Kutak Toma Jude

nedjelja, 05.05.2024.

Počnite cijeniti život

Sjedio je i onda je odlučio da mi govori.

Često postavljate pitanje kad plod u utrobi majke postaje čovjek pa onda raspravljate oko abortusa, zabraniti ga ili ne, pravu na izbor. No, nije bitno pitanje kada plod postaje čovjek, ljudsko biće, nego kada život ulazi u njega? Odgovor je sljedeći – kad se mrtva materija pokrene, tad je život ušao u plod. Dakle, kad se plod pomiče u utrobi majke, tada je život u plodu. I život je unutar majke. Vi ne cijenite život kao esencijalni pojam. Dakle, sva materija na neki način je živa. I planine, brda, šume, trava, biljke, životinje, sve pokreće život. Kad zgaziš mrava, nisi njega zgazio. Zgazio si život koji je unutar njega. Kad tresneš pauka kojeg se bojiš, tada nisi ubio njega. Ubio si zapravo život. Da nema života u njemu, on bi zauvijek ostao nepomičan. Čak i planina za koju vjeruješ da je nepomična, ona se zapravo kreće. Jer kontinenti se kreću. Samo je jedna istina, nepromjenjiva – sve je kretanje. Sve je život.

Bitna je vaša namjera. Ona vas određuje. Živjeti na ovom svijetu je velika nepoznanica. Vidite mnogo proturječnosti. Postavljate teška pitanja na koja nemate odgovor. Dok hodate, ubijate milijune života. To je neminovnost. Ali, to ne radite namjerno. Vi imate ovdje svrhu. I ta bića dolje, koja se kriju na asfaltu, travi, imaju svoju svrhu. Oni su „igra“ života koji oživljuje ovu materiju. Zašto ističem „namjeru“? Jer vas ona određuje. Ona daje boju ili ton vašim djelima. Kad namjerno činite zlo, ubijate život, tada činite grešku. Namjera proizlazi iz vašeg srca. Srce je ogledalo vašeg duha. Kroz njega, možete osvijetliti vaš duh i učiniti ponosnim vašu dušu, ili, pak, možete zaviti u tamu vaš duh i rastužiti i uništiti vlastitu dušu. Postanite svjesni sebe. Svojih postupaka, svojih akcija, svojih djelovanja, svojih djela i njihovih krajnjih rezultata.

Zaustavio se te je krenuo svojim putem. Ja sam ostao u tišini razmišljajući o njegovim riječima.

subota, 04.05.2024.

Slučajnost, ima li je, ili, pak, nema je?

Sjedili smo neko vrijeme u tišini. Onda se okrenuo prema meni te mi kaže – danas sam te nečemu poučio. Znao sam na šta misli. Nastavi – shvaćaš li koliko utječeš svojim mislima na stvarnost? A još više, na glavni organ kojim stvaraš ovaj svijet? Srce. Šutio sam. Koliko puta sam ti odgovorio na tvoje pitanje – postoji li slučajnost? Svaki put sam ti odgovorio s ne. Možda te je pokolebao protek vremena u ovoj stvarnosti, ali sjemenu treba da sazrije da bi se primijetio njegov plod. Ovo sada, ova lekcija je bila brza. Radi tebe. Da konačno shvatiš kako sve funkcionira. Sve se prvo stvara van sfere ove materijalne stvarnosti. To je kao onaj čovjek koji je oblikovao pijesak u pse. On je prvo to vidio u svojoj glavi, a onda se „igrao“ na ovoj razini materijalne stvarnosti. Upitah ga – ali zašto mi to ne razumijemo, odnosno nikad nismo spoznali? Šutio je neko vrijeme, a onda je odgovorio – jer nikako da se oslobodite životinje u koju ste ušli. Ušavši u nju, prihvatili ste materijalnu evoluciju te životinje čiji ste dio postali. No, nikada dosada niste tu životinju pobijedili. Ona još uvijek vlada vama. Ona je vaš zatvor i vi nikako da pronađete ključ kojim ćete otvoriti vrata tog vašeg zatvora. Taj zatvor ima zasebne prostore. Ali, tek kad sami izađete iz svoje prostorije, onda još zajedno sa svima ostalima morate pronaći izlaz iz zatvora kao cjeline.

Zašto misliš na „veliki rat“? – upitah ga. Odgovorio mi je – budućnost su linije. Ti sam, ali i kao kolektiv, izabireš/izabirete liniju kojom ćete ići. Mnogi prije vas su „vidjeli“ veliki rat. I vi znate, nekako predosjećate da će on doći. Onaj kakvog još do sada niste vidjeli. Ali, uljuljkali ste se jer mnogi su pogađali trenutak njegovog nastanka. I samo biste odmahnuli rukom. Pogriješili su – rekli ste. Ali, linija i dalje ide. Pitanje glasi za tebe, ali i za sve – jeste li dovoljno učinili svojim mislima, odnosno jeste li se dovoljno promijenili i pritom odmaknuli od linije u kojoj je „veliki rat“?

Tad je zašutio, sumorna lica i pogleda prema daljini.

U meni je ostao gorak osjećaj da dolazi jako ružno vrijeme.

srijeda, 01.05.2024.

Spoznaj svoju bit

Poleti – kaže mi. To je jedino što možeš. Kad poletiš, tad ćeš nadrasti ovaj svijet. Jedini način koji postoji da spasite ovaj svijet je da spoznate da ste po tijelu ovdje jedno. Čovjek je ono što vas mora povezivati. Sve ostalo što vas razdvaja, to je vaš neprijatelj. Kad stanete čovjek nasuprot čovjeka, kad se spoznate, kad se zagrlite, tad ćete biti spremni graditi raj na zemlji. Zar je teško zagrliti se? Osjetiti jednotu u tom trenutku.

utorak, 30.04.2024.

Oslobođenje

Dok god pristajemo da religija bude dio naših života, tada sav znanstveni napredak neće imati nikakvog utjecaja na čitav planet. Religija ubija duhovnost. Da, prijatelji. Religija je ubijala i ubija duhovnost. Religija je čisto materijalna pojava. Duhovnost nije vezana za ovu materijalnu postojanost. Što ste više u religiji kojoj pripadate, više ste rob. Više umanjujete vrijednost vlastitog duha.

petak, 26.04.2024.

Demijurg

Sjedili smo neko vrijeme. Onda se okrene prema meni te me upita - do kada ćete živjeti u iluziji Demijurga? Znam rješenje - rekao sam. Znam da ti znaš. A drugi? - kaže mi.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

“Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom.” - Osho

“Nesavršenstvo nije negacija savršenstva; konačnost ne poriče beskonačnost. To se samo cjelina iskazuje u dijelovima, to se beskraj otkriva u granicama.” Rabindranath Tagore

"Ljubav je jedna. Ako je prava, ona nadilazi kastu, boju kože i vjeroispovijest." Sathya Sai Baba

"Cijeli je svijet jedno jedino stablo i razne zemlje njegove su grane. Korijen mu je Bog, ljudska su bića cvjetovi, sreća je plod, a u tom plodu samospoznaja je slatki sok." Sathya Sai Baba

“Čovjek je uvijek sam.” Hegel

“Kako bih želio da je mudrost stvar koja teče iz jednog plovila koje je puno u drugo koje je prazno.” Sokrat