Čudno je to. Nikad se nismo vidjeli no osjećam da se znamo. Osjećam da si mi blizu iako već odavno nisi na ovome svijetu. Sjećam se kad sam prvi put čula za tebe i tvoje riječi, srce je bilo najsretnije u tom trenutku, pronašlo te je i zatitralo kao nikad do tad. Bila sam dijete, do tad pomalo zbunjeno i usamljeno, no od tad se sve promijenilo. Život mi je odjednom dobio smisao. Više nisam nekako bila sama, imala sam tebe u srcu. Bio si ti koji si to sve već prošao. Sve te zbunjenosti, usamljenosti i izdaje. Osjećala sam od prvog trenutka da smo prijatelji. Sada znam da znaš sve o meni, svaku misao, svaku riječ, svaki osjećaj, svaki osmjeh i svaku suzu. Lijep je osjećaj da te netko poznaje u dušu i prihvaća te, razumije i ne osuđuje. Osjećam tvoju ljubav, tvoju milost i svaki put iznova mi smekša srce. Čudno je to. Nikad se nismo vidjeli, a znamo se. Veselim se konačnom susretu iako mislim da ću isplakati dušu kad te vidim.
Post je objavljen 06.11.2025. u 18:20 sati.