Introverti
četvrtak , 19.09.2024.Zašto ljudi ne vole introverte? Što ih to iritira kod njih? Možda to što ne pričaju puno, što više snimaju i proučavaju okolinu? Ili to što ne znaju što misle o njima, jer se ne upuštaju olako u razgovore s bilo kim pa se nađu uvrijeđeni što im nisu zanimljivi? Smatraju li da su introverti umišljeni? Baš me zanima...
komentiraj (6) * ispiši * #
Laganje samog sebe
četvrtak , 12.09.2024.Tko nam je rekao da se trebamo skrivati iza osmjeha kad u srcu nosimo tugu, ljutnju, bol? Možemo tako neko vrijeme, no tuga, ljutnja, bol počne s vremenom pritiskati, jer istina želi na vidjelo. I ne samo ti osjećaji. Sve što smo spremili pod tepih. Nema smisla nabacivati lažne osmjehe koji se pretvore nekad i u one kisele, jer prisiljavamo sebe na nešto što uopće nije prirodno. Smatram da trebamo procesuirati svaki osjećaj u koji se obućemo, jer tek kad ga isprocesuiramo on izlapi i tada ima sve manje utjecaja. Je, osjet u početku zaista bude jako intenzivan, no ne kaže se bezveze da vrijeme liječi sve rane. Nije li bolje biti iskren sa samim sobom pa tako i pred drugima nego lažac? Mislimo li da ako sebe slažemo da će to postati istina? Hoće, samo do kad i pod koju cijenu?
komentiraj (3) * ispiši * #
Demoni
nedjelja , 01.09.2024.Čitam jednu knjigu o demonima od Dereka Prince-a. Začudila sam se kad sam naišla na njegovu pozamašnu zbirku literature o demonima. Iskreno, očekivala sam više od njega. Evo prva knjiga pa mi ima nesuvislosti poput, da demoni doslovno kontroliraju naš život i tijelo bez našeg znanja, i svi smo donekle opsjednuti, od mastera borilačkih vještina, seksualnih maštanja, mašte općenito, mržnje, strahova, ponosa, gatanja, horoskopa itd. Malo too much (eng. previše) za moj pojam. Možda najbolje da se oslanjam na vlastitio iskustvo i prikupljeno znanje iskustvom s istima, jer po Dereku ispada da bi trebali svi živjeti ko mimozice, što je nemoguće, a prije toga obaviti egzorcizam. Iako ima tih nesuvislica, ima i nekih korisnih saznanja. Svaki od evangelista na koje sam dosad naišla ima i jedno i drugo. Nekako izvlačim od svakog pomalo i sklapam neku svoju slagalicu.
Osvrnuti ću se na temu iz vlastitie perspektive. Demoni su prisutni oko nas. Dobila sam dojam da im je svrha da nas odvlače od Boga navodeći nas na grijeh no mi sami, ako znamo da je nešto grijeh, snosimo za to odgovornost. Kako to čine? Jednostavno uđu u nas (postoje načini na koje uđu) ili nas napadaju izvana i opsjedaju s raznim stimulansima iz čega se razvijaju strah, seksualna maštanja, preveliki ponos, mržnja, ljenost itd. Po tome mi zapravo i ne možemo jedni druge kriviti za išta, jer velika većina ne zna niti priznaje djelovanje demona pa tako u neznanju upadaju u grijeh. No, jednom kad shvatiš što se događa, više ništa nije isto. Počinješ stvari gledati iz neke druge perspektive, počinješ osluškivati svoje misli, tijelo, vizije, snove. Sve ima neke svoje razloge. No, generalno mislim da smo tu da bi učili i razvijali se duhovno. Svatko odabire svoj put, mislim da sam ja svoj odabrala, a možda je i on odabrao mene. Trenutno se borim sa demonom straha koji me napada u snovima, vizijama. To djeluje na mene kao da mi je netko stisnuo kočnice. Uglavnom, Derek i ostali kažu da mi imamo autoritet nad njima i da ih možemo pobijediti ili kontrolirati pa čak i zapovijedati im. No, za to trebamo imati ipak neki određeni nivo čistoće da bi funkcioniralo. Što vi mislite o demonima ili ne mislite? Imate li vi kakvih iskustva s njima?
komentiraj (3) * ispiši * #