novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

28

pon

10/19

Tragovi u pijesku vremena...

dinajina-sjecanja.blog.hr







U jednoj od onih noći dok sam gazeći nebesku rijeku bila izgubljena u strahovima stavih srce u vjetar njegove blizine i umjesto treperavih, ponekad varljivih očiju neba, ispred mene se prosu svjetlosni put ka svitanju.

Izađoh iz tame noći
zakoračih u svitanje sna
otvorih okna srca i upitah se
Tko sam ja?

Jedan čovjek stoji i gleda more i mjesečinu kako se kupa u tom beskraju. Tamna silueta muške ljepote i zrcaljenje tuge u očima. Između čovjeka i mora po pješćanom žalu, kao sjenka satkana od mjesečine, netko hoda. Žena duge plave kose zastade na tren i ogleda se u očima boje sna. Dokotrljala kapljica neke čudesne vode se iskrila na njenom licu. Suza kapnu na njegov dlan i pretvori se u izvor iz kojeg poteče rijeka bez povratka.

I više nisam bila samo ja, postadosmo ti i ja.
Razbili smo tišinu noći probuđenim,
još neostvarenim željama.
Vjetar je šumio baladu o ljudskim čežnjama,
a zvijezde šutjele o neostvarenim snovima.

Koračali su zajedno plažom čovjek očiju boje sna i žena duge plave kose. U tragovima njihovih stopala se kupalo tek naslućeno jutro buđenja.

Ti i ja
sjedinjeni u žudnjama
vidjesmo osmijeh neba
i na horizontu,
iza oblaka veliko svijetlo,
svijetlo nad svijetlima,
ljubav u našim snovima.

Dijana Jelčić



Tragovi u pijesku

Dunavski valcer

stella.blog.hr


Vrijeme je za redovni jesenji izlet koji svi veoma volimo.

Jutro se budi u Stiškoj ravnici

Čeka nas Dunav, širok kao more, kod Golupca.

Prva kava se pije u Golupcu.


Uz zvuke valcera "Na lijepom plavom Dunavu" stižemo u
Donji Milanovac, uz predivni Dunav. Druga pauza je u
Donjem Milanovcu, koji se nekad zvao Poreč.

Pozdravljamo Dunav i ulazimo u Timočku krajinu.

Manastir Bukovo – predanje govori da je iz 15. stoljeća.
Posvećen je Sv. Nikolaju Čudotvorcu. Pripada moravskoj školi.


Na svodu crkve fascinantna freska: Sv.Sava miri braću
na grobu oca Nemanje.

U manastirskim vinogradima gaji se crna tamjanika.
Slijedi degustacija odličnog vina.

Na Dekanteru 2017. je srebrnu medalju osvojilo vino Filigran
cabernet sauvignon 2013, manastir Bukovo.

Od Bukova do Negotina ima samo četiri kilometra! NEGOTIN se
nalazi na tromeđi Srbije, Rumunjske i Bugarske. U povijesti je
poznat kao junački grad iz Prvog srpskog ustanka kada je
mjesto sa cijelom nahijom držao pod svojom vlašću Hajduk
Veljko Petrović.

Todorčetov konak – najstarija varoška kuća u Negotinu, poznata i
kao Konak Kneza Todorčeta. Podignuta je polovinom 19. stoljeća.

Kava se pije na centralnom trgu.

Obilazimo rodnu kuću kompozitora Stevana Mokranjca koja
ima status spomenika kulture od velikog značaja. Nastala je
sredinom 19. stoljeća, a 1964. g. je adaptirana za potrebe
memorijalnog muzeja.

Muzej Krajine je osnovan 1934. g. Stalna postavka je arheološka,
povijesna i etnološka.

Obilazimo Sabornu crkvu i iza nje barutanu Hajduk Veljka.

Idemo sad u Rajačke pivnice i vratit ćemo se u Negotin
na noćenje i doručak.


(nastavit će se)



27

ned

10/19

PAZAR

geomir.blog.hr

Svaki dan triba jesti, tj. sve gre kroz želudac.
Pa tako i u Kavadarcima. Pazar je centralno misto .... u centru.
Ipak, radi samo tri dana od sedam, .... srida, petak i nedilja.
Druge dane triba se snalazit po butigama.
Za cinu ne pitajte,..... Pojdite tamo pa ćete vidit!


Ponediljak je i Pazar je prazan.






Kad rade ima svakog blaga bložjega






voća,






povrća,






grahorica






i ....... tekstila i galanterije svake fele,
Bez Brene ne može!






Prevoznici su na usluzi,






a friška riba, šarani i pastrmke dolaze svaki dan.






Danas je petak i zna se ..... upecao sam dvi pastrmke






napravio žar i ......






bilo je ukusno uz butilju kavadarečkog crnog.


Facebook je pojeo blog, ali ne slučajno!

ateizam.blog.hr

Pozdrav dragi moji blogeri, od kojih vas najvjerojatnije nitko ovo neće niti pročitati. Ali nema veze, blog nisam niti pisao zbog vas, već zbog sebe, da se ispušem na jedan civiliziraniji način nego što to ljudi čine na utakmicama, u birtijama i općenito na mjestima masovnih okupljanja takvog tipa, onima za nas, male ljude. Dugo nisam bio ovdje, a najvjerojatnije više niti neću, što zbog sebe sama, što zbog činjenice da je ovaj način komunikacije sa svijetom odavno postao inferioran, osim nekih promidžbeno angažiranih tema. Kad sam počeo pisati ovaj blog, davne 2004., nije bilo drugog načina da čovjek svoje misli podijeli s većim brojem ljudi. Koliko me pamćenje služi, a ukoliko ti to ne znaš rijetki ili nepostojeći čitatelju, stranica blog.hr svojevremeno je bila među 1000 najposjećenijih stranica na svijetu. Da, na svijetu! Bilo je zanimljivo i egu godilo u kratkom roku postati cool bloger na takvoj stranici, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je naslovnica tada drugačije izgledala, što znaju oni koji su tada ovdje bili prisutni. U međuvremenu vremena su se promijenila i blog je postao inferioran pred društvenim mrežama, a uz promjenu izglada naslovnice postalo je glupo gubiti vrijeme pišući postove i odgovarajući na komentare ovdje. Kao i svaki prosječan građanin ubrzo sam otvorio račun na Facebooku, i to davne 2007. ili 2009., ne sjećam se točno. Nisam ga u početku uopće koristio, a kasnije sam ga počeo koristiti za iznošenje svojih kratkih razmišljanja, umjesto uobičajenih slika, poštujući pritom kratku formu koju korisnik Facebooka preferira, još znatno kraću od one koja je optimalna ovdje na blogu. Međutim, Facebook nije blog i njegova je intencija sasvim drugačija. Mogao bih s velikom vjerojatnošću reći da je fenomen bloga, odnosno ono kako je on u početku izgledao, iznenadio sjvetske elite jer je predstavljao alternativnu informaciju koja je postala važna pa su to kasnije morale utišati. Sjećam se npr. CNN bloga, koj je razotkrio mnoge afere ovdje u RH. Bio je to tada mali, ali zato neovisni index.hr. Tada se netko sjetio da se blog objavljuje i u Večernjem pa i drugim novinama i ono što je bio blog, postala je kolumna s potpisom. Jedno elegantno pečaćenje usta naroda! Facebook, e to je nešto sasvim drugo, tu neovisnosti nema, osim ako se nekoga citira ili se dijeli rođendanska zabava. "Zvijezde" Facebooka, Instagrama, Twitwra i drugih mreža su ili ososbe koje prodaju svoju privatnost za svojevrsnu plaću, ili tzv. influenceri koji su najčešće plaćeni od interesnih skupina, barem oni koji na nešto utječu. Ali fenomen Facebooka veoma se razlikuje od bloga još po jednoj stvari, a to je da on proždire vašu privatnost. On zna sve, ljudi dijele sve i svašta, komentiraju razne gluposti koje ih se tiču ili ne i tako iz virtualne kreiraju realnu stvarnost. Skup je to servis na kojem ništa ne možeš reći, a da ne budeš kao i ostala bagra, a s druge strane utječe na tvoj život do te mjere da stvarnost u kojoj živiš postaje irelevantna u odnosu na nj. On postaje virtualni svijet u kojeg mi selimo svoja razmišljanja, zaključivanja, osjećaje i odluke. Eto, zato sam prije nakoliko dana odlučio prestati koristiti tu "društvenu" mrežu, koja uništava društvo u samoj njegovoj jezgri. Naravno da je to samo polovica problema, jer teško će biti naći nekoga tko će imati slična razmišljanja, ali to je suvremeni izazov.

Alzo...

yulunga2.blog.hr




Ona što puno priča (tj njen alteregoist) je jako opaka, i naručila je juhu od šampijona...
I sad, kako se ja nje puno bojim, onda vi tu juhu kusajte.






A, da... volite li vi kusati? Odnosno, volite li jesti sa zlicom ili vi licom?
Hm... neš mi se pošemerilo s tipkovnicom pa odvaja riječi i ne stavlja uvijek kvačice... al' neka ostane sad tako.
Dakle, kusanje?







DOBBY, MOJ PSIĆ ČUVAR

zivot-i-ja.blog.hr



Ovih dana razmišljam kako možda psihološki profil vlasnika ovisi o tome kakvog će psa kupiti ili usvojiti. Obično enormno velike pasmine uzimaju ljudi koji traže zaštitu, možda nisu sigurni u sebe, a tako i one opasnije vrste. One manje vrste pasa ljudi koji možda imaju malo jači majčinski instinkt ili potrebu, da zaštite, a ne da budu zaštićeni.

Čisto razmišljam, onako...ja nisam nikada imala baš svog psa i uvijek sam željela čivavu i mislila sam, tako maleno stvorenjce dovoljno mi je da ga imam, iako me možda u nekim situacijama (posebno fizičkim) ne bi mogao zaštititi, ali naš svijet nije samo fizički, to znamo.

I što se dogodilo? Noćas sam nešto sanjala, nije bilo dobro, jaukala sam u snu, željela se probuditi. Možda još posljedice gripe i stresnog posla i odjednom, stvori se moj Dobby na krevetu (inače se sam ne može popeti, jer je krevet visok) legne na leđa i počne se maziti.

Kad sam vidjela njega u snu, prestala sam jaukati i nasmijala se, jer sam vidjela da je pored mene, ali sam se i probudila i vidjela da on i dalje spava u krevetiću pored mog kreveta.

I sad vi kažite, da nije osjetio i došao u san da me smiri i zaštiti?

Očito, meni je potrebnija drugačija zašita ne samo fizička. Je li se to i vama ikada dogodilo?

Ostavilo me je sve to bez teksta i zahvaljujem mom malom četveronožnom anđelu što je došao u pravo vrijeme.
















Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Zastava kraljevstva Jeruzalem – Regnum Hierosolimitanum

Jeruzalemsko Kraljevstvo (lat. Regnum Hierosolimitanum) ili Kraljevstvo Jeruzalem bilo je kršćansko kraljevstvo utemeljeno na području Levanta 1099. nakon Prvog križarskog rata. Opstalo i egzistiralo je gotovo dvjesto godina (1099. - 1291.).

Zastava ovog kraljevstva bila je bijele boje gdje je u središtu polja postavljen 'Jeruzalemski križ' (peterostruki križ) koji simbolizira pet rana Kristovih. Četiri manja križa predstavljaju rane na rukama i nogama, a najveći, onaj u središtu, ranu na Kristovom boku.

Postoji još jedno objašnjenje koje navodi kako je središnji križ simbol Krista, a ostala četiri predstavljaju četiri evanđelista.

Pogrešno je ovu zastavu poistovjetiti sa zastavama jeruzalemskih vitezova (plava s žutim jeruzalemskim križem) i inačicama križarskih zastava na kojima je crveni jeruzalemski križ.


Ljubav

teutinaljubav.blog.hr


Uzeh te u dlanove
Nježno otkrivam tvoju ljepotu
Ljubim te
Na tebi tragovi
Mojih poljubaca
Volim te
Ljepotica

Nema naslova

moj-pinklec.blog.hr

017
( Puzzaa )



Tražila sam izvor,
onaj početak potoka ,
trenutak u kojem se rađa
i kada postaje potok.
A onda sam shvatila
da je taj početak prije početka
i da su kapi postojale
puno prije izvora,
da su stvorene u praizvoru,
u vremenu bez vremena
i da teku zajedno
koritom bez granica.

Iz rasprsnutih šipaka...

dinajina-sjecanja.blog.hr




Sjećanje na zemlju dobrih ljudi, dolinu zelene rijeke i obronke prepune šipkova grmlja. Granatne jabuke utkane u pejsaž krša, ljepota raspuknuća punine i srž prepuna rubina, zrnaca iz kojih se zrelost pretače u slast nektara. Kao crveno vino opija njihova milina. Ljubav pupa, cvijeta, zrije na obroncima smaragdne rijeke, ljubav uranja u plod i daruje nam nježnost skrivenu u tvrdoj kori dozrele ljepote.
Noć punog mjeseca uranja u sobu prepunu uspomena. Na stolu čaše i raspuknuti šipak, znakovlje slavlja osjetila. Zrelost istine, svjedočanstvo snage koja nas je branila od burnih vjetrova sudbine i otužnih kiša prohujalog vremena. Rasli smo kao crveni grmovi na kamenjaru tvoje mladosti, podnosili sušu i puštali korijenje u dubinu raspucane stvarnosti, odoljevali gladnim godinama. Izdržali smo, vjerovali smo u zapadno nebo i ljepotu sunoćavanja tuge.




Tišinu si narušavao Gorenjem, trgao šutnju Šimićevim šapatom.


Niz zapadno nebo
i iz rasprsnutih šipaka u vrtu
krv se cijedi
Al s istoka se veće javi plavim licem
i zapad biva bljeđi, crveniji šipci
Ti bježiš k meni
preplašena od grana u mraku
i ćutiš
Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?
O kako šipci prskaju
i s nama gore!
Ni zvijezde neće da se jave
da jače bude ovo nijemo gorenje u vrtu...

a onda zasjaše zvijezde, prosuše Venerino zlato obroncima jave. Danas zbrajamo godine u nisku rubina kojima sladimo ovu jesen. Volim tvoju zrelost sličnu raspuklom šipku. Prepuna je mladosti zaustavljene u osmijehu i borama na tvom licu. I sretna sam što nam ruke stare uporedo, što na dlanovima nosimo zajednički prošle životne pute.

Dijana Jelčić


Druga strana arkada na Mirogoju

demetra1.blog.hr



Posljednja u nizu velikih mirogojskih zdanja gradila se crkva Krista Kralja. Tek 1906. godine zatražilo je gradsko poglavarstvo od Bolléa nacrte za središnju kapelu. Bollé je prvo zamislio da kapela bude smještena na samom ulazu – između prva dva paviljona. Nacrti su prihvaćeni 1913. godine, ali uz promjenu smještaja kapele. Prihvaća se prijedlog da se kapela uvuče u prostor groblja, te Bollé nacrtu dodaje arkade u obliku potkove koje spajaju kapelu s postojećim arkadama i tako definira arhitektonsku cjelinu, a ispred kapele oblikuje unutarnji trg. Zbog nedostatka novca, kriznog stanja u Monarhiji i Prvoga svjetskoga rata, gradnja kapele počinje tek 1927. godine i izvodi se prema nacrtu Bolléa, koji je tada već mrtav. Dovršio ju je 1929. godine graditelj Rauscher. U suterenu crkve je kripta s grobnicama, a glavna razina crkve viša je oko dva metra od okolnog tla. Kapela je centralnog tlocrta s pročelnim trijemom i velikom apsidom na koju se, s istočne strane – odnosno prema groblju – nastavljaju sakristija i pomoćne prostorije. Središnji prostor kapele nadsvođen je visokim tamburom i kupolom na pandantivima. U četiri ugla smještena su zavojita stubišta, zaključena ugaonim tamburima i kupolama. Pročelje je oblikovano kao portik s četiri stupa koji nose arhitrav i timpanon. Izgradnjom Crkve Krista Kralja kao konačnog glavnog akcenta, zaokružena je Bolléova arhitektonska ideja velikog gradskog groblja, a crkva i iznutra i izvana dominira prostorom cjelokupnog Mirogoja.



Ako vas zanima nešto malo više o Klaiću, klik na Klaić



Ivo Tijardović Tijardović



Matko Laginja Laginja



Petar Preradović Preradović



Stjepan Radić Radić

CrnoBijela Svakodnevnica

nissnisa.blog.hr

8_365
520

9_365
520

10_365
520

11_365
520

12_365
520

13_365
520

14_365
520

26

sub

10/19

Fotografije

1971.blog.hr

Kad te ljudi, mjesta, "uspomene" na FB-u konstantno, danima podsjećaju na neku osobu, bude to popriličan pritisak u glavi. Kao parni kotao.

Tako sam i ja danima drobio tu zadnju bivšu koja mi je nešto značila, bez obzira što je od prekida prošlo osam mjeseci. Jednostavno - to nije završeno kak spada, bar što se mene tiče. Da jest, ne bi tog kotla u meni ni bilo.

Kulminiralo je jednog dana kad sam kupio cigarete, iako ne pušim već neko vrijeme. Kad sam shvatio što radim i zašto, javio sam joj se.

Idemo to završiti. Ili nastaviti (manje vjerojatno).

Pozvah ju na kavu. Odaziv mi je bio nekako i očekivan - "Jupi! Idemo na kavu". Očekivan jer sam cijelo vrijeme, zbog tri i pol poruke i dva i pol lajka na fejsači imao dojam da ni ona nema svoj završetak. Ili nastavak. Ili što god.

Već nakon samog tog odgovora bilo mi je lakše. Ne zato što ćemo ići na kavu, već jer je vrtuljak u glavi napokon usporio. Naravno, a čega se dobro sjećam, kava s njom se ne ostvaruje lako. Posao, troje djece od kojih je jedno malo... Plan je bio da kavu popijemo kad njezin ex uzme malu na čuvanje preko vikenda. Tog vikenda ex je podbacio (ništa novo ni neočekivano). Ima čovjek novu žemsku pa malo zanemaruje djecu, kao svaki "pravi" muškarac, jel...

Čekajući tu kavu, ponovo sam ju drobio po glavi. Nju, ne kavu. :D Ne onolikim intenzitetom kao koji dan ranije, ali svakako dovoljno intenzivno. Svjestan svih njezinih mrlja s kojima se ne bih rado nosio, a opet - pod utjecajem onog što je u toj priči bilo lijepo (a to je valjda samo to što smo se oboje zaljubili i pokušavali onom drugom biti naj-naj)... Ostavi to traga u čovjeku, takva topla fatamorgana. Ipak, cijelo je vrijeme prevladavao mozak koji kaže da to treba samo završiti. Bojao sam se zapravo da ću biti previše kritički nastrojen kad do te kave dođe, da ću ubiti i onu minimalnu šansu da od toga ipak nešto bude.

Bla, bla, bla.

Na njezin profil na fejsači sam užasno rijetko svraćao, kroz sve vrijeme nakon prekida. Jednog od tih dana čekanja, otišao sam. I ono što sam vidio, kao da me je protreslo. Fotka unakažena tko zna kakvim aplikacijama, na kojoj ona izgleda neljudski. Nalikuje mi na E.T.-a.

Još dok smo bili skupa, primijetio sam da koristi neka sranja za "srediti" fotke. Koji put sam i nabacio temu, nikad nije priznala. Činilo mi se da si sužava lice, koje inače spada u široka. Da, ona ima tak neko široko lice, malo podbratka jer je mrvu punija, ali i jednostavno - jer je takav tip žene. Lijepa žena, izrazito lijepa kad se smije. S, eto - širokim licem.

Ovdje je pretjerala, izgubila je mjeru. Napravila je nešto deformirano, neljudsko.

Prvo sam si zabranio prokomentirati joj fotku, no nakon dan-dva... Ma, k'o ga j***. Idemo vidjet što je to i zašto.

"A tko je ženska na slici?"

"Haha, dobra fora. To sam ipak ja, svatovsko nadrkano izdanje."

Ona minimalna opcija da je to napravila da se s nečim sprda, ili da otjera FB uletače upravo je otpala.

"Dušo, to nisi ti."

"Je, ti znaš".

"O, da."

Ta jedna jedina fotka i taj kratki chat osvijetlili su ju u mojim očima, poput reflektora. To nešto bolesno, sjebano, deformirano u njoj stajalo je predamnom razgolićeno u svoj svojoj laži.

U toj glavi nešto gadno ne štima.

Svaka želja za ispijanjem kave s njom u trenu je nestala. "K'o rukom odnešeno", što bi se reklo.

Ako mi ikad opet na um padne tako glupa ideja, pogledat ću dvije fotke koje sam si danas spremio. Na jednoj je ona, onakva kako zapravo izgleda, širokog lica i osmijeha. Lijepa ona. Na drugoj je idiot, kakvim se trudi biti.

*********

Osim toga se ništa pametnog ne događa, fala na pitanju. Živim, radim, šarafam i vozim te svoje motore...

Na tom nekom planu koji je vama zanimljiviji nema ništa nova. Gledam uokolo, ne vidim nikog pametnog. Ponekad skužim neku zanimljivu facu na FB, kliknem na profil, nađem tu hrpu nebuloza i zatvorim ga. Rijetko se kome javljam.

Danas sam se javio. Vidio sam sliku zgodne žene, kliknuo na profil, nisam tamo našao ništa odbojno. Zgodna, lijepo građena žena, koja i nije tolika ljepotica u licu, ali ni suprotno, zapravo - da ima nešto meni privlačnih kvaliteta, mogla bi mi biti najljepša na svijetu. A osobito mi je bilo privlačno što su joj fotke neobrađene. Baš čudno, ha?

Poslah joj poruku, koju neće vidjeti. Jer nemamo zajedničkih prijatelja. Jer nije idiot koji napucava fotke.

To jednostavno ide tako, bar u mom životu. .

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum