Odgovori
subota , 30.11.2024.Ponekad mi se čini da me jedino Ti razumiješ, da me jedino Ti ne osuđuješ. Ljudi su komplicirana bića. Često mi dođe tuga kad vidim da se ne razumijemo, ali shvaćam da svatko svakoga shvaća iz vlastitog duhovno-emotivnog stanja. Ponekad kad pogledam u nečije stanje dođe mi da zagrlim tu osobu i prenesem joj dio svog mira. Ako smo svi isti, kako to da smo toliko različiti, da se ne razumijemo? Hodam dubinama tražeći odgovore na neodgovorena pitanja. Imam toliko pitanja na koje želim čuti Tvoje odgovore i samo Tvoje. Ponekad mi odgovori dođu sami od sebe, i tad se pitam da li je i to došlo od Tebe? Vjerojatno je. Hvala ti na njima.
komentiraj (1) * ispiši * #
30%
nedjelja , 24.11.2024.Kažu da koristimo samo 30% mogućnosti našeg mozga. Što mislite zašto je to tako? Više od toga donosi veće moći. Da bi dobili te moći, moramo doseći razinu dostojnosti, jer kako se kaže "S većom moći dolazi i veća odgovornost!". Tko kontrolira te moći? Onaj koji i očekuje od nas tu odgovornost. Razmislite o načinima kojim "upravljamo", jer mi smo ti koji sjedimo za volanom i samo o nama ovisi kada ćemo i ako ćemo ih uopće ikada doseći. Možda će tek neka novija civilizacija dobiti veći postotak, ako mi zakažemo. Umjesto da se usredotočimo da odškrinemo ta vrata i dosegnemo veći postotak, mi još uvijek ratujemo. Ne mogu se načuditi da napredne zemlje troše resurse da bi dokazivali svoju jakost nad drugima, a još manje razumijem razlog zašto uopće ratuju. Mogu samo slegnuti ramenima i klimati glavom u nevjerici. Šteta.
komentiraj (6) * ispiši * #
Ustaljene šeme
subota , 16.11.2024.Tu i tamo u društvo se uvuče neka šema koju svi odma prihvate ne razmišljajući o posljedicama. Nikad mi nije bilo jasno zašto su često opće prihvaćene šeme pomalo plitke, zašto se ne traži dublji smisao u postojanju, bivanju i odnošenju prema drugima. Jesmo li kao društvo zaista pomalo plitki? Možda je to samo neko osrednje ogledalo nas samih. Gleda se previše jednosmjerno, zanemaruje druga strana, od koje se često ograđujemo. Znam, ne možemo mi nikoga mijenjati, ali možemo biti potpora u procesu samopromjene. Problem je što skoro nikome nije dovoljno stalo, a to je ono najzabrinjavajuće. Zahladili smo kao ljudi. Oni koji odskaču, koji još imaju srce, takvima je užasno teško bivati u batinama iskrivljenog morala. Čak su i stručnjaci otišli u tom smjeru. Toplina se smatra slabošću, a ne vrijednošću. Rekla bih da su ljudi prije bili topliji jedni prema drugima, barem sam takav dojam stekla. Možda nas kvari tehnologija koja je sve naprednija i naprednija, a mi zatomljeniji i zatomljeniji. Pretvaramo se u društvo duhova, koji se malo pojave pa nestanu pa opet tako. Čudna su ova današnja vremena, baš čudna. Rijetki su ti koji misle i promišljaju, takve se etiketira kao čudake i "pale s Marsa". Počinjem shvaćati Muska i njegovu želju da se preselimo na Mars ili neki drugi planet. Pitam se samo koji će kriteriji za to biti. Možda novac, što je opet promašeno. Ne vrijedi objašnjavati, nećemo nikada shvatiti dokle god smo sebični.
komentiraj (16) * ispiši * #