Nešto mi se u zadnje vrijeme mota po glavi ova činjenica. I zaista mogu zaključiti da živimo u dualnoj stvarnosti. Pokušavam već dugi niz godina shvatiti kako isplivati u toj dualnosti kao pobjednik. Što znači biti pobjednik? To neka si svatko individualno sam za sebe odgovori, što za njega/nju znači pobjeda nad ovom stvarnošću. Koje su to dualnosti? Npr. muško/žensko, dobro/loše, pravedno/nepravedno, dan/noć, svjetlo/tama, lijevo/desno, zemlja/nebo, pakao/raj, duhovno/materijalno, ljubav/mržnja itd. Ovo su one jasno shvatljive dualnosti, no primjetite da su međusobno povezane i da se međusobno nadopunjuju. To znači da jedno ne isključuje drugo. Ono što bi mi trebali pri tom razlučiti jest da ih povezuje balans. Tako je i sa svakim momentom koji doživljavamo. Svaka odluka koju donesemo stavljena je prethodno u našim mislima na vagu. Što će prevagnuti, to je na nama. Ono što meni nekako ima smisla je da se baš u tom balansnom stanju događa mir, život i rast. Trebamo li se onda ponašati neutralno? Ne svaki put. Zašto? Ako ne izbalansiramo jedan ekstremni impuls na vrijeme, kad tad će prevagnuti i stvoriti još veći disbalans koji ćemo onda biti primorani izbalansirati, jer svaka krajnost istovremeno povlači i svoju suprotnost. Kako onda u tome plivati kao pobjednik? Balans prvo trebamo postići unutar sebe da bi znali balansirati impulse oko sebe. Znači li to da bi trebali izbjegavati osjećaje? Ne. Osjećaji su ti koji nam pokazuju pravi put. Problem je što u neznanju da postoji nešto još bolje, često zaglibimo na jednoj strani uvjereni da smo na pravom putu. Što je onda pravi put? Pravi put je onaj kada znaš obje strane i biraš ono bolje za sve, a pri tom ne isključuje nikoga pa ni tebe. A ako ne znaš to? Onda radiš disbalans sebi i drugima. Tako dolazi do ratova i svega zla na Zemlji.