Posramio si me danas – kažem. Ne, otvorio sam ti oči – kaže mi. Dopustio si sebi da ti srce otvrdne. No ja te poznajem iznutra.
„Tada će kralj reći onima sebi zdesna: `Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ – Matej, 25, 34-36
Podigao se te mi kaže – koliko gladnih je u ovom svijetu i vape za hranom? Jeste li im dali jesti? Koliko je žednih na ovom svijetu i vape za vodom? Jeste li ih napojili vodom? Koliko je ljudi odlučilo postati strancima, emigrirati iz svojih zemalja iz različitih razloga, kako ste ih primili? Ako su došli u dronjcima, jeste li ih obukli? Ako su došli bolesni, jeste li se pobrinuli za njih? Ostali ste nijemi na one koji su se utopili u morima vapeći za boljim životom? Ostajete li nijemi prema svima koji su utamničeni radi pravde, slobode, borbe za mir, za ljudska prava? Da li ste im dali podršku?
Sve što je učinjeno njima, to ste meni učinili – kaže mi.
Kaže mi – prije mnogo godina dosegao si me na drugačiji način. To sada činiš putem glazbe. Ona je tvoj „alat“ do mene. No, pitam te – čemu služi taj „alat“? Mislim da je riječ o mojim osjećajima – kažem. Nasmije se. Da – kaže, te nastavi – Ona je „alat“ tvojeg srca. Srce je hram tvojih osjećaja. Zaista, kažem ti, najbrži put do mene su tvoji osjećaji. Uzmi za primjer vjeru. Da bi vjerovao, moraš osjećati da postoji nešto više od ovog svijeta. Razumiješ li?
Nasmijem se. E to – kaže smiješeći se. Kaže mi – srcem stvaraš kroteći um. Kao i zlo, ja se manifestiram u ovom svijetu kroz osjećaje. Zlo kroz osjećaje želi ovladati vama. Ja, naprotiv, želim vas podsjetiti na to što ste vi zapravo. Podsjetiti vas na bogatstvo koje ste sakrili duboko u sebe. Pitam te – je li ovo bogat ili siromašan svijet? Odgovorih mu – mislim da je odgovor siromašan.
Gledao me je te mi reče – jer svi živite u zaboravu na „bogatstvo“. Da je ono prisutno svom silom kroz vas, tada bi ovaj svijet obilovao bogatstvom koje bi se mjerilo u ljubavi. Ovaj svijet je oronula olupina broda nasukana na pješčanu plažu koja vapi za ljubavlju. Neće pješčana obala obnoviti oronuli brod. Jedino sam brod može obnoviti sebe iznutra. Van ovog svijeta.
Tada zašuti i ostane sjediti u tišini.
Kaže mi – tako je lak put ka sreći. Stvarno – odgovorih. Da – odgovori mi. Dovoljan je samo smijeh. Kako? – upitah ga. Dovoljno je da se smiješ – odgovori mi. Čak i da se prisilno počneš smijati, počet ćeš se osjećati bolje. Osjetit ćeš sreću. Zamisli sada kada biste ovoga bili svjesni, tada vam ne bi trebali alkohol, droge, lijekovi i slično, da postignete „lažnu sreću“. Zaista kažem vam, u vašem osmjehu se krije sreća. Samo drugačiji izraz koji ćete vidjeti u ogledalu. Ako si sretan, onda si zadovoljan. Ako nisi sretan, onda si na pogrešnom putu. Vi ste svoju stvarnost učinili toliko složenom i pritom ste se izgubili. Jedino vaše srce može promijeniti ovaj svijet. Nitko drugi. Zapamtite to.
Kaže mi – materija je bez duha mrtva, nepokretna. No, kad u nju uđe duh, tada materija „prividno oživljava“. Uzmi primjer čovjeka koji se utopio i liječnici se bore za njegov život. Ako izbaci vodu, preživjet će. Onaj trenutak kad ponovno hvata zrak, to je trenutak kada se duh ponovno očituje u svijetu materije. Ako je Krist život, onda je Antikrist suprotnost životu. Antikrist nije smrt. Antikrist je „imitacija“ života. Trenutak kad se materija sama pokrenula, ali to je za taj svijet samo privid. Lažno ushićenje. Duh dozvoljava taj privid. Na neki način sudjeluje u toj igri. Kad ne bi sudjelovao u tome, tad ništa od toga ne bi bilo moguće. Krist raspet na križu, ispušta svoj duh i vraća ga. Tada ostaje samo mrtva materija na križu. No, duh kasnije, ponovno vraća materiju u život.
Kad je Krist iskušavan bogatstvima svijeta, on je znao da je to mrtvilo. Da to nije njegov izbor. On kao izvor života, znao je što pokreće mrtvilo. Zar ono što oživljuje, da se pokloni mrtvacu?
Kaže mi – nesvjesni života u sebi, kleknut ćete prihvaćajući daljnje ropstvo.
Osjetiti prisutnost iza sebe. Osjećaj da te je netko povukao unazad. A onda ti trnci koji te preplave.
Rekoh - Znam da si tu. Nasmijem se.
Je li opomena ili tek samo znak - tu sam? To je pitanje.
P.S.
Pogleda me te mi kaže - ljudsko društvo se raspada. To je prvi korak koji će otvoriti put rastu Antikrista. Pobijedilo je u vama ono dijete koje je ljubomorno. Koje se krevelji dok ne dobije ono što želi. I onda se sudarate sa zidom, ne shvaćajući da je taj zid vi. Drama, dramolet, tragikomedija, tragedija, sve moguće vrste predstava, sve se to odigrava unutar vas. Antikrist, "Vrhunac materije", uzdiže se pred vašim očima, ali vi ste slijepi prema tome. Antikrist je poput pauka. On pripremi teren sa svojom paučinom. I onda samo čeka. Pitanje za vas - čeka li još uvijek ili je već krenuo u akciju?
Promatrao me je bez emocija. Nisam mogao ništa dokučiti.
Ako EU želi ostati ozbiljan igrač u novim gepolitičkim prilikama, vrijeme je da EU postane ono što treba postati - Europska država. I to ne konfederacija, već federacija država. Vrijeme je da mi Europljani postanemo ujedinjeni. Oni koji nisu za to spremni, onda neka ostanu "otoci" kojima će se igrati kako tko hoće.
Iliti politika 21. stoljeća. Ona nam je neophodna. To je politika koja će biti izvršitelj struke. Uključenost struke u stvaranje politika. Današnji političari su obezvrijedili politiku. Učinili je smiješnom. Politiku 20. stoljeća su činile jake ličnosti. Današnji političari su slični kao jaje jajetu. Ono što može promijeniti politiku je dati primat struci. Struka je ta koja će diktirati politiku, a političari će je izvršavati. Lijevo-desno je u potpunosti izgubilo smisao u 21. stoljeću. Moramo se određivati drugačije. Ostaje podjela na liberalno i konzervativno te kozmopolitsko i nacionalističko. To su jedine razlike koje još opstoje. I u ta dva područja postoji onaj ključni izazov, da uspijemo prevladati te razlike, odnosno nađemo kompromis.
Oznake: politika
Dok smo sjedili kaže mi – dao sam ti vinograd da ga obrađuješ. Dakle, ti si odgovoran za njega. Dok god si savjestan pritom, vinograd će uspijevati. Tako je i sa ovim svijetom. On može biti džungla, što jest. I to ako pustiš da bude to što jest. Danas si naučio važnu lekciju. Htio si nahraniti mačka koji se našao u tvojoj blizini. No, shvatio si da se on povukao kad se pojavio mačak kojeg već hraniš neko vrijeme. I naravno, taj mačak je pojeo ono što si namijenio ovom drugom. Okrutno zar ne? No, što si učinio ipak? Tom novom mačku, za kojeg si znao da je u blizini i gladan, zazvao si ga i dao si i njemu. To radi savjestan vinogradar. To radi savjestan upravitelj. Takvi morate postati prema sebi kao ljudskoj zajednici. Nikada niste tako djelovali. Zašto? Što vam je prepreka? Dijeljenje je izraz ljubavi. Davanje. Bez da išta tražiš za uzvrat. Dijeliti. Ljubiti. Bez kalkulacija.
Najteže je – kaže mi, dopustiti sebi spoznati svoju pravu prirodu. Tu uvijek padate kao vrsta.
Kaže mi - Kad postaviš pitanje – tko sam ja? Tada očekuj da je odgovor na to pitanje višeslojan. Ti si tijelo u ovoj materiji. Ali, opet, oduvijek osjećaš da si nešto više od toga. Ti si duh. A duh je veći pojam od tebe. Bez duha, materija bi bila mrtva.
Antikrist će biti vrhunac materije. U to vrijeme, divit će te se „životu“ materije. No, pustimo to.
Nakon duha, postoji još nešto veće. No, kad ti kažem veće, lako je razumljivo tvom jeziku. Ali, nije to baš tako. Stanje „oceana“. I jesi sam, i jesi sve. Gdje si sve? To je pravo pitanje. Razmišljaj o njemu.
Nakon toga je zašutio. Prepustio se meditaciji.
P.S.
Navrle su mi misli. Tko je onaj koji kopira? To je onaj koji je vidio i pokušao napraviti slično i sebe postavio za tvorca. No, pred njim i njegovom svitom, bilo je samo mrtvo biće. Nešto drugo udahnulo je u to biće "život" i ono se pokrenulo. Ali, to je trebao biti veliki događaj, da se shvati - da "živim" jer nešto daje život. No, to je izostalo.
Dok smo sjedili kaže mi – postoje dimenzije poput ove materijalne koja je jedna od njih. Postoji dimenzija pakla. Postoji dimenzija raja. No, postoje još mnoge dimenzije, suptilnije. Ono što je bitno, sam se vezuješ za određene dimenzije. To činiš s emocijama i s mislima. To dvoje je povezano. Trebali biste djelovati u svakoj dimenziji na način da razmišljate što će to značiti u drugoj dimenziji. Većina vas djeluje očekujući rezultate ovdje. Ali, što će biti u drugoj dimenziji, o tome nemate predodžbu. Zaista je teško s ove distance razumjeti dimenzije, ali poznavati vlastito srce i tijek vlastitih misli, u mnogočemu bi pritom pomoglo.
Promotrio me je. Pa mi kaže - Malo razumiješ. No, dobro. To je dovoljno. Za početak. Te se nasmije.
Reče mi – upoznao si me kao dječak. Tada nisi mogao pogriješiti. Osjećao si i mislio srcem. Zamisli, tada još nisi niti pročitao niti jednu riječ. Bilo je dovoljno da me vidiš.
U tom trenutku, kad je to rekao, svega sam se sjetio. Kaže mi – blago onima koji me prepoznaju dok su još djeca.
Dok smo sjedili, okrene se prema meni te mi kaže – Želiš li znati kako je sve počelo?
Želim – odgovorih mu.
Oblikovao sam unutar sebe najljepšu kapljicu koja je zapravo bila ogromna sfera. I dao sam u nju svu ljubav koju sam mogao dati. No, dopustio sam da se može pojaviti osjećaj suprotan ljubavi. U suprotnom, kako biste me opet spoznali. Ne možete me spoznati ako ne spoznate ljubav. Ljubav je jedini put do mene. Možda se čini da je to lak put. No, ne, nije lak. Sfera je ispunjena osjećajem suprotnim od ljubavi. To je takva destruktivna energija s kojom se mnogi od vas ne mogu nositi. Zamisli, čak u stanju patnje, ljudi mogu spoznati ljubav. I onda joj se prepuštaju. No, dok su pod utjecajem osjećaja koji su negacija ljubavi, tada su izgubljeni. Kao ljudi okovani za zid. Ispunjeni osjećajem nemoći. Ta destruktivna sila od sfere je napravila zakon hijerarhije. Iz čega proizlazi podčinjavanje. Iz čega proizlaze klase, kaste i slično. Iz čega proizlazi siromaštvo. Od sfere ljubavi, napravili ste pakao. Mjesto gdje se mržnja ostvaruje u najokrutnijim oblicima. Vi osjećate bol. Ja osjećam bol. Vi tražite mir i oslobođenje. I ja ga tražim. Kad se porežete, boli vas rana. I mene boli rana. Sve što proživljavate, i ja proživljavam.
Gledao me je shvaćajući na što mislim – Da, sfera je vinograd, a ja sam vinogradar. Cjelokupnost sfere je Trs.
Tad je krenuo svojim putem.
Kaže mi - To nije borba na vanjskom svijetu. To je borba koja se događa u vama. Tračak slobode kojeg vidite vani, to vam može biti inspiracija. Ništa više od toga. Možda, kao znak da ste na dobrom putu, dok bijete bitku za svjetlo unutar sebe. Što više slobode pritom vidite u vanjskom svijetu, to znači da ste toliko bitaka već dobili unutar sebe.
Upita me – Što vidiš izvan sebe?
Kažem – rasulo.
Da – kaže mi. To je totalni poraz svakog od vas unutar sebe. Kao da ste se udružili protiv svjetlosti unutar sebe. Vi ste poput pasa na povodcu. I taj povodac je toliko stegnut da ne možete ništa. Možete samo slušati. I to jako dobro činite.
Upitah ga – gdje je mjesto gdje prebivaš?
Sjedio je neko vrijeme šuteći, ali onda se okrenu i kaže mi – Svjetlost.
Upitah ponovno – a gdje je to?
Gledao me je, onako sa smiješkom, te mi kaže – Oko tebe, u tebi. Svugdje sam. Koliko će mene u tebi biti, to o tebi ovisi. U meni si. Ali, ja te ne držim na lancu. Dajem ti tu slobodu da se odmakneš od mene. Da osjetiš tamu. No, tu postoji opasnost. Da odeš preduboko u tamu i da više ne možeš naći izlaz iz nje. Vidjet ćeš taj tračak svjetlosti, čeznut ćeš za njime, ali bit će to vraški posao da ga dosegneš. Cijeni Svjetlost kad je imaš. Kažu među vama – tek kad izgubiš ono što si imao, shvatiš što si i koliko si izgubio.
Uhvati me za rame te mi kaže – Dok ne budeš svijetlio iznutra, svijet u kojem živiš bit će tama. Umjesto da hodaš mrakom, u stalnom strahu, osvijetli svijet. Svjetlost je Ocean. Ti si kapljica, odnosno zraka Svjetlosti. Ja sam u tebi, i ti si u meni. Kad poželiš svijetliti, ja ću pojačati tvoju svjetlost.
Dok smo sjedili, pogleda me i upita – kad krvnik, ubojica, zlostavljač, gleda u oči žrtve, koga gleda? Kažem mu – gleda žrtvu. Ne – odgovori mi. Gleda u mene. Sve dobro što činite drugima, to činite meni. Sve zlo što činite drugima, meni činite. Ne postoji niti jedan „hram“ u kojem ja nisam. Čak i onaj razrušen. Opustjeo. Zarastao travom i korovom. I tamo sam. Moja poruka je oduvijek bila jasna – ljubite. Kad ljubiš, osvjetljuješ sebe i svijet. Bez ljubavi, vi ste ljušture. Onda je i ovaj svijet ljuštura. Ispraznost. I onda takvi, možete jedni drugima samo nanositi bol, patnju, smrt i slično.
Pogleda me i kaže mi – Tko ljubi, ne može mrziti. Tko ljubi, stat će uz onoga koji je izložen zlu. Zbog ljubavi prihvatit će dio tog zla na sebe. Jer onaj koji ljubi, zna prirodu ovog svijeta. Zna da je ovaj svijet on sam. Neki će zbog vjere i danas činiti grozote. Grozote koje su činjene kroz povijest. Recimo kamenovati djevojke, kamenovati majke jer su optužene za preljub. Obraćam se sinu majke, kćeri majke koja je za takvo nešto optužena. Kad je zakopaju do struka i daju ti kamen da ga baciš, što ćeš tada učiniti? Postupiti kako su te naučili da vjeruješ, ili ćeš, pak, baciti kamenje iz ruke i otići do majke i kleknuti kraj nje i reći gomili, bacite kamenje i na mene? Ljubeći sebe u majci, podijeliti bol sa njome.
Neko vrijeme je šutio, a onda se okrenuo prema meni te rekao – vaša mržnja prema sebi dolazi do vrhunca. Manifestacija te mržnje u ovom svijetu već dobiva jasne obrise, ali vjeruj mi, ono što slijedi, na to nitko od vas nije spreman, sada, niti će biti sutra.
Mi je stalo do mačka koji me se boji jer pripadam ljudskoj vrsti. Vjerujte, do njega mi je stalo više do ljudi. Jedini je preživio. Ostali, pa sudbina im se ne zna. Pomalo dobivam njegovo povjerenje. Gdje ćete naučiti što je povjerenje? Što je zahvalnost? To ćete naučiti u interakciji sa životinjama. Ne s ljudima. Ljudi ne zaslužuju planet Zemlju.
Kaže mi dok smo hodali putem kroz šumu – Antikrist nije osoba. Vi ljudi imate problem što uvijek pokušavate definirati stvari iz ljudske perspektive. Antikrist je svijest. Takva svijest koja djeluje poput virusa. Ima tu potrebu zaraziti što više ljudi. Ona ima tu potrebu širenja. I ta svijest je sada u zamahu. Mnogi među vama, optimisti, vjerujete da će stvari biti bolje. Neće. Moram vas ražalostiti. Ta svijest, nepatvoreno zlo, uzelo je zamah. Vi nemate snagu oduprijeti se tome. A razlog tomu je što svjetlost u vama tinja. Umjesto da plamti. Samo jarko svjetlo unutar vas je otporno na tu destruktivnu svijest koja vas silom osvaja. Padate šaptom kroz vaša slaba ljudska tijela.
Pogleda me tužno te mi kaže – vi ste poput vojnika koji ima na raspolaganju svu silu oružja, ali ne može ga vidjeti. Totalno je izgubljen u vihoru borbe. Poraz je neminovan.
Upita me – Znaš li kad će nestati rat na Zemlji? Ne znam – odgovorih. Pogleda me i kaže – kad ostvariš slobodu u svom srcu. I kad to učini svaki drugi čovjek koji hoda ovom Zemljom. Sloboda je lijek za rat. Sloboda je put ka ljubavi. Najvažniji zadatak svakog čovjeka na Zemlji je osloboditi sebe. Postati slobodan, znači biti spreman ljubiti.
Nastavi – Prihvati sebe takvog kakav jesi. Ne mrzi sebe u drugima. Ne zavidi sebi u drugima. Pomiri se sa samim sobom u sebi i drugima.
Kaže mi - Naučit ću te jednu od najvažnijih lekcija koje možeš naučiti – dok osuđuješ bogate koji imaju sve, a drugi spajaju kraj s krajem, to ti isto činiš u mjeri koja ti je dana. Uvijek znaj, da netko drugi ima manje od tebe.
< | studeni, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER