Sebičnost

srijeda , 15.01.2025.

Usudila bih se reči da su ljudi zaraženi ovim virusom. Iz sebičnosti raste želja za još više novaca, iz sebičnosti se narušavaju i raspadaju prijateljstva i veze, ratuje se iz sebičnih razloga, svađaju se iz sebičnosti. Svašta loše proizlazi iz tog virusa. Traži se neka sebična sreća i ispunjenje, a ne kuži se da pravo ispunjenje i sreća dolazi iz davanja. Zamislite biti u vezi s nekim, a oboje imaju neke svoje sebične razloge zašto je u toj vezi. Najčešće je to iz gledišta što mi to druga osoba pruža i daje (dok mi daje dovoljno ja ju/ga volim), umjesto što to ja dajem i pružam toj osobi (tu treba bit razuman). I onda se svađaju i raziđu jer, nije bilo dovoljno intime, nije bilo dovoljno maženja, nije bilo ovo ono.... kužite uzorak. Sebičnost! Uzmite za primjer ratove, ratuje se radi "tuđih" resursa, jer se ne mogu dogovoriti. Iz sebičnosti se želi i prisvaja tuđe. Sebičnost čini od nas da imamo preveliko mišljenje o sebi i onda se bezrazložno veličamo i uzdižemo. Iz sebičnosti gledamo na druge s visoka, a kad to radimo, vrlo lako zapadamo u druge mane kao što su prigovaranje, ogovaranje, zavist, omalovažavanje drugoga, itd. U globalu, većina lošeg proizlazi upravo iz sebičnosti. Možda ne bi bilo loše da malo promišljamo o tome.

Svjetionik

četvrtak , 02.01.2025.

Dok okolo puca tama
Ti stojiš čvrsto sama
Dok valovi se lome o stijene
Ne brinu te čak ni razne sjene

Tvoje svjetlo se prožima
Ne sprječava ga čak ni zima
Samo rijetki ga vide
Samo rijetki ga slijede

A ti stojiš kao kip slobode
i šalješ putokaze kroz razne faze
onima što zalutalim putevima gaze
čvrsto kao stijena

Da mi je biti kao ti
Bar na jedan dan
Svjetionik

Inspiracija

nedjelja , 29.12.2024.

Odakle ona uopće dolazi? Da li je to plod naše mašte ili ipak odnekud dolaze te vizije. Mišljenja sam da to dolazi od naše povezanosti s Bogom, tj. naša duša je povezana s Njime, a mi sa našom dušom. Sad promislite koliko smo napredovali kao civilizacija u zadnjih 20ak godina. Napredovali smo u tehnologiji, znanosti... no što je sa duhovnim? Čini mi se da se to često zanemaruje, ili se nema vremena za to, jer smo svi u nekakvoj utakmici s vremenom za egzistencijom. Ni ne čudi me zapravo to. Razumijem. Iako bih voljela da što više ljudi može maštati i ostvarivati se na taj način kroz ideje koje provode u stvarnost, mi se zakidamo po tom pitanju i k tome nas i društvo još dodatno ograničava. Možda je to ta sloboda o kojoj neki govore tj. pišu. Iz iskustva znam da inspiraciju ne možeš forsirati. Možeš joj se prepustiti i potaknuti ju, no ukoliko nosiš nekakav duhovni ili emotivni teret, teško će se ta inspiracija probiti. Nekad ovlada i suša. I to mi je dobro poznata faza. Katkad se malo i zabrinem pa mislim da sam ju izgubila, no onda se sjetim da sam to sve već i prije prolazila. Kako vi koristite ovaj duhovni dar?

Odgovori

subota , 30.11.2024.

Ponekad mi se čini da me jedino Ti razumiješ, da me jedino Ti ne osuđuješ. Ljudi su komplicirana bića. Često mi dođe tuga kad vidim da se ne razumijemo, ali shvaćam da svatko svakoga shvaća iz vlastitog duhovno-emotivnog stanja. Ponekad kad pogledam u nečije stanje dođe mi da zagrlim tu osobu i prenesem joj dio svog mira. Ako smo svi isti, kako to da smo toliko različiti, da se ne razumijemo? Hodam dubinama tražeći odgovore na neodgovorena pitanja. Imam toliko pitanja na koje želim čuti Tvoje odgovore i samo Tvoje. Ponekad mi odgovori dođu sami od sebe, i tad se pitam da li je i to došlo od Tebe? Vjerojatno je. Hvala ti na njima.

30%

nedjelja , 24.11.2024.

Kažu da koristimo samo 30% mogućnosti našeg mozga. Što mislite zašto je to tako? Više od toga donosi veće moći. Da bi dobili te moći, moramo doseći razinu dostojnosti, jer kako se kaže "S većom moći dolazi i veća odgovornost!". Tko kontrolira te moći? Onaj koji i očekuje od nas tu odgovornost. Razmislite o načinima kojim "upravljamo", jer mi smo ti koji sjedimo za volanom i samo o nama ovisi kada ćemo i ako ćemo ih uopće ikada doseći. Možda će tek neka novija civilizacija dobiti veći postotak, ako mi zakažemo. Umjesto da se usredotočimo da odškrinemo ta vrata i dosegnemo veći postotak, mi još uvijek ratujemo. Ne mogu se načuditi da napredne zemlje troše resurse da bi dokazivali svoju jakost nad drugima, a još manje razumijem razlog zašto uopće ratuju. Mogu samo slegnuti ramenima i klimati glavom u nevjerici. Šteta.

Ustaljene šeme

subota , 16.11.2024.

Tu i tamo u društvo se uvuče neka šema koju svi odma prihvate ne razmišljajući o posljedicama. Nikad mi nije bilo jasno zašto su često opće prihvaćene šeme pomalo plitke, zašto se ne traži dublji smisao u postojanju, bivanju i odnošenju prema drugima. Jesmo li kao društvo zaista pomalo plitki? Možda je to samo neko osrednje ogledalo nas samih. Gleda se previše jednosmjerno, zanemaruje druga strana, od koje se često ograđujemo. Znam, ne možemo mi nikoga mijenjati, ali možemo biti potpora u procesu samopromjene. Problem je što skoro nikome nije dovoljno stalo, a to je ono najzabrinjavajuće. Zahladili smo kao ljudi. Oni koji odskaču, koji još imaju srce, takvima je užasno teško bivati u batinama iskrivljenog morala. Čak su i stručnjaci otišli u tom smjeru. Toplina se smatra slabošću, a ne vrijednošću. Rekla bih da su ljudi prije bili topliji jedni prema drugima, barem sam takav dojam stekla. Možda nas kvari tehnologija koja je sve naprednija i naprednija, a mi zatomljeniji i zatomljeniji. Pretvaramo se u društvo duhova, koji se malo pojave pa nestanu pa opet tako. Čudna su ova današnja vremena, baš čudna. Rijetki su ti koji misle i promišljaju, takve se etiketira kao čudake i "pale s Marsa". Počinjem shvaćati Muska i njegovu želju da se preselimo na Mars ili neki drugi planet. Pitam se samo koji će kriteriji za to biti. Možda novac, što je opet promašeno. Ne vrijedi objašnjavati, nećemo nikada shvatiti dokle god smo sebični.

Perspektiva

petak , 18.10.2024.

U raspravama se nekad ne možemo složiti s nekim. To je sasvim u redu, jer ne gledaju svi isto na određene stvari i nečija je perspektiva možda drugačija od naše. Uzmimo za primjer vrapca i žabu, tj. ptičju i žablju perspektivu. Vrabac ne može vidjeti što je u žbunju ako se ne spusti na zemlju, a žabac ne vidi opasnost koja vreba iza žbunja jer se ne može vinuti u visine s koje bi to mogao sagledati. Tako je i sa ljudskim perspektivama. Ovisi na kojoj se misaonoj poziciji nalaziš. Netko je proširio svoje vidike i može sagledati nešto iz drugačijih perspektiva, drugi pak ne može ako isto tako nije proširio svoje horizonte. Na horizonte se može utjecati, tj. možemo nekome pomoći da proširi horizont, no taj isto tako mora biti otvoren za to, inače pričamo sa "zidom" i samo stvaramo međusobne tenzije, jer energija ne teče slobodno već se sudara o taj zid. Trebamo li rušiti te zidove? Ovisi na što ti zidovi utječu u našim i drugim životima.

Promišljanje

nedjelja , 06.10.2024.

Danas mi je u misli došla slika Isusa kako pere noge svojim učenicima. Ne znam zašto i otkud mi je to došlo, ali nagnalo me na promišljanje. Da li je to bio čin kako bi pokazao svoju poniznost, ili je to bio čin iz ljubavi kako bi iskazao svoju ljubav prema svojim učenicima kao znak da će se uvijek brinuti za njih i kako bi mi mogli slijedili njegov primjer? Zatim sam se stavila u ulogu nekoga kome netko drag pere noge. Bio je to čudan osjećaj. Ne bih znala kako na to gledati iskreno niti da li bi to dozvolila. Zaista čudan osjećaj.

Dodatak: Naišla sam na objašnjenje u Isusovom evanđelju da je pranje nogu zapravo simbol unutrašnjeg čišćenja i da treba služiti kao primjer kojeg trebamo slijediti tj. duhovno brinuti jedni o drugima. (08.10.2024.)

Introverti

četvrtak , 19.09.2024.

Zašto ljudi ne vole introverte? Što ih to iritira kod njih? Možda to što ne pričaju puno, što više snimaju i proučavaju okolinu? Ili to što ne znaju što misle o njima, jer se ne upuštaju olako u razgovore s bilo kim pa se nađu uvrijeđeni što im nisu zanimljivi? Smatraju li da su introverti umišljeni? Baš me zanima...

Laganje samog sebe

četvrtak , 12.09.2024.

Tko nam je rekao da se trebamo skrivati iza osmjeha kad u srcu nosimo tugu, ljutnju, bol? Možemo tako neko vrijeme, no tuga, ljutnja, bol počne s vremenom pritiskati, jer istina želi na vidjelo. I ne samo ti osjećaji. Sve što smo spremili pod tepih. Nema smisla nabacivati lažne osmjehe koji se pretvore nekad i u one kisele, jer prisiljavamo sebe na nešto što uopće nije prirodno. Smatram da trebamo procesuirati svaki osjećaj u koji se obućemo, jer tek kad ga isprocesuiramo on izlapi i tada ima sve manje utjecaja. Je, osjet u početku zaista bude jako intenzivan, no ne kaže se bezveze da vrijeme liječi sve rane. Nije li bolje biti iskren sa samim sobom pa tako i pred drugima nego lažac? Mislimo li da ako sebe slažemo da će to postati istina? Hoće, samo do kad i pod koju cijenu?

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica