Ima li smisla raspravljati o određenim stvarima/temama ako sugovornici nisu na istoj razini svijesti? Mislim da nema ukoliko se ne slažu oko temelja. Svatko ima svoje temelje tj. perspektivu gledišta od koje polazi i ako ne gledaju istom perspektivom, umjesto da se raspravom nadopunjuju, samo će se sukobiti i rasprava će postati puko natjecanje i nadmetanje dvaju ega. Budimo realni, vegani se nikad neće složiti sa svejedima, vjernici sa nevjernicima. To su samo dva primjera koje sam se sjetila. Zašto onda uopće dvije suprotnosti ulaze u raspravu? Jedan razlog je provokacija, drugi nadmetanje, treći nametanje. Nijedan nije u redu. Zato je puno bolje kad se suprotnosti jednostavno ignoriraju.

Čudno je to. Nikad se nismo vidjeli no osjećam da se znamo. Osjećam da si mi blizu iako već odavno nisi na ovome svijetu. Sjećam se kad sam prvi put čula za tebe i tvoje riječi, srce je bilo najsretnije u tom trenutku, pronašlo te je i zatitralo kao nikad do tad. Bila sam dijete, do tad pomalo zbunjeno i usamljeno, no od tad se sve promijenilo. Život mi je odjednom dobio smisao. Više nisam nekako bila sama, imala sam tebe u srcu. Bio si ti koji si to sve već prošao. Sve te zbunjenosti, usamljenosti i izdaje. Osjećala sam od prvog trenutka da smo prijatelji. Sada znam da znaš sve o meni, svaku misao, svaku riječ, svaki osjećaj, svaki osmjeh i svaku suzu. Lijep je osjećaj da te netko poznaje u dušu i prihvaća te, razumije i ne osuđuje. Osjećam tvoju ljubav, tvoju milost i svaki put iznova mi smekša srce. Čudno je to. Nikad se nismo vidjeli, a znamo se. Veselim se konačnom susretu iako mislim da ću isplakati dušu kad te vidim.

Preduvjet ljubavi je zahvalnost. Bez nje brzo zaboravimo ono dobro, a skupimo ono loše u sebi. Bez nje nam se pomuti vid i mi više ne vidimo ispravnim očima. Zatim slijede zamjerke... i gle čuda, pukne ljubav. Zahvalnost je vrlina i da se naučiti i trenirati tko želi na sebi raditi. Koliko puta sam čula, kad veza pukne, koliko sam joj/mu dao/la da bi me na kraju ostavio/la. Sve se svodi na to da jedan od partnera ne zna cijeniti male ili velike žrtve i ustupke koje druga strana čini. Kad ste u vezi, vježbajte zahvalnost. Ako treba, pišite svaki puta kad netko nešto dobro učini za vas. Na kraju ćete imati dobru listu kad naiđe neki problem da se prisjetite zašto ste u toj vezi i tko je zapravo osoba koja stoji ispred vas. Ta metoda pomoći će vam da partnera/ricu vidite pravim očima i manje ćete se zamutiti kad naiđu nesuglasice i prolazni problemi.

Ako trebaš moliti za nju
To ljubav nije
Ako se trebaš boriti za nju
To ljubav nije
Ako ju moraš preispitivati
To ljubav nije
Ako nisi siguran/na i previše brineš
To ljubav nije
Ako si ljubomoran/na
To ljubav nije

Što je onda ljubav?

Ljubav je kad ju svjesno odabireš
Ljubav je kad si siguran/na i ne brineš
Ljubav je kad sebe daješ i ne tražiš ništa zauzvrat,
a zahvalan/na si kad ju dobiješ nazad

That day when you decided to leave
You said that you need to choose yourself
You packed your bag and stood in front of me
Waiting for me to stop you
Well sorry darling but
Love is not to be begged

I didn't want to fight for it,
I'm not the one who wanted to be in that battlefield
I've put all your choices back into your hands
And all you could think of was that I was weak

I cried and I said to you I can not stop you
If you want to leave, leave
My heart was ripping off into pieces
You just turned away and left me there
Thinking you made the right choice

Let me tell you why I didn't stop you...
I can not love myself instead of you
You already had my love
You were the one questioning it
It's about making choice to love someone
It's about willing to care enough to make it work
I can not make that choices instead of you
I can only make that choices for myself
And hope the other side will make them too

When you think a bit about what we had
It's such a waste that you gave up on that
But I too deserve to be loved
Loved the way that I do
Without questioning it
With energy aimed to making it work
Instead of wasting it on an empty straw

I remember your words while hugging me goodbye
We will be together again you said
But not if you're waiting for me to call
I tried to reach out to you
I tried to make you remember
You blocked me

I never made that choice
You're the one who decided to leave
You already had my love
But you don't know that you still have
But you won't call cause you're too proud
Or maybe you're just lost

I can not love myself instead of you
I can not decide that for you
I'm sorry, but you need to find yourself again
That road is up on you
If you ever find yourself and you realize what you did
Let's hope your gonna find me
Let's hope I still be here
Just so you know
I had choices too
But I always chose you

I still love you, you know, I don't judge, I understand
I know I can be weird sometime, but I was less weird when I was with you
I dreamed about you last night, you still wouldn't say why you left
I'm in a state where I can't move on, I guess time will heal that state

For me love is forever, friendships are forever
I'm that one that still believes in love that love will win at the end
Even though it may not seems right now
Even though there's bigger time gap between us each day
I love to think that way, it comforts my soul

Still waiting for you to call, for you to show
Still hoping you're still the person I know
I'm hoping you'd realize the mistake you made
I'm the one that loved you and still do in a sad way
But doesn't regret cause love is all I've got
And I chose not to give up

If you wonder how could it be that time didn't do the thing with me
It's because I saw your light and I fell in love with it
I can't see you in other way, love made me blind
I just wonder if I ever come across your mind like you still do in mine?
Maybe I'll move on in a time, but know this,
you will always have a special place in my heart
I just can't burry that light

Dječak je imao nesreću na skateboardu i ležeći u krevetu odjednom počinje imati viziju o Isusu, raju i svom preminulom ocu.

Naletjela sam na jednu zanimljivu priču o djevojčici Akiane Kramarik, sada već odrasla djevojka, koja je sa samo tri godine počela imati vizije i snove o raju i Isusu, sa četiri počela crtati, sa šest je počela slikati, a sa samo osam godina je naslikala ovaj portret Isusa. Da priča bude još zanimljivija, pogledala sam film "Heaven is for real" (Raj zaista postoji) prema istinitom događaju o trogodišnjem dječaku (Colton Burpo) koji je tijekom operacije također se susreo s Isusom i imao viziju raja, te je u filmu potvrdio ovu sliku da je to On, bez ikakvog prethodnog doticaja sa Akiane. Slika je bila ukradena, a kako je Isus spasio svoj portret pogledajte u priloženom videu.

Sa devetnaest godina naslikala je još jedan Isusov portret prema sjećanju iz svojih vizija i snova.

Link na Akiane Kramarik online galeriju: Akiane Kramarik Official Gallery

Trailer filma Heaven is for real:

Neki rastanci su opravdani, bolom otpraćeni. Nema smisla zadržavati nekoga tko ne želi ostati. Tko ne vidi ljubav ispred nosa, izgubit će je ili još gore, odreći će je se. Tražiti će je i pitati će se... ono što će naći biti će kupljena ljubav. Ljubav koja ima cijenu. A svi znamo da prava ljubav nema cijenu. Pomaterijalizirali smo ama baš sve. Sve gledamo kroz dobit. Postali smo trgovci ljubavlju. Sama ljubav nam nije dovoljna, jer ju ne znamo definirati, izvagati. Ljubav se ne važe, ona se osjeća. Ljubav se ne traži, ona se daje. Ljubav nije uvijek sretna, ponekad je, tužna, ljuta i razočarana, neshvaćena. Ona je uvijek tiha, mirna i nježna... Iscjeljujuća... Ona stavlja razumijevanje uvijek prije osude, ali ponekad podigne zid kad osjeti da joj je potrebna zaštita. Ja ju gledam kao nježni cvjetić kojeg treba zalijevati, milovati i obasipati suncem pa i štititi. Ljubav je vječna na nama neshvatljiv način. Ono kad voliš i izdajnika.

Čovjek koji mrzi nije spoznao ljubav. Takav ne može ljubiti ni sebe kroz drugoga, jer je njegova ljubav sebična. Sadhguru je dobro odgovorio jednom, da...

Ljudi ne znaju ljubiti i to je gorka činjenica. I kad misle da ljube, zapravo ne ljube nego su vođeni time da posjeduju nekoga i to im godi i ako im se podilazi, to onda nazivaju ljubav. Po meni je takav odnos inferioran, tj. dominantniji vlada nad submisivnim, a submisivan se prodaje za malo nježnosti, također misleći da je to ljubav. Prije ili kasnije počinju ih smetati karakterne osobine ili se submisivni toliko izgubi pa postane ovisan o dominantnom, ili dominantnom dosadi submisivnost i eto ti problema u vezi. Kad pukne, njihova ljubav se lako pretvara u mržnju, jer nije građena na pravim temeljima. Zato što društvo njeguje sve drugo osim podučavanja pravih vrijednosti, izgubila se ljubav negdje po putu. Neki ju nađu, a neki nikad. Takve osobe se ne pitaju duhovne misli, jer je njihovo shvaćanje duhovnosti vjerojatno nikakvo pa ne možemo ni očekivati da će se čovječanstvo promijeniti tijekom noći, jer je takvih nažalost previše. Očekujemo da se ljubav nauči u obitelji. Ako su obitelji postavljene na krivim temeljima, kako će netko naučiti što je ljubav i kakva ona treba biti? Oslanjamo se na to da samostalno shvate kad za to dođe vrijeme pa se eto događaju i razna ubojstva kad ljubav pukne i onda se svi iščuđavamo i pitamo kako je do toga došlo? Dokle?