Kristovu pobjedu nad zlom, teško je spoznati. Nad njim je zlo izvelo trijumf zla. Mučenje, iživljavanje, i na kraju razapinjanje na drvo. Jedna velika predstava za ljude koji su to promatrali. Jedan veliki mislioc je zbog toga toliko zamrzio kršćane da je njima, kao i Isusu posvetio cijelu svoju knjigu. Mrzio ih je kao kukavice, ali, zapravo je sam bio kukavica. A sve iz nerazumijevanja pobjede Krista nad zlom. Zlo se može pobijediti jedino ljubavlju. A ljubav nije zlo. S ljubavlju prihvatiti križ na koji ćeš biti pribijen. Nitko te na ovom svijetu neće spasiti tog križa. Eventualno, netko će ti, pri muci koju proživljavaš, pomoći nositi taj križ. Ljubav je suprotnost zlu. Ljubav može pobijedit zlo samo svojim primjerom. Onim što ona jest. Ljubav.
Ovo je nepopravljiv svijet. Što se više zalažete za dobro na ovom svijetu, taj isti svijet će vas što brže ispljunuti.
Jedan dan zaspeš u jednom svijetu. Drugi dan se probudiš u drugom svijetu. Tako će biti uspostavljen Novi svjetski poredak. Ovaj svijet je istrošen. Novi svijet se intezivno stvara.
Biti ovdje, u materijalnom svijetu, to je prvi zatvor. Drugi je onaj proizveden mislima ovdje. Misli i osjećaji su jedino što odnostite s ovog svijeta u drugu dimenziju. Dakle, želite li i u drugoj dimenziji biti u zatvoru, to je vaš izbor. Tad ćete biti u svijetu Demijurga. No, postoji i sfera viša od sfere Demijurga, sfera koju je odabrao Jakov Pravednik, dok su ga ubijali kamenovanjem.
Kad izgubiš um ovdje. Kad tvoje misli budu zarobljene mislima ovog svijeta.
To bi nekima bila dobra stvar. No, zapravo, to uopće nije dobra stvar. Otvara toliko pitanja kod pojedinca koji je sposoban za takvo nešto. Ali, ono najgore, dovodi ga u stanje gdje će stalno postavljati jedno te isto pitanje koje će ga razdirati cijelo vrijeme. Ne može taj pojedinac pobjeći od toga. To postaje jedna konstanta u njegovu životu. Postaje dio njega.
Ovo je trenutak za borbu za ono što je nastalo kao svjetlo u počecima stvaranja SAD-a kao svjetionika liberalne demokracije. Liberalna demokracija je nešto najbolje što se dogodilo čovječanstvu. I za to se vrijedi borit jer je to jamac opstanka ljudske vrste na ovom planetu. Takvo društvo stvara najbolje ljude. Da, ima i svoje nuspojave, ali to se može korigirati. Uvijek se može bolje. Konačna pobjeda liberalne demokracije u svijetu značit će društvo slobode, mjesto gdje se slobodni pojedinac osjeća ugodno, gdje će svatko biti ono što želi biti, gdje neće biti ugnjetavan pogrešno protumačenim religijama. Liberalna demokracija ima tu moć koja će oživjeti ideju samo jedne države, one svjetske. Gdje će cijeli svijet biti ujedinjen.
Kako ostati u "sredini", i pritom biti dovoljno lijevo, i biti dovoljno desno. Da se u tom pokušaju ne izgubim putem.
@luki2:
@luki2 - "Hoće. Spasit će. Ako bi izbrisao ljudsku vrstu, ni njegova svrha postojanja ne bi bila ispunjena. Bez ljudskog roda - ni za njim nema potrebe...Pozdrav!"
Onaj koji daje znanje čovječanstvu, zar ga zaista želi izbrisati? U onoj biblijskoj bajci s Adamom i Evom, on je zmija. Kroz tu priču, znanje je dao čovječanstvu kroz plod (jabuka) drveta znanja. U drugoj predaji, to je učinio vatrom.
Otišli smo predaleko. Sad smo u trenutku kad ništa nije izvjesno. Zlo se razmahalo. Demokratski svijet nema baš velikog izbora. Odgovor na ono što nam prijeti, realan je. No, spremani smo na ovo vrijeme. Ono se moralo kad tad dogoditi. Slijedi kaos mraka, a sve kako bi iz njega nastao red. Tako to uvijek biva.
Postavlja se samo jedno pitanje, hoće li Lucifer ponovno spasiti svijet i ljudsku vrstu?
Bogati trebaju jesti da bi bili siti. No, i siromašni trebaju jesti da bi bili siti. No, to se doživljava kao tlaka za bogate, za one koji imaju. Njima se oduzima da bi siromašni jeli. No, ima li im se što oduzeti? Po kojem pravu imaju to što imaju, a da nemaju siromašni? Umjesto da budemo solidarni s drugima u društvu/zajednici, mi ih puštamo niz vodu. Izmišljamo razloge. Nisu se snašli. Nesposobni su. To činimo jer smo lišeni empatije. To činimo jer smo zaboravili da smo Jedno van ovog materijalnog svijeta. To činimo jer ne vidimo sebe u drugom čovjeku. Okrenutost egu nas uništava i uništit će nas.
Oduvijek postoji taj sraz individualizma i zajednice. Kapitalizam počiva na individualizmu. U njemu će uvijek biti manjina bogatih, kakav takav srednji sloj (tko ima sreće) i manjina siromašnih. Nažalost, srednji sloj je sve tanji, tako da se povećava broj onih koji pripadaju, pa sada više nisu niti manjina, većini siromašnih. Ono što je postojano, to je ona manjina bogatih na vrhu piramide. Da bi takvo nešto bilo moguće, trebalo je stvoriti antagonizam prema "zajednici", u smislu jedne socijalističke, solidarne zajednice jednakih ljudi. Solidarnost je žila kucavica jedne društvene socijalističke zajednice. Ima onaj moto iz filmova o mušketirima - "Svi za jednoga, jedan za sve". To je srž ideje socijalizma. Za ostvarit takvo jedno društvo, potreban je jak duh, duhovnost iznad materijalizma i shvaćanje da je dobrobit cijele zajednice, moja dobrobit. Primjer "savršenih" zajednica u prirodi jesu pčelinjak i mravinjak, premda je to vrhunac u materijalizmu prirode. Svi rade za zajednicu. Gledano čisto materijalno, idealan uzor za stvaranje jednog totalitarnog društva jer u navedenim primjercima u prirodi nedostaje spoznaja duha unutar same prirode. A duh, osim unutar svakog čovjeka, po čovjeku unutar socijalističke zajednice je solidarnost, što podrazumijeva međusobno dijeljenje, a to znači, gubitak smisla privatnog vlasništva. Sve što imamo na ovoj Zemlji, to je svačije. Ni više ni manje. Svatko si uzima po potrebi. Solidarnost i shvaćanje da sve pripada svakome, izrodit će socijalizam kao poredak koji će sam od sebe, kao takav, lišiti svijet svih nepravda i zala. Takav svijet će donijeti prosvjetljenje svijetu.
Najveća vrijednost socijalizma je, barem kad je prostor bivše države u pitanju, samodoprinos. To je bio vrhunac ostvarenja socijalizma.
Da kršćani slijede zaista Isusov nauk, bili bi nositelji svjetla njegova nauka u svijetu. Bili bi tijelom i duhom socijalisti na ovoj zemlji.
Budućnost je prošlost i sadašnjost u jednom. U većini slučajeva, u dosadašnjoj povijesti ljudske vrste, budućnost je uvijek izgledala isto. Zašto? Jer se nije učilo na greškama u prošlosti i zato što se u sadašnjosti nije stvarala nova budućnost. Tako i sada, nemamo vremena promijeniti budućnost koja je pred nama iz jednostavnog razloga, ona je već stvorena. U 99 posto slučajeva, nesvjesno ste je stvarali na globalnoj razini. Što se tiče svake pojedine individue, na to su utjecale vaše emocije, razmišljanja, misli, u konačnici, vaš um.
Mnogi sanjaju multipolarni svijet. No, Novi svjetski poredak neće to biti. To će biti potpuno drugačiji svijet od ovog u kojem živimo sada. Taj novi poredak se rađa u kaosu koji vlada sada i trajati će neko određeno vrijeme. Bit će to vrlo tužno vrijeme, ali ono se mora dogoditi. Zemlja treba globalni reset. Ljudsko društvo treba globalni reset. I to se upravo događa. To nije događaj koji će se dogoditi preko noći. To je nešto za što je potrebno vrijeme.
Mi nismo na putu ka provaliji. Mi već jesmo na rubu provalije. Sad je pitanje, imamo li snage se zaustaviti na tom rubu, ili ćemo ipak pasti u tu provaliju. Teško pitanje i još teži odgovor.
Najviše što nam sada treba je da imamo razuma. Hoćemo li ga imati?
< | listopad, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER