouzdanim sjećanjima? I gdje su izvješća o bilo kom apostolu osim u Novom zavjetu, i mitovima crkvenjaka koji su to ispisali na papir kasnije.

Ono što imamo od crkvenih pisama, to nam ne otkriva nikakve pojedinosti o Isusu, nego imamo više nebeskog lika, utjelovljena u nebesima i u materiji (mesu) vjernika - Braće Gospodnje. A koliko je bila bitna "usmena tradicija o Isusu" najbolje nam svjedoči sam Pavao. On uopće ništa ne pita apostole kad posjeti Jeruzalem. Njemu su njihove vizije jednako vrijedne kao i apostolske. Da su oni stvarno bili živi svjedoci, to bi bilo apsurdno tvrditi.

Izostanak zabilješki o Isusu upravo svjedoči da Isusa nije niti bilo, sa svim tim dogodovštinama Boga na Zemlji. Sve se svodi na teološko duhovna razmatranja o Isusu prema Pismima i iz Pisama (židovskog "Starog" zavjeta).

***
Slično opravdanje "usmene predaje pa se zato nije ništa zapisalo", koriste i muslimani. Oni vele da 100 godina nije bilo nikakve potrebe za zapisivanjem Kurana (kao i Muhamedovih izreka i postupaka), "jer se prenosio usmeno", preko 100 ljudi da su znali sve napamet (kao da je usmeno prenošenje od usta do uha bolje nego napisano na papiru i ovjereno za sva vremena).
No znamo da su kolale razne inačice Kurana, pa je jedan sultan sve to lijepo stavio na kup, spalio, a jednu inačicu proglasio da je od Allaha, u izvornom obliku. Tako je sprječio najgoru boljku religija - međusobna prepucavanja koja je riječ zapisana kao Božja riječ. Ako kola više inačica, slijede diobe, svađe, mržnja, borbe, ratovi, a religija je u opasnosti da se raspadne na razne sekte.

Dakle pravo pitanje jest:

Je li rano kršćanstvo nastalo na osnovu

a.) stvarnog čovjeka, ili

b.) na osnovu gnosticizma, nečijih vizija nebeskog Krista i zapisa Starog zavjeta, uz razne pozajmice od poganskih religija.


Ne vidim nekog bitnog razloga da nije točan odgovor b) .

********************************************************************

Apologet: "Gdje je sramotno razapeti Krist u Starom zavjetu!? Nema ga! To je originalan povijesni događaj, a ne prepričavanje starih mitova!"

Onima koji to nisu našli tamo, Pavao predbacuje da su budale:

Poslanica Galaćanima 3:1-14

Zakon i vjera u Krista
3 O nerazumni Galaćani! Tko li vas je to začarao - vas kojima je raspeti Isus Krist bio tako jasno predočen?
2 Samo mi jedno recite: jeste li Svetoga Duha primili izvršavajući odredbe Zakona? Niste; primili ste ga kad ste prihvatili vjeru u Krista.

Riječ "predočen" ustvari znači opisan i prorečen u starom zavjetu. Evo i ovdje:

A na kuću Davidovu i na stanovnike jerusalemske izlit ću duh milosti i molitve. Oni će pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat će za njim, kao što se tuguje za prvorođencem.
Zaharija 12,10

Naravno da Pavao ne navodi nikakve povijesne događaje ili očevice nekakvog stvarnog razapeća Isusa na zemlji, od strane Poncija Pilata, niti su to Galaćani mogli vidjeti na svoje oči. Njima je razapeti Isus jasno predočen SZ tekstom. To je sve.

Transliteration: prographM
Pronunciation: pro-grä'-fM (Key)
Part of Speech: verb
Root Word (Etymology): From ŔÁy (G4253) and łÁqĆÉ (G1125) TDNT Reference: 1:770,128

to write before (of time)
of old set forth or designated before hand (in the scriptures of the OT)
to depict or portray openly
to write before the eyes of all who can read
to depict, portray, paint, before the eyes

KJV Translation Count — Total: 5x
The KJV translates Strongs G4270 in the following manner: write (1x), write aforetime (1x), write afore (1x), evidently set forth (1x), before ordain (1x).


Razapet je kao inkarnirani božanski Entitet u nižem nebu, u tajnosti, kojega su razapeli arhoni, zli duhovi, koji nisu znali da tim činom ustvari pospješuju spas ljudi od Adamova prokletstva neposluha. Da su znali, ne bi ga razapeli. Ta logika ne može se primijeniti na Židove i Rimljane. Da su oni znali ---- što bi učinili s Isusom? Bi li Ga raspeli ili ne?

Isus je svojom poslušnošću i nadzemaljskom žrtvom svoje "ljudske krvi i mesa", kreiranog sa sjemenom Davidovim", dokinuo Istočni grijeh.

!Razapinjanje Isusa je sramotno! Onda sigurno nije izmišljeno!

Nema ničega sramotnog u tvrdnji da je Isus razapet kao nevin čovjek, nego je to poticaj da ga se još više štuje kao junaka koji se žrtvovao za ljude. Posebno su ga štovali poniženi i obespravljeni.
Pa i Ivanu Krstitelju je odrezana glava, što je naložila jedna žena, pa su ga opet štovali. Židovi su štovali i razapete pobunjenike u Makabejskom ratu. Flavij ih hvali u svojoj knjizi kao najizvrsnije od ljudi. Naravno da je poslije među Rimljanima, štovanje razapetog izazivalo pitanja i gnušanje, pa su kršćani morali to opravdavat, ali među Židovima je prvotno sasvim prihvatljivo slaviti razapetoga, ako je razapet kao nevin i za narod (ili ako su ga razapeli zli arhoni iz svojih niskih pobuda).

Nitko od kršćana nije propovijedao poraženog, razapetog i osramoćenog Boga, nego baš obratno, nevino osuđenog, žrtvu, slavnu pobjedu nad smrću i otkupljenje grijeha. Krist im je bio vrhunski junak. Židovima je njegova žrtva bila najekstremnija kakva se mogla zamisliti, i tako logična kao okajanje pred Bogom umjesto žrtvovanja životinja na oltaru Hrama.

Predkršćanski tekst Solomonove mudrosti također kaže da će "opaki osuditi na sramotnu smrt" najsvetijeg Božjega čovjeka, jer su "zaslijepljeni svojom zloćom" i "ne poznaju tajne Božje namjere" i kaže se da će ovaj Pravednik, "Sin Božji", koji je podvrgnut sramotnoj egzekuciji, biti uzdignut i uzvišen od Boga da bi osvetio njegovu smrt.
Takva pomirbena žrtva očito je bila predviđena u Izaiji, kako je navedeno u Rimljanima 4: 23-25, "pisano je" da će Krist biti ubijen da bi se okajao (prema Izaiji 53: 4-6, 11-12). I Isus je morao umrijeti da bi bio potvrđen (prema Filipu 2: 5-11).

Dakle razapeće je logičan dio u očekivanju židovskog mesije. Kršćani su samo preuzeli i preinačili malo te ideje koje su dugo kolale među židovima.

Danijel je jasno opisao razapetog Krista, kao i Izaija. Dakle razapeti Krist nije nikakva "revolucionarna ideja" niti "neočekivani slijed događaja" za mesiju, "koji nikako nije mogao biti izmišljen", nikakva "sramota", nego je unaprijed opisan i očekivan, pa su neki židovi to i vjerovali i svoja pobožna očekivanja stavili na papir. Tako je razapeti žrtvovani Mesija postao kvazi-povijesna priča, kao i Mojsije, Noa, Abraham i ostali mitološki junaci.


"No, pa gdje u SZ je proreknut Mesija po imenu Isus, ili neko slično proročanstvo za Isusa"?

Je li jasno proreknuto konkretno ime za Mesiju? Nije. Onda može biti svašta, a bilo bi glupo da nema imena. Ješua je baš ono najprikladniji. Evo mjesta gdje bi se prorečeni Veliki svećenik Isus mogao naći (hebrejsko ime Ješu ima značenje Spasitelj):

Zaharija 3

3 Potom mi pokaza Isusa, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. (2) Anđeo Jahvin reče Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?" (3) A Isus bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. (4) Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reče mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" (5) I nastavi: "Stavite mu čist povez oko glave!" Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. (6) I anđeo Jahvin upozori Isusa: (7) "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje.

Skidanje prljave haljine lijepa je analogija na žrtvovanje inkarniranog materijalnog tijela Isusa, koja je Pavlinistima mogla zapeti za oko i eto Isusa mesije u Starom Zavjetu.

Dolazak "Izdanka" (natzer - ----- Nazarećanin)

(8) Poslušaj, dakle, Isusa, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan. (9) Jer evo kamena koji stavljam pred Isusa: na tom je kamenu sedam očiju i u nj ću urezati natpis' - riječ je Jahve nad Vojskama. (10) 'U dan onaj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.'"

*************************************************
Apologeti hipoteze Isusa kao povijesne osobe, drže se svoje glavne tvrdnje da među Židovima uopće nije mogla kolati ideja da bi njihov Mesija bio ubijen; da su BAŠ SVI židovi tog vremena očekivali militantnog trijumfirajućeg Nadčovjeka.

Onda na tome grade tezu da je kršćanstvo donijelo nešto sasvim novo, originalna je povijesna pojava, nezamisliva Židovima, da je "propali" Mesija ustvari pravi Mesija (Krist).

Ideja o patničkom ubijenom Mesiji postojala je u srednjem vijeku među židovima, gdje je zabilježeno očekivanje dvojica mesija, Mesija ben Josip (Krist sin Josipa), kojega će ubiti sile (Rim) i Krist ben David (sin Davida).

Patnički, smaknuti Krist u Talmudu, kako su ga neki od rabina doživljavali:

http://www.menorah.org/tsmbj13.html

***

Jasne naznake da će Krist biti ubijen u židovskom Starom zavjetu:

Danijelov Mesija koji će biti pogubljen:

--- Kneza Pomazanika: ... (Pomazanik = Krist = Mesija)

(26) A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik /Krist/ pogubljen, ali ne za sebe*. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja.
Dan 9,26

*Bit će nevin pogubljen

Kad su Rimljani srušili Jeruzalem i razorili Hram 70. god., vjernici su potražili ima li što o tome u SZ, pa su našli da je to "jer je Krist pogubljen". Pa su retrogradno smjestili pogubljenje Krista u vremenu prije toga.

Izaija o iznakaženom probodenom satrtom Mesiji:

"Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! (14) Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - (15) tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu:
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. (5) Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. (8) Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. (9) Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila."

Ovo je lik Isusa obznanio kradući magarca s kojim je ujahao u Jeruzalem da mu kliču kao Mesiji:

"Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu."
Izaija

"Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku."
Zaharija 14, 4
"David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući."
2 Samuel 15, 30

"Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine."
Amos 8, 9-10

"Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim."
Hošea 6, 1

"Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja."
Izaija 50, 5-6

"Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: 'U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!'"
Psalam 22, 8-9

"Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju."
Psalam 22, 18

Psalam 87

"Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. (6) Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. (7) Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. (8) Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. (9) Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. (10) Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. (11) Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? (12) Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti?

***

Ne vidim kako bi se jasnije ocrtao budući mučeni, probodeni i ubijeni Mesija - Krist, kojega će Bog uskrsnuti od mrtvih. Sve jasno piše u Starom zavjetu. Tamo je Ješu Krist i nađen.

Židovima pred očima je bio patnički, raspeti i mučeni Mesija. Zar je tako teško prihvatiti da su neki od Židova, kad se izjalovilo mnogo samozvanih mesija, koji su jurišali na Rimljane pa propali, iznašli u tim proročanstvima Mesiju koji se inkarnirao, a da je prošao neopažen, pa se poslije javljao u vizijama kao jedan od Sinova Božjih.
Alegorijski raspet i pokopan, poput novog Adama. Nisu kršćani morali ništa posebno nova izmišljat. Sve je već u osnovnim crtama bilo opisano.

Vrlo je nevjerojatna teza da NITI JEDNA JEDINA od tadašnjih židovskih silnih sekti ne bi teološki tumačila i čitala da će Mesija biti mučen, ubijen i uskrsnuti. U to doba je vladala velika raznolikost među židovskim sektama, i o većini ništa ne znamo. Stvarno bi bilo fantastično da baš nitko nije imao teologiju patničnog nevinog spasiteljskog Mesije, kad im je bila pod nosom cijelo vrijeme. Mesija koji pogiba za ljude, svakako nije vjernicima ništa sramotno ili ružno, nego baš naprotiv, nešto najveće što je Bog mogao za ljude učiniti.

Od te sekte do kršćanstva, bio je dovoljan samo jedan korak, proglasiti toga Mesiju čovjeko-Bogom, i odvojiti se od majke-religije.

Dakle imamo neku židovsku sljedbu koja je vjerovala u Mesiju kako je opisan kod Danijela, Psalama, Izaije, Zaharije, itd. koji je obavio svoju slavnu žrtvenu mesijansku zadaću u nebesima (jer su na zemlji svi "mesije" bili propali) i onda nekog tko se odvojio od njih, i počeo propovijedati da je to bio "jedan od ubijenih mesija", ali je uspio u duhovnom smislu. Pa su još dodali Markove priče i da je to Bog bio, i eto nam našega kršćanstva.

***

Apologeti se hvataju za čuđenje apostola, kada im je Isus rekao da će patiti i biti ubijen, ili ono da su nakon smrti rekli da su očekivali da će On izbaviti Izraela (od Rimske okupacije).

To je klimav argument iz mnogo razloga.

Prvo, nisu likovi Isusovih Galilejskih zelota jedini u moru židovskih sekti i pokreta.
Drugo: veliki problem za Isusa kao Učitelja.
Kakav je to Isus bio Učitelj svojim učenicima, kad im niti nakon godine dana nije objasnio da on NIJE došao oslobađati Izraela mačem, pobunom i klanjem (Rimljana), znajući da oni misle da jest?
Kakav je to Učitelj koji ih je ostavio u tako smrtonosnoj katastrofalnoj zabludi, da su svima okolo pričali laži da je On Taj mesija, kralj Židovski, osloboditelj?! Zar nije znao da je to izuzetno opasno, jer će ih Rimljani smaknuti za pobunu? Isus ih je ostavio u neznanju, a skupa s njima prevario i cijeli narod? Lukavo se osmjehivao i šutio dok je ulazio na magarcu, da bi ispunio proročanstvo o militantnom Mesiji? Pustio mase da mu kliču da je on militantni Mesija, iako je to bila masna laž? Nikome nije htio pojasniti zašto je došao? Tu je "Markova" štorija vrlo konfuzna, skrpana na razne načine, a i prepravljana u letu od prepisivača. Neuvjerljiva kao povijesni dokument.

**********************

Pojam "Evanđelje" je spomenuo Izaija prije naših "evanđelja":

Izaija 52,7-10
Buđenje Jahve i Jeruzalema
7 Kako su ljupke po gorama
noge glasonoše radosti

("basar"; u Septuaginti prevedeno kao evangelion - dobra vijest, "nosi sreću", "radosna vijest".... odakle je došla naša riječ evanđelje; u davnini je ta riječ označavala radosnu "vijest o pobjedi u bitci")

koji oglašava mir,
nosi sreću,
i spasenje naviješta
govoreć Sionu:
"Bog tvoj kraljuje!"

"Kako li su lijepe na gorama noge onoga koji donosi dobre vijesti, koji objavljuje mir; koji donosi dobre vijesti o onome što objavljuje spasenje; koji veli Sionu: Tvoj Bog kraljuje!"

**** Pojam spasenja, kršćanisti bukvalno pretvaraju u spas od gorenja u vječitoj vatri pakla.

Zato Pavao ponavlja:

“Kako su krasne — kao što stoji pisano — noge onih koji nose Radosnu vijest.” (Rimljanima 10,15)

Što je uopće originalno u Novom zavjetu? Čak i pojam "evanđelje", pokupljen je iz židovske teologije i Stara zavjeta, kao i Isus Krist uostalom i njegova djela i riječi i većina teologije, sveta misa, najsitniji detalji priče o Isusu.

*******************

Isus koji je Marku poslužio kao temelj za konstruiranje priče o Isusu Kristu nađenom i dopunjenom s proročanstvima u Starom zavjetu:

Nalazi se u glavnim crtama opisan kao konkretni Isus iz povijesti, kojega je opisao kroničar Flavij:

Židovski ratovi: Josip Flavij

"Četiri godine prije rata, kada je grad (Jeruzalem op. prev.) još bio uživao u duboku spokoju i blagostanju, došao je blagdan kako je postojao običaj svih Židova, da podignu simbolične sjenice svome Bogu, kada jedan čovjek zvan Isus, sin Ananije, priprost seljak, iznenada počne vikati: "Glas s Istoka, glas sa Zapada, glas četiri vjetra, glas protiv Jeruzalema i Svetišta, glas protiv zaručnika i zaručnice, glas protiv svih naroda!"

"Dan i noć je obilazio sve ulice s ovim povikom na ustima. Neki od viđenih građana, iritirani ovim zloslutnim nagovještajima, uhite ga i teško ga je premlate. No on, bez ikakve javne riječi u svoju obranu ili u četiri oka s onima koji su ga udarali, samo je nastavio sa svojim povicima kao i prije.

Nakon toga, suci, misleći, kako je doista tako, da je čovjek bio pod nekim nadnaravnim nadahnućem, dovedoše ga pred rimskog upravitelja; gdje, iako je teško izbičevan do kostiju, on niti je tražio milosti, niti pustio suzu, samo je uvodio još žalosnije varijacije svoje tužaljke, odgovarajući na svaki udarac s "Jao tebi Jeruzaleme!" Kada ga Albinus, guverner, upita tko je on i odakle je došao i zašto izgovara te vapaje, on mu ne odgovori ni jednu jedinu riječ, ali neprestano ponavljaše svoje opijelo nad gradom, sve dok ga Albinus ne proglasi luđakom i pusti ga da ode. Tijekom cijelog razdoblja do izbijanja rata on nikada ne prilazi, niti je viđen u razgovoru s bilo kojim od građana, ali svakoga dana, poput molitve koju je smislio, ponavljaše svoju jadikovku "Jao tebi Jeruzaleme!" On niti je psovao bilo kojega od onih koji su ga tukli iz dana u dan, niti je blagoslivljao one koji su mu ponudili jesti: za sve ljude je jedini odgovor bila njegova žalobna mantra. Njegovi povici su bili najglasniji na festivalima.

Dakle, sedam godina i pet mjeseci nastavio je s tom tužaljkom, a glas mu nikad nije posustajao, niti se njegova snaga iscrpla, dok tijekom opsade grada (od strane Rimljana op. prev.), nakon što je vidio svoja pretkazanja da se provjereno ostvaruju, pronašao je svoj počinak. Naime, dok je obavljao svoj krug i naricanje prodornim glasom sa zidina "Jao još jednom ovome gradu i narodu i Hramu", dodao je zadnju riječ ", a jao i meni," kamen koji je doletio iz katapulta udario ga je i ubio na licu mjesta. Dakle, s tim zlokobnim riječima još uvijek na usnama je i preminuo."

- Knjiga 6, poglavlje 5, odlomak 3. kroničara Josipa Flavija "Židovski ratovi" ili Povijesti uništenja Jeruzalema.

Previše ima podudarnosti između Flavijevog Isusa i Markovog Isusa da bi bila samo puka slučajnost.

Sažetak barem 20 paralela s pričom o Isusu:

*************************************************
1 Obojica se zovu Isus.
2 Obojica se pojavljuju u Jeruzalemu tijekom velikog vjerskog blagdana. Mk 14.2 ^W 6.301
3 Obojica ulaze u područje Hrama i galame/prorokuju protiv njega. Mk 11.15-17 ^W 6.301
4 Tom prigodom obojica se služe ISTIM odlomkom Jeremije. Jer. 7.11 in Mk; Jer. 7.34 in JW
5 Obojica onda svakodnevno propovijedaju u okolici Hrama. Mk 14.49 = JW 6.306
6 Obojica proglašavaju : "Jao tebi Judejo ili židovima". Mk 13.17 = JW 6.304, 306, 309
7 Obojica prorokuju da će Hram biti uništen. Mk 13.2 = JW6300, 309
8 Obojicu zbog toga uhićuju židovi. Mk 14.43 = JW 6302
9 Obojica su optužena za govor protiv Hrama. Mk 14.58 = 7^6.302
10 Niti jedan od njih se ne brani na optužbe. Mk 14.60 = 7^6.302
11 Obojicu tuku Židovi. Mk 14.65 ^./W 6.302
12 Zatim su obojica odvedena Rimskom guverneru. Pilatu u Mk 15.1; JW 6.302
13 Obojicu ispituje Rimski guverner. Mk 15.2-4 =JW 6.305
14 Obojicu pitaju o identitetu. Mkl5.2 =JW6.305
15 A opet obojica ne kažu ništa u svoju obranu. Mk 15.3-5 = JW 6.305
16 Obojicu tuku Rimljani. Mk 15.15 = JW6.304
17 U oba slučaja Rimski guverner odlučuje ih osloboditi.
18 . . .ali to ne čini (Marko); ... ali to čini (JW). Mk 15.6-15 vs . JW6.305
19 Obojicu naposlijetku ubiju Rimljani (u Marku egzekucija; u Flaviju kamen od rimskog katapulta). Mk 15.34 = JW 6.308-309
20 Oba deklamiraju tužaljku prije nego što umru. Mk 15.34 =JW 6.309
21 Obojica umru s glasnim povikom. Mk 15.37 = JW 6.309
22. Isusa od Marka su braća držala ludim, Isus Flavija je držan ludim.
23. Markov Isus je sirovi Galilejac sa sela, Flavijev Isus je sirovi seljak.

http://en.wikipedia.org/wiki/Jesus_ben_Ananias

Marku je trebao i živi model za spajanje u priču na osnovu Starog zavjeta i svih tih proročanstava o mesiji. Našao ga je u Flavijevoj knjizi.

Crkveni oci su smislili priču (biskup Euzebij kaže da je Papija rekao na osnovu pričanja) da je Marko slušao svetog Petra, pa pomno zapisao njegovo svjedočenje. Ima jedan jaki razlog zašto to nikako ne može biti.
Dokaz je Matej, koji ISPRAVLJA sve Markove pogreške glede nepoznavanja židovskih običaja. Marko čini greške u tekstu, koje jedan židov nikada ne bi napravio. Dakle Marku nije židov Petar ispričao svjedočenje o Isusu.
Matej duplira Isusova čudesa, dodaje čaroban početak i čaroban kraj, jer je Markov epilog bio nezadovoljavajući.


*******************************

I nadbiskup Srakić muku muči s rastućom sviješću o Isusovom nepostojanju:

„Žalosna je činjenica da mi danas moramo dokazivati da je Isus povijesna osoba. Isus nije mit, priča, izmišljotina. Njegovo rođenje je povijesna činjenica. Bilo je, a ima i danas ljudi koji ga niječu, ali i onih koji ga prihvaćaju. Moramo priznati da su se i prije dva-tri stoljeća trudili zanijekati ga“.
Naveo je potom imena različitih povijesnih osoba koje su za života iskazale prihvaćanje ili neprihvaćanje Krista, istaknuo povijesne dokaze za Kristovu opstojnost te rekao: „Ljudima prvih stoljeća i ne pada na pamet da niječu opstojnost Kristovu.


Drugim riječima, nadbiskup nudi ofucanu i pobijenu apologetiku da "nitko nije negirao da Isus nije postojao u prvim stoljećima". Pa da je onda sigurno postojao, kao božanski lik, jer to mu je glavni dokaz za to da jest.

Srakić dodaje: "Ako je Krist postojao, ako je donio taj nauk, onda ne možemo ostati hladni, moramo nešto učiniti."

Ironija ostaje na kršćanima. Ako je postojao ikakav povijesno vrijedan neovisan dokument o razapetom Isusu, to se vjernicima ne bi nikako dopalo. Oni žele vjerovati isključivo u Isusa kao njihova osobnoga božanstvenoga Spasitelja. Običan, mudar ili hrabar propovjednik, kad bi se dokazalo da je postojao, srušio bi istoga trena kršćanske kule od karata. Je li teško povjerovati da bi takvu literaturu kršćani rado uništili u samom početku tj. prepustili takve papire truleži? Možda su u svojoj vjerničkoj revnosti očuvanja nade u Isusov rajski spas od pakla, ostali bez oba Isusa i povijesnog i božanstvenog.

Isusov nauk?

Prvo imamo originalnu hipotezu vječnoga pakla gdje će ideološki nepripadnici gorjeti u užasnim mukama, bez mogućnosti izlaska iz ognjenog jezera.
Onda je tu njegova majka vječna djevica Marija, koja je rodila bebu Isusa a da nije nikada imala "prljavi" seks s muškarcem (oplodio Bog?), pa je tjelesno uzletjela uvis u nebo iz groba kao i Isus.
Pa su onda brojna čudesa u toj priči... ali povjesničari nikako da ga nađu.
Isusove brojne prispodobe o židovima koji su prokleti jer Ga nisu poslušali i prihvatili za mesiju.
Nauk isusov obuhvaća i grožnju njegovom skorom Apokalipsom, gdje će ljudi biti kažnjeni s nebesa, napadat će ih oklopljeni skakavci i grist će jezike od muke kad se Isus vrati/dođe.
Što još od premudrog Isusa?
Raj za slijepe poslušnike.
Nije donio mir nego rat, zavadit će obitelji radi vjere. Isusov nauk obuhvaća i odvratni Stari zavjet, jer po tom liku nikako se ne smije mijenjat niti jedan Zakon tamo, dakle niti pravila o kamenovanju/spaljivanju za kojekakve vjerske prijestupe. Napose žene.
Isus ponavlja mudrolije koje su zapisane u starim židovskim spisima, i malo poziva na dobrotu i milost, pa onda prijeti da će cijele gradove stopoštati u pakao.
Hvala Mu na tom "nauku".
S vjeronaukom na smetlište povijesti, a ne u škole i vrtiće. Nadbiskupe u mirovine, a Crkve na "restrukturiranje".
Izučavanje kršćanskih tema je uzaludno rasipanje resursa koje predugo traje.


O kakvim opasnim hereticima je govorio (lažni) svetac Petar? Pobija li ovdje "poganske mitove" (bajke mudro izmišljene) kako tvrde apologeti, ili vjernike miticiste, koji su vjerovali u nezmaljskoga Isusa po prorocima?

2. Petrova
Jer vam ne javismo sile i dolaska našega Gospodina Isusa Krista po bajkama mudro izmišljenim, nego smo sami vidjeli slavu njegovu.
Jer je on primio od Boga Oca čast i slavu, kad siđe k njemu od uzvišene slave ovaj glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji njega slušajte."
I ovaj smo glas mi čuli gdje siđe s neba, kad smo hili s njim na svetoj gori.
I tako nam je sad čvršća proročka riječ, i dobro činite, što pazite na nju kao na svjetiljku, koja svijetli u tamome mjestu, dok dan ne osvane, i Danica se ne pomoli u srcima vašim. A ovo najprije znajte, da se nijedno proročanstvo Pisma ne smije tumačiti na svoju ruku.

Ovdje ne postoji logičan način da se tvrdi da 2. Petrova pobija „poganske mitove“. Ovaj odlomak nepobitno pobija tvrdnje onoga za koga ovaj autor kaže da su lažni kršćanski učitelji koje osuđuje - i ne samo osuđujući, već detaljno upozoravajući svoje čitatelje da ih se klone. Ti su učitelji "heretici" koji se oslanjaju na "izmišljene priče" koje predstavljaju "čak i negiranje Učitelja koji ih je otkupio". Drugim riječima, to su kršćani.

Što to znači? Razmislite. Na koji način ovaj autor - koji inače laže, budući da je ovo krivotvorina napisana da predstavlja sveca Petra kako osuđuje ovu kršćansku herezu - iznosi tvrdnje protiv tih heretika? Inzistiranjem na pričama poput "Preobraženja" da to nisu "pametno smišljeni mitovi" koji "negiraju Učitelja", već stvarni povijesni događaji, "jer ja sam bio tamo, mi smo bili tamo, ovo se stvarno dogodilo!" Što je laž - ovaj autor nije Peter i nije bio tamo, niti je očito poznavao nekoga tko jest. Umjesto toga, 2. Petar jednostavno izmišlja očevidca priče u Evanđeljima, kako bi "dokazao" Evanđelja povijesnim, a ne "pametno osmišljenim mitovima", mitovima koji negiraju "istinu", pa čak i, insistira, stvarnost "našega Gospodina".

Što je sve izjava polemičara. Jasno je da to nisu bili kršćani koji su tvrdili da Isusa uopće nije bilo, već da su priče koje su ga postavljale na zemlju pred svjedocima bile lažne. Vjerojatnije je da su naučavali da su to svete alegorije (u skladu sa samim Isusovim riječima); izraz „pametno osmišljeni mitovi“ opet je polemična izjava (koju u NZ nalazimo često, ukazujući na to da su ovi miticisti-heretici bili stvarna briga: vidi 1. Timoteju 1, 1. Timoteju 4, 2. Timoteju 4, 1. Ivanu 1, 1. Ivanova 4 i 2. Ivana 1). Dakle, kada pogledate što autor 2. Petrova govori u kontekstu i prepoznate da je ovo krivotvorina stvorena za "pobijanje" i upozorenje protiv onoga što ovaj autor smatra kršćanskom herezom, vrlo je jasno što se ovdje događa: postojali su kršćani koji su tvrdili da su evanđeoske priče mitovi, da nitko nikada nije osobno upoznao Isusa kako te priče tvrde (nego samo u svojim mističnim vizijama, kao što jedini stvarni "očevidac" koji više puta govori: Rimljanima 10 i 16; 1. Korinćanima 9 i 15 ; Galaćanima 1). I to je učenje tražilo od ovoga polemičara da izmisli lažnu tvrdnju: "ne, to nisu bili mitovi, mi smo stvarno bili tamo."

Ne postoji drugi način da se ovo pročita. Ako zapravo pročitate, to jest - umjesto da sve to ignorirate i samo ponovite historističku dogmu koja čak nema nikakva smisla u tekstu.

Dohertijevi "topovi"
https://vridar.org/2012/06/01/16-earl-dohertys-response-to-bart-ehrmans-case-against-mythicism-pt-16/

Isus nikad ne bijaše na Zemlji:

Da Krist bijaše na zemlji, on ne bi bio čak ni svećenikom, mjesto bijaše zauzeto po onima koji nude darove sukladno *zakonu;
Hebrejima 8,4
(Dretar prijevod)

Zato teolozi najčešće prevode pogrešno ovako kao da se radi o sadašnjem vremenu:

Jer da je na zemlji, ne bi bio svećenik, kad jesu, koji prinose dare po zakonu,
Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu,

Na engleskom također postoji rat s prijevodima:
In a present sense: “If he were on earth [i.e., now], he would not be a priest…” [NIV]
In a past sense: “Now if he had been on earth [i.e., in the past], he would not even have been a priest…” [NEB]

Isus dolazi, prvi i posljednji put:

Jer još tako malo, tako malo vremena, i onaj koji dolazi bit će tu, on neće zakasniti.
Hebrejima 10,37

Da je bio već došao, ne bi tako pisalo. Somenulo bi se da dolazi po drugi put, da se vraća na Zemlju.
Tako i Pavao vapije: "Maranatha!" Dođi Gospodine!"
Kao da je zaboravio da je već bio došao i može se samo vratiti.

Otkrivenje završava pozivom Isusu da dođe - i oni zaboravili da je već bio došao:

Govori onaj koji svjedoči ovo: da, doći ću skoro! Amin. Da, dođi, Gospode Isuse.
Otkrivenje 22,20

Logičnije bi bilo da prizivaju Gospodina: "Vrati nam se Gospodine! Dođi nam opet!"

Sve to baca sve veću sumnju na ideju da je Gospodin nedavno već bio na Zemlji.

Aluzija na drugi Isusov dolazak ili slijed izlaganja?

Hebrejima 9,27 I kao što je sudbina ljudi umrijeti samo jedanput, - nakon čega dolazi suđenje -,
Hebrejima 9,28 tako Krist bi darovan samo jedanput za ukloniti grijehove mnoštva i on će se pojaviti (drugi put) /ek deuterou/, bez odnosa s grijehom, onima koji ga čekaju za spasenje.

Prijevod zapravo glasi smislenije ovako:

I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a po tom sud;
Tako se i Krist prinese, da oduzme grijehe mnogih; javlja se bez grijeha na spasenje onima, koji ga iščekuju.

Rečenica na grčkome izražava slijed zbivanja, a ne ukazuje na ponavljanje Isusova dolaska, da dolazi po drugi puta.

Isusova pasija izvan tabora/vrata:

Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora.
Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata.
Hebrejima 13,12

Loša usporedba?
Spaljivanje tijela životinja odvija se nakon žrtvovanja njihove krvi i odbacivanja njihovih tijela; ne uzrokuje patnju životinja. Isusova patnja i smrt - bez spaljivanja - dogodile su se prije žrtve i bile su joj bitni uvod; a njegovo tijelo nije odbačeno otkad je uskrsnuo. Ova neprimjerena usporedba signal je da je najvažniji cilj pisca bio stvoriti što više paralela sa Svetim pismom, čak i ako one nisu dobro funkcionirale.

Kakva vrata, kakav tabor?

"Vrata" predstasvljaju vjerojatno "vrata neba". Isus je morao patiti izvan tih vrata, u najnižoj sferi nebesa gdje vladaju arhoni, jer se patnja i smrt nisu mogle dogoditi unutar čistih nebeskih sfera (gdje se nalazilo nebesko svetište). A budući da se čitateljima teško moglo narediti da se pridruže Isusu izvan nebeskih vrata, pisac se morao vratiti na početno "izvan tabora". Potonje možda nije bilo najbolje rješenje, ali je povlačilo za sobom najvažnu sliku „vani“ i za Isusa i za zajednicu: zajednica kao „izvan“ uobičajenih "ljudskih tabora" I tako se uklopilo u njegove svrhe.

Arhoni, koji se obično prevode s grčkoga kao "knezovi/vladari ovoga svijeta" zapravo su demoni na nižim nebesima, jer i u ovom slučaju imamo nelogičnu tvrdnju da ti "vladari propadaju", ako bismo to preveli kao "politički vladari". Rimski namjesnik i židovski vođe nisu propali u doba Isusa, nego bili na vrhuncu slave. Ali demoni svakako jesu, jer ih je porazio svojom žrtvom na nižim nebesima.

Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,
1. Korinćanima 2,6

***

- 16:07 - Vaše mišljenje (0) - Ispiši na papiru - Skoči na vrh stranice

07.01.2018., nedjelja

Zao lik Isus Krist

Lik Isus Krist najveća je kukavica u povijesti čovječanstva


Isus je plačljivo preklinjao "svoga Boga Oca" TRI puta, da ga poštedi čina kojim bi sve nas ljude spasio od bacanja u vječni PAKAO na torture. Zar mu ljudi tako malo znače? Prezire nas kao i njegov Bog Otac, koji je prije sve ljude (svoju djecu) sporo davio do smrti vodom (potopom)? Iako je unaprijed znao da će bića koja će kreirati, tako postupiti.

Po kršćanskoj teologiji, bez Isusove "spasiteljske žrtve", vrata raja bi ostala zauvijek zatvorena za sve ljude, dakle i najplemenitije i najveće humaniste i vjernike svih religija. Istočni grijeh neposluha Adama i Eve (zagrizli u zabranjeno voće), bio je toliko razbjesnio Jahveta, da je to mogla oprati jedino krv, a po kršćanima, krv samog Bogočovjeka. No taj isti Bogočovjek histerično je zapomagao Bogu Ocu i preklinjao Ga da ga ta žrtva osobno mimoiđe, ako je to ikako moguće.

Uočimo i sljedeće. Bog Otac ni na jednom mjestu ne daje svome Sinu mogućnost biranja i odluke. Nikada Ga ne zapita: "Hoćeš li ili nećeš ići na križ za otkupljenje grijeha i spas ljudi od paklenih muka?"
Prema priči, možemo biti sasvim sigurni, da bi lik Isus na takvu priliku odmah ispalio: "Poštedi me toga!" I spasa ljudskoga ne bi bilo.... No volja Božija je bila skroz drugačija i Isusovo preklinjanje nije je pokolebalo. Bog se oglušuje na Isusove vapaje i suze i znoj, i ustraje da se to mora obaviti.

Lik Isus "po Ivanu" proglašava da nema veće ljubavi od one kad netko: "život svoj položi za svoje prijatelje":

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam ja zapovijedam.
(Iv 15, 9-17)

A onda preklinje Boga Oca da ne mora položiti SVOJ život ne samo za svoje prijatelje nego i za sve dobre ljude svemira, da se ne peku vječno u vatri:

Marko

"Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene!



Matej po običaju maštovito dopunjava lik Isusovo ponašanje u Marka. Izmišlja detalje događaja koji nitko nije vidio ni čuo:

Matej
I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

Luka
I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri.

Ivan to sve lukavo prepravlja i kiti:
Kod njega Isus ne cmizdri prije bitke, kao kod Marka, Mateja i Luke, nego se bahati. On je malo potresen brigom za svoju kožu, ali raduje se budućoj slavi Svojoj/Božjoj. Spasenje ljudi od vječnog prženja nije mu bitno. Ivan piše taj tekst upravo kao reakciju na pisanje svojih prethodnika od kojih je prepisivao priču, te prepravlja njihov tekst. Tu Isus uzdignuta nosa odbacuje bilo kakvu ideju da bi On molio Boga Oca da ga "toga časa izbavi". Ivan jasno negira da bi Isus preklinjao svoga Oca da Ga izbavi od kaleža. Isus se sprda s idejom (Marka, Mateja pa Luke) da bi On molio Oca da ga poštedi muka križa. Kod Marka Bog šuti ko top, kod Luke se pojavi anđeo da ga ohrabri, ali kod Ivana zagrmi Glas s nebesa (valjda Božji), jer je Ivan kao zadnji pisac, najviše nakitio lik Isusa:


Duša mi je sada potresena i što da kažem? "Oče, izbavi me iz ovoga časa?" No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!"

Narcisoidni (psihopat?) Isus dolazi da bi "ime Oca svoga proslavio". Zašto nije spomenuo "sitnicu", da time izvlači iz pakla sve svoje obožavatelje u cijelom svemiru? Kad hoćete spasiti dijete od utapljanja, hoćete li povikati: "Idem da proslavim Sebe!!"

Teolozi moraju uzimati sva evanđelja zajedno, da je istinu sve što tamo piše, tako da moraju uzeti i ovu lik Isusovu izjavu kod Ivana da neće oklijevati i križ će prihvatiti, ali i tri ostala pisca da je tri puta preklinjao Boga da Ga poštedi tlake na križu. Tako Isus ispada još veći kukavac i prevrtljivac po svojim vlastitim riječima. Hvali se svojom riješenošću, da bi poslije kukavički oklijevao spasiti ljude.

Usporedite potpuno smirenog filozofa Sokrata koji odbija mogućnost bijega iz zatvora radi nepravedne osude za ateizam, te ispija otrov vjerujući u ideal istine za koji svjedoči radi budućih naraštaja, i lik Bogo-čovjeka Isusa u vrtu prije raspeća, kako su Ga pokazali. On je užasnut, u agoniji, na čelo mu izbija krvavi znoj, on pada na koljena i preklinje, "Ako je moguće, poštedi me ovog kaleža", "Bože zašto si me napustio?" -- sjetimo se mučenika "Svete Inkvizicije" koji su bili izvrgnuti nepojmljivim mučenjima i živi spaljivani. Neki su unatoč tomu ostali pri svojim uvjerenjima, a bili su samo ljudi.

A koji to čovjek ne bi žrtvovao svoj život, ako bi to donijelo milijardama ljudi spasenje od vječnoga pečenja u Paklu (za svoju djecu, obitelj, narod, čovječanstvo, sva inteligentna bića svemira ikada)?

Ne bi li i ti, čitateljice/čitaoče ovoga bloga, rado pošao/pošla u smrt, kad bi bila/bio siguran/sigurna da će taj čin spasiti sve dobre ljude od vječne užasne torture u ognjenom jezeru? Čak i bez sigurnosti u svoje vječno uskrsnuće za tri dana! Čak i "samo" za svoje najmilije, suprugu/supruga, djecu, roditelje i prijatelje!
Vjerujem da biste to većinom učinili, i tako biste bili bolji ljudi od lika Isusa Kristusa kako je konstruiran u priči.


Kakav je to podlac, koji plače poput uplašenog djeteta, jer ne može imati krunu bez križa? Je li zaboravio da će nakon toga uskrsnuti? Spasiti sve duše? Sjediti na prijestolju s desne Ocu? Uskoro se vratiti u slavi na oblacima? Pobacat u pakao sve koji Ga nisu prihvatili?
Isus Krist često nalikuje kakvom tipičnom fanatičnom sumanutom idealistu; u jednom trenutku, sa suzama u očima, govori o potrebi univerzalne ljubavi, a u sljedećem bijesno proklinje budale, prevarante i licemjere koji ne vide stvari onako kako ih on vidi. Mnogi veliki ljudi povijesti, na kritike su reagirali mnogo smirenije i mudrije od Isusa. Ovaj lik sadista (kao i Muhamed poslije) stalno je prijetio užasnim mukama u paklu, gdje je plač i škrgut zubima, ali kada treba dobre ljude spasiti od toga njegovoga pakla da u njega ne padnu, on plačljivo preklinje Boga na koljenima da ga to mimoiđe. Prema katoličkoj teologiji, da nije bilo Isusove žrtve, vrata raja bi ostala zauvijek zatvorena za SVE ljude, pa ih je on ipak nevoljko otvorio samo za one koji njega priznaju kao Krista - Boga - jer Bog Otac nije saslušao njegove vapaje i odustao od tog spasenja i otkupa grijeha vjernika.

Apologeti vole muljati da je Isus "patio kao čovjek, a tko ne bi se bojao tako teških mučenja koja su mu predstojala? Samo lud čovjek nije svjestan takvih muka koje mu predstoje i nimalo se ne boji!" Onda samouvjereno dodaju da je rekao "Neka bude volja tvoja Bože", sugerirajući njegovu "totalnu posvećenost volji Božijoj".

No sve je to njihov prdac niz vjetar, jer ne radi se o običnom hrabrom smrtniku, koji ide u borbu za oslobođenje svog naroda od osvajača, pa prirodno strepi hoće li uspjeti ili biti mučki ubijen zajedno s pristašama, i koleba se da li da to provede ili ne.
Tu imamo lika po priči, koji ima šansu spasiti sve ljude od vječnih mučenja u ognjenom jezeru, gdje je plač i škrgut zubima od vječne torture. To nije čak niti pitanje hoćemo li ići spasiti svoje dijete iz kuće koja gori. Niti hoće li majka prolijevati gorke suze što će zaprljati svoju haljinu da svoje dijete spasi od utapljanja. Radi se o spasu čovječanstva od vječne vatre, svih bića univerzuma, čega je lik Isus morao biti svjestan, pa je ipak se nećkao da to obavi. Nije to htio. On doduše na koncu doda "ali neka bude volja Tvoja", no to je nešto poput osuđenog na smrt, koji velikom Sucu pristupa da ga moli za milost: "Časni sude, ja poštujem Vašu odluku, kakva god ona bila, ali preklinjem Vas da me poštedite smaknuća, ako Vam je to ikako moguće! Poštedite me! Poštedite me! Milost!"
Naravno da će kažnjenik izraziti poštovanje Sucu, i zaklinjati se da vjeruje u Njegovu pravednost i odluku, JER DRUGAČIJE I NE MOŽE, i to je dio njegovog moljenja za milost. Lik Isusovo preklinjanje da ga Bog poštedi žrtvovanja za sve ljude, da ne budu bačeni i vjernici u pakao, golema je odvratnost lika, koji time izražava totalni prezir Boga prema čovjeku. "Ljudska priroda" Isus-Boga, prikazuje se kao kukavičkija od najgorih kukavica.
Zanimljivo da su vjernici uvjereni u Isusovu savršenu žrtvu i patnju bez ikakve ljage i niti ne pomišljaju da se stvari gleda na način kako sam opisao. Neki kažu da je htio da Bog "proba naći nekoga drugoga umjesto Njega" ili da je molio za "snagu da izdrži u odluci i da se ne koleba" ili slične plitke trikove da se ne moraju suočiti s Isusovim kukavičlukom, narcisoidnošću i prezirom ljudske vrste. No nije li i njegov Otac, odlučio podaviti sve živo, osim svog poklonika u Noinom potopu? Biblija opisuje krajnji Božji prezir prema ljudima. Bog ljude tretirao kao žohare, gamad. Je li taj lik opis dobra Boga/Allaha ili prije gadna Demona?

Što Isus znade, a što ne znade unaprijed?

Isusu je Bog Otac uskratio najbitniji podatak, tisućljeće i stoljeće kada će Ga poslat opet na Zemlju da rasturi cijeli svemir i napravi Novu zemlju, a "sva počela će se raspasti"... On to ne smije znat!
No u slučaju Jude, "od početka" je znao da će ga on izdat, da je "izabrao đavola":

Ivan 6,64 Ali imaju neki među vama, koji ne vjeruju." - Jer je znao Isus od početka, tko ne vjeruje i tko će ga izdati. -
Ivan 6,70 Isus im reče: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!"
Ivan 6,71 A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota.

Lik Isus ne bi preklinjao Oca da ga "poštedi toga kaleža" razapeća i spasa ljudi, da je unaprijed znao (od početka) o Judinoj izdaji. Možemo zaključiti da je Bog, nakon što se oglušio na Isusovo 3X preklinjanje da ga toga svega poštedi, dopustio Mu da dozna o Judinoj izdaji i da će ga neki apostoli napustiti, ali mu je uskratio podatak o vremenu njegova povratka (broja stoljeća koja će morat strpljivo tjelesno lebdjet iznad pljosnate Zemlje na nebesima u očekivanju svoje krvave apokalipse i osvete).

Da ponovimo:
- dobri Bog Otac kreira ljude znajući da će mnogi završiti u vječitom paklu na torturama
- podavi svo čovječanstvo i počne iznova s Noom i njegovim rodijacima po vezi
- njegov oklijevajući Sin mora biti ubijen da bi se neki mogli spasiti od pakla
- dobri Sin preklinje dobra Boga TRI puta da to ne mora obaviti za ljude
- na koncu pristaje jer se na njegove vapaje dobri Bog nije predomislio, ali spašava samo one na partijskoj liniji, određene vjerske grupacije koja vjeruje priči svojih lokalnih teologa da je On savršeni Spasitelj...
- vratit će se s globalnim katastrofama i krvlju do koljena, kad dođe Apokalipsa i Sudnji dan.

Apologetika Isusova kukavičluka:


"Isus je imao običaj, moliti se Bogu Ocu prije važnih događaja. Tako je činio i ovaj put. Kleknuo je i licem pao na zemlju od muke i straha."

Nebitno. Bitno je da je bio voljno odustao od spasa ljudi. Molio je Boga da ga to sve mimoiđe.

Isus je znao, budući da je Bog i čovjek, što će se dogoditi dan kasnije na Veliki petak. U glavi su mu prolazile slike mučenja. Osjetio je jake duševne bolove, oblijevao ga je hladan znoj.

I ovo je nebitno u svjetlu odustajanja.

U Getsemanskom vrtu, Isus nije oplakivao toliko svoju muku i smrt, koliko ljudsku pakost i zloću.

Ko će ga znat. Možemo izmišljat svašta, ali na koncu je odustao. Tri puta preklinje Boga da ga toga poštedi.

Iskušavao ga je đavao, prvi put nakon kušnje u pustinji. Prikazao mu je grijehe svijeta, da ga odvrati od žrtve. U nevolji zavapio je: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti (Mt 26,39)."

I što s tim izmišljanjem đavoljih iskušenja koja uopće ne pišu tamo? Ponavljam da bi svaki vrijedan čovjek rado pretrpio muke da bi spasio sve od vječnog škrguta zubima. Koliki su hrabro podnijeli inkvizicijske muke, ili pošli na lomaču, iako su mogli zanijekati istinu i pokloniti se lažima koje je propagirala Crkva.
Crkvenjaci ponavljaju o Isusovim mukama, i prebacivanju odgovornosti na đavla, da bi gurnuli Isusovo odustajanje od SPASA ljudi pod tepih.

"Isus se ponovno povukao na molitvu i trpio, zbog ravnodušnosti ljudi na njegovu muku i zbog toga što se neće svi ljudi spasiti, jer su dobrovoljno odbacili spasenje.

Opet dodatna svećenička kemijanja i izmišljotine, te skretanje fokusa s bitnoga. Isus je SVE ljude htio prepustiti na vječno škripetanje u vatri, jer je izrazio svoju želju da Bog odustane poslati Ga na križ. Spasenje ne postoji prije križa. Apologet hoće podvaliti da Isus pati jer tobože vidi u budućnost i znade da će većina ljudi odbiti pravi vid kršćanstva (koji je to od 30.000?) i tako mnoštvo biti pobacano u njegov/Božji pakao. Koja sljeparija. Ne bi Isus odustao od plemenitog čina privremenog žrtvovanja da je stvarno suosjećao s ljudima koji će završiti na neprekidnim paklenim mukama.

Nakon anđelova odlaska, Isus se nastavio moliti i znojio se krvavim znojem, zbog patnji i smrti koje je imao podnijeti i budućih patnji pripadnika Crkve.

Patetika u službi propagande. Da se lažiranjem makne Isusovo kukavičko oklijevanje, tu se izmišlja da Isus pati i radi budućih "patnika Crkve". Koji su to? Izmišljeni sveti kršćanski "mučenici"? Nije ronio suze za patnje koje je židovskom narodu prouzročila njegova Crkva ili za svima onima koje je Crkva spaljivala na lomačama i mučila po tamnicama... Čak niti za one vjernike radi kojih je htio odustati od križa, pa da svi budu pobacani u pakao.
Kako je svećenstvo ubrzo se slizalo s vlastima u Rimskom carstvu, a potom i ostalima, daleko više patnje prouzročila je upravo Kristova Crkva Židovima, hereticima, pripadnicima drugih vjera i u međusobnim sukobima. Pozivanje na patnju pripadnika Isusove Crkve djeluje kao teško licemjerje. Jednog svog svećenika koji je ubijen u holokaustu tako su podigli na razinu sveca, koji sigurno po njima ide u raj... I danas vidimo kako predstavnici kršćana često kukaju do nebesa ako im se netko sitno suprotstavi u njihovim govorima mržnje i negiranju ljudskih prava. Odmah je spremna dreka da su "proganjani i silno pate" i planira im se pogrom globalnih razmjera.
Bit će da Isus ipak najviše pati i znoji se radi vlastite kože, a ne radi milijarda ljudi koji će završiti na paklenim mukama.

Isus je molitvom želio dati ljudima primjer, da se mole u teškoćama i pred važne životne događaje.

Opet gluparija. Isus se moli Bogu da ga ovaj poštedi kaleža spasenja od vječne torture svih ljudi, jer je s njim povezano i nešto muke.
Je li to primjer koji Isus daje ljudima? Prezir prema čovječanstvu u ime i za ime Božje (tj. svoga mjesta do Njega).

Nakon molitve osjetio je mir, odlučnost i duševnu snagu, što će nastaviti osjećati tijekom cijele muke i križnog puta.

Nakon što je Bog Otac oglušio se na Isusove vapaje, TRI PUTA, onda je krenuo na Jeruzalem, kako se i pripremao sa pristašama. Kakvu duševnu snagu izražava ovo: "Bože moj, zašto si me napustio?" Ili kad proklinje žene Jeruzalemske, i grad i djecu u njemu, po putu.

U Getsemanski vrt ušao je Juda, neki članovi židovskog velikog svećeničkog vijeća, sluge i vojnici. Imali su svjetiljke i bili su naoružani.

Apologet lukavo izbjegava spomenuti "speiru", vojnu grupaciju od najmanje 600 vojnika, koja je tobože krenula na Isusa i njegove sljedbenike. Judino prokazivanje poljupcem je nepotrebni dramaturški zaplet, kad su svi znali tko je taj lik.

Isus je apostole odvratio od borbe: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (Mt 26,52)".

Tako premoćno opkoljeni, mogli su se samo predat ili poginut u kratkom samoubilačkom činu očaja. Vraćanje mača u korice je smiješno u toj situaciji i ne predstavlja nikakav poziv na miroljubivost ili pacifizam. Na to je morao misliti kad im je naredio da prodaju sve što imaju i kupe si mačeve. (Isus papagajski ponavlja latinsku poslovicu: "Qui gladio ferit, gladio perit")

Prekorio je Petra i rekao mu, da je htio, da je mogao zamoliti Boga Oca da pošalje mnoštvo anđela da ga brane, ali je htio da se ispune proroštva i Sveto pismo. Dotakao je posječeno uho sluge svećenika i ono je zacijelio.

Crkvenjačke priče, koje kite novozavjetnu apsurdnu bajku, prepune su kojekakvih gluparija: armija moćnih anđela koji su mogli poraziti rimsku vojsku samo da je Isus pucnuo s prstom (nije li se Bog Otac već oglušio o Njegove vapaje da ga mimoiđe taj kalež? Kako je Isus onda mogao nakon toga pozivati armiju naoružanih anđela protiv volje Boga koji je ostao pri tome da Isus mora biti žrtvovan!? Dakle hvalisavo je lagao), instantno lijepljenje odsječenog uha, sve da bi se ispunila židovska proročanstva od prije mnogo stotina godina, koja se uopće nisu odnosila na taj događaj, đavao koji zavodi aktere tog dramoleta.... sve u svrhu guranja nove, kršćanske teologije Grka prema priči koju je opisao Marko a ostali evanđelisti prepisali i ukrasili svojim izmišljotinama.

Je li netko mogao smisliti veće gluposti od ovih pobrojanih, koje čine većinu kršćanskih uvjerenja?

Činite mnogo silnih djela u Ime Isusovo? Molite se Isusu/Gospodinu Bogu? Opet će vas Isus bijesno baciti u pakao:



„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“
(Matej 7,21-23).

Isusu nije dovoljno niti da budete propovjednik ili izganjač vražjih demona iz ljudi. Morate "vršiti volju Božju", što god to značilo. Ako ne, Isus vam je spremio sadističko mučenje vječno u svom paklu.

Isusova tamna strana - čedomorac ko i Otac mu


Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti.
Otkrivenje 2,18

=... i djecu ću joj smrću pobiti.
- Jezabeli koja se bavila proricanjem (u grah ?), bila zavodljiva (!) i jela meso posvećeno njezinom bogu, Isus Krist (ako nema još koji Sin Božji) kaže da će joj pobiti svu njenu djecu ! Apologeti tvrde da djeca nisu djeca, to je simbolika za poklonike neke druge vjere. Još gore! Onda Isus prijeti da će pobiti mnoštvo nekih vjernika nekakve nazovi proročice. Putokaz za klanje heretika koje je uslijedilo po njegovom milostivom primjeru.

Lik Isus kao nagradu onima koji su mu odani, daje tiransku vlast.

I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima.

"Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih- kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"
Otkrivenje 2,23

Mlinski kamen oko vrata

"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.
Mt 18,6
"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."
Mk 9,42

Isusova fraza "oni najmanji", ne odnosi se na djecu. Tu su ustvari njegovi poklonici, oni najmanje istaknuti po rangu ili devociji ili upućenosti u vjerska pitanja ili obrazovanju (neuki ili glupi). Isus nikako ne voli one koji odvraćaju ljude od vjerovanja u Njega. Čak niti one rubne, deklarativne. Autor tih izreka ustvari želi priprijetiti svima onima koji propovijedaju narodu drugačije priče od njegove, neka se čuvaju, jer Isus ima strahovitu surovu kaznu za njih. Ako ste se ikada bavili ronjenjem onda naslućujete o kako grozno opisanoj smrti se tu radi. To nije jednostavno davljenje - prije gušenja pucaju bubnjići, oči, bolovi u čeljusti i cijelome tijelu od pritiska, i tek tada nastupa udisaj mora u pluća i smrt utapanjem. Ako se družio s ribarima-zelotima, Isus (pisac evanđelja) je vrlo dobro znao o kako okrutnom načinu umiranja se radi. Kao i učinkovitom načinu zastrašivanja nalik mafijaškom. Ovakav stil prijetnji obilno je kopiran u Kur'anu, prepunom sadističkih opisa tortura za one koji ne prihvaćaju pametovanja "savršenoga Kur'ana".

Lik Isus zagovara kastraciju !?

Postoje i eunusi koji su se kastrirali "dragovoljno" kako bi izbjegli grijeh seksualne napasti -- Origen (c. AD 185-c. 254) je najpoznatiji, ali bilo ih je mnogo u raznim kršćanskim razdobljima koji su poslušali Kristov 'mudar' savjet:

"Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. "
Po Mateju 19,12; 5,28-30.
" Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao."
Po Mateju 5,28-30.

"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. "
Po Mateju 5,30

"Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." " Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Po Mateju 5,29

Za naslutiti je na koji ud je Isus Krist mislio, kad je rekao da je bolje da se odreže jer "navodi na blud". Srećom rijetki su koji su slijedili njegove luđačke upute. Koje licemjerje od samoga Isusa. "On obećava kraljevstvo nebesko onima koji onesposobe ili odrežu svoj ud".

Kažu da je poznati crkven apologet Origen to sebi učinio. U 3. stoljeću je postojala kršćanska sekta Valesii, koji su sebe kastrirali u vjerovanju da služe Bogu. Nažalost, Papinim kastratima donedavno nije bila pružena prilika da sami odluče (vidi film: Farinelli). Sveta Lucija iz katoličke bajke, imala je vrlo lijepe oči, predmet obožavanja mnogih udvarača. Da bi zadržala svoju vjeru u Krista i ulaznicu za Raj, iskopala ih je svojim vlastitim rukama. Kao moralni primjer, proglašena je sveticom. Bolje biti slijepa u raju, nego biti izvrgnuta pogledima onih koji su se divili ljepoti njezinih očiju.

Lik Isus potvrđuje provođenje Božjeg Zakona po kojemu treba ubiti sina koji prokune oca ili majku !


Prvo svećenici prigovaraju Isusu da se ne drži tradicionalnog vjerskog ritualnog pranja ruku prije jela (odredio Bog Otac Jahve). On im bahato uzvraća da se niti oni ne drže naredbe koju je Mojsiju dao Bog - da smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku (kamenovanjem).

Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"

On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Mat.15:3)

Marko to ponavlja:

Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."
(Marko 7,10)

Tumačenje.

Isus je bio Židov, a Židovima je bila teška blasfemija ne oprati ruke prije dodirivanja hrane. Postoji izreka da je "dodirnuti kruh neopranih ruku kao da si dodirnuo najgoru kurvu". Kruh je bio maltene svetinja, ljudi su se pobožno odnosili prema njemu, jer se nikad nije znalo hoće li ga biti dosta.

Svećenici su mu to spočitali, ali on bijesno odbrusi: da su oni dokinuli Mojsijevu (zapravo Božju a ne Mojsijevu) zapovijed:

"da smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku" tj. mora im biti potpuno poslušan i uzdržavati ih financijski do kraja života.

"Držite točno zapovijedi moje. Ja, Gospod, jesam, koji vas posvećujem.
Svaki, koji proklinje oca ili mater, ima se smrću kazniti, jer je oca i mater proklinjao, neka njegova krv bude na njemu."
Levitski zakonik 20,9

"Tko psuje oca svojega i mater svoju, njegovo se svjetlo gasi u najdubljoj tami."
Mudre izreke 20,20

Isus kaže da su tu odredbu ukinuli/ublažili, te zamijeniti sa sljedećim dopuštenjem:

'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.'
To znači ovo:
Sin je proglasio da je njegova imovina posvećena Bogu, pa tako više nema obvezu financijski uzdržavati i u svemu slušati roditelje.

Isus se zalaže za kruto poštivanje Jahvine zapovjedi da "Tko prokune oca ili majku, ima se smrću kazniti!"

Iako izravno ne kaže: "Neka se ubije dijete koje opsuje roditelja!", što drugo implicira ovo što je izrekao nego naglašavanje/vraćanje starim "obiteljskim biblijskim vrjednotama", kako je to zapovijedio njegov Bog Otac Jahve. Apologeti podvaljuju da ovime Isus se zalaže za "humanu skrb o roditeljima", a ne da poziva kršćane na kamenovanje psujuće djece. Jest da je to u prvom planu, ali iza toga viri potvrda Božjega Sina, odvratne Božje zapovijedi o kamenovanju psujuće djece. Kako to nikada nije ukinuo, ovime je tu zapovijed zapravo učvrstio, u kontekstu svoje izjave da niti najmanja Božja zapovijed iz Zakona ne smije se ukinuti.

Interesantno je da kasnije to licemjerno pozivanje na skrb za roditelje u prepucavanju sa svećenicima, Isus okreće naopako. Poziva na napuštanje vlastitih roditelja, kako bi se propagirala njegova ideologija:

"I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
Luka 14,26

Zašto je upotrijebljena riječ MRZI (grčki= misos) ? Moglo je stajati: ljubi duh više nego sve drugo, "kroz duh" ili nešto slično. Neki se izvlače da je to bio način izražavanja tadašnjeg vremena, u naglašenim suprotnostima. Pa je trebalo stajati: "manje voli". Sumnjam da su stručni prevoditelji pogriješili, jer prevođenje nije puka zamjena riječi. Ono se odnosi na prenošenje značenja koje je bilo u glavi onoga koji je tekst zapisao. Tako imamo vrlo grubu i ružnu rečenicu, koju vjernici ponavljaju ne znajući njezino pravo značenje iako je jasno? Možda ih potakne i na mržnju u Kristovo ime? Fanatizam? Tko je tu opet kriv? Isus ili Biblija ili prevoditelji?

Iako je zapovijed o ritualnom pranju ruku prije blagovanja posvećenog kruha nastala vjerskom tradicijom i zapisana u Talmudu, Isus u svojoj prepirci sa židovskim svećenstvom izjednačava to pranje ruku s kamenovanjem neposlušne djece, koje stvarno je zapisano u Bibliji kao tobožnja Božja riječ. Opravdavajući svoje nepranje ruku, Isus zapravo ukida "Božju" zapovijed. Što je zapravo htio poručiti? Pranje ruku je dobra praksa, i vjerojatno je mnoge poštedjela opasnih zaraza. Isus je propustio napraviti distinkciju između dobre prakse očuvanja zdravlja i vjerskog običaja. Bila bi to stvarno vrijedna poruka čovječanstvu u doba kada bakterije i virusi još nisu bili poznati. No od toga lika ionako nije došlo ništa bitno niti korisno, a puno praznovjernih nepotrebnih nonsensa.

Lik Isusove kletve

 photo nr28_isus_zps67f4f9e8.jpg
Najbolji čovjek za sva vremena, originalan, dosljedan, savršen, mudar, a opet iznad svakoga čovjeka, bezgrješni Sin Božji i Bog sam, bijesno galami pred svjetinom:
Tko nije sa mnom, protiv mene je!" Matej 12,30
Vama je otac đavao.
Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki.
Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca!
Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.Mt 15,17
Odstupite od mene, svi zlotvori!'" (28) "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.
Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi!
Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri!
Jao vama! Slijepe vođe!
"Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono!"
Mt, 16, 23
"Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; "Evanđelje po Ivanu 10,8
Budale i slijepci!
Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.
Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka.
Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika.
Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?

Isus i smokva
(Po Mateju 21,18-22)
Na trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, Isus ogladni, ali ne nalazi plodova na smokvinom stablu (proljeće je, pa je smokva još bila u cvatu). Što on čini? Čini čudo i smokva donosi plod iako joj nije vrijeme zrenja, kako bi svima pokazao snagu svoje stvoriteljske ljubavi? KRIVO! Proklinje je i ona se "po Marku" osušila drugoga dana, a po kasnijem prepravljaču Marka - Mateju, baš odmah.
Vjerojatno se radi i o lik Isusovoj prijetnji da će voditi na klanje sve koji ga ne priznaju kao Mesiju.
Scena je preuzeta iz starog zavjeta (naravno):
Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. .... da, teško njima kada ih ostavim! Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje. Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle.
(Hoše 1,9)

Lik Isusova prijetnja koju je svojedobno Sveta Inkvizicija često ponavljala:
" Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. "
(Po Ivanu 15,6)

"Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."
Evanđelje po Ivanu 3, 36

 photo helleyes_zps93d252b9.gif

Zombiji u Jeruzalemu - lik Isusovo najveće čudo


" I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. "
(Samo po Mateju 27,52-53)

Usred bijela dana, mrtvaci (ili čarobni golemi potres) otvaraju nadgrobne ploče sa svojih grobova i grobnica (fizički), hodaju do ulaznih kapija u grad Jeruzalem i tamo se pokazuju mnogim građanima.
…ali nitko ne govoraše, niti zapisaše o tom fantastičnom događaju. U to je vrijeme bilo židovskih kroničara, koji su revno zapisivali imalo značajnije događaje. Flavij piše obimne knjige o neposrednim događanjima, čak i neke praznovjerice, ali ne i to. Ova horror "sitnica" im je svima promakla, kao i potres, dugosatna tama usred bijela dana itd. Jesu li "mnogi Sveci" koji su oživjeli propovijedali po Jeruzalemu Isusovo Evanđelje? Zašto ih ne spominje Sveti Petar kao najveće od sviju čudesa? Matej spominje DVA potresa: jedan je odmaknuo kamene na grobovima svetaca u trenutku Isusove smrti na križu, a drugi kod odmicanja kamena na Isusovu grobu. Drugi pisci evanđelja ne spominju niti jedan potres. Hm, to ostavlja Matejevu priču na klimavom tlu.

Ispada čak da su Sveci oživjeli u času smrti na križu, pa odspavali dan i pol u grobu i onda krenuli u Jeruzalem da se pokažu mnogima. Ipak je Isus taj koji mora prvi uskrsnuti, a ne neki tamo sveti mrtvaci. Zato je i dopisano (?) "nakon njegova uskrsnuća", kako ne bismo pomislili da su uskrsnuli prije Božjega Sina. Ostali evanđelisti nisu ništa o tome pisali.
Bilo im nebitno najveće Isusovo javno čudo s mnoštvom svjedoka i dokaz da je Isus = Bog?

Nezahvalni Isus


Neki farizej pozva Isusa da bi ručao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica."
A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza.

Iako ga je gazda lijepo ugostio i nahranio, Isusu to nije dosta. On spočitava gazdi da mu nije "suzama prao noge i kosom ih brisao". Ova "grješnica" vjerojatno prostitutka s ulice, zavrijedila je svaku hvalu jer se totalno ponizila, a njegov plemeniti domaćin porugu.

MEGA oholi Isus


Lik Isus za sebe kaže da je mudriji od najmudrijeg čovjeka u židovskoj povijesti - Salomona
Znak Jonin
Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"
(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)

"Ovdje pred vama stojim JA - Isus, najveći Prorok. JA posjedujem mudrost veću od Salomonove, prorok sam veći od Jone (koga je kit vozio 3 dana i 3 noći u svom trbuhu) a koji je obratio na obožavanje Jehove cijeli jedan grad - Ninivu !"
(Eh, da sam ja Sin Božji i Bog sam, i ja bih bio veliki mudrac-prorok i davao ljudima znakove.)

Lik Isus kaže da je Mojsije govorio baš o Njemu.
"Kako su svi tako glupi da ne vide MENE u svetim spisima?
Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali:ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"

A mitski je Mojsije samo govorio da će poslije njega doći neki prorok kao što je on i opisuje nekoga koji može biti bilo tko.

Na ovaj odlomak misli Isus kada galami da moraju vjerovati da Mojsije govori upravo o Njemu prije mnogo stotina godina.

"Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom."

Samo sam ja Isus vaš Vođa! Samo sam Ja vaš Učitelj!

"Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. (a Papa - Sveti Otac?) I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist.


Isusovo nasilje


Mojsijev tj. starozavjetni Božji Zakon je nalagao brojna bogoslužna žrtvovanja raznih životinja radi "čišćenja" (npr. žene nakon poroda itd. vidi: "Djevica Marija žrtvuje 2 golubice nakon poroda"). Za toliku potražnju je valjalo osigurati dobavljače - hramske trgovce. Rimski novac se morao mijenjati za lokalni u širokom ograđenom prostoru oko Hrama. Ali lik Isus Krist:


"U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. "
 photo bic_zps8dd7a54f.jpg

Jesmo li tako naivni da pomislimo kako su se svima tresle gaće od samo jednog biča kojim je lik Isus mahao? Je li oko sebe imao sljedbenike (spominje se više od 72) kojima je rekao da je završila prva faza gdje su nenaoružani obilazili sela i vrbovali simpatizere, i nastupila druga faza, gdje traži da sve prodaju i naoružaju se mačevima. Bazira li se ta bajka na događanjima oko Hrama kada su sljedbenici nekih vođa koji su se proglasili mesijom, zauzeli jeruzalemski Hram? Rušenje stolova trgovaca imalo bi za cilj izazivanje nereda oko hrama, kako bi se pobunio narod i zbacilo korumpirano svećenstvo. Ali takav sukob ne bi prošao neopažen i bez velikih nereda.

Vjeruj u mene ili budi proklet!


"Onaj koji bude vjerovao i bude kršten bit će i spašen, onaj koji ne vjeruje bit će osuđen."
Marko 16:16,

"A tko zataji mene pred ljudima, toga ću i ja zatajiti pred Ocem svojim na nebesima."
Mate 10:33,

"A tko se odreče mene, njega će se odreći pred anđelima Božjim."
Luka 12:9,

"tko ne vjeruje, taj je već suđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega."
Ivo 3:18

Brutalne Isusove pričice


Isusova prispodoba o sebi kao o Kralju: "Smaknite ih pred mojim očima ! "


Ovdje lik Isus simbolički priča prispodobu o Sebi kao o surovome Kralju koji je povratio izgubljeno kraljevstvo. On nagrađuje one kojima je povjerio svoje novce (kršćansku ideologiju) pa su ih uvećali (povećali broj sljedbenika). Onome koji nije umnožio novac trgovinom (tj. nije doveo Isusu sljedbenike), on oduzima novac i daje onome koji je novac umnožio. Ali one koji ga ne htjedoše za kralja (tj. one koji ga niti ne priznaju za Mesiju-Krista-Boga), on naređuje da se smjesta likvidiraju pred njim.
 photo isus_znak_zps38db1ced.jpg

Isus: "Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono što ima.
A ONE MOJE NEPRIJATELJE, KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA, DOVEDITE OVAMO I POGUBITE IH PRED OČIMA MOJIM!


[Isus Krist, Evanđelje po Luki 19,27]

Apologeti vole naglašavati da je ovaj citat "izvučen iz konteksta" i da Isus govori o nekakvom okrutnom zlom kralju, a da to nisu Isusove riječi, nego "toga kralja". Obično onda likuju da to zlonamjerni koriste kako bi "lažno oblatili Krista". Propuštaju napomenuti da u ovoj prispodobi (kao i ostalim prispodobama) lik Isus na posredan način uvijek opisuje sebe/Boga. Da je Isus napisao "dovedite ih ovamo i pogubite ih pred očima mojim!", kršćanstvo bi odavno propalo kao nasilnički pokret. No što mijenja ako preko te prispodobe, lik iz bajke posredno priča o samome sebi, na tako brutalan način?

Druga apologetska taktika je priznanje da Isus govori o Sebi, ali u "totalno prenesenom značenju", gdje ništa ne znači što piše, nego ono što bi nas apologeti željeli uvjeriti da je tako. Evo malo laprdanja teologa koji to želi ublažiti:

Apologet: "Krist tu, u ovom citatu, govori iz perspektive kršćanske ontologije, po kojoj svaki čovjek koji se protivi Bogu nužno biva duhovno pogubljen, ali nakon toga i tjelesno počinje stradati, a sve se završava smrću ljudskog bića, jer smrt je najveći ljudski neprijatelj (zbog toga Kristove riječi ''pogubljenje'', jer je ona upotrijebljena u prenesenom značenju smrti)"


Ovo navlačenje se svodi na ono da "pakao postoji jer se bezbožnici sami žele u njega bacati", pa im Bog milostivo ispunjava njihovu žarku želju, a Božja klanja i ubijanja su "posljedica ljudskih čina, kao i sama smrt". Stoga su ljudi sami odabrali da umiru, budu smaknuti, spaljeni i što god hoćete. Ljudi i Đavao su zlo, Bog je dobro, a Biblija je milosrdna božja riječ za sva vremena. Za vječno roštiljanje su ljudi krivi, jer su to tražili, a Bog nije nimalo kriv za to. Čak niti za to što je unaprijed znao i stvorio takva bića, koja su toliko blesavo uporabila "poklonjenu slobodnu volju", da će sama željeti vječne muke i škrgut zubiju u Paklu.

Prispodobom o Kralju koji dolazi da primi kraljevstvo, pisac evanđelja nam samo želi reći da je Isus taj Kralj iz prispodobe, koji je došao kao očekivani Davidov nasljednik - Mesija. Židovi, kojima je objavljen, a ne žele Ga priznati za svog kralja - Mesiju - Isus prijeti i predviđa likvidaciju od strane Boga - Kralja nad kraljevima.

Luka 19
Govorili su: "Blagoslovljen kralj, koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini!"
Stoga njegove riječi ispunjavaju Psalme 22 i 21 u kojem će svi oni koji ne priznaju tog božanskog kralja bit pobijeđeni.

Psalam 21
8 Ruka će tvoja dostići sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje.
9 Kao u ražarenoj peći ti ih izgaraš, čim se pojaviš; Gospod ih uništi u jarosti svojoj, i oganj će ih proždrijeti.
10 Rod njihov uništavaš na zemlji, potomstvo njihovo kod djece čovječje.

Psalam 22
27 Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će se pred tobom sva plemena naroda.
28 Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima.
29 Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah
30 Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo.


Još jedan primjer katolika apologete koji pokušava tu odvratnu Isusovu izjavu o likvidaciji nepoćudnih na licu mjesta, preobraziti u "predivnu Božiju duhovnu moralnu poruku":

Apologet: "Da čitaš cijeli dio a ne jednu rečenicu shvatio bi da Isus priča prispodobu o nekom kralju a ne da on daje naređenje. To je jednostavno zagonetna usporedba.
Postoje dvije usporedne priče. Prva, neprijateljstvo između kralja i građana koji ga se žele riješiti. Druga se tiče odnosa između kralja i njegovih robova. Drugoj se posvećuje veća pozornost. Sam kralj je pohlepan - okrutan je tiranin. Njegova jedina pozitivna kvaliteta jest da je spreman nagraditi vjernost i zauzetost svojih robova.
Središnja tema ove prispodobe je da Bog zahtjeva da iskoristimo što nam je dano, posebne talente koji nas označavaju. Želi da mijenjamo stvari i svijet, a ne da se odmaramo u nekoj svojoj sigurnosnoj zoni."


Očigledna smušena muljaža, nepovezana s ičim, popovanje, bezvrijedno mudrijašenje, laprdanje i skakanje u vlastita usta, kako to u svećeničkoj apologetici i biva. Prvo veli da je taj kralj zapravo nekakav "okrutni tiranin", a onda da se zapravo time opisuje kako Bog poručuje da se ponašamo (jer u protivnom.....).


Prispodoba o uzvanicima - PRISILITE IH NEKA UĐU da mi se napuni kuća!

(Luka 15, 23)
Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."

Lik Isus je u prispodobi Gospodar kuće, a sluge su njegovi vjernici-misionari. Jesu li pozvani "od kojih niti jedan neće doći" Židovi? Bog je pozvao Židove, pa kad se oni nisu odazvali, gnjevan je. Radi se o očitoj kršćanskoj antisemitskoj propagandi. Što je Isus mislio kada je simboličkim jezikom poručio da treba "prisilno dovoditi ljude da mu se napuni kuća"? Našopati gladnu sirotinju? Ili je poruka ideološko-propagandna? Jesu li nasilni zeloti kojima se okružio po priči razumjeli što im je činiti? Jesu li inkvizitori i razni misionari tijekom povijesti također ispravno shvatili ovu njegovu poruku? Je li za njihovo "pogrešno razumijevanje" kriva brutalna Biblija ili lukavo svećenstvo koje im je pojašnjavalo što je Bog mislio?


"Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća."

Isusova prispodoba o budnom upravitelju:"Raskomadaj slugu ! "

Ovdje lik Isus simbolički priča o Sebi kao o gospodaru nekog sluge (roba ustvari) koji se malo raspustio dok njega nije bilo. Gospodar ga sasiječe u komade kada se iznenada vratio i zatekao da pije. Tako će postupiti i Gospodin Isus Krist ... sa svojim paklom.

"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
Evanđelje po Luki 12,46


Prispodoba o okrutnom mučenju dužnika - usporedba s Kraljevstvom nebeskim i Bogom
"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."


Lik Isus uspoređuje mučitelje sa svojim Ocem nebeskim. Kako mučitelji primjenjuju svoje surove metode na dužnike da iz njih iscijede novac, tako će i Bog nebeski mučiti one koji ne priznaju njegova Sina. Ovo o mučiteljima/Bogu, nesumnjivo je dobro zvučalo u ušima srednjovjekovnih kršćanskih Inkvizitora. Ako je sadistička tortura tako draga riječ u Isusovim ustima, zašto to ne primijeniti na njihovim neprijateljima s još većim vjerničkim žarom i nasljedovanjem Krista? Je li poruka o opraštanju svome bratu naknadno dopisana da ublaži ovo o mučiteljima? U svakom slučaju iskače iz teksta. Kao da je napisano: "Budite dobri i puni samilosti jedni prema drugima ... ili ću vas dati mučiteljima na torturu i smaknuti pred očima mojim!"

Poklani vinogradari ubojice

"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"

Isusove prispodobe prepune su ubojstava, klanja, mučenja, komadanja ljudi, osvete i krvi. Ovdje vidimo otvoreno opravdanje i huškanje na židovomržnju. Narod kojemu se oduzima kraljevstvo Božje je očito židovski, jer su oni ubili Božjega Sina. Kamen temeljac nove grčke religije - kršćanstva - je ovdje Isus. "Tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga". Ovdje vidimo i da se ne radi o Petru kao zaglavnom kamenu, nego Isusu.

Prispodoba o svadbenoj gozbi - spali gradove gdje je živjelo par ubojica kraljevih slugu - svežite neprilično odjevena gosta i bacite ga u tamu, gdje je plač i škrgut zubi

Isus im ponovno prozbori u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."

Kralj i njegov sin očito simboliziraju Boga Jahvea i Sina mu Isusa Nazarećanina. Bog nije zadovoljen time što je ubio ubojice. On im "i njihov grad spali" - što znači da su spaljene sve njihove obitelji, koje s ubojstvom nisu imale ništa. No ta praksa nam je dobro znana iz Staroga zavjeta.

"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"

Ovo je opet aluzija na židovski narod i pogane, koji ih zamjenjuju. Židovi su tu nedostojni i "ubojice proroka" (to su oni koji su poklali kraljeve sluge koji su radili u poljima), pa ih je Bog, tobože, naredio pobiti skupa s njihovim gradovima.

"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

Sluge su ovdje propovjednici-svećenici kršćanske sekte. Gosti "s putova" su tako pogani, a ne Židovi.

Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

Uzvanik valjda nije imao novaca da se svečano odjene, pa ga "pravedni" gnjevni kralj baci u okove, u tamu, na užasnu torturu. Alleluja. Opet imamo pozvane Židove, koji se nisu "odjenuli kršćankim ruhom", nego su ostali u židovskoj vjeri. Takve taj simbolički kralj (zapravo Isus Bog), baca u pakao.

Isusova bijesna proklinjanja gradova - otresanje prašnjavih sandala



One koji ih ne prime i ne počaste, bijesno proklinje da će im biti gore nego što će biti Sodomcima na Sudnji Dan (koje je Bog Otac prije toga zatrpao vulkanskom erupcijom !). Građanima grada gdje je stanovao galami da će biti odvučeni u Had - pakao. Otresanje prašine s cipela ili odjeće bio je znak bacanja krajnjeg prokletstva i uništenja. Zamislite samo kako su se praznovjerni provincijski seljaci osjećali kada su im ti religijski bukači galamili na ulicama i prijetili propašću, i tresli prašinu sa svojih sandala.

A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."
Mt 10,14–15

Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama." "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi."
Mt 11,20-24

Spaliti do temelja negostoljubivo selo !!!


 photo Image_-_Jesus_Christ_zps1dc088f8.jpg
Isus sa svojim apostolima i izvidnicama treba prespavati u nekom selu, na svom završnom pohodu prema Jeruzalemu, ali nitko ga ne želi primiti na stan i hranu (znaju da je opasan pobunjenik).
Njegovi apostoli interesantno reagiraju na tu negostoljubivost - žele spaliti to selo do temelja s kletvom - pa pitaju Isusa mogu li to odmah i učiniti. Isus im je već prije savjetovao da prokunu selo ili grad koji ih ne primi ljubazno.

"Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"
Inačica prijevoda:
'Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo da ih spali oganj s neba?'

Isusu se ta ideja tada nije svidjela, "pa ih prekori i odu u drugo selo". Nije htio još privlačiti pozornost na pohodu prema Jeruzalemu.
Krvoločni neki apostoli. Zar ih je Isus tako učio svo to vrijeme? Zar se tako "nasljeduje" Krist? Gdje je u tim ljudima bilo praštanje i ljubljenje neprijatelja kao samih sebe? Uzvraćanje kruhom na kamenje?
Spaliti sve žitelje sela, uključujući i malenu dječicu samo zato jer su se seljani bojali ugostiti ove pobunjenike koje je za par dana opkolila i rasturila rimska četa vojnika, a vođu razapela ?
Tekst nas želi uvjeriti da je Božji Sin mogao spaliti to selo do temelja da je samo htio. Jesu li apostoli na to računali, ili su bili spremni sa svojim mačevima poklati prestrašene seljane i spaliti im kuće?
Sve se to događalo pri potajnom pohodu na Jeruzalem, nakon što im je Isus rekao da se naoružaju.

Zamislite da su npr. Budhini učenici izjavili nešto stotinu puta blaže. Bi li ih Budha zadržao kao svoje učenike? Ili neki drugi mudri religijski učitelj.

"Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"

To je rezultat njihova duga naukovanja kod Isusa. Zar su doista propustili shvatiti da je Krist samo Ljubav i Dobro. Zar su bili tako glupi ili je njihov Učitelj bio nesposoban? Zašto je oko sebe okupio takve nasilnike žedne tuđe krvi?

Evo cijelog teksta:

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

(Luka, 9,52-54).

Zašto se Isus družio s takvim fanatičkim tipovima (Zelotima), spremnim na ubijanje na svaki znak neprihvaćanja Isusova nauka ili pružanja smještaja? Zašto ih nije otjerao od sebe i našao druge, milosrdnije i poštenije ljude? Apologeti likuju da ih je Isus prekorio, no što to vrijedi kad je to kraj njihove obuke kod "Učitelja milosrđa i praštanja"? Zar nisu baš ništa naučili, ili je Isus bio loš učitelj?
Na to selo nije bacio pogubnu kletvu, ali na Jeruzalem i druge gradove itekako jest zazvao uništenje, jer ga nisu priznali kao Mesiju:

Isus baca kletvu da jeruzalemska dječica budu smrskana, jer ga njihovi očevi "nisu priznali":



"Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja ."
Evanđelje po Luki 19,41

Isusova grožnja jeruzalemskim majkama koje suosjećaju s Njim

Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"

Isus sa sadističkim bijesom i gorčinom "pretskazuje" ženama Jeruzalema i njihovoj djeci totalnu propast, jer ga narod nije priznao Mesijom kada ih je pohodio*. Iako ga one žale u njegovoj muci i zloj sudbini, on im tako uzvraća. Miroljubive Židove proklinje, ali njihove okrutne okupatore, koji su ih tlačili godinama, niti ne spominje. Pa i oni Ga nisu priznali.

Što je mislio sa zelenim stablom? Na onu smokvu koja se osušila? Uspoređuje li židovski narod sa suhom smokvom koja će planuti i izgorjeti od Božje mržnje jer su mu raspeli Sina? Apologeti odmahuju rukom i kažu da je Isus "sa suzom u oku vidio buduće događaje i nesretnu sudbinu Jeruzalemskog življa". No ne radi se o nikakvoj tuzi niti krokodilskim suzama, nego je to poruka da je Isus prokleo Jeruzalem, i njegove majke i djecu, jer su ga odbacili kao pretendenta na mesijansku titulu. Hoće se reći da je upravo njegova kletva prouzročila razorenje Jeruzalema i klanje djece tih majki. Nešto u stilu: "Sami ste si krivi što će vas to zadesiti, jer ste ubili Božjega Sina, tj. Mene."

Dovoljno je postaviti pitanje:
ZAŠTO će Jeruzalem biti smrskan kao i djeca u njemu (usporedba s trudnicom i djetetom u njoj)?
Odgovor:
Zato, jer nije upoznao čas Isusova pohođenje tj. Židovi nisu povjerovali u Isusa.* Radi se o Isusovoj kletvi i Božjoj kazni. (ne zato jer su se Židovi borili za svoju slobodu i Rimljani ih porazili i raselili).

Evanđelja su pisana nakon razorenja Jeruzalema 70. godine. Pisci su smislili Isusa kao alegoriju židovskog stradanja "jer nisu saslušali proroke i odmetnuli se od Boga Jahvea". Vjernici po pravilu za nedaće okrivljuju ljudski neposluh Bogu, svode sve na Božju kaznu.
Kasnije su teolozi apstraktnu alegoriju pretvorili u čovjeka od krvi i mesa.

___________________
* Da apsurd bude još veći, Židovi su, prema toj vjerskoj bajci, golemom većinom zapravo "priznali Isusa kada ih je pohodio". O tome svjedoči trijumfalni Isusov ulazak u Jeruzalem, kada su Mu svi oduševljeno vikali Hosana. Očekivali su od njega spas od porobljivača i obnovu vjere, kako su i sami apostoli shvatili Njegovu poruku. Zar su Ga trebali slaviti onda kada je na brzinu uhićen? Ili sramotno raspet? Ili kada su apostoli smislili priču da je uskrsnuo? Ili nakon Pavlovih propovijedi? Kada?

 photo helleyes_zps93d252b9.gif

Dolazim ubrzo ...... ali SAMO Izraelcima


Ne samo da je lik Isus izrekao da će se vratiti još za svoje generacije, on je tvrdio da je došao SAMO za svoje sunarodnjake Izraelce ! Ali njegova misija je neslavno propala. Božji Sin i Bog sam nije uspio uvjeriti Židove da je on Taj. Odbacili su njegove priče, kako onda, tako i danas.

Lik Isus:
"Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
Po Marku 15,21

"K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
(Po Mateju 10,5-6)

" A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." I naučavaše po sinagogama judejskim. "

"Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. "

Isusov rasizam

Tek kada se nežidovka ponizila, poistovjetivši sebe i svoj narod sa psima, Isus izbavlja njenu kćer od opsjednuća demonom.

" I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
(Po Mateju 15,21)

Teolozi i crkveni prevoditelji nas VARAJU da bi odvratni rasizam pretvorili u nešto drugo. U hrvatskom prijevodu umjesto PSI piše PSIĆI ! Oni na taj način žele prikriti i ublažiti sramotnu činjenicu Isusova rasizma.
Djeca simboliziraju Izraelce - Božju djecu, kruh je Isusova radosna vijest koja je namijenjena samo Židovima, a psi nežidove. Kada žena u očajanju kaže da i psi jedu mrvice sa stola svojih gospodara - čime vrijeđa svoj narod i stavlja ga u ropski položaj prema Židovima - Isus se divi njenoj vjeri i tek tada "izganja zloduha".

Kod Židova je pas bio sinonim za nešto krajnje odvratno i gnjusno. Danas pas nema tako pogrdno značenje. Dragi je kućni ljubimac. Štakor bi danas bio bolja analogija za psa u tadašnja vremena. Pse su prezirali.
Grci su imali običaj čišćenja ruku nakon jela s preostalim kruhom, pa se to bacalo psima da pojedu. Dakle usporedba je još gora. Poganski narodi mogu usput dobiti nešto od onoga što je Isus propovijedao židovima, kao što psi slučajno dobiju prljavštinu s rukukad se baci na pod.
Novi Zavjet 2 puta spominje pse ovako:

"Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."
Druga Petrova poslanica 2,22
"Ne obeščašćujte svetinje! "Ne dajte svetinje psima!"
Mateju, 7,6

U gornjim slučajevima se koristi grčka riječ za divlje pse koji su u čoporima živjeli u divljini, a u slučaju nežidovke i njezine bolesne kćeri spominje se domaći pas koji prebire po smeću (grčki: kunaria)! Nema nikakvih psića niti slatkih malenih štenaca! Niti im se daje hrana sa stola. Nije to niti prva niti zadnja podvala teologa. Uostalom, tko će ih kontrolirati? (U engleskim biblijama piše "dogs", a ne "puppies".)

Grčki pisac piše da je njegov lik Isusove suvremenike "sablaznilo" čak i Isusovo "davanje mrvica" strankinji. Mojsijev Zakon ih je odvraćao od bilo kakva kontakta s nežidovima, a svinja ili pas su bili uobičajeni pogrdni izrazi za iste. Ne pas kako danas na njega gledamo kao kućnog ljubimca, nego đukac, ušljivi prebirač po smeću, nečista životinja koja jede svoje bljuvotine i koju svatko može ubiti. Na strance se gledalo s vjerskim gnušanjem slično kao na nedodirljive u Indiji.
Isusovo davanje "mrvica" nežidovki i liječenje centurionovog "dječaka", predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Najveći dio "kolača" udijeljen je njegovim sunarodnjacima Židovima i lik Isusa nikada nije pokazivao veći interes za nežidove. To je kasnije, naravno, promijenio Pavao. On je, prema priči, prvo žestoko progonio židovske vjernike (kršćane??). Kasnije je, nakon sukoba sa Jakovljevim "židovskim kršćanima", počeo pokrštavati nežidove i proklinjao "židovske kršćane" (mesijanske židove?) i ostale Židove. Vuk dlaku mijenja... ali ćud ne.

Još jedna u nizu prjevara prevoditelja:

Crkveno plaćeni prevoditelji koriste svaku priliku da nešto ublaže što je gadno u Bibliji. Srećom danas u vrijeme Interneta, možemo ih provjeriti. Tako imamo rečenicu iz prethodne priče:

Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.

Engleski: Apostoli kažu: "OTJERAJ JE!"
So his disciples came to him and urged him, "Send her away, for she keeps crying out after us."

Je li Josip htio Mariji udovoljiti ili ju otjerati?
A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.

Drugi primjeri gdje se isti izraz prevodi kao otpusti ih, pošalji ih odavde, a ne udovolji im (izbjegava se i grublji izraz: otjeraj je).

Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"

Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju."

Judina navodna "izdaja"


Branitelji evanđelja pokušavaju prikriti činjenicu da se biblijski lik Isus prikazuje u priči kao da se prvo potajno, a onda javno proglasio vjekovno očekivanim Mesijom - Pomazanikom - dobrim Kraljem Davidova roda, spasiteljem Židovskog naroda od osvajača (u ovom slučaju Rimljana), koji je poslan od Boga da im obnovi vjeru.

Priča o prvom sukobu lika Isusa i Jude nastaje kada Juda tobože prigovara za trošenje skupocjene pomasti od Narda, kojom Marta maže Isusove noge (vrijedne 30 mjesečnih plaća !!). Gest je izveden javno i ima samo jedno simboličko značenje: obznanjuje da je Isus = Krist = Pomazanik = Mesija = Židovski Kralj. To zatim Isus svečano potvrđuje jašući u Jeruzalem na magarcu da tobože ispuni staro Izajino proročanstvo.On se mudro smješka i ne hvali javno da je ON TAJ, ali nekako zaobilazno to svima stavlja do znanja, da u narodu počnu kolati priče. Da je to javno proglasio, izazvao bi sumnju Rimljana. Ovako ima šansu sakupiti što više sljedbenika okupatorima iza leđa.
Da je Mesija, skriveno "objavljuje" i nekoj ženi, koja se i dalje pita je li ili nije on Pomazanik tj. Mesija tj. Krist (to su sve jedna te ista riječ, samo prevedena na grčki), i širi odmah glasine među narodom.

Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"
Ivan 4,25

Kada Juda negoduje zbog skupe pomasti, ustvari njega razdire teška nedoumica. Njegov učitelj, koji je tako lijepo govorio i citirao izreke iz židovske Tore o ljubavi i Bogu, sada se pokazuje u pravom svjetlu - proglašava se Mesijom/Kristusom/Pomazanikom, poziva na kupovinu oružja i priprema pobunu:

" Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač "
(Po Luki 22.38)

To je po onom zloglasnom Psalmu br. 149,6
Nek' im pohvale Božje budu na ustima, *i* mačevi dvosjekli u rukama da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!
________*
U svim engleskim prijevodima biblije piše veznik "i". U hrvatskom prijevodu je to izbačeno, kako bi se sugeriralo da je "pohvala Božja taj mač", no jasno piše da riječima hvale Boga, a u rukama imaju dvosjekli mač za klanje neprijatelja. Apologeti rado tumače kako je Isus mislio na simbolički "mač ljubavi i milosrđa" - riječ Božju - a ne onaj pravi. Kada im skrenete pozornost na odsijecanje uha nekom vojniku kod Isusova uhićenja, brzo napomenu da je to Isus odmah čudesno izliječio, i da je to bio "zasigurno" jedini mač (vrlo vrlo malen) kojeg su imali za obranu od lopova i za rezanje mrkve ....
Problem s tim "jedinim mačem" kojeg su kupili kad su sve rasprodali je i taj da samo jedan evanđelist spominje Petra kao rezača uha robu Malkusu, dok svi ostali kažu "jedan od njih koji stajahu blizu Isusa". Da je samo jedan apostol imao mač, zar ne bi svi zapamtili tko je to bio i tko je odsjekao uho? Luka čak navodi ovo: "A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho." (Odsijecanje uha je manje zlo, jer je mač zamahnut da odsiječe vrat pa se rimski vojnik izmakao!)
Tako da je neodrživa teza o jednom, malenom maču za sjeckanje mrkve. Ratoborni zeloti bi napustili i ismijali Isusa da ih je poveo na Jeruzalem, na preuzimanje mesijanske uloge, sa samo jednim malim mačem i propovijedima.

Prvo bi, dakle, zbacili korumpirano svećenstvo u Hramu koje podupire Rimljane, a zatim, uz veliku potporu naroda, navalili na okupatora i one u narodu koji ga podržavaju.

"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
Lk 12, 51-53)

To proročanstvo se nije ispunilo, jer su Židovi totalno zanemarili Isusovu poruku, kao da ga nije ni bilo. A ideologija, kao i svaka druga, po pravilu dijeli ljude i unosi sukobe.
Ljudi koje je lik Isus okupio oko sebe, spremni su i na tamnicu i na smrt, boreći se za Njega (zar nisu samo dobroćudno propovijedali nenasilje, mir i izliječenja?).

A on (Simon) Mu reče: Gospode! S Tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.(Po Luki 22,33)

Isus:
"(13) Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (14) Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam ."
(Iv 15,13)

Dobri neki prijatelji. Cosa nostra s Don Isusom kao zapovjednikom.

Lik Juda je mogao znati kako sulud je takav pothvat protiv Rimskog Carstva. Ne samo da bi nastradali pobunjenici, već bi izazvao silna stradanja i mnoge udovice zavio u crno. On shvaća da ga je Isus prevario i pokazao pravo - političko lice.
Veliki židovski svećenik također zaključuje da je bolje da nastrada Isus, nego da nastane veliko krvoproliće u narodu.

I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
I ustade sva ona svjetina i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj."

I Isus ima problema. Iako je bio uvjeren da je upravo On Taj o kome od pamtivijeka pišu svi židovski proroci, sluti da mu pobuna možda i neće uspjeti, pa se u noći uoči napada, u predjelu Getsemani dok sljedbenici čuvaju stražu, u strahu preznojava i moli Bogu za pomoć prije odlučne bitke:

Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.

Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"
- pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

Apologeti muku muče objašnjavajući Isusov pokušaj odbijanja "žrtve za otkupljenje grijeha svih inteligentnih bića Univerzuma". Izgleda kao da je htio odustati od te ideje radi koje je "došao na svijet". Zato u rukavu imaju ovog "aduta": "Isus je pomalo potpuni Bog, a pomalo potpuni čovjek", pa mogu manipulirati s njegovim čudnim ponašanjem kako im se svidi.

Lik Juda pokušava izbjeći veće zlo. On razotkriva njihove planove o pobuni.

Kada odlaze uhvatiti "miroljubivog" Isusa u noći prije pobune, njegovi protivnici angažiraju četu naoružanih rimskih vojnika - ta grčka riječ (speira) je precizno označavala rimsku vojnu formaciju od 600 ljudi ! Isusovi zeloti očito nisu bili malena i pobožna skupina miroljubivih ribara.

"Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. "

(Po Mateju 26,50-51) "
Nastalo je komešanje. Isusovi fanatični sljedbenici su spremni umrijeti u borbi:

A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

Lik Isus tada mijenja plan. Kao Mesija, on je uz Božju pomoć, trebao istjerati Rimljane i vratiti kraljevstvo Izraela. Ali suočen s 600 vojnika, Isus odustaje od borbe i predaje se. Sve drugo bilo bi samoubojstvo i njega i njegovih fanatičkih sljedbenika na licu mjesta. Isus papagajski ponavlja latinsku poslovicu stariju od njega: "Qui gladio ferit, gladio perit":

"Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu." Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

Sljedbenike puštaju pobjeći. Preživjeli pobunjenici možda vješaju Judu iz osvete, kao opomenu drugima. Isusa Rimljani osuđuju po Rimskom pravu na smrt zbog pobune, kao mjeru zastrašivanja.
Na križu, Isus se žali Bogu što mu nije pomogao u pobuni, već ga je napustio:

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Na što su mu cinički odgovorili njegovi neprijatelji:

Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje!

Je li umro na križu ili odglumio smrt, postavio svog brata umjesto sebe; jesu li ga učenici potajno izvukli iz groba i podmitili čuvare, ostaje tajna. Od svih mogućnosti, najmanje je vjerojatna priča o njegovom izlasku iz groba i uzlijetanju u nebo, kao jednom jedinom Božjem Sinu.
Nakon 35 godina nova pobuna biva ugušena u krvi, Jeruzalemski hram je razrušen, a narod raseljen.
Neki drugi pretendent na položaj vjerskog vođe - Pavao, preuzima uljepšanu i dotjeranu priču o Isusu i smišlja novu religiju Pavlinizam - Kršćanstvo (u trenutku pada s konja).

Kršćanski apologeti će nam ispričati sasvim drugačiju priču: Isus je najmudriji od svih mudraca i najbolji od sviju ljudi - inkarnacija blage Dobrote, nikada nije izgubio živce, izgovorio kakvu ružnu riječ, učinio pa i najmanji grijeh. Samo pomaže, liječi i oživljuje mrtvace, te daje originalne mudre savjete, koje nikada do tada ljudsko uho nije čulo.Njega, Jedinorođenoga Sina Božjega, su nepravedno i lažno osudili zlobni i pokvareni zemljaci na okrutnu smrt, a čak je i surovi rimski namjesnik oprao ruke od toga čina - razapinjanja Žrtvenog Janjeta na otkup grijeha od svoga Oca/Sebe, svih bića Univerzuma, ne samo počinjenih u prošlosti nego i svih grijeha koji će sva bića počiniti u budućnosti, do kraja svijeta.

Drugi problemi s Judom

Cijela priča oko Judine izdaje samo je još jedan trik u dokazivanju "kako se sve ispunilo" iz Starog Testamenta.
1.) Judin izdajnički poljubac - je suvišan. Valjda su svi vidjeli Isusa u javnosti i nije bilo potrebno identificirati ga.
2.) Petar u Korinćanima 15,5 :
"Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. "
Piše da se Isus poslije uskrsnuća pokazao 12-torici, ali treba ih biti 11 (nema više Jude). Tek kasnije su apostoli bacili kocku i izabrali Judinu zamjenu ! Nema spomena o tome tko je izdao Isusa.

3.) Isusovo obećanje za 12 apostola (tu je bio uključen i Juda !):
Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.

Isus je očito imao političke ambicije i postaviti svoje ribare da vladaju Izraelskim plemenima. Ono što je tu čudno je da ako Po Mateju ne misli staviti jednog apostola da sjedi na dva prijestolja (kao što je posjeo Isusa na dva magarca), onda se implicira da i izdajnički Juda ima svoje prijestolje.

4.) Po Djelima 1,18-19, Juda novcem za izdaju kupuje polje, ali po Mateju 27,3-5 on baca srebrnjake na pod hrama i objesi se. Apologeti bi to pokrpali: pa Juda iz kajanja baca novac na pod pred svećenike, brižno ga pokupi, kupi si njivu gdje se objesi i padne, pa prepukne. Po Mateju 27,6-10, polje kupuju svećenici, i tako unedogled.

5.) Priča o riznici i lončaru

Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

Po Mateju je pripisao proročanstvo o srebrnjacima Jeremiji, dok je ono ustvari u Zahariji 11,12-13 !

Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. (13) A Jahve mi reče: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!"

Ova očita pogreška je zadala mnogo glavobolje bibliolatrima tijekom stoljeća. Upravo je zabavno (do neke granice) vidjeti kako su se dovijali ne bi li očuvali "biblijsku nepogrješivost".

'Veliki' Sveti Augustin u svome djelcu "De Consensu Evang (III 7)" tvrdi da je Matija vrlo dobro znao da rečenica potječe od Zaharije, ali je isto tako znao da on piše po diktatu Svetoga Duha, i nije se usudio to ispraviti. A zašto je Sveti Duh pogrešno diktirao Mateju?Da nam svima pokaže kako su svi proroci podjednako nadahnuti i da nije bitno je li nešto što je rekao jedan pripisano drugome !!

Moderniji biblijaši su shvatili da je to preslabi argument, ako ne i blesav, pa su smislili druga "objašnjenja". R.A. Torrey piše da je to Jeremija izgovorio, ali nije zabilježeno u Bibliji.
Ovako nategnutim izvlačenjima, čak i Hitlerov Mein Kampf bi mogao proći kao bogom nadahnuta sveta knjiga.

Postoji ustvari vrlo jednostavan razlog zašto je Matej napravio tu grešku.
Hebrejska riječ za riznicu je (owtsar) a lončar je (yatsar), i bile su pisane vrlo slično. "Po Mateju" je imao kod sebe pogrešan prijevod Zaharije iz Starog Testamenta u kojemu je stajalo lončar umjesto riznica.

Drugi dio greške je bila (pogrešno prevedena) riječ lončar koja je Mateja odvela do knjige o Jeremiji, u dijelu koji govori o kupovini polja i držanja novca u loncu.
Jeremija 32,9,10,14

"Kupih, dakle, tu njivu od stričevića Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra."
"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu (tj- lonac) da se zadugo sačuvaju."

Gornja greška koju je napravio Matej ustvari mnogo toga otkriva. Ona nam pokazuje, kao i u slučaju trijumfalnog Isusovog ulaska u Jeruzalem na DVA magarca, na njegov modus operandi. Pomiješao je dva odvojena teksta Starog Zavjeta i iskoristio ih da bi konstruirao priču o tome što je napravio Juda nakon izdaje.

6.) Ideju za priču o Judi, Matej i Luka su našli u II Samuelovoj i Psalmu 41,9, gdje se Ahitofel objesi nakon što je izdao Davida.

Psalam 41,9
"Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže."

Luka ima priču o "utrobi Judinoj koja se rasula", za razliku od Mateja, gdje se Juda samo objesio. Kako to?
Luka je svoje literarne ideje crpio iz II Samuel 20, 9-10 gdje se govori o Joabovoj izdaji:

Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. Amasa se nije obazirao na mač koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju.

7.) U njihovim greškama i anakronizmima jasno možemo vidjeti izvore priča. Kako je napisala Uta Ranke Heinemann, u svojoj knjizi "Ostavljanje na stranu djetinjarija", doslovan prijevod Mateja 26,15 bi bio da su visoki svećenici "izmjerili u novcu - odvagali" (esphran, esperan) 30 "komada srebra" (arguria, arguria). Međutim, radi se o teškom anakronizmu, jer je praksa vaganja srebra i uporaba komada srebra kao novca odavno napuštena tijekom Isusova vremena.

U Isusovom dobu, plaćalo se zlatnim i srebrnim denarima...- ali ne sredstvom plaćanja kao što su "komadi srebra". Oni su ispali iz uporabe 300 godina prije. Jednako anakronističko je i "izmjerili u novcu - odvagali." To je bilo uobičajeno u Zaharijino vrijeme, ali u Isusovo je odavno zamijenjeno kovanim srebrnim novčićima. (Pinchas Lapide, Wer war schuld an Jesu Tod? [1987] pp23-24)[16]

Tako nam preko ovih anakronizama Matej otkriva svoje izvore mita o Judi. To nisu bila povijesna sjećanja očevidaca, već "proročanski" tekstovi staroga zavjeta iz kojih je ta bajka vješto ili manje vješto konstruirana.

 photo helleyes_zps93d252b9.gif

Razne neprihvatljive lik Isusove izjave


Znamo kako surov je bio Bog Starog Testamenta, kako krvavi i primitivni su bili Zakoni koje su propovijedali njegovi Proroci:
- poticanje držanja robova
- totalno poniženje žena
- besmisleni i surovi rituali (obrezivanje, klanje ljudi i životinja na žrtveniku, Jahvi na ugodan miris)
- rasizam (prezir prema svim drugim narodima)
- pozivi na krvave ratove gdje se ubijaju zarobljenici, siluju žene, kolju djeca
- kamenovanje za određene grijehe (npr. žena koje su začele izvan braka)

Ali lik Isus to niti jednom riječju ne osuđuje, već kaže:

Nije li vam Mojsije* dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona."
_____________
* Židovski rabin nikada ne bi tako rekao, već da je Bog dao Zakon, a ne Mojsije.

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon* ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
___________
* Pod pojam Zakona, podrazumijevaju se prije svega "Mojsijeve knjige" - Petoknjižje (Stvaranje, Izlazak, zloglasni Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon), a ne samo Božjih 10 zapovjedi (štovanje sabata, Jahvea, i sl.). Isus obuhvaća i Proroke i njihove mitove (Izaija, Jeremija, Ezekiel itd.)

Apologeti tvrde da "ispuniti" Zakon Božji, nikako ne znači provesti ono što u tom Zakonu piše, nego nešto sasvim drugo: širiti mir i ljubav i pravednost (a ne Božje odredbe u Zakonu, koje uključuju brutalne kazne za blud, napuštanje svoje religije itd).

Zar nam je Isus namjerno sakrio ono što je htio reći, tako da ga teško razumijemo? Zar je želio nekima toliko otežati razumijevanje svojih tajanstvenih i dvosmislenih prispodoba, da ostanu u neznanju i grijehu, koji im se nikada neće oprostiti? Je li znao da će od njegova učenja nastati toliko mnogo sekti i mržnje i ratovanja? Izgleda kao da jest:

(10) Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. (11) I govoraše im: "Vama je dano otajstvo //TAJNA// kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

Marko 4,10-12

Što se tiče "dobra" i ovdje Isus ide u krajnost
"Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! "
" Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. " "Nemoj suditi da ti ne bi bilo suđeno." "Prodaj sve i daj siromašnima. Prije će deva kroz ušicu igle nego bogataš u Kraljevstvo nebesko."


Jesu li to savjeti za realan moralan život? Po Isusu je svršetak svijeta bio vrlo blizu, tek par godina, pa se mogu razumjeti ovakvi stavovi. Lako je sve dati siromasima i oprostiti svim neprijateljima i pružiti im drugi obraz, ako propast svijeta samo što nije nastupila. Ovakvi stavovi nalikuju psihološkom profilu vjerskih fanatika i bukača samoubilačkih sekti koje vidimo i danas.

Jesu li Kršćanske Crkve u povijesti opraštale svojim neprijateljima i ljubile svoje bližnje ? Poklanjale svoju imovinu ? Bile slobodne od bluda ? Provodile Zakon - koji bi trebao biti oličenje moralnosti i humanosti? Neke sekte su pak propagirale tvrdolinijaško tumačenje izreka: "svi koji se mača laćaju od mača i ginu", "Ljubite neprijatelje" i "ne opirite se zlima", pa su se izvrgavali totalnom ponižavanju ili bili mučeni, pljačkani ili ubijani, bez ikakva otpora "jer je otpor ili ubojstvo - uvijek zlo".
Zar je DOBRO pustiti da neki pijani nasilnik siluje vašu ženu ili kćer ili dijete, ili ubije vas, iako se možete obraniti od njega? Zar ćemo takvomu dopustiti da nekažnjeno kolje sve oko sebe, samo da ne bismo prekršili zapovijed: "Ne ubij?" Kakav je to bolesni ideal i u ime čega bismo tako postupili? Vječnoga Raja? Radi toga jer je netko izjavio da je Bog to naredio i to zapisao u nekakvu sumnjivu knjigu?
Fanatični sljedbenici bilo kakve ideje nikako ne mogu shvatiti da je sve relativno i ništa se ne može pretočiti u riječi, koje bi imale sigurno univerzalno i apsolutno značenje za sva vremena i sve prilike. Njima su puna usta riječi poput DOBRO, ZLO, APSOLUT, BOG, SAVRŠENSTVO, PRAVEDNOST, LJUBAV, i nikako ne shvaćaju da su to samo riječi koje ne ukazuju na išta konkretno. Nikada ne možemo do kraja znati za sve posljedice koje smo pokrenuli nekim svojim činom. Možda je ubojica iz koristoljublja ubio nekoga čiji potomci bi počinili genocid? Možda najneviniji čin "dobrote" uzrokuje nesagledivo loše posljedice. Nikada to nećemo znati u potpunosti. Ostaje nam samo naš maleni vidokrug i ograničeno iskustvo na osnovu kojeg postupamo. Nema nikakvog "Božanskog sveopćeg plana", univerzalne pravednosti ili apsolutnih moralnih mjerila. Jedino što nam preostaje jest proširiti taj svoj ograničeni horizont, koliko je u našoj moći.

Isus ne okreće drugi obraz, Isus ne prašta...laže...

Ponaša li se Isus u skladu sa svojim izrekama? Čak niti On ne okreće drugi obraz kada je dobio pljusku, nego se žali i pravda (ujedno i laže, jer je tajne svog nauka govorio samo svojim učenicima i to krio od "onih vani" - vidi gore):
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. //Vidi gore: "...onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju//
Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?"

Totalna zabrana rastave braka - Isus u akciji:

I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."

A za preljub se u ta vremena propisivalo kamenovanje po Božjem Zakonu. Isus ne dozvoljava nikakav dogovorni razlaz dvoje zrelih ljudi. Moraju ostati po svaku cijenu vezani jedno uz drugo, inače će Bog biti ljut na njih. Možda ih baci i u Pakao zbog toga? No lako za Boga. Što će ljudi učiniti ako ulove ženu koja je trudna a nije u braku (očigledni dokaz izvanbračnog seksa)?

Isus ne spašava djevojke od kamenovanja


Milosrdni čin kojemu sam se kao vjernik nekad divio, nije uopće postojao u najstarijim rukopisima evanđelja - dodan je naknadno stoljećima kasnije od strane nekog nepoznatog krivotvoritelja-ispravljača da bi Isusa učinio nekako milosrdnim i praštajućim - ne samo na riječima nego i u konkretnoj životnoj situaciji.
Ivan 8,1 do Ivan 8,11 opisuje priču o Isusu i preljubnici. Povjesničari su otkrili da se radi o krivotvorini koja nije bila dio Evanđelja po Ivanu kako je prvotno napisano, nego ga je kasnije dodao nepoznati pisac:

Preljubnica
A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen*." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Po Ivanu 8,1-11
___________
* Vic kaže da je ipak doletio jedan kamen na preljubnicu, na što je Isus rekao: "Majko, rekao sam ti da mi se ne miješaš u posao!".

Lik Isus oslobađa konkretnu djevojku u konkretnoj situaciji, ali iako posjeduje božanski autoritet i zna da su njegove riječi predodređene za zapis u Svetoj knjizi svima na ravnanje, on ne ukida naredbu Božju da se "takve" kamenuje. Stoga joj priprijeti da "odsada više ne griješi". Umjesto jasnog naloga da se NE KAMENUJU ŽENE RADI SPOLNIH ODNOSA, on žvrlja nešto po pijesku. Vrhunski licemjer ne želi izjaviti da je naredba kamenovanja ljudi na smrt dok ne iskrvare u prašini, vrhunska odvratnost, ali se želi prikazati kao veliki dobrica i vjernik.

Opći je koncenzus povjesničara da tog dijela nema u najranijim evanđeljima: Papyrus66.75 Aleph B L N T W X Y {Grčke skraćenice: D Q Y} 0141 0211 22 33 124 157 209 788 828 1230 1241 1242 1253 2193 al. 2.; prekida se slijed od 7,52 i 8.12 ff.; sporni odlomak najčešće je označen zvjezdicom, indicirajući da je sporan.
Apologeti pokušavaju podvaliti da je odlomak "vjerojatno" rano izbačen iz razloga upitne moralne poruke, ali takve stvari nisu zabilježene ni na jednom drugom mjestu i ta hipoteza otpada.
* The New International Version Bible kaže:
"Najraniji i najpouzdaniji rukopisi i drugi stari izvori nemaju spomena Ivana 8,1 - 8,11."


* The "Interpreter's One Volume Commentary on the Bible" kaže:
"8,1-8,11: Ovaj odlomak je ispušten u suvremenim, modernijim izdanjima evanđelja, jer se ne nalazi u najstarijim i najboljim rukopisima, te je očigledno kasniji umetak. U nekim spisima se pojavio poslije Luke 21,38."
* "The New Commentary on the Whole Bible"
kaže:
"Ova priča nije uključena u najpouzdanije i najranije manuskripte [Ivanove]. U stvari, nedostaje kod svih svjedoka ranijih od 9. stoljeća, uz izuzetak grčko-latinskog spisa iz PETOG/ŠESTOG stoljeća (Codex Bezae). Niti jedan grčki crkveni otac nikada ne komentira taj odlomak prije 12. st."
* Bruce Metzger, autor "Textual Commentary on the Greek New Testament" piše da je taj dio "očito dio usmene tradicije"."
* The "Precise Parallel New Testament"
tvrdi u zaglavlju:
"Priča o ženi uhvaćenoj u preljubu je kasniji umetak, koji nedostaje u ranim grčkim spisima.
* "The Five Gospels"  kaže: 4
"Priča o preljubnici ... je 'plivajuća' priča ili priča 'siroče'. Skoro sigurno nije dio originalnog Ivanovog teksta, ali je ipak vrijedna tradicija ... Dok se Družba [Isusovog seminara] slaže da riječi nisu potekle u svome sadašnjem obliku od Isusa, one ipak imaju posebno mjesto u kategoriji stvari za koje bi oni željeli da je Isus rekao ili učinio."

* Opće je slaganje da redke iz Ivan 8,1 do Ivan 8,11 NIJE napisao jedan ili više autora koji su pisali ostatak tog evanđelja. Vjerojatno su nastali mnogo godina kasnije na osnovu nepouzdanog usmenog prepričavanja i konstruirani uz pomoć odlomka Ivana 6 iz kojega su "pozajmili" piščev stil da podvala bude uvjerljivija. Sveti Augustin je bio svjestan problema i dosjetio se "genijalnom" rješenju: "Taj sporni odlomak je naknadno dopisan u evanđelje jer je to htio Duh Sveti. Inače ga ne bi niti bilo u evanđelju", zaključuje on.

Reference:


  1. C.M. Laymon, Ed, "Interpreter's One Volume Commentary on the Bible",
    Abingdon Press, Nashville TN (1991), P. 718

  2. Jamieson et al, "The New Commentary on the Whole Bible",
    Tyndale,
    Wheaton IL (1990), P. 247-248

  3. J.R. Kohlenberger III, "Precise Parallel New Testament", Oxford
    University Press, New York NY, (1995)

  4. R.W. Funk, et al"The Five Gospels", Macmillan, New York NY (1993)

  5. "St. Papias," The Catholic Encyclopedia, at: http://www.newadvent.org/cathen/11457c.htm 

  6. Geoff & Heidi Trowbridge, "The Gospel of the Hebrews,"
    at: http://www.comdac.com/~trowbridge/gosheb.htm 



Isusove prijetnje: "Tko nije sa mnom, protiv mene je"


Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi:
- kao što bijaše u dane Noine, dođe potop i sve uništi.
- zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

Isus sa zluradim sadističkim bijesom prorokuje da će kod Njegovog ponovnog dolaska biti slično kao za mitološkog Noe - podavljeno cijelo čovječanstvo, djeca, trudnice, invalidi, bake... osim 8 ljudi. Ili kao u bajci o Sodomi i Gomori, gradovima zasutim vulkanskim kamenjem, gdje se spasilo samo par "pravednih" ljudi, od kojih je Lotova supruga pretvorena u stup soli radi radoznalosti, a preživjele Lotove kćeri su napile svoga oca da bi se s njim poseksale.
Možemo samo zamisliti kako su reagirali praznovjerni i nepismeni slušatelji na sve te Isusove prijetnje.

"U onaj dan ... tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! (koja je pretvorena u stup soli jer se okrenula !)

Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo (Isusa), i on će zanijekati nas.
Timotej 2:12

Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."

"Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.
"Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."

"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."

Matej 12,30

Ovu izrazito jednoumnu Isusovu izjavu (prema piscima Novoga zavjeta) : Tko nije sa mnom, protiv mene je - koja je stoljećima zagađivala umove ljudi, apologeti su pokušali ublažiti jednom drugom rečenicom (iščupanom iz konteksta, naravno).

"Ta tko nije protiv vas, za vas je."
Evanđelje po Luki 9, 50

Pogledajmo kontekst prije. Isus kaže svojim učenicima da ne sprječavaju (samo prijetnjama ?) nekoga koji "izgoni demone iz opsjednutih, koristeći pri tome Isusovo ime". On mu to lukavo "dozvoljava", jer ionako voda ide na njegov mlin i uvećava mu slavu.
__________________________
* Treba napomenuti da je ova epizoda problematična. Naime, netko tko "izgoni demone iz opsjednutih, koristeći pri tome Isusovo ime", vjeruje da je Isus nekakav Bog ili božanstvo. Dakle radilo bi se o "još jednoj", suparničkoj kršćanskoj sekti u Jeruzalemu. Kako niti jedna kršćanska sekta nije zabilježena u to doba, a židovske sekte to nikad ne bi činile (zazivanje čovjeka kao Boga), zaključak je da je i ta epizoda izmišljotina, u kontekstu ranih među-kršćanskih nadmetanja među Grcima, najvjerojatnije u Antiohiji.

(49) Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

Tu se vidi sav jad apologetike.

Zašto je Isus došao na Zemlju ? - po svojim vlastitim riječima:
(aluzija na njegovu ulogu Mesije, židovskog kralja koji oslobađa narod od okupatora i reformira religiju)
Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Mržnja prema obitelji:
Isus je prezirao obiteljski život. Kada ga posjećuju majka i braća u Sinagogi, on bahato odvraća:

Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!

Kad ponesta vina (na svadbi u Kani), Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"

I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
Luka 14,26

Zašto je upotrijebljena riječ MRZI (grčki= misos) ? Mogla je stajati riječ: gnuša se, prezire ili nešto drugo. Dakle ljubite bližnje svoje, ali ih zamrzite da zavolite Mene.

Tko god naziva Isusa Princem Mira, očito nikada nije čitao Bibliju. On nikada nije tvrdio da donosi mir. On donosi bratoubilački vjerski rat. Unutar židovskih obitelji će netko biti za Isusa Mesiju, a netko protiv njega. U Njegovo ime, klat će brat brata, otac svoju djecu. Tako Isus predviđa rezultate svoga milostivog nauka:

"Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. (22) Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (23) "Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji."

Po Mateju 10,21
"A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
Po Mateju 10,35-36

 "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Kad novi učenik zamoli Isusa da ga pusti pokopati svog preminulog oca, ovaj mu to ne dopušta, nego ga tjera da ide okolo i glasno propovijeda "kraljevstvo Božje".

"Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."
Po Mateju 8,22

Današnji teolozi/apologeti tj. lukavi tumači koji pošto-poto žele od nečega primitivnog i nemoralnog u bibliji, načiniti vrhunac dobrote i istine, Isusovu logiku ovako povezuju s današnjim vremenom: "Ove Isusove riječi nam govore da za spasenje duše nije dovoljno imati mir u kući, da se svi slažu jedni s drugima i žive u slozi. Ne. Potrebno je "nešto više". Potrebno je "prihvatiti Krista". Ako vaše revno "nasljedovanje Krista" nekome nije po volji, tim bolje. Ionako su njihov moral i dobrota bezvrijedni bez vjere u Gospodina. Trpite stoga njihova izrugivanja i kritiku, slijepo slijedite ono što vam crkvene vlasti nalože. Suprotstavite se svojim ukućanima po pitanjima vjere. Glasno navješćujte kraljevstvo nebesko. Vičite Alleluja! Korite ih za njihove grijehe. Velika će vam biti plaća na nebesima."

$ $ $ Isusove financije $ $ $


Od čega su živjeli Isus i njegovi Apostoli?
(Po Ivanu 12,1-11)
Marta maže Isusove noge (i briše ih svojom kosom!) skupocjenim uljem vrijednim 300 dana nadnice (trista denara = 10 prosječnih mjesečnih plaća = recimo danas 50.000 kn !).
Juda se buni:
"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"
To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

(Po Ivanu 13,29)

Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!"

Juda je potajno krao iz KESE u koju su Židovi stavljali milodare kao zahvalu za "izliječenja", "čudesa" i "izgone demona" za Isusa i Apostole. Još više su davali nakon gorljivih propovjedi o skorom smaku svijeta i vječnim mukama u Paklu koje ih čekaju ako ne povjeruju Isusu. Unosan biznis i učinkovita propaganda.

Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše."

Isusova VELIKA kuća
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima.

Sljedeći odlomak je namjerno prepravljen. Umjesto da je Isus pozvao Levija u SVOJU kuću, biblijski prevoditelj je namjerno napisao da odlaze u Levijevu kuću, kako bi se izbjegla istina da je Isus imao veliku kuću gdje je stalo mnogo ljudi. Biblijski revizionisti žele da mislimo kako je Isus bio siromah i skroman, a ne da je imao mnogo novca za čašćenje mnogo ljudi s tada skupim mesom. U većini prijevoda Biblije ovo je pošteno napisano, ne i u hrvatskom prijevodu. Tu ispada da Isus poziva Levija u Levijevu kuću. To je kao da ja Vas pozivam u kafić da Vi meni platite kavu.

Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. (15) Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj (treba SVOJOJ) kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.
(Po Marku 2,14-15)

Matej slično priča - možda istu priču na svoj način. Tu je jasno da su Isus i njegovi učenici pozvali carinike u Isusovu veliku kuću, jer bi bilo smiješno da je Isus, zajedno sa svom svojom apostolskom svitom, pozvao carinika da krene za Njim, i svi su krenuli u carinikovu kuću na gozbu.

Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.
Po Mateju 8,9

"Učitelju - gdje stanuješ?" (39) Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan.
(Po Ivanu 1+38-39)

Luka, čije evanđelje je nastalo zadnje, pa se moglo "uljepšavati", izričito piše da je Levi priredio gozbu za Isusa u svojoj kući:
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.
Po Luki 5, 29

Mršavi, patnički, izgladnjeli Isus? Nikako! Evo kako su ga suvremenici pogrdno nazivali:
"Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Đavla ima.' Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'."

Isusova tunika skupocjeno otkana
"A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje."

Isus šalje svoje izaslanike (72 !) ispred sebe po okolnim selima bose bez ičega sa sobom. Kesu za skupljanje priloga će nositi Juda, kada zajedno s Isusom, kasnije obiđe tako "pripremljeni teren".


Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.

Idite! Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje.
"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi (9) i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'

Isus laže


Isus laže svojoj braći i apostolima
Vi samo uziđite na blagdan. Ja /još*/ ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." To im reče i ostade u Galileji. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
(Po Ivanu 7,10)

Osim Isusa, lagali su i prevoditelji, jer u nekim ranim rukopisima, riječ "još" u izrazu "Ja još ne uzlazim", nedostaje. Ubačena je kako bi se pokušalo ublažiti Isusovu laž (kao, "ne ide još sada, nego će ići kasnije"). No iz konteksta je jasno da je lagao u lice svojoj rođenoj braći.

Interesantno je apologetsko izvlačenje. Oni kažu: "Nije laž kada neka osoba odluči učiniti jednu stvar, a kasnije se predomisli i učini drugu. Laž bi značila da je Isus znao da će uraditi jednu stvar, a onda hotimice kaže da to neće uraditi s nakanom da obmani." To bi značilo da Isus "nije znao da će se predomisliti". I da jedno kaže a drugo napravi, što je laž.

"Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom (DA SE OSUŠI OD KLETVE), nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. (22) I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
Ovo još nitko nije učinio (osim kažu indijski bog Krishna), pa zaključujem da je Isus i ovdje lagao. A neznalica nema pojma da bi bacanje planine u more uzrokovala golemi tsunami koji bi na obali napravio pravu katastrofu.

"I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću."

Pozivam Vas (ako ste vjernik) da zaištete da Vam se Isus sada pojavi, kao što se pojavio pred 500 građana Jeruzalema i apostolima. Ako je na taj način učvrstio njihovu vjeru, ne obazirući se na njihovu slobodnu volju, zašto ne bi učvrstio i Vašu nakon što se pokolebala čitanjem ovoga sajta "Znanosti protiv Biblije"?

Nije Vam se pojavio?
Znači vi ste mi svjedoci da se radi o još jednoj Isusovoj laži.

Laganje



On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak."
Marko 8:12

Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,

Ivan, 12:37
Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama

Djela ap., 2:22

Ovdje imamo jedan u nizu primjera gdje lik Isus (ili pak apostoli) laže. Prvo Isus eksplicitno kaže da se naraštaju neće dati nikakav znak, poslje nas ovi uvjeravaju da je dano mnoštvo znakova. Tko laže?

Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
Ivan, 5:31

Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.

Ivan, 8:14

Ovo je više skakanje u usta samom sebi.
A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.
Mt 10,33

Petar se odrekao Isusa pred ljudima 3 puta, pa ipak ...

Isus laže svećenicima
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio.
Ali: "...onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Isus laže apostolima:

Ako je Isus cijelo vrijeme spremao da se dragovoljno preda Rimljanima, a apostoli ostali uvjereni da je On Mesija koji će navaliti na Jeruzalem i otjerati Rimljane, očito im je cijelo vrijeme LAGAO (izravno ili prešutno).

Isus kao preteča antisemitizma:
Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.

Ovdje je Isus lažljivac i prevarant, propali prorok. Kada su to kršćane bičevali po sinagogama? Nikada. Povijest ne poznaje masovnije progone kršćana od strane Židova. Sve je to podla (rano)kršćanska propaganda. Da je Isus bio pravi prorok, vidio bi budućnost i milijune nedužnih Židova kako ih se ubija i progoni posvuda po svijetu samo radi njihove vjere. Zašto se nije izjasnio radije o tome, da se sprječe ti zločini, a ne nekakvo "bičevanje kršćana po sinagogama", kojega nikada nije ni bilo, niti će ga ikad biti?

Isti Isus?

"Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski!"
Matej 5,48

"Isus mu odgovori: "Što me zoveš dobrim; samo je Bog dobar."
Luka 18,19

Još lik Isusovih laži i obmana:

Znajući da Ilija mora prethoditi Mesiji (Malahija 3: 1, 23), lik Isus tvrdi da je Ivan Krstitelj bio Ilija (Matej 11: 10-14 (On je, ako hoćete razumjeti, Ilija koji treba doći.), 17: 10-13 (Tada ga zapitaše učenici: "Zašto kažu književnici, da Ilija najprije mora doći?" On odgovori: "Svakako će doći Ilija i sve će obnoviti. Ali vam kažem: "Ilija je već došao. A oni ga ne spoznaše, nego učiniše s njim, što htjedoše.)) iako je i sam Ivan zanijekao bilo kakvu vezu s tim prorokom (Ivan 1,21 ("Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne.)). Nije li Isus namjerno zaveo lopova kad je rekao: "Danas ćeš biti sa mnom u raju" (Luka 23:43)? Lik Isus nije otišao u Raj toga dana, nego tri dana u predvorje pakla. Nije li uputio roditelje djevojčice koju je navodno oživio (Luka 8:56) da ne smiju nikoga obavijestiti o učinjenom? Nije li naložio svojim učenicima da ne spominju da je on "Krist" (Matej 16:20)? Ipak, izjavio je: "Ja sam otvoreno razgovarao sa svijetom ... Nisam ništa govorio u tajnosti" (Ivan 18:20). Isusovi postupci govore suprotno. Matej 26:55 Isus kaže: "Dan za danom sjedio sam u Hramu poučavajući, a vi me niste uhvatili." Naprotiv, Ivan kaže da su ga jednom prilikom htjeli kamenovati dok je bio u Hramu, ali on se „sakrio i izašao iz Hrama“ (Ivan 8:59). Je li Isus lagao? Je li lažno natuknuo da ga nikada nisu pokušali lišiti slobode? Ili je pisac nazvan Ivan gradio drugačiju svoju teologiju, kontrirajući prethodnim piscima, i izmišljao svoje priče?


Isus 2x krade
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom."

"Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"

Isus bježi i skriva se u strahu
Je li Isus dosljedan svojim bombastičnim izjavama?
"A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti."
(Po Luki 12,4)
"Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama."
(Po Ivanu 8,59)
Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju.
(Po Ivanu 7,1)

(24) Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije
mogao sakriti
,
Marko 7,24-31
Drugim riječima, činite onako kako vam kažem, a ne onako kako se ponašam. Uočite ovaj izraz: "jer su Židovi tražili da ga ubiju" - mržnja ranih Kršćana prema Židovima se osjeća na svakom koraku u Novom Zavjetu. Kao da Isus nije bio obrezani Židov, u židovskoj zemlji, okružen Židovima.

Zdravi, ljudski smijeh u Bibliji?

 photo joyfuljc_zps12dfed1f.jpg
Nema ga.

U Starom zavjetu imamo samo četiri (4) mjesta u kojima se Bog podrugljivo i posprdno, zlobno podsmjehuje, likujući nad budućom torturom onih koji ne vjeruju u biblijske besmislice i ne klanjaju Mu se.
"Smije se onaj što na nebu stanuje - Gospod im se podruguje."(Ps 2, 4)
Pa opet: "Jahve se njemu /bezbožniku/ smije, jer vidi da dan njegov dolazi." (Ps 27, 13)
No ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima (ili oholima) svima. To jest onima koji "bljuju ustima, klevete su im na ustima i govore: 'Tko nas čuje!' "(Ps 59, 9)
Onima koji su odbacili mudrost, Jahve poručuje: "Zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba." (Izr 8, 26)

Mrgudni, tužni, bijesni, mračni i uplakani Isus Krist
 photo nr28_isus_zps67f4f9e8.jpg

Jedini koji je u Novom Zavjetu spomenuo smijeh (grčki gelao) bijaše Luka. U zlobnom kontekstu likovanja nad paklenim patnjama kojima će biti izvrgnuti neistomišljenici:
Treće blaženstvo glasi: "Blago vama koji sada plačete, vi ćete se smijati!" U trećem "jao!" stoji: "Jao vama koji se sada smijete, jadikovat ćete i plakati." (Lk 6, 25)

Poznata je izreka sveca Augustina: u evanđeljima za Isusa "čitam da je plakao, nikad da se smijao."
Znakovito je da grčki glagol gelao - smijati se - dolazi samo na ova dva navedena mjesta. Još ga s predznakom nalazimo kod Mateja: kata-gelao - podsmjehivati se (Mt 9, 25), te kod Jakova imenicu smijeh - gelos (Jak 4, 9).

Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!
(Jakovljeva 4,9)

Zar se Isus nikad nije smijao? Zar je bio lišen ove najljudskije osobine čovjeka, tog znaka Duha? Ili je iz Biblije izbačen bilo kakav spomen smijeha ne bi li se unaprijed sprječio bilo kakav pokušaj da autori budu ismijani, a njihovo sramotno praznovjerje izvrgnuto ruglu kako i zaslužuje? Neki smijeh povezuju s Duhom i kažu da je duhovan čovjek - duhovit. No Crkva je od samih početaka mrko gledala na humor. Tako već u 4. stoljeću poznati istočni crkveni učitelj, svetac Efrem Sirski, piše vatreni govor protiv monaha koji se smiju. Tim tragom nastupa i svetac Bazilije Veliki koji preuzima mišljenje poznatog oca Origena da se Isus nikad za života nije smijao i zaključuje da je smijeh dozvoljen vjerniku tek u Raju. Takve misli crkvenih otaca ostavile su dugotrajne tragove na cjelokupan stav mnogih kršćana, sve do danas. Kada poslušate svetu misu, sve će vam biti jasno. Kao da ste na sprovodu kluba neuspjelih samoubojica, kojima je jedina "radosna vijest" da će uskoro propast svijeta.

Masovni pokolj nevine dječice
Biblija izmišlja pokolj djece u Betlehemu jer je Herod doznao da se rodio nekakav Isus, koji bi mu, kad odraste, mogao preoteti krunu.
Dakle, Bog je mirno promatrao kako radi događaja čudesnog rođenja Isusa, kojega je upravo On potakao, kralj čini masakr svih beba do dvije godine starosti u gradu i okolici? Sve užasnute majke i očeve te djece gledi "dragi" Bog s nebesa, i čuje za to blažena djevica Marija, ali nit ga djevica moli da spriječi taj pokolj, nit je Bogu to bitno.
- 21:50 - Vaše mišljenje (2) - Ispiši na papiru - Skoči na vrh stranice