Kutak Toma Jude

subota, 30.09.2023.

O volji

Dok smo sjedili, odlučio sam ga pitati – jučer si govorio o „virusu“ koji se ponavlja kod ljudi. Možeš li mi malo više reći oko toga?

Šutio je neko vrijeme zamišljen, a onda je rekao – Ima jedan zakon koji je ugledao svjetlo dana. Taj zakon djeluje i na ovoj, ali i na duhovnoj razini. Glasi – čini što ti je volja, i to neka ti bude sav zakon. Na prvu, djeluje privlačno. No, zapravo ima razarajući efekt, kako na svjetovnoj razini, tako i na duhovnoj. No, s vremenom je postao jedan od temeljnih pokretača ovog svijeta. On je poništio jedan drugi zakon koji glasi – ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi. Odnosno, čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi. Ovdje se krije ključ ostvarenja dobrote, konačne ljubavi. No ponavljam, onaj prvi zakon to sve poništava. Danas su ljudi vođeni voljom ega. Ljudima se upravlja upravo posredstvom njihova ega. Tako pripremljeni, nisu ni svjesni da djeluju po zakonu – čini što ti je volja i to neka ti bude sav zakon. To je kao da čovjeku daš drogu bez da mu objasniš kako će ona utjecati na njega. Što ti želim reći, malo zastane zamišljen pa nastavi – ne možeš volju koristiti ako ne znaš kako da je koristiš. I tu ulazi zlo. Rekao sam ti, sve činiš po volji jer ona proizlazi iz moje volje. No, to ne znači da ne možeš zastraniti. Ključ je odgovornost. Moraš upoznati izvor svoje volje. Moraš shvatiti kako ona funkcionira. To je odgovorno ponašanje. Tada nestaje volja ega. Tad si već u toj fazi, kad nestane ja, on, ti, mi, vi…… Tad ega više nema. Nema razdvojenosti. Razdvojenosti volja. Tada, ako voljom činiš zlo, ne činiš ga nikome drugome osim sebi. Zakon da ne činiš drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi, samo je podsjetnik da se sjetiš da zlo na ovaj svijet može ući jedino, i samo jedino, preko tebe. Kad to shvatiš, upalit će se jedna svijeća i gorjeti će u mraku. Tada ćeš spoznati drugu, treću, četvrtu, stotu, tisućitu, milijuntu …. Tada ćeš vidjeti samo Svjetlo.

Ušutio je. Samo me je promatrao. Znao je da sam ga u srcu razumio.

O zlu

Promatrao sam ga. Bio je vidno uznemiren. Upitah ga što ga muči? Šutio je neko vrijeme, a onda je odgovorio – virus koji se ponavlja među ljudima, opet je tu. Izvor mu je u čistom zlu, stanju lišenom svake ljubavi. Posljedica je ispoljavanje najčišćeg zla u ovaj vidljivi svijet. I sada ste tu. Nesvjesni da ste većina zaraženi. Najveći poraz za vašu dušu je kad zlo uspije natjerati vaše tijelo i duh da se u potpunosti zamrzite. To se onda odražava na vaš svijet.

Zašto sam prihvatio križ? – upita me.

Šutio sam.

Kaže mi – Na zlo sam odgovorio ljubavlju. Vrhunac moje ljubavi bio je moj oprost. Pokazao sam vam put. Nije lagan. Zlo je virus. Ja sam vam dao lijek.

četvrtak, 28.09.2023.

O zlu

Sjedili smo neko vrijeme, a onda mi kaže – koliko puta moram ponoviti?

Što? – upitah ga.

Gdje je korijen zla? – upita me.

Slegnem ramenima.

Kaže mi - Uzrok svog zla je nedostatak ljubavi. Sva nesreća, svo zlo se događa kad izgubite osjećaj za ljubav. To je najčvršća veza u cijelom Svemiru. Ono je temelj Kraljevstva koje je skriveno od vas. Ona je najčvršća karta za povratak u Kraljevstvo. Ona je najjači lijek kojeg imate na ovom svijetu, lijek za izlječenje svakog čovjeka. Prvi korak ka zlu je kad prestaneš voljeti samog sebe. Tada raskidaš svezu s njome. I što se više udaljavaš od sebe, to postaješ pristraniji zlu. Danas se ljudi protiv zla bore time da ljude uče da vole druge ljude. Različite od sebe po mnogim osnovama. To je pogrešan put. Jedini „lijek“ je da se ljude uči da ponovno ljube sebe. Kad jednom počneš ponovno ljubiti sebe, ništa više ne trebaš raditi. Ljubit ćeš cijeli svijet i on će ljubiti tebe. Zaista, kažem ti, korijen zla nije okolo tebe. Ne, on je unutar tebe.

O Jednoti

U jednom trenutku me je uhvatio za ruku i rekao – opusti se. Tada sam počeo propadati u duhu prema dolje da bih se zaustavio na jednom mjestu. Kao zamrznut u vremenu. No, tada sam postao svjestan da sam dio svega. Bezbroj glasova u meni. Moje tijelo kao dio cjeline. Kao dio nekog zida. I nisi zid, ali istovremeno si i cijeli zid.

Vratio sam se iz tog stanja. On se samo smijao. Pa mi reče – koliko jako udaraš u tu „čvrstinu“ koje dio jesi, toliko će te više boljeti. Zar nije lakše postati svjestan te „čvrstine“ i prepustiti joj se? Ja mislim da jest. Što misliš – upita me.

Teško je – kratko izustih.

Dok god razmišljaš kroz ovaj svijet, nećeš se osloboditi – kaže mi te krene svojim putem.

srijeda, 27.09.2023.

O volji

Kaže mi - Sve što činiš, činiš svojom voljom. Izvor joj je u mojoj volji. No, ako to činiš bez odgovornosti, stvaraš kaos.

Put

Sjedili smo u tišini promatrajući jezero i planine ispred nas. Nakon nekog vremena kaže mi – ima jedan put ka meni, znaš li koji je to? Pogledao sam ga zbunjeno, pa sam ga pitao – koji je to? Gledao me smješkajući se. Tad reče – glazba, ona određena, put je ka meni. Ona glazba, pod uvjetom da joj dozvolite da vam dirne vaše srce. Moć takve glazbe je da vas izdigne iznad ovog svijeta. Dat će vam krila za jednu posve drugačiju dimenziju u kojoj vam vaše tijelo neće biti potrebno. Glazba koja će vam otvoriti mogućnost da barem na kratko osjetite što sloboda jest.

ponedjeljak, 25.09.2023.

„Siromaštvo“

Nakon duge šetnje provedene u tišini, upita me – Što je zajedničko bogatašu i siromahu? Pogledao sam ga začuđeno. Onda mi kaže – I jedan i drugi grčevito se drže ovog svijeta. Bogataš grabi puno više, siromah koliko može. No, nijedan ne može uhvaćeno ponijeti sa sobom. Zapravo, riječ je o istoj opijenosti. Opijenosti iluzijom. Sad, možeš postavit pitanje, koji je od njih dvojice više zabrazdio? Očigledno bogataš, ali krajnji rezultat pogađa i bogataša i siromaha jednako – oboje su zarobljenici iluzije.

Kako ono ide, pogleda me pritom, blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo….. Oni su u poziciji da će zaista minimalno biti zahvaćeni iluzijom. To „siromaštvo“ je njihova prednost. Oni su poput padobranca koji se spustio na nepoznato područje. To znači da je duša ta koja prednjači nad duhom, odnosno duh je podčinjen duši. Takav „siromah“ je manje prisutan u svijetu. On analizira svijet, svjestan sebe, ali kroz „više“. Ako bi analizirao kroz „duha“, to bi bilo ograničavajuće za njega.

Kaže mi - Što je više duh unutar tebe okrenut duši, to je manje podložan ovom svijetu. Tad si bliže prosvijetljenju.

nedjelja, 24.09.2023.

Samoća

Bio ti sa jednim čovjekom, ili dvojicom, ili trojicom, ili sa stotinu njih, ma sa cijelim svijetom, uvijek ćeš biti sam. Premda to nećeš vidjeti, doživljavati, ili, pak, spoznavati.

Kad shvatiš da je cijeli svijet ispred tvojih očiju samo privid, iluzija, koji će biti tvoj krajnji zaključak? Osim da si sam. Ti si onaj koji doživljava. Sve ostalo je sporedno. Zvuči okrutno. Možda čak i bedasto. Pa sad.

Prekine me u toku misli pa mi kaže - vidiš, na nogometnom terenu imaš 22 ljudi koji trče za loptom, napucavaju je, vjeruju da igraju nogomet. No, da samo jedan stane i shvati da sam trči za loptom, sam ju napucava, iluzija bi nestala ispred njegovih očiju. Nasmije se.

Strah od nestajanja

Kaže mi - Jedan istočnjački mudrac je opisao dušu kao balon od sapunice. Unutar njega je zrak. Ali, i izvan njega je zrak. Kad balon pukne, ostane samo zrak. To je sjedinjenje. Kap koja je postala svjesna oceana. I tada, u toj točki spoznaje, kod svakog duhovnog tragatelja pojavljuje se strah - strah od nestajanja. Pitam te – kako možeš nestati, ako je meni nemoguće nestati? Možeš jedino nestati ako i ja nestanem. Tvoje postojanje nije samo tvoja avantura. Ono je i moja avantura. Sve prolazimo zajedno. Rađamo se koliko je potrebno. Umiremo koliko je potrebno. Zajedno prolazimo svaku etapu tvojeg postojanja. Od mene se prividno odvajaš, i meni se vraćaš. Udah – izdah – udah. Vječni krug.

O djelovanju

Nakon poduže stanke, kaže mi – kada bi spoznao da si u svojoj biti samo čista energija, što bi to značilo za tebe?

Pogledao sam ga, ne uspijevajući smisliti odgovor.

Samo je gledao u mene. A onda je prekinuo šutnju te kaže – shvaćaš li koje ti to mogućnosti daje? Sada, ovako „mrtav“, ti si pod utjecajem energije oko sebe. Pretežito si negativan. Onda to znači i da u takvom svijetu živiš. Svi vi ostavljate svoj energetski otisak ovdje. „Plešete“ zajedno, nesvjesni te činjenice. Ono što vam je zajedničko svima, jest činjenica da ste velikim djelom nezadovoljni. I to je dobro. I treba da budete nezadovoljni. Fokus. To je ono gdje griješite. Izbori dolaze iznutra. Ali, to se odvija na dva načina. Svjesno, ili, pak, nesvjesno. Ovo potonje je slučaj koji se događa većini vas. Dakle, možeš se pridružiti „plesu“, ili, pak, odlučiti kakav će to „ples“ biti. Ovo potonje znači da si svjestan svoje energije. Tada postaješ „stvaratelj“. U tri velike svete knjige nalazi se skoro pa isto – da je čovjeku dano da vlada Zemljom. To je simbolika. Simbolika koja znači da čovjek ima tu mogućnost da kreira ovu stvarnost. No, da bi to činio svjesno, on mora spoznati tu činjenicu. Biljni i životinjski svijet djeluju po „programu“. Jedino čovjek ima tu mogućnost da ima izbor – djelovati po „programu“ ili suprotno njemu. Kad postigne ovo drugo, tada postaje prosvijetljeno biće.

petak, 22.09.2023.

I ništa i sve ….

Stajao je nasuprot mene. Gledao me je. Neko vrijeme. Pa me upitao – želiš li osjetiti jedan moj trenutak vječnosti? Ostao sam zbunjen. Pa mi je rekao – zatvori oči. Uradio sam to. Stavio je svoju ruku na moje čelo. Sad se opusti – reče mi. I tada sam ulazio u različita ljudska tijela. Bili su to preljubnici, varalice, lopovi, ubojice, siromasi, beskućnici, neshvaćeni, boemi, usamljenici, tirani, sadisti, mučitelji, mirotvorci, osakaćeni, nijemi, gluhi, slijepi……

Trznem se …. Bilo je to previše za mene.

Gledao me je … Šutio je …. Sad sam ti dao dio mojeg tereta – kratko je izustio.

P.S. Kaže mi - Jesi li ti hodao s onima koji idu prema plinskim komorama? Jesi li ti hodao s onima koji idu ka jamama gdje će ih streljati? Jesi li ti bio s onima u trenutcima njihove najveće muke koje mogu podnijeti gledajući u svoje krvnike?

Nisi.

Kako ćeš hodati onda sa mnom? Kako ćeš me razumijeti?


Vidjeh ga kako se grči. Vidjeh njegovu bol.

Kojim putem koračati?

Sjedili smo u hladu. Pogledao me je i nakon kraće stanke upitao me – želiš li hodati mojim putem?

Odgovorih mu – želim naučiti. Ali, mislim da je to veliki teret.

Kaže mi - Što sam ja? Ja sam dobrota. Ja sam pravednost. Ja sam milosrđe. Ako ćeš hodati zajedno sa mnom, što ćeš učiniti? Biti ćeš okrenut dobroti. Bit ćeš posvećen tome da budeš dobar. Da to bude tvoj put. Bit ćeš pravedan. U srcu moraš poroditi pravednost. Tek tada ćeš srcem suditi i bit ćeš pravedan sudac. Srce je hram u kojem prebiva jedina ispravna vaga koja će dati ispravan sud. Nadalje, bit ćeš milosrdan. Bit ćeš posvećen milosrđu. Milosrđe je jedan od najvećih iskaza nesebične ljubavi. Kada to postigneš, tada ćeš biti među ljudima i njima nadahnuće milosrđa. Bit ćeš im svjetionik i ja ću biti uz tebe.

nedjelja, 17.09.2023.

Biti noj i zabiti glavu u pijesak … Pa to je najlakše

ALARM NA KRAJNJEM JUGU Budi se ‘antarktičko čudovište‘? ‘Da ti mozak eksplodira... Nismo znali da je ovo uopće moguće!‘

Ljudi su hipnotizirani. Njihovi heroji su danas populisti, ti heroji „malih ljudi“, borci za suverenost. Za njih je znanost na strani sila tame. Kad su u pitanju klimatske promjene, to je sve laž. Nema globalnog zatopljenja. Izmišljaju znanstvenici. Onda pak, kad je harao COVID-19, ta hipnotizirana masa je vikala da će nas ta cjepiva poubijat. Gle čuda, civilizacija je spašena. Danas postoji toliki rascjep između tehnološkog razvitka današnje civilizacije i jednog procesa koji je, sada sigurno, nezaustavljiv, a nazvat ću ga prigodno „samouništenje“.

Oni koji polažu vjeru u nadu da će se civilizacija probuditi i zaustaviti taj proces, ti su u velikoj zabludi. Nema te sile koja može promijeniti „palu svijest“ ove ljudske civilizacije. Ni kad gore otoci, ni kad gore predjeli Zemlje, niti kad voda nosi sve pred sobom, kad se Zemlja trese, oni su i dalje u tom stanju duboke hipnoze. Ovo je svijet izgubljenih nacionalista/populista, religijskih fanatika, samoljubljivih elitista i ono malo razumnih ljudi koji shvaćaju da ne mogu učiniti ništa.

Jedino buđenje će biti ono kad sva ta nakupina ljudske civilizacije odjednom vidi ispred sebe val od nekoliko kilometara i shvati da ne može pobjeći nigdje. I da je to njihov zadnji ples.

O simbolici trojstva

Sjedili smo pored obale. Šutjeli smo. Onda sam ja razbio tišinu. Upitah ga – zašto te često prikazuju kroz povijest (odnosno onako kako te oni vide) s podignutom rukom i tri prsta? Nasmije se. Znaš to je ovdje kod mene malo kontroverzno. Na to se još jače nasmije. Nakon kraće šutnje kaže – ta tri prsta im valjda simboliziraju njihovo učenje o trojstvu. Dakle, Otac, Sin i Duh sveti. No, pitam te, što je zapravo trojstvo?

Hm – izustim. Duh i duša bi mogli biti dvoje. Tu sam zastao. Toliko mi je znanje dozvolilo. On mi reče – trojstvo su dva stupa koja drže svod. Tako čine cjelinu. Prvi stup je duh. Drugi stup je tvoja duša. Svod je krajnje stapanje sa cjelinom. Dok god si ovdje, to znači da nisi stao uz svoj drugi stup i ne držite svod iznad sebe. To znači da me još uvijek ne poznaješ. Još smo si daleko. Pripadaš ovom svijetu.

Zašuti i nastavi promatrati pučinu.

četvrtak, 14.09.2023.

O boli

Upita me – boli li te šamar? Da – odgovorih. Upita me – Zašto želite da postoji bol uopće? Pa ne znam kako možemo utjecati na to da bol ne postoji uopće? – upitah ga. Odgovori mi – Bol je misao. A čim je misao, ona traži svoju manifestaciju na ovom svijetu. Nekad je fizička, a nekad je emocionalna. Ali, njen korijen, ili izvor, uvijek je u vama. Ali, nekad ljudi obole i to im stvara bol – kažem mu. Odgovori mi – Ali, ne postoji tvoja misao. To je iluzija koja te zavarava. Postoji misao svih vas. I ona kao virus djeluje u tebi. Pobjeda je pobjeći od misli većine. To je težak put. Stvoriti u duhu vlastiti prostor koji će biti izoliran od prostora većine. Samo tvoj prostor hranjen isključivo tvojim mislima. I tamo određuješ hoće li postojati misao o boli.

Kaže mi – koliko puta si osjećao nemir nad boli ljudi u „zabačenim“ dijelovima svijeta? Koliko si puta osjećao nemir nad boli ljudi oko tebe? Uvijek si sanjao kako da se to riješi. Ne možeš sam učiniti ništa. Možeš samo krenuti od sebe. Kad ostvariš sebe u stanju „bez bola“, tada ćeš moći biti samo primjer drugima. I ništa više. Reći ćeš – to je okrutno. Jest. To je u većini slučajeva završavalo tako kroz ljudsku povijest. No, to je rizik koji moraš prihvatiti.

Korak do istine

Prošlo je vrijeme ismijavanja. Skrivanja pod tepih. Valja prepoznati trenutak u kojem živimo. A o kojem trenutku je riječ, za to valja razumijeti stvarnost u kojoj živimo i kako ona funkcionira. A time ćemo shvatiti kako funkcionira uopće drištvo i na kakvoj prekretnici se nalazimo. Ovo je veliko. Ali, stekao sam dojam da većina ljudi ne shvaća tu činjenicu.

MISTERIJ NAŠEG DOBA NASA predstavila izvješće o NLO-ima, prvi put predstavili analizu čuvenog incidenta: ‘Iskreno, ne znamo što je to‘

Slika

Sjedili smo na kamenju blizu mora. Tada me pogleda i kaže mi – Dođi, približimo se moru. Uradim tako. Sad mi kaže, pogledaj dolje. Pogledam dolje. Što vidiš? – upita me. Pa vidim tvoj i moj odraz na površini mora – odgovorih. Točno – kaže. To je slika koju promatra tvoja duša. Pritom se nasmije. Kako to misliš? – upitam ga. Kaže mi – tvoja duša uvijek može vidjeti tvoju sliku, ali tvoja slika ne uspjeva vidjeti tvoju dušu. Zarobljena je na površini mora.

utorak, 12.09.2023.

Ples

Kaže mi – kad se usredotočiš na svoju stvarnost oko sebe, shvatit ćeš da nije čvrsta zapravo. Shvatit ćeš da se kreće nekim svojim plesom. Ona nikad ne miruje. Znam, to te je malo uznemirilo, ali morao sam te na to podsjetiti. Tad si bio dijete. Vidio si to, ali naišao si na nerazumijevanje odraslih oko tebe. Nisu ti vjerovali kad si im govorio o „plesu“ onoga što bi trebalo biti čvrsto. Tvojoj i njihovoj stvarnosti.

Zaista kažem ti, stvarnost nije čvrsta. Ona je kretanje. I vi, možete zajedno s njome plesati, ili pak, biti u neskladu s njenim plesom. Možda je tako lakše. Tada si izabrao taj put. Sada znaš. Ponovno sam te podsjetio.

Nasmije se.

Iluzija o SADA

Upitah ga dok smo šetali obalom – zašto je nama ljudima teško spoznati iluziju življenja u SADA?

Prvo je šutio neko vrijeme, a onda je rekao – ljudska stvarnost je poput krletke, a vi ljudi ste ptica u njoj. Vi vjerujete da je jedina stvarnost ta krletka. Naučili ste živjeti u njoj. Postalo vam je udobno. Nekima više, nekima manje. Imate za jesti, neki više, neki manje. Imate za piti, neki više, neki manje. Ostvarili ste sreću u njoj, ljubav, moć, radost, tugu, slobodu, neslobodu (ovo je paradoks te se pritom nasmije). To vam je postalo sve. Nekima više, nekima manje. Ta jedna krletka u kojoj se nalazite. Ona je postala vaš zajednički konsenzus da tako jednostavno mora biti. Obzirom na sve ovo što sam ti rekao, pitam te – možete li vi uopće drugačije razmišljati? Čak i kad sanjate neka nova društva koja bi po vama bila bolja, pravednija, ona su još uvijek u gabaritima te krletke.

Odgovorih mu – da, kad se tako stvari sagledaju, zaista je teško očekivati da mi ljudi počnemo razmišljati drugačije.

Nasmije se. Pa onda reče – ja sam vam otvorio vrata krletke. Čak vam nije potreban ni ključ. Samo taj jedan prvi korak, da pomolite glavu izvan krletke. Rešetke krletke su vaše brane koje ste si sami postavili da bi vas spriječile u tome da izađete iz krletke. Krletka je vaša prošlost i dok god ste u toj krletci, nećete biti u SADA, niti ćete imati neku drugu BUDUĆNOST različitu od one koja se nalazi u krletci i neprestano se ponavlja.

Smije se. Hm, kažem, što je smiješno? A on će – pa nisam vam dao „krila“ da skakućete, zar ne? Pa se još jače nasmije.

ponedjeljak, 11.09.2023.

Djeca prošlosti

Dok smo sjedili u parku punom zelenila, pogledao me je i rekao – Vi ste djeca prošlosti. A trebali biste biti djeca budućnosti. Kako to misliš? – upitah ga. Pogledao me je i rekao – Vi ste zarobljenici prošlosti, odnosno obrazaca koje stalno ponavljate. Kao da ste u vremenskoj petlji. Ne znam kako bih ti to najbolje opisao nego kao da sjedite za stolom i stalno igrate Monopoly. I ne znate ništa drugo osim toga. Kao radnik na automatskoj traci. Držite se zadanoga. Potpuno otupljeni. A vrijeme neupitno prolazi.

Nastavi – da biste zaista postali djeca budućnosti, morate postati djeca sadašnjosti. A da biste to postali, morate sebi osvijestiti da ste u sada i da je vrijeme da se sada igrate. I to ne više Monopoly. Odnosno, zastanete pred automatskom trakom, kažete dosta i krenete nekim drugim putem.

Kaže mi – Stvaranje nije monotoni čin. To je čin radosti. Gledati kako se ideja manifestira pred tvojim očima. Što uopće gledate vi sada, kad vam se vrti isti film kao mnogo puta u prošlosti? Zato ste i iskovali onu čuvenu izreku među sobom – povijest se stalno ponavlja. A nikad niste postavili pitanje – zašto je to tako? Gdje griješimo? U ovom monotonom stanju u kakvom jeste, nemoguće vam je postaviti takvo jedno pitanje.

Samo je zašutio, a ja više ništa nisam pitao.

nedjelja, 10.09.2023.

Biti

Dok smo hodali plažom, u jednom trenutku zastane. Uzme komad štapa i nacrta u pijesku tri točke. Kaže mi – prva je prošlost. Ova u sredini je sadašnjost. Ona treća je budućnost. Vidiš, vi ste zarobljenici ove prve točke. Ne godinama. Čak ni stoljećima. Od početka. Počnimo od raja prikazanog u vašim religijskim knjigama. To je bio, zapravo, zatvor. Rečeno ti je tko si. Čini ono što ti se kaže. I sve će biti u redu. Zar je zaista to u redu? Bio bi to savršen zatvor da se nisam umiješao ja. I probudio te. Tad si shvatio da imaš izbor. Znaš li zašto je važna spoznaja o izboru? Konačno shvaćaš da si ti odgovoran za put kojim ćeš hodati. A nećeš hodati putem koji ti je netko drugi odredio da hodaš.

„Znanje“ kako ovladati svojim životom, danas je poznato malom krugu ljudi. Oni su elita. Oni najniže rangiraniji među njima zgrću lovu prodavajući vam nešto što vam pripada oduvijek. Ne pripada tijelu u kojem jeste, niti pripada ovoj materijalnoj stvarnosti. Ta rekoh ti, ne možeš ovaj svijet unijeti u prostor iz kojeg si došao ovdje. No, možeš taj prostor donijeti ovdje i djelovati njime u ovom materijalnom svijetu. To „znanje“ nije da se obogatiš na ovom svijetu. To „znanje“ nije da vladaš drugim ljudskim bićima. To „znanje“ je tu da od ovog mjesta napravite „raj“. Da stvorite mjesto u kojem se ljudi neće mrziti. U kojem se neće ubijati. Mučiti jedni druge. U kojem manjina neće uživati u bogatstvu, a većina skapavati od gladi.

Najveće zlo koje je učinjeno protiv čovjeka je, ono koje ga je lišilo najvećeg dara kojeg sam mu dao – stvaranje. Stvaranje ljubavlju, a ne stvaranje koje će ići protiv njega samog.

Zašto sam ti rekao sve ovo – upita me?

Šutim.

Da shvatiš da se moraš usredotočiti na onu srednju točku – sadašnjost. Samo SADA posjeduje oruđe tvoje slobode. Samo u SADA biraš hoćeš li biti slobodno biće, ili, pak, i dalje rob, a da toga nećeš biti ni svjestan.

Ako ćeš odlučiti biti samo kap, umjesto da budeš ocean, ja ću poštovat tvoj izbor.

četvrtak, 07.09.2023.

O svijetu

Gledajući u vatru, kaže mi - Ocean može biti miran. No, može biti nemiran i valovit. I to je posvema uredu. No, sada dolazi onaj koji će donijeti oluju. On će me u vašim očima oslabiti. Ponizit će me. Izgubit ćete vjeru u mene. No, ništa od toga neće biti istina. No, dopustit ću mu takvu sliku da stvori. Dopustit ću mu to jer držim do vaše slobodne volje. Sve pogrešno, uvijek će se događati u vidljivom svijetu. Ovaj svijet može biti raj, a može biti i pakao. To je stvar vašeg izbora.

Tko sam ja? Otkuda dolazim? Kamo, u konačnici, idem?

Dok smo hodali u tišini, najednom zastane i pogleda me. Pa kaže – koliko puta si si postavio pitanje – tko sam ja? Otkuda dolazim? Kamo, u konačnici, idem?

Odgovorih – da puno puta sam se to zapitao i razmišljao o tome.

Čekao je da odgovorim, pa je rekao - Jedan dio vas ulazi u tijelo. Drugi, veći, ostaje uvijek u oceanu. Tvoja slika je uvijek slika mene. Slika na ovom vanjskom svijetu pripada ovom svijetu. Ljudskom. To je tvoja ljudska, vanjska slika. Tvoja slika po mojoj, ona uvijek ostaje skrivena pred ovim svijetom. Može je se jedino osjetiti. Možeš je osjetiti sam ti, ali i drugi i to kad djeluješ u skladu s mjestom iz kojeg si došao u ovaj materijalni svijet. Dakle, što ti želim reći, materijalni svijet ne možeš donijeti u mjesto iz kojeg si došao. Možeš jedino taj svijet iz kojeg si došao unijeti u materijalni svijet, ali će i on i dalje biti nevidljiv. On će djelovati kroz tebe. Tvoji postupci, tvoja djela, bit će ispunjena tim mjestom iz kojeg si došao. Ponovno ćeš otuđene kapljice, zajedno sa sobom, uroniti u dubine oceana.

srijeda, 06.09.2023.

Solidarnost

Upitah ga – Znam da dolazi teško vrijeme, no što nam je činiti?

Pogledao me je onako tužno, pa je izustio – ne možete puno toga učiniti. Vrijeme koje je pred vama, ono je već stvoreno. Ono se sada samo izvršava. Jedini alat koji ćete imati na raspolaganju, a o vama će ovisiti hoćete li ga koristiti, je solidarnost. Solidarnost nije samo puka riječ. Iza te riječi se krije ogromna spoznaja. Solidarnost je jedan od činova ostvarenja bezuvjetne ljubavi. Ljubav koja se daje, a ništa se za njen čin davanja ne očekuje. Koliko ćete biti uspješni pritom, predani solidarnosti, toliko će vaše šanse za opstankom biti veće. Samo zajedno, zaista kažem vam, možete prebroditi ovaj teški put koji vas čeka. Ne radi se o sudbini samo jednog pojedinca. Radi se o sudbini svih vas.

Doseći Boga

Dok smo hodali, upitao sam ga – kako te mi ljudi možemo doseći? Nasmijao se na moje pitanje te rekao – volim tvoju radoznalost. Znaš, ti si oduvijek želio doprijeti do mene. No, za sve postoji vrijeme. Mora da se postigne taj trenutak kad je nešto spremno da se odigra. Vratimo se na tvoje pitanje. Doseći ćeš me u stanju meditacije ili kontemplacije. To su važni alati koje imate ovdje u ovoj materijalnoj stvarnosti.. U tišini. Kad si sam. Tada stvaraš uvjete da budeš sa mnom. Dakle, tišina je prvi uvjet. Drugi uvjet je da umiriš svoje emocije. Treći uvjet je da umiriš svoj um. Kad to postigneš, postaješ ono što jesi, a ne tijelo. Tada si spreman na susret sa mnom. Tada si spreman dosegnuti dimenziju gdje sam ja.

Ali, to je naporan put – izustih. Pogledao me je i rekao – nema lakog puta do samospoznaje. Do susreta sa mnom.

Vidim da si povezao samospoznaju sa susretom s tobom – izustih.

Kaže mi – Da, to je trenutak tvog oslobođenja. Tada vidiš sebe kao kapljicu, ali i vidiš sebe i kao ocean.

utorak, 05.09.2023.

Znanje se ne dijeli. Ono je jedinstveno.

Šetali smo vrtom. Upitah ga – Kad će sve religije uistinu zaživjeti i biti u miru jedne sa drugima.

Pogledao me je i nasmijao se. Pa reče – Kad u njima zaživi moje jedinstveno učenje.

Kako spoznati

S grčem na licu kaže mi – zar trs ne osjeti patnju svojih plodova? Zar vinogradar ne osjeti patnju i plodova trsa i samog trsa? Ta jedno su.

Nastavi - Kad jedan od vas krvari, i ja krvarim. Kad jedan od vas boluje, i ja bolujem. Kad jednog od vas siluju, i mene siluju. Kad jednog od vas obezglavljuju, i mene obezglavljuju. Kad jednog od vas muče, i mene muče. Kad jednog od vas bacaju u očaj siromaštva, i mene bacaju u siromaštvo. Kad jedan od vas gladuje, i ja gladujem. Kad jedan od vas umire od gladi, i ja umirem od gladi. Ta tvoja smrt je i moja smrt. Sve je u meni. Sva bol, patnja, kao i sreća, ljubav, radost, sve je u meni.

Pogleda me tužnog pogleda i kaže mi - Zaista kažem ti, svaka vaša sudbina je i moja. Pa me upita - Zaista pitam te, kad ćeš me osjetiti? Ne kao nevjerni Toma, osjetivši raspadljivo tijelo. Kad ćeš me osjetiti u srcu?

Tad se povukao u svoj mir, jednostavno otišavši.

Mjesto stvaranja

Sjedeći uz jezero kaže mi – ako ja stvaram nešto ovdje u materijalnom svijetu, što to znači? Odgovorih mu – onda postoji neki prostor iz kojega to što si stvorio dovodiš ovdje. Nasmije se pa kaže – pravo zboriš. I nastavi – Taj prostor je energija i ja samo oblikujem energiju i dovodim je u ovaj svijet. Ta energija obdržava ovaj materijalni svijet. Ona je okosnica ovog vašeg vidljivog svijeta. Kao što ja mogu manipulirati tom energijom, tako možete i vi. Jer vi ste neodvojivo vezani za mene. Ja ću uvijek podržavati vašu manipulaciju, bilo da je ona svjesna, ili, pak, nesvjesna. Tako sve funkcionira. Vas 99 posto njome manipulira nesvjesno potaknuto poticajima iz vidljivog svijeta. Zato su neki vaši mudri ljudi ovaj vidljivi svijet nazvali zatvorom. Mistici, pak, iluzijom, mayom. I jedni i drugi su u pravu.

Kaže mi – zamisli opet ocean. On je Jedno. No, on je i mnoštvo kapljica. Iznutra, svaka kapljica može dobiti neki svoj oblik. Jedna će biti manja. Jedna veća. Jedna pravilnog oblika, a druga, treća nepravilnog. No, kako je sve povezano, sve te bezbrojne kapljice stvorit će jedinstveni oblik oceana. Što ti želim reći. Ovaj svijet, a samim time i sebe, možeš mijenjati samo iz tog područja energije. Jedina manipulacija koja se događa, događa se u tom prostoru energije. Ponovit ću ti, sve što vidiš ovdje, u vidljivom svijetu, to je samo odraz onoga što se već dogodilo, odnosno oblikovalo kroz energiju. Nazovimo taj prostor duhovnim svijetom, kako bi bolje razumio.

Tad se ponovno zadubio u prostranstvo ispred sebe. A ja sam nastavio razmišljati o onome što mi je rekao.

ponedjeljak, 04.09.2023.

Prozreti svijet

Sjedili smo u tišini. A onda je rekao – što činite većinu vremena ovdje na ovom svijetu? Šutio sam dugo i ipak odlučio odgovoriti – ne znam. Pogledao me je, onako kao, hoće li mi što reći ili ne. Ipak, nakon nekoliko minuta odlučio je reći – većinom gubite vrijeme. Nastavio je – Ne shvaćate što biste trebali učiniti ovdje. Većinom uvijek napravite isto – prilagodite se svijetu. Uzmi za orijentaciju lijevo, ili desno, ili gore, ili dolje. U ovom svijetu je nebitno. Jedino je bitno da ćeš kad tad shvatiti da se moraš vratiti natrag. S lijeva, s desna, odozgo, ili od ispod.

Što ja želim od tebe? Zaista, pitam te, što ja želim od tebe? Želim isto što i sam želim – da volim sve što postoji. To je bezuvjetna ljubav. Prebili su me. Zakucali su me na drvo. Ponizili su me. A što sam ja napravio? Oprostio sam im. Ima li veće ljubavi od toga? Ja ne želim da budeš kapljica na kojoj nema odraza svjetlosti. Ja želim da svijetliš. Kao ocean ispred tebe na kojem blijeska odraz Sunca.

Nastavi - Često postavljate pitanje – zašto ja ne promijenim svijet? Kad bih to učinio, ubio bih slobodu koja postoji u svakom od vas. Ubio bih je u sebi. No, koliko od vas je spoznalo kad sam vam razotkrio slobodu koja je dio vas? Znate li što je gore od toga da vam porobe tijelo? Ako pritom porobe onog unutar tijela.

P.S.

Kaže mi - Pismoznancima je u ono vrijeme rečeno da će onaj ispred njih razoriti hram i podignuti ga ponovno za tri dana. Nisu oni razumijeli ništa. Gdje ćete me naći? Ako je vaše tijelo uspoređeno sa hramom, gdje ćete me naći? Gdje ćete naći svoju slobodu?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

“Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom.” - Osho

“Nesavršenstvo nije negacija savršenstva; konačnost ne poriče beskonačnost. To se samo cjelina iskazuje u dijelovima, to se beskraj otkriva u granicama.” Rabindranath Tagore

"Ljubav je jedna. Ako je prava, ona nadilazi kastu, boju kože i vjeroispovijest." Sathya Sai Baba

"Cijeli je svijet jedno jedino stablo i razne zemlje njegove su grane. Korijen mu je Bog, ljudska su bića cvjetovi, sreća je plod, a u tom plodu samospoznaja je slatki sok." Sathya Sai Baba

“Čovjek je uvijek sam.” Hegel

“Kako bih želio da je mudrost stvar koja teče iz jednog plovila koje je puno u drugo koje je prazno.” Sokrat