Upitah ga – Je li ovo tvoj svijet?
Sjedi kraj mora. Zagrabi u more i kaže mi – ako je ovo more što vidiš moja kreacija, onda je li i ova lokva morske vode u mojoj ruci moja kreacija?
Šutim, pa izustim – da, jedno i drugo.
Kaže mi – točno! Sve se događa po mojoj volji. Sve je od mene poteklo. Vaš svijet je kreacija. Jedan od temelja te kreacije je vaša slobodna volja. Otud zlo. Zlo ne potječe od mene. Potječe od vas. Rađa se u vama.
Izgrađujete mi hramove. U redu. Tamo je mjesto gdje se posvećujete molitvama meni. No, s vremenom ste napravili u tim hramovima tržnice. To je preslika vašeg svijeta, odnosno kreacije u kojoj živite. Možete biti ocean. No, možete biti i lokva morske vode. To je vaš izbor.
Što je lokva morske vode, upitah ga.
Pogleda me – to je mjesto gdje me ne želite. To je mjesto bez mene, jer vi to želite.
Ili biti na takvom putu. Što je potrebno za to? Dobra istreniranost.
Kaže mi – upotrijebio si dobru riječ – istreniranost. No, što ćeš trenirati, pita me?
Šutim.
Kaže mi – tvoj mozak. Što uspješni sportaši rade, odnosno općenito, uspješni ljudi? Fokusiraju svoje misli na krajnji cilj. Dakle, ako ćeš sebe fokusirati na dobro kao krajnji cilj, tada ćeš dosegnuti dobro. To je težak put. Put pun odricanja. Put kojim koračaš, na njemu uvijek trebaš biti na oprezu. Napet si. A što to znači? Više si podložniji na udar zla od onih koji samo sjednu i zavale se i čekaju da vrijeme pokraj njih prođe. Izabirući dobro, izabireš trnovit put. Put pun iznenađenja, zamki, podvala, nepredvidljivih rupa u koje možeš upasti. Na taj put se ne kreće ako nisi spreman.
Upitah – kad osjetim da sam spreman, je li to dovoljno?
Kaže mi – Ne! Pozovi me da ti se pridružim. Zajedno ćemo koračati tim putem koji si izabrao.
Reče mi – ovaj svijet je isplaniran. Ovaj svijet je ispod moga svijeta. Pokušali su kopirat svijet koji sam stvorio za vječnost. Što su stvorili? Odnosno njihov gospodar? Mjesto tuge. Mjesto bola. Mjesto nepravednosti. Kako će stvoriti nešto nalik nečemu što je od mene, a bez mene? To je gubitak vremena.
Nastavi - mjesto gdje sam ja, tamo nema mržnje. Mržnja vas tjera na to da nanosite bol drugim ljudima. Tjera vas da postanete ubojice. Oslobodite se mržnje. To nije lak proces. Dapače, iziskuje od vas da postanete druga osoba na ovom svijetu. Iziskuje vaše ponovno rođenje.
Reče - koliko puta sam vam rekao da morate ponovno postati poput djece? Zašto? Odgovorite si!
Reče mi – kad me dohvatiš, svijet ćete odbaciti. Postat ćeš strano tijelo. Mnogi su to razumjeli da moraju pobjeći u samoću. Da se moraju odreći ljubavi. Zar sam ikad to od vas tražio?
Što li je veće od ljubavi? Ništa. A vi sebe sakatite na način da se odričete ljubavi zbog mene. Kako pogrešno. To nije put do mene. Nikad neće biti.
Kažem vam, stvoreni ste iz ljubavi. Stvoreni ste da ljubav živite. Stvoreni ste da ljubav dijelite. Kako se onda možete odreći ljubavi? Ljubav ima mnoštvo oblika. Odricanje od samo jednog oblika, sakaćenje je samog sebe. Zašto to činite?
Bili smo na pučini. U barci. Moj doživljaj njega je bio da je malo Sai Baba, a malo Isus. Jedan u narančastoj obući, a ovaj drugi u bijeloj. Nasmijao se.
Upitah ga – čemu smijeh?
Reče mi – pokazao sam ti što se događa u tebi.
Što si mi pokazao? – zbunjeno upitah.
Reče mi - To je bilo tvoje pitanje postavljeno u tvojem umu – zašto sam malo Baba, a malo Isus. Pokazao sam ti tvoju unutarnju borbu sa mnom. To je tvoja duhovna borba. Opusti se. Ako znaš da sam ja sve, zašto se opterećuješ? Pusti svoj ljudski mozak. Utišaj ga. Ako će ljudi koristiti svoj mozak da bi me dohvatili, da bi me spoznali, zagarantiran im je neuspjeh pritom.
Reče mi – svi ste moji. I kao takvi budite ono što osjećate da ste. Da li vas ja osuđujem? Ne.
Kad ulazite u ovaj svijet, budite ono što jeste. Ne borite se sa samim sobom. Bitno je ono što ste u srcu. Vagat će vam se srce. Zato, budite pravedni u srcu. Zaista, pitam vas, može li grješnik suditi grješniku?
Kaže mi - Koliko puta si mi postavio pitanje gdje da me nađeš.
Pa reče – naći ćeš me u dječjim očima. Samo pogledaj i vidjet ćeš me. Ako tražiš tračak nevinosti na ovom prokletom mjestu, naći ćeš ga u dječjim očima. Tu sam ja.
Upitah ga - je li misao kočnica za čovjeka?
Nasmijao se. Pa reče – Misao nije početak. Postavit ću ti pitanje – jesi li prvo osjetio da si živ ili si prvo pomislio da si živ kad si došao u ovaj svijet? Možeš li mi odgovoriti na to pitanje?
Rekoh – mogao bih, ali me je strah.
Reče mi – da, vi se bojite. To je jedan od razloga zašto ne razmišljate o sebi. I postoji još mnoštvo razloga zašto gubite vrijeme na ispraznost ovog svijeta. Dakle, svako biće koje dođe u ovaj svijet prvo osjeti prisutnost tog svijeta. Da bi vi razumijeli gdje ste (to je vaš blagoslov), potrebne su vam misli. Misli su dar. Oni koji vam govore loše o mislima, recimo, morate utišati misli, morate doseći stanje bez misli, ti vas zavaravaju. Vi stvarate putem misli. Vi sami ste prije nego ste postali, bili misao. U meni.
Reče mi – jedina kočnica koja vas slama, nalazi se u vašim srcima. Srce mora biti gospodar vaših misli. Kad ono padne, padate i vi.
Upitah ga – što je NLO?
Reče mi – prije nego se pojavi ovdje, uvijek će prvo biti svjetlo. Tek tada će dobiti svoj oblik ovdje.
Upitah ga – zašto svjetlo?
Tako ulazi u ovu vašu stvarnost. Postavili ste stvari pogrešno kad ste ustvrdili da ste sami u Svemiru. To je zato jer uvijek zaboravljate duhovnu dimenziju. Iz samo jedne točkice svjetla, u ovom vašem Svemiru pojavit će se nešto ogromno. Vaša je percepcija da je to mali objekt. No, on je, duhovno, mnogo veći. Vi ga izvana, u vašoj stvarnosti, vidite kao mali objekt. No, on dolazi iznutra. Njegovu veličinu, vi ne možete spoznati.
Reče mi – ne mogu vas razumjeti kad je ljubav u pitanju. Umjesto da vas ljubav usrećuje, ona vas u većini slučajeva unesrećuje. Od vas čini čudovišta i tu ljubav znate pretvoriti u oružje takve mržnje da se ono što zovete „rajom“ trese od te mržnje. Ono što je vama ovdje potres, to je ljubav pretvorena u mržnju potres za duhovni svijet kojeg niste svjesni.
Gdje je korijen? – upitah ga.
Koliko ljubiš sebe? To je pitanje za tebe i svakog drugog. Odgovor na to pitanje nosi i odgovor na pitanje koliko volite druge oko sebe.
Reče mi – ovaj svijet je ogledalo, ponavljam ti. Bol koju si doživio ovdje, to je već u tebi. Promatrajući razočarenje, bol, odbačenost, prevaru, to si sve već doživio u sebi. Prema samom sebi. Nije te izdao partner/partnerica, već si sam sebi to već učinio prije. Ovo je samo eho toga događaja.
Razumiješ li? – upita me.
Šutio sam.
Upitah ga – kako djeluješ?
Reče mi – ja sam u središtu svega. Svaki moj izdah je poput vala i širi se. Sve je dahom postalo i sve se dahom održava. Kako sam stvorio, tako mi se povratno vraća.
Rekoh vam jednom, kaže mi, sve je kretanje. Disanje na ovom je svijetu najbolji primjer sveopćeg kretanja u čijem sam ja središtu.
Sjedili smo i šutjeli smo. Tada mi reče – Znam da želiš odgovor na to pitanje. U redu. Reći ću ti.
Reče - Uvijek tražite dokaz. No, kako dati dokaz u ovom svijetu? Što je u ovom svijetu istina da bi se smatrala dokazom? Sve što u ovom svijetu postoji, je li to stvarno? Ako odgovoriš da jest, onda je to uistinu istina. Sve na ovom svijetu je stvarno i istina je. Čak i vaša mašta. Sve na ovom svijetu postoji jer postoji unutar vas. Ukoliko biste išli negirati ovaj svijet, što bi to značilo? Negirali biste same sebe.
Reče mi – objasnio sam to kad sam podučavao tvoju vrstu o putu pravednika. Objasnio sam to kad sam govorio o tome da kako sijete, tako ćete žeti. Uvijek će iza toga stajat vaš izbor. Samo vaš. Ovaj svijet ima pravila. Po njima se ravna vaše tijelo. No, vi sve to možete promijeniti. To je vaša snaga. Zato vam rekoh – ako ti je vjera ko zrno gorušičino mijenjat ćeš ovaj svijet unatoč njegovim pravilima.
Kaže mi - pričat ću ti o putevima koje morate proći. Dva su puta do Svjetla. Kroz patnju na ovom svijetu. I kroz sreću. No ovi potonji u velikoj većini ne uspiju dovršiti put i ne dosegnu Svjetlo. Pa na kraju dospiju na put patnje. A zamisli, koliko su blagoslovljeni, a ne vide to. No, kad propuste tu šansu, svi imaju šansu kroz teži put.
Budite budni i shvatite na vrijeme na kojem ste putu.
Reče mi - besplatno ti dajem, a ti besplatno podijeli.
Reče mi - cijeli vaš život su borbe. Nekad si pobjednik, a nekad si gubitnik. To se sve zbraja. No, postoji taj jedan trenutak u životu svakog od vas koji vam je prilika da vidite i osjetite svjetlo jače od svega, tako jasno da sve ostalo oko vas postane nebitno. I sve što trebate je da se na njega usredotočite. To je već tada vaš spas premda nećete biti svjesni toga u tom trenutku. No, zaista, to će uistinu biti vaš spas.
Stajali smo u plićaku. Pogledao me je sa smiješkom. Najednom me poprskao morem. Zbunjeno ga pogledam. Ponovio je postupak. Pa zašto? – izustim.
Reče mi – da te ponovno naučim biti djetetom.
I nastavi - Tražite nevinost. Stanje bez grijeha. Pogledajte u dječje oči!
Upitah ga - što će biti arka spasa ove generacije?
Reče mi – biti će to vaše srce. Ono jest vaša arka i ako uspijete, spasit ćete se.
Kako ćemo to učiniti – upitah ga.
Reče mi - arka je brod. Dakle, potreban joj je dobar kormilar. Ako ne budeš uspješan, tvoja arka će se razbiti o hridi. No, ako tvoja arka bude imala dobrog kormilara, odvest će je u mirnu luku. Tamo ću biti ja.
Reče mi – Nažalost, i pravda da bi bila zadovoljena na ovom svijetu, mora se ostvariti u krvi i razaranju. Tama je zahvatila Ukrajinu. Ponosan narod bori se za slobodu. No, cijena te slobode će biti velika. Svijet će zanijemiti kad bude gledao slike razaranja u Ukrajini i na Krimu. Bez vatre, taj ponosan narod neće osloboditi svoju zemlju. No, na kraju će uspjeti. Dva simbola zla, koja će nanijeti neviđenu sramotu svojoj zemlji, biti će prisiljena priznati poraz.
Reče mi – kako zaista možete odgovoriti na bijes neuračunljivosti? Vi, u svojim tijelima, lišeni znanja vaše duše, možete reagirati na jedan jedini mogući način. Svojstven svijetu u kojem jeste. Ne možete ostvariti zakon kojeg sam vam dao – tko tebe kamenom, ti njega kruhom (tko te udari po lijevoj strani lica, okreni mu desnu stranu). Za takvo nešto niste bili spremni u prošlosti, a niste ni sada.
Zlo se razmahalo zemljom. Ima mnoštvo lica. Pitanje je, kaže mi, prepoznajete li vi ta lica i jeste li, što je najbitnije u cijeloj priči, spremni obraniti se od njega?
Upitao sam ga - Zašto ja kad znaš tko sam?
Odgovori mi - Zar nisam našao učenika poreznika? Zar nije preljubnica postala moja učenica?
Jest. Priznajem. Kažem.
I ti imaš priliku, kaže mi.
Moja tama je prevelika, kažem mu. Teško će to ići. Kaže mi – Tvoje svjetlo će pobijediti.
Reče mi – zašto me tražite u ovom svijetu? Ja ne mogu biti u ovom svijetu.
Valjda iz očaja, kažem mu.
Nemojte to raditi – kaže mi.
Ovaj svijet ste vi. Dao sam ga vama. Vi ga oblikujete. Može biti što god želite da on bude. Znam tvoje pitanje prije nego je izgovoreno – zašto bih ga mijenjao? Ovo je vaš svijet. Ja ga mogu popravit nakon što napravite štetu. To da. Da, to ću učiniti kad pređete granicu. Ali, onda ću vam ga opet dati.
Pita me – zamisli da sam umjesto precima majmuna nekoj drugoj životinji dao mozak i um kao njima. Kakav bi svijet danas bio?
Reče mi – vi ste poput nekontrolirane djece. Vi se stalno igrate. Javno, što tajno. I onda nastanu priče koje se prenose stoljećima. Stvara se misterij tamo gdje ga nema. Jedini dionici sudbine ste vi. Nitko drugi. Sve ovisi o vašim izborima. Izgubljeni, kakvi jeste, vi vjerujete da drugi odlučuju o vama. To je na neki način točno, ali ne bez vašeg dopuštenja. Vi ste sami odlučili sudjelovati u toj igri. Svjesno ste odlučili da se lišite mogućnosti da utječete na ishod igre. Da li ste to učinili jer vam je lakše tako? Tada mislite da je to lakši put. No, ne. To je zabluda.
Pa nastavi - vi ste poput populacije majmuna, ili pak, gorila, koje su odlučile slijediti onoga koji je u borbi najjačih pobijedio. Kako pogrešno. Evolucija tijela nije pratila evoluciju duha. A to sve iz razloga jer je ova potonja izostala.
Upita me - tko je beskućnik koji se pokriva kartonom na hladnom betonu ili hladnoj klupici? Tko je drogeraš koji si uništava život? To si ti. To je tvoja odgovornost. Ne možeš okrenuti svoje oči u drugom smjeru i praviti se da to ne postoji. Ono dijete u kutovima zaboravljenog svijeta, napuhanog trbuha, koje umire od gladi, ono je ti. Kad ono umire, umireš i ti. Njihovo postojanje je dokaz da živiš u paklu. Možda živiš u lijepom stanu, ili pak, kući. Imaš dobar posao. Imaš dobru obitelj. Imaš drage prijatelje. Ali, i dalje živiš u paklu, negirajući tu činjenicu.
Sjedeći jedno pored drugog, u tišini, nije bilo potrebno da išta pričamo. Promatrao sam ga i on se samo smješkao. Da, to je to. Njegov smijeh je mijenjao mene. To je bila njegova pouka. Smijehom. Da. Kad bi se više smijali na ovom svijetu, svijetu bismo dali neprocjenjivi dar. Dali bismo mu izlječenje. A samim time izliječili bi same sebe. Njegov smijeh koji mi je darivao, to je bila njegova ljubav, njegova pozitivna energija. To nam užasno nedostaje. To je, valjda, najgori zaborav kojeg imamo kad uđemo u ovaj svijet. Lišiti sebe smješka, pozitivne energije i ljubavi Svjetla.
Što se događa upravo sada, upitao sam ga.
Odgovori mi na pitanje - sve se čisti od svega što može biti uteg. Svatko od vas je postao pretežak samom sebi. Čašu možete napuniti vodom do vrha. No, ako nastavite dalje puštati vodu, voda iz čaše će se preliti. Sad ste u tom trenutku. Svi vi. Nemate snage zavrnuti pipu kako bi voda prestala teći, a vaša čaša je već skoro puna.
Kaže mi – pitanje je sljedeće, je li to dobro za vas, ili pak, loše? Što ti misliš? Upita me?
Kažem – može biti loše, ali može i biti dobro. U prvom slučaju sve će otići u jednom neželjenom smjeru. U ovom drugom slučaju, to će biti prilika. Poziv za buđenje i jedan novi početak.
Kaže mi – nisam li ti rekao da je ovaj svijet ogledalo. Vidiš ono što jesi. Ako vidiš u tom ogledalu da sve vodi kaosu, gledaš ratove, mržnju, ludosti svakakve vrste, poremećenosti svih oblika, nećeš li se pitati što je sa mnom?
Dakle, što je s tobom? Hoćeš li propasti do kraja, ili ćeš se, pak, izliječiti?
Reče mi – tako malo nedostaje da se oslobodite svega. Da oslobodite ovaj svijet. Ključ je u vašem srcu. To što si sada osjetio. To što te je slomilo, to je moja ljubav.
Zamisli, 99 posto ljudi neće to doživjeti što si ti sad doživio. Nije li to šteta?. Ja nisam učinio ništa. Samo sam te promatrao. I vidio sam. Za što je sve sposobno ljudsko biće.
Zašto drugi ne dožive to, upitah ga.
Reče mi – Ne traže. Nisu dosegli da dožive taj stupanj ljubavi koji je oduvijek u njima. Kakva šteta.
Upitao sam ga – zašto ljudi dođu u stanje da dignu ruku na sebe?
Kaže mi – reći će lažno društvo: teške prilike, težak život, izgubljeno djetinjstvo, izloženost nasilju, omalovažavanje … i još stotinu razloga, ali nikad neće priznati pravi razlog – samoća. Da, samoća prijatelju moj. Samoća ubije čovjeka tako lako. Brže od pištolja, brže od mača, od noža, sjekire, otrova …
Nije problem imati problem. Nego je problem ne imati ga sa kime podijeliti.
Kažem vam, bdijte nad najmanjima, do najstarijih. Bdijte nad svima. Dajte pozornost svima. Vi ste živi organizam. Prividno, na ovom svijetu razdvojen, no, u biti ste jedno. Problem jednog čovjeka nije samo njegov problem. Problem je svih vas. To uistinu jest samo, i samo, vaš problem.
Upitao sam ga - ti koji vidiš moju tamu, zašto si u mojem društvu?
Reče mi - ti si svjestan svoje tame, ali nisi svjetla. Zato sam tu. Ja sam došao svima. Zar nije carinik postao mojim učenikom? Svaki čovjek me je dostojan. Čak i ubojica. I u njemu ima tračak svjetla za koji se treba boriti. Dok god se svjetlo ne ugasi, postoji nada. I svijeća pri svom kraju, obasjava tamu ovog svijeta. Gdje god je Svjetlo, tu sam i ja. Negdje me ima više, negdje manje, ali ja sam tu.
Zaista kažem ti, dok god vidiš iskru svjetla u sebi, nisi izgubljen. I ja sam s tobom.
Reče mi – znaš, mnogi žive pored tebe, ali to što ti njih ne vidiš, to ne znači ništa. A najmanje da ne postoje i da su živi. Zaista, tko živi uistinu i na koji način?
Ne razumijem – kažem mu.
On, nakon malo šutnje uzme štap i njime nacrta crtu. Onda iz te crte povuče desetak linija. I kaže mi – te linije što sam povukao iz te ravne crte, to su sve sekunde koje postoje u isto vrijeme. Kojom ćeš hodati, to o tebi ovisi. Koliko linija vidiš, a ima ih i još, to je tvoje sutra. Ti si taj koji odlučuje. Nitko drugi.
Reče mi – Pakao je preslika.
Čega? – pitam ga.
Onoga što si stvorio ovdje. Naravno, to može biti i raj. Duhovni svijet je na jednoj razini ogledalo. Mnogi prožive pakao već na Zemlji.
Pitam ga – kako na Zemlji?
Kaže mi – Prihvatiš to odraditi na Zemlji. Na dobrovoljnoj je bazi. Vjeruj mi, pakao može biti teži ovdje na Zemlji nego u duhovnom svijetu. Na patnju možeš gledati dvojako. Kao nešto negativno, ali i pozitivno. U ovom potonjem slučaju, događa se oslobođenje, a ti to ne vidiš tako. Ne razumiješ.
Reče mi – koliko zaista poznaješ sebe? Koliko uistinu želiš znati sebe? Koliko jako želiš sve što držiš u tami sebe, izbaciti na Svjetlo? O tomu koliko si ustrajan na tom putu, ovisit će tvoj daljnji put.
Kaže mi – budi jak. Mnogo toga, na ovom, i na onom drugom svijetu, može te slomiti. Ali, ako si jak izunutra, kao stijena, to će se sve odbit od tebe.
Reče mi – Svemir ima svoju svrhu. Zemlja u njemu ima svoju svrhu. Sve na njoj ima svrhu. Jedino čovjek ne zna svoju svrhu. Sve ispod čovjeka ima lakšu zadaću jer oni se ravnaju po sili stvaranja. U njima su sadržani svi zakoni vidljivog svemira. A ljudi? Negiraju vezu s prirodom. To je po tijelu. A o duhu da ti i ne govorim.
Ljudska vrsta je poput dva slijepca. Pokušavaju hodati putem, ali bezuspješno. Jama je ispred njih i ne mogu je izbjeći.
Kad upadnu u jamu, opet ću im bacit konop kako bi izašli iz nje. Reče mi – pitam se, koliko puta slijepci moraju pasti u jamu da bi progledali?
Reče mi - Što je jama? Simbol pada. Što je konop? Davanje znanja kao alata da čovjek progleda. Sljepoća je simbolika neznanja i zaborava.
Stajali smo do koljena u moru. Zahvatio je rukom površinu mora i zapljusnuo ga prema nebu. Reče mi – prvo pročišćenje ljudske vrste je bilo vodom. Sada će biti pročišćeno vatrom.
Pitam ga – zašto ne interveniraš i promijeniš svakog čovjeka?
Odgovori mi – nema to smisla. Tada ništa ne bismo naučili. Nema spoznaje bez učenja. Do spoznaje svega, a prvenstveno sebe, vodi put i njime valja proći. A jedan od važnijih aspekata na tom putu je učenje.
Nasmijem se i kažem – to je po onoj narodnoj, nema kruha bez motike. Vidim da ga je to zabavilo jer se nasmijao.
Reče mi – Što ako bi se mogao toliko povećati da Zemlja u odnosu na tebe bude mala kugla? Što bi tada učinio? S kolikom pažnjom bi je držao u svojim rukama?
Da li sada shvaćaš koliko je vrijedna Zemlja na kojoj jesi u odnosu na Svemir u kojem jest?
„Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli.“ - Marko Aurelije
Pokazao mi je sliku ljudskog bića u praznom prostoru. Sviješću sam se vrtio oko njega unutar tog praznog prostora. Kao da smo u nekoj računalnoj simulaciji. Onda sam primijetio srce u tom ljudskom obliku. Vibriralo je. Reče mi – srce je centar. Otuda sve kreće. Ono daje tonalitet ili boju onoga što će mozak pretočiti kroz um u misli. Vidio sam kako se stvara veza srca i mozga te uma. Mozak i um su kao filmski projektor. Oni samo projiciraju misli koje su zapravo oblikovane prema impulsima koji dolaze iz srca. Sada taj prazni prostor više nije prazni prostor. On se ispunjava. Oblikuje se mislima toga ljudskog bića. Reče mi – Marko Aurelije je rekao da ljudske misli oblikuju ljudsku dušu. To nije točno. Ljudsko srce oblikuje ljudsku dušu. Jer, prije misli, djelovalo je srce.
< | lipanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER