novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

Vijesti s bloga

25

sri

04/18

Gdje vjetar propuhuje kosti

Gdje vjetar propuhuje kosti

Možeš li osjećati nostalgiju za mjestom koje si samo posjetio?

Kao za domom koji ipak (možda samo još) nije tvoj, ali osjećaš ga takvim?

Možeš li sjediti za bačvom u zagrebačkom pubu, dok svira prava irska muzika i gotovo se rasplakati?

Možeš li voljeti ovaj grad, ovu rijeku, ovaj život koji se tu nekako posložio, činjenicu da imaš birtiju preko puta u kojoj te svi znaju i poznanika u kvartu koji te pozdravljaju? Sve ono kako sam si zamišljala da će život u gradu izgledati, a istovremeno željeti otići na najzapadniji i najsjeverniji otoćić pored Irske, mjesto toliko divlje da sam se zaljubila u njega istom silinom kao što valovi udaraju taj ludi komad otoka na samom sjevernom kraju, piše na blogu So far away.

25

sri

04/18

Oni

Oni

Kad pričam o njima, uvijek kažem da su bila trojica koja su mi obilježila život.
Ne volim pričati o njima, ne volim pisati o njima. Potisnula sam ih toliko duboko u podsvijest, ali gmižu i provlače se kroz moje riječi kad ne pazim dovoljno, kad sam umorna.

Počela sam meditirati kad sam imala otprilike šesnaest jer sam morala naučiti isprazniti glavu.

Jedan koji me napravio, drugi koji me rastavio na dijelove, treći koji je uzeo što nije bilo njegovo da uzme, piše na blogu Cink crveno.

Unalome. Mene ništa ne može slomiti. Dopustiti si slamanje bilo bi priznanje da su sve te stvari jače od mene, i nikad im neću dati toliku moć. Prolazili su mnogi kraj mene i uzimali komadiće mene kad bi im odgovaralo. Ova trojica su mi uzela sve. Kažu da se stanice tijela stalno regeneriraju, i svakih sedam godina imaš sve stanice sasvim nove. Kroz sedam godina imat ću tijelo koje nijedan od njih nije dotaknuo.

24

uto

04/18

Melting Pot On The Hot Spot Na Piazza Della Signoria

Melting Pot On The Hot Spot Na Piazza Della Signoria

Huc:
Usporavam vrijeme u zoni
promatram kapljicu vode
kao se nakon pada izdiže iz jezera misli
svakodnevica otupljuje oštricu doživljaja
dok pišem molbu za pomilovanje
u meni još rezonira Firenca
i pitomi Toskanski krajolici

to su znojni trkači maratona na ulicama renesansnog grada
to su plesačice Hare Krishne što mrdaju bokovima oko golog bijelog Davida na Piazza Della Signoria
to je mladi anarhist s električnom gitarom i njegova djevojka na prostirici; on svira, ona čita, ja ih milujem pogledom punim odobravanja
to je uličica puna kineskih dućana u kolijevci Renesanse
to je uličica puna arapskih dućana u kolijevci Renesanse

24

uto

04/18

Traktat o ništavnome i guravome Ja

Traktat o ništavnome i guravome Ja

Stihoklepac tamo neki, samozvan poeta i prilična danguba; piskaralo staro, zagubljeno i zaboravljeno, objavio je prije nekoliko dana svoj uradak u lokalnom editoru. Dvanaestak redaka kojekako posloženih riječi, nešto više pridjeva no što bi pristojno oko i um poželjeli; komadići mraka i prilična beznađa bivahu nabacani na toj hrpi. I sve bi to čovjek kako-tako mogao podnijeti bez oveća uzbuđenja, da taj jedva poznat autor ne napade podmuklo i smišljeno, bez najave i usred bijela dana - naše omiljeno, svijetlo i teškom mukom kroz oluje, bure i nevremena kovano Ja, piše Vjetar u granama.

Jer, međutim, što. One teške i s mukom čitane objede o napadu na sebe sama bivaju tim teže i mračnije što ih on ustrajnije i jače uspoređuje sa čitavim nizom pojavnosti u stvarnosti. Te, eno ga u dahu, čak štoviše – u svakoj stvari, u prahu pješčanome i maglenome, čak i u mrakovima snova… pa što se toliko taj kukavelj okomio na Nj?

24

uto

04/18

Naselje Trećić

Naselje Trećić

Nešto mi došlo da platim račun prije odlaska na posao. Rano sam ustala, već u pola osam na cesti, u blizini Avenue Malla u Novom Zagrebu.
- Hajde, da budem jednom i ja organizirana, da ne rasipam vrijeme - pomislim.
Pošta je na prvom katu i znam da radi od sedam ujutro, vjerojatno nikoga nema, uletjet ću, platiti račun i u pola devet sam već na svom poslu, zadovoljna kako sve stižem, kako dobro upravljam vremenom.

Al' iznenadi me slika koja se uprizoruje kod pokretnih stepenica. Kao da je srednjoškolska ekskurzija, kolona mladih ljudi nađiđala se na pokretne stepenice, kao grozdovi nagurali se, ruku dignutih u zrak, glasno razgovaraju, jedan drugom nešto dobacuju, na nekom meni nepoznatom jeziku, smiju se i ne pada im na pamet da se malo maknu da naprave mjesta da pored njih prođe užurbana sredovječna gospođa.
Ne šljive me ni po boba.

Okrećem se oko sebe, uznemireno, ogledam kako ću do prvog kata, piše Žena gaza.

Prikaži još vijesti...
Top bloggeri
ČarapaČarapaH.A.D.L.H.A.D.L.KnjigoljubKnjigoljub
Da sam gotovo plakao, jesam.Grad na rijeci NeckarVrtiću, prošetaj me...Proljetni guštAtenaU vrtu je sve započelo

<fotoblogPomaloMagla jutrosProljetni stylingPusto ČevoKako sam si popravio PCNisam na odmoruPozdrav iz mog kvartaI Elyca je umornaDomaće

Aleksis i AlbiVremešna trešnja u punom cvatu

Serbus>Sportski daniPrvih sedam 11:09

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se