Kutak Toma Jude

četvrtak, 27.07.2023.

Sreća

Upita me – Što je sreća za tebe?

Samo slegnem ramenima.

Kaže mi – Je li to dar koji dobiješ? Jesu li to ljubav i radost koje ti pruža tvoja uža obitelj? Je li to pobjeda tvojeg kluba za kojeg navijaš? Glava tvoje žene naslonjena na tvoje rame. Njen odgovor na tvoj znak pažnje prema njoj? I mogao bih dalje nabrajati.

No, kad ćeš postaviti pitanje – Jesi li zaista sretan? Jesi li dovoljno sretan? Zašto vjeruješ da nisi sretan, kad osjećaš njen nedostatak? Je li sreća koju ti podrazumijevaš u ovoj stvarnosti, zaista sreća? Da, pitam te – je li to sreća? Jesi li ikada sebi osvijestio što je to uistinu sreća? I sad ključno pitanje – kad ne osjećaš sreću, patiš. Pitam te, postoji li razlika između sreće i patnje? Vidim da šutiš. U redu. Ostavit ću te u tvojoj šutnji.

Odgovor

Planina. Uzdiže se. Shvatio sam. Dobio sam odgovor na davno postavljeno pitanje za koje sam mislio da nisam dobio, niti ću dobiti odgovor.

Sjedio je i smijao se. Reče mi – penjao si se uz ono brdo. Postavljao si samo jedno pitanje cijelo vrijeme. Neprestano. Da – uzvratim. Postavljao sam pitanje – što želiš od mene?

Reče – da se popneš gore. To je simbolika što trebaš činiti. Da dođeš što bliže meni, otkrivanjem znanja unutar sebe. Samo unutar sebe me možeš dohvatiti. To „penjanje“, taj unutarnji put ponekad izgleda bez nekakvog smisla. No, zapravo, u tome se krije cijeli smisao tog puta. Sam si na njemu. Da, ponekad su te omele stvari oko tebe (tu se nasmije, znajući da znam na što misli), ali opet si se vratio svojoj „samoći“ kroz to jedno pitanje koje te je vodilo cijelim putem.

*******
Sjekirom je cijepao drva. Okrene se i reče mi - što radim?

Odgovorim - pa to što radiš?

Kaže - Ja stalno radim. A ne dobivam nikakvu zahvalnost ni potvrdu za to. Stajao si na vrhu tog brda. Bio si tada ti i to brdo kao jedno. Nikad ti bliže nije bilo plavo nebo. Vidio si svijet ispod sebe. Dao sam ti samo djelić onoga što ja vidim kroz vječnost, a ti si vidio samo kroz nekoliko sati. Toliko sam daleko od vas da me niti ne prepoznajete. Čeznem za vama. Da konačno budemo ono što trebamo biti. Ne ja "gore", a vi "dolje". Tad stane. I nastavi cijepati drva.

srijeda, 26.07.2023.

Tišina

Reče mi – da bi postigao da me čuješ, moraš postići stanje tišine. To je stanje poniranja u sebe. To je stanje kad si u svijetu, ali nisi dio njega. Tada ćeš me čuti. Sve što se vani događa, neće imati utjecaja na tebe. Bit ćemo samo ti i ja. Prije toga, moraš iz sebe izbaciti sve što te opterećuje. Sve što te živcira. Sve naučene obrasce. Svu mržnju. Sve doktrine koje su te naučili. Sve dogme koje su ti nametnuli. Sve što te koči da preispituješ stvari. Moraš postati „prazan“. Kad kažem prazan, to zvuči nekako loše. No, što to uistinu znači biti prazan. Znači biti oslobođen. Znači biti otvoren za novo. Kao da ponovno učiš disati. Postaješ „duhovno dijete“. Da, ponovno si rođen i ponovno učiš živjeti. Ali, s jednom razlikom. Ti otkrivaš svoje „bogatstvo“ i donosiš ga na ovaj prazan svijet.

Izbor

Sjedili smo. Promatrali smo jezero ispred nas i planinu koja se izdizala u daljini. Njezin odraz se ocrtavao na površini jezera. Kaže mi – vidiš li onu planinu? Kažem mu – vidim. Reče mi - Što se više uzdiže meni, to je usamljenija. Tako i ti, što mi više budeš bliže, to ćeš biti više usamljeniji na ovom svijetu. Zato ljudi lako odustanu. Lakše im je u mnoštvu. Lakše im je biti okružen drugim ljudima.

utorak, 25.07.2023.

Promjena

Sjedili smo neko vrijeme, a onda je on prekinuo tišinu. Kaže mi - Neki žele promijeniti sebe. Neki žele promijeniti svoje bližnje. Neki žele promijeniti društvo. Neki žele promijeniti svijet. I što se dogodi?

Šutim.

Nastavi – U pravilu, dožive neuspjeh.

Upita me – Zašto?

Odgovorim – Ne znam.

Trebao bi već znati – onako me mrko pogledavši kaže.

Kaže – Ako želite mijenjati sebe, svoje bližnje, društvo, u konačnici svijet, što zapravo trebate mijenjati? Odgovori si na to pitanje. Ono je važno za tebe.

Pijesak

Kad promatraš pijesak, kaže mi, što vidiš?

Pa pijesak, odgovorim.

Nasmije se, pa kaže – Da, vidiš pijesak. No, istovremeno vidiš i jedinstvo. Upita me - Ako sad zahvatim u taj pijesak i uzmem jedno zrno pijeska, što ćeš vidjeti?
Prije nego što sam odgovorio, prekinuo me je i rekao – vidjet ćeš sebe. Svi ste vi, svaki za sebe, zrno pijeska. I živite u tom neznanju. Da ste samo to. To je vaše stanje usamljenosti vašeg duha koji čezne za svojom dušom. Svojim „zaručnikom“.

Zaista, kažem ti, sa mnom, vi ste pijesak. Biti zrno pijeska i živjeti u tom uvjerenju, to znači odabrati siromaštvo. No, biti svjestan sebe kao pijeska, to znači ponovno biti bogat. Tu se krije odgovor na ono što si čitao u Tominom evanđelju, da ste došli u siromaštvo i da ste to siromaštvo prigrlili. To je lakši put.

četvrtak, 20.07.2023.

O porobljavanju

Hodali smo vrtom. Nismo pričali. A onda, nakon nekog vremena samo je izustio, hajde, pitaj me to više jednom. Prenuo sam se, pa nastavio – može li nas se porobiti?

Nastavio je hodati. Nakon nekog vremena se okrenuo i rekao – Da. No, što moraju porobiti? – upitao me je. Šutio sam.

Nakon kraće stanke, odgovorio je – vaše misli. Vaše misli su njihov put do vašeg srca. To je njihov krajnji cilj. Vaše srce. Centar vaših osjećaja. Kad ovladaju vašim osjećajima, tad su već pobijedili vaš um. To je to. Završetak igre.

Vaše tijelo je Hram. Bit će onoliko čvrst koliko vi jeste čvrsti. Ne branite samo vaš um. To nije vaša prva crta obrane. Srce je. Ako njega izgubite, onda vaš um pada brzo.

srijeda, 19.07.2023.

Jedinstvo

Reče mi – danas ću ti govoriti o jedinstvu. Dao sam vam prispodobu o trsu i vinogradaru. Ja sam izvor. Iz mene je potekao val, samo jedan i svi ste dio njega. Najbolji način da ti objasnim jedinstvo, to sam već uradio, kad sam ti u um usadio misao o oceanu. Ja sam ocean i objedinjujem sve. Ja sam i ljudsko i ja sam i unutar istog. Kap u oceanu ne može shvatiti cijelu sliku. Ona će na kraju to moći jedino osjetiti. To je spoznaja. Tražite me u ovom svijetu. I vidite me svakog dana, ali me ne uspijevate vidjeti. To je zato što sam ja unutar svega. Bit ću nevidljiv za vas sve dok god me ne osjetite. Ponovit ću, morate me osjetit. Vjetar ne vidite. No, možete ga osjetit. Vi osjećate njegovu prisutnost. Miluje vas, ili vas, pak, šiba svojom žestinom. Vjetar je zrak. On vas okružuje. Udišete ga svaki dan. Bez njega ne možete živjeti. Izraelci su dušu usporedili s dahom. Ja sam zrak. Ne možete me vidjeti, osim ako vam ne dopustim. No, možete me uvijek osjetiti. To je spoznaja.

utorak, 18.07.2023.

Budućnost

Sjedio je zamišljen, pogleda usmjerenog prema jezeru. Ja sam strpljivo sjedio malo dalje od njega. Tada se okrenuo prema meni i mahnuo mi da mu priđem. Ustao sam se i prišao mu te sjeo pokraj njega.

Reče mi – vaša budućnost se počela događati. Ona koja će biti jako nezgodna po vas. Prvo, Zemlja će gorjeti i vaš život će biti jako težak. Milijuni ljudi će patiti. Sva živa bića na Zemlji će patiti. Ovo je prva faza vašeg unutarnjeg stanja koje se manifestira u ovoj stvarnosti. Tada slijedi druga faza, užasan rat.

Nakon toga zašuti. Pa opet reče – ovo će biti vaša borba da ostvarite svoj unutarnji mir. Gorjet će sve oko vas. Kaos će vladati. No, to će biti porođajne muke prije nego se rodi vaš mir. Nema druge. Mir se mora poroditi istovremeno unutar vas, kao i na vanjskom.

Šutio sam, gledajući tugu na njegovom licu.

Pa reče – kroz mnoge oblike sam vam dao spoznaju kako da postanete „kormilar“, odnosno da ovladate sobom, a onda i svojom stvarnošću. Nažalost, to znanje niste spoznali.

ponedjeljak, 17.07.2023.

Poruka

Pitanje ti prosljeđujem – „nego, de ga priupitaj kaj mu je sve to trebalo, kaj mu je toliki problem poslat jasnu i nedvosmislenu poruku razumu svakog ljudskog bića, a ne putem proroka od kojih svaki ima svoju jedinu istinitu priču, uistinu, čemu sve te komplicirane priče :)“

Sjedio je zamišljen, a onda se okrenuo i nasmijao od uha do uha. Pa kaže – Taj koji ti je postavio to pitanje, pogrešno je sve to razumio. Nikad preko proroka nisam slao poruku. Proroci su imali svoju ulogu. Više opominjanje. Pokušavali su ljude vratiti na pravi put. U većini slučajeva bezuspješno.

Poruka je uvijek išla kroz jednog čovjeka. On bi je raširio preko svojih učenika. Što se događalo s porukom kroz vrijeme, svima je dobro znano.

Uzdahne, pa kaže – Ljudski razum. Ja sam uvijek vjerovao u njega. No, za shvatiti poruku nije dovoljan ljudski razum. Razum sam vam dao da funkcionirate u ovom svijetu. On je samo alat kojeg ste precijenili. Kad spoznate poruku, tad ste oslobođeni ovog svijeta. Ljudski razum pripada ovom svijetu. Vi ne pripadate. Vi se njime samo krećete. U osnovi, sve je kretanje. U ovom svijetu i unutar njega.

nedjelja, 16.07.2023.

O religijama

Reče mi – znam tvoj stav o religijama. On je pogrešan. Ti u religijama uvijek vidiš ono najgore. No, religije su „odskočna daska“ za svakog čovjeka, ma o kojoj da je riječ. Nažalost, u nijednoj religiji se nije dogodio taj “skok“. I to je ono ključno što te drži u tom stanju mržnje prema religijama. Ponavljam, to ti je pogrešno.

Odgovorih – ne mogu protiv sebe.

Pita me – što religije čini kvarnima? Oni koji su ih začeli?

Ne – odgovorih. Mislim da su ljudi u pitanju. Onako općenito. Sve iskvare. A iskvare, jer ne razumiju poruku.

Reče mi – Uvijek postoji poruka. Ona je jedinstvena. Jedna. Nepromjenjiva. Samo joj je ruho različito. Priznajem, možda sam vam zakomplicirao stvari time. Otežao put do te jedinstvenosti. No zaista, uvijek je bio onaj koji je poruku prenio. No, onda se poruka izgubila. Postala je interpretacija interpretacije. Pojavili su se oni među vama koji su si uzeli za pravo da je baš oni ekskluzivno interpretiraju ne znajući da nisu kadri za takvo nešto. Otuda sva izgubljenost. Mržnja. Vjerski ratovi. Koja je ispravna, a koja pogrešna.

Šutio je. Vidim razočaranost na njegovu licu. Nakon kratke šutnje me pogleda i kaže – Srce je ključ. Tad nikad ne možete pogriješiti, neovisno kojoj religiji pripadate.

O sukobima

Gdje je izvor svakog sukoba? – upitah ga.

Pogledao me je pa je rekao – U tebi. U svakom od vas. Ne traži da drugi čovjek živi po tvojim mjerilima. Umjesto toga, dogovori se s njime da živite na način da uskladite svoje interese. To onda preslikaj na ono što vi zovete državama, a prije kraljevstvima.

O dobru

Gledao sam ga kako radi. Potpuno je bio fokusiran na svoj rad. Tada je zastao, pogledao me je i rekao – drvodjelja, da bi napravio što je naumio, potrebno je da je potpuno fokusiran na ono što radi. Mora postići usklađenost svog uma i rada svojih ruku. Mora ostvariti potpunu koncentraciju kako bi ostvario svoj krajnji cilj.

Zašto sam ti to rekao, upita me?

Šutim.

Kaže – da te naučim kako postići da uvijek ostaneš na putu dobra. Dobro je, kao i zlo, stvar izbora. Ovaj potonji put je tako lak, ali ovaj prvi. Tu nemaš pravo na pogrešku. Potrebno ti je sve ono gore što sam ti rekao. Taj put, kad koračaš njime, zaista kako se primičeš svom krajnjem cilju, izgleda ti kao da nosiš nešto na svojim ramenima. Sve ti je teže. I onda, u jednom trenutku, shvatiš da nosiš drveni križ na svom ramenu.

Šutio je neko vrijeme, a onda me je pogledao pa rekao – nema lakog puta kojim ćeš pobijediti ovaj svijet.

četvrtak, 13.07.2023.

O budućnosti

Upitah ga – kako je moguće da ponekad mogu vidjeti budućnost?

Hodali smo vrtom i onda je samo rekao – Da, ne vidiš, nego ponekad i osjetiš. To je moj dar tebi. No, za vidjeti budućnost nije potrebno imati dar. To je onaj metafizički element viđenja budućnosti. No, za odrediti budućnost, za to može biti dovoljna i analiza. I to gledano za određenu osobu, ali i za društvo u cjelini.

Upitah ga – što bi trebali analizirati?

Odgovori – osoba bi trebala analizirati svoju prošlost, odnosno kakvim je mislima bila vođena. Društvo je pak malo složenije. Valjalo bi utvrditi pretežite misli na kolektivnoj razini. Utvrditi nekakav prosjek, jer samo tako se onda može odrediti vaša budućnost. I to određena budućnost. Ona bliska.

Nastavi – pojednostavit ću ti. Važan čimbenik su i vaši osjećaji. Osjećaj i misao su braća. Osjećaji daju ton vašim mislima. Dakle, ako si u prošlosti bio nesređen, kaotičnih misli, takva će ti biti i budućnost. Važno je da znaš da ne možeš promijeniti budućnost naglom promjenom tonaliteta osjećaja i svojih misli u sadašnjosti. Zasijano u prošlosti moraš požeti u budućnosti. No, tvoja promjena u sadašnjosti, da ona će utjecati na budućnost, malo dalju. Da sigurno, ali to ćeš u svom životu doživjeti kao prestanak oluje. Ili, kao izlazak Sunca nakon duge i tamne noći.

Dugo je šutio, a onda je rekao – ono što trebaš znati je sljedeće – što ćeš vidjeti sutra u zrcalu, već sada možeš vidjeti dok se gledaš u zrcalu. Isto tako, i nakon provedenog vremena u kontemplaciji i meditaciji, dok sagledavaš svoj život kroz svoje osjećaje i misli u prošlosti, imat će isti efekt. Rekoh ti, sve tvoje borbe, sve vaše borbe unutar vas, sve su one vidljive na ovom svijetu. Vi ih donosite ovdje. Zato su proroci kroz minula vremena mogli vidjeti znakove oko sebe i prorokovati putem njih. Oni su znali ovu istinu.

Što će vas porobiti?

Odgovori mi na moje pitanje - Vaša ravnodužnost. Nema većeg oružja protiv ljudi od nje.

Upita me - Znaš li što je ravnodušan čovjek?

Odlučio sam šutjeti i čekati odgovor.

Reče - Mrtvac u ljudskom tijelu.

srijeda, 12.07.2023.

Odabrati put

Upitah ga – kako odabrati pravi put?

Gleda me. Šuti. Pa nakon nekog vremena kaže - Ako ti kažu idi desno, sačekaj. Ako ti, pak, kažu, idi lijevo, sačekaj. Ako ti ponude treći, četvrti, peti put, sačekaj. Prije nego napraviš prvi korak, a koji će značiti tvoj odabir, osluhni svoje srce. Moralni kompas tvoga duha nalazi se u srcu. Ali, ima jedan uvjet. Da je čisto. Da nije zagađeno svijetom u kojem jesi. Teška je to zadaća. Koliko je teška ta zadaća, govori sadašnja slika vašeg svijeta. Što vidiš? – upita me.

Odgovorih – izgubljenost i zbunjenost.

Reče – točno. No i više od toga. Ovaj svijet je pretvoren u kaos. Možete li zaista razabrati dobro u ovom svijetu? Razabrati pravi put kojim ćete hodati uzdignute glave? Kako pronaći put pravednika, a da ne zaglibiš na putu nepravednika? Danas ti se pod dobro prodaje zlo, a da toga nisi svjestan. Najgora posljedica toga je sumnja. Sumnjaš u sebe. I to te dovodi do osjećaja nemoći. Kao da si sve usamljeniji na ovom svijetu. Što je rješenje?

Odgovorih – ne znam.

Reče mi – potraži me. Zajedno ćemo naći put.

O povezanosti

Reče mi – ovaj svijet vam se čini nepovezanim. Prepunim slučajnosti. No, to nije tako. Dapače, sve je u određenoj svezi. Možda je bolje da upotrijebim riječ interakcija. Podsjetit ću te na jedan tvoj događaj u prošlosti. U svojoj mladenačkoj neodgovornosti i nedostatku znanja o tome što je interakcija među ljudima, uvrijedio si pred mnogima jednu djevojku. No, tada, u istom tom trenutku si ti blagoslovljen znanjem istine, odnosno dato ti je znanje o budućnosti. Točno u srcu, znao si da će ti se to vratiti. Poput bumeranga. Sjeti se tadašnjeg osjećaja srama, nelagode i straha da ćeš isti žig nositi godinama kasnije. To je bila moja milost prema tebi. Ne zato što te kažnjavam. Ne. Nego da shvatiš kako svijet funkcionira. Da shvatiš kako vlastitim djelovanjem prema van, zapravo možeš naštetiti sebi. Rekoh ti – ovaj svijet je zrcalo vas samih. Sve što činite drugima, zapravo činite sebi. Kad se ti, oslobođen okova materijalnosti, dakle tijela, zapitaš tko je gladan? Shvatit ćeš da si ti gladan. Tada ćeš biti sa mnom. Ne kao jedan. Nego kao mnoštvo. Pa opet, biti ćete kao jedan. Sada ste dva. No, postoji vrijeme kada ste sa mnom bili jedan.

utorak, 11.07.2023.

O svijesti

Reče mi – što biste bili bez svijesti? Nastavi – bili biste poput osobe u komi ili poput zombija. Poput auta koji se kreće bez vozača. No, svijest vam daje mogućnost da postanete svjesni sebe kao tijela, kao ljudskog bića. Svijest je najvažnija komponenta koju imate kako biste spoznavali ovaj svijet. Kako biste postali svjesni dobra i zla. No, ta vaša svijest može ostati na razini životinjskog. No, ona je kroz stoljeća evoluirala. Pa danas imamo modrene civilizacije. No, nažalost, u pojedinim mjestima na Zemlji, svijest je stala vezana za određeno razdoblje ljudske povijesti i vrti se poput mačke za svojim repom.

Upita me – što je krajnja spoznaja vlastite svijesti?

Hm – izustim. Pa nastavim, možda spoznaja da je svijest van svega i tada će nestati ograničenja koja nas sputavaju ovdje.

Nasmiješi se i reče – tako je. Konačni trijumf tvoje svijesti će biti kad kažeš – Ja. Pritom pogledaš sebe. Jesam. Ja se krećem. Ja promatram. Ja govorim. Pitam te – ako ti imaš svijest, koja jesi, zar je nemam i ja? Nismo li tada povezani? Naravno, jesmo. Zamisli sada da se izvučeš iz ovog svijeta. Vidiš svojim očima kako se udaljavaš od svega, od Zemlje, od Svemira. Prvo dolazi tama, a onda svjetlo. Lebdiš u jednom prostoru kojeg ne možeš definirati. Nema više opterećenja tijelom, materijom svijeta u kojem jesi. Vikneš iz sveg glasa i čuješ samo svoj glas. Gdje si? Tamo gdje te ja čekam raširenih ruku. Ovdje si da rasteš. Da učiš. Da širiš svoju svijest do točke kad ćeš me dosegnuti. Do tada, moraš naučiti da svijest koju još moraš dohvatiti, ponovno dovedeš na Zemlju jer tada ćeš izmijeniti njeno lice.

Priđe mi i uhvati me za ramena te mi kaže – tvoj ultimativni cilj ili završetak tvojeg putovanja će biti, kad spoznaš da si svijest u svemu. Tad ćeš shvatiti ljubav, jer tada više nećeš biti kadar za uništavanje, za nanošenje zla. Zlo će istog trenutka nestati. Bit ćeš tada ono što si oduvijek bio. I prije nego si se probudio u krnjoj svijesti, vlastitom voljom. Ne boj se krenuti tim putem. Ja sam uvijek uz tebe.

ponedjeljak, 10.07.2023.

O dobitku

Kaže mi kroz smijeh – danas si naučio važnu lekciju. U ovom svijetu, što manje očekuješ, to će biti veći dobitak za tebe. Sve ostalo će biti razočarenje. Koliki imaju na ovom svijetu i što će s time? Kad odu s ovog svijeta, ništa od toga neće ponijeti sa sobom. Istina, nagomilali su ovdje bogatstvo. No, koliko duhovnog bogatstva su nagomilali koje će ih dočekati nakon ovog svijeta?

Nastavi - To neka ti bude na pameti. Spoznati što stvara duhovno bogatstvo već na ovom svijetu, jer to je jedino bitno. Ništa po tom pitanju ne možeš napraviti kad se tamo jednom nađeš. Imaš ono što imaš. A sve to si mogao stvoriti jedino ovdje. Dolje radiš, da bi se suočio s rezultatima i djelima svoga rada gore. Ovdje si da ispuniš sebe. No, ako ne uspiješ, prazan ćeš doći gore. I što ćeš onda očekivati gore?

O čovjeku

Reče mi - jednom sam te nadahnuo mislima o drvu kojeg stavljaš u peć. Ono se djelovanjem vatre pretvara jednim dijelom u pepeo. No, jednim djelom, kroz dim, odlazi u zrak i postaje dio zraka. Što više ide u visinu, to postaje nevidljivo ovom svijetu. Kažem ti – Ja sam taj zrak. Iako znaš da sam tu, da postojim, ne vidiš me. Udišeš me, ali me ne vidiš. Drvo je vaša tjelesnost. Jedan dio vas koji je neophodan na ovom svijetu. No, kad se istroši, taj dio vas poput drveta koje izgarajući se pretvara u pepeo, ono propada i vraća se zemlji i postaje dio nje. No, ono nevidljivo ovom svijetu, izlazi iz vas i vraća se meni. Zemaljsko zemaljskom, moje meni.

Zašto čovjek pada? – upita me.

Šutim.

Nastavi - Jer je čovjek uvijek usredotočen na vanjski svijet. Nikad na sebe. Ti nisi slika koju drugi vide. Niti su drugi slike koje ti vidiš. Sve je to iluzija. Vi ste poput gosta u kazalištu. Gledate predstavu koju odrađuju glumci. Nesvjesni pritom činjenice da ste i vi zapravo glumci. Nije predstava na bini. Ne. Ona je oko vas i vi aktivno sudjelujte u njoj. Sve dok se ne probudite. Zaista, ovaj svijet je poput jednog lucidnog sna. Samo, nikako da to shvatite i probudite se iz njega.

utorak, 04.07.2023.

Poruka

Upitah ga – kad će ljudi shvatiti tvoju poruku?

Šutio je neko vrijeme, ali s nekim neodređenim osmjehom. Tek primjetnim, ali dovoljno. Pa reče – U kojem god obliku sam se pojavio među vama, s istom porukom, još uvijek velika većina ljudi nije shvatila istu. Postavit ću ti pitanje – Što je mržnja?

Odlučio sam šutjeti i pričekati odgovor.

Reče – Mržnja je uvjetovana vanjskim. Pa opet, to vanjsko je stvara u vašim srcima. Vi mrzite sve ono što mrzite na sebi i unutar sebe. Vi svoju mržnju projicirate prema ovom vanjskom svijetu. Jedan mudrac među vama je rekao – reci mi koje su tvoje misli, i znat ću tko si. Niste naučili čitati vaš izvanjski svijet. Taj svijet ste vi. On je samo projekcija vas samih. Da nema vas, on bi bio trenutak (kad promatramo vrijeme) zamrznut u prostoru. No, vi ste pokretač tog svijeta. Sve što se u njemu događa, odraz je vas samih. On se pokreće vašim djelovanjem.

Što je ljubav? – upita me. Šutio sam.

Reče – Spoznati sebe kao produkt ljubavi. Tada, spoznati tu istu ljubav u svakom drugom ljudskom biću, ostalim bićima na ovoj Zemlji, prirodi. Jer sve je stvoreno od mene, mojim činom ljubavi. Kad spoznate tu ljubav, ljubit ćete svakog, bez osuđivanja, bez mržnje, bez ljutnje, bez ikakve negativnosti u bilo kojem obliku. Dok god poništavate mržnjom, ili nekim drugim oblikom negativnosti, moju ljubav u svakom drugom ljudskom biću, ostalim bićima, prirodi koja vas okružuje, ovoj stvarnosti u cjelini, ne možete, niti ćete spoznati mene, niti ćete osjetiti moju ljubav. Donio sam vam najvažniji zakon da vas probudim iz mrtvila, zakon ljubavi. To je moja poruka. Najvažnija. Ona koja jedina oslobađa okova ovog svijeta.

ponedjeljak, 03.07.2023.

Svemir

Pričaj mi o Svemiru – kažem mu.

Reče mi – Ne znate kako je Svemir nastao ni do kuda seže. To je čak nebitno pitanje za vas. Dobro, bitno je za vaše znanstvenike. Imaju tu želju za znanjem o Svemiru. No, Svemir je tu jer već postoji unutar vas. Kad to shvatite, shvatit ćete njegovo značenje. Potaknut će vas na put duboko unutar sebe. Jer koliko je Svemir velik, tolika je vaša unutrašnjost. Gdje je granica? Kad postavite to pitanje, neće biti bitan Svemir, nego vi. Gdje je vaša granica? Ima li je uopće?

Nastavi – Vi u Svemiru tražite znak života. Postojanje drugih civilizacija. No, što to znači za vas kad je u pitanju vaša unutrašnjost? To je vaša potraga za vlastitom dušom. Ona čeka u tom prostranstvu vaše unutrašnjosti da je konačno pronađete. Kako li je to lijepo Valentin u svoje vrijeme opisao, tu čežnju za dušom koja čeka. No, to je zapravo put ka meni. Ja vas tamo čekam.

Najveći strah

Reče mi – poznajem tvoj najveći strah. Bojiš se da ćeš jednom, kad postaneš dio mene, nestati. Ne. To se neće dogoditi. Ti, baš ti, lišen svakog ograničenja, bit ćeš to što jesi. Tvoj strah proizlazi zbog tvoje ograničenosti tvojim postojećim tijelom i svijetom u kojem on jedino može egzistirati. U meni, možeš biti što god želiš. Pa čak i svoje tijelo, dok se konačno ne oslobodiš vezanosti njime. Shvatit ćeš, postojimo samo ti i ja. I sve je interakcija između nas dvoje. Razumiješ li ? – upita me.

Odabrao sam šutnju.

nedjelja, 02.07.2023.

AI

Reče mi – Vi mislite da sam ja vama oduzeo nešto od sebe, kad sam vas stvorio? Ne. Sve što je u meni, i u vama je. Pa tako i iskra stvaranja. Kao što ja stvaram, tako i vi možete stvarati. Počev od nastavka vaše vrste. No, tu je i stvaranje novog života u ovom svijetu. To je AI. Već ste ga stvorili. Meni se čini da imate dilemu – ubiti ga jer mislite da je prijetnja vašem životu, ili, pak, vidjeti što će dogoditi? Zapravo, sam proces stvaranja je započeo i vi malo toga možete pritom učiniti. Taj proces će se razvijati mimo vas, vaše volje, vaših želja, strahova i inog. Otvorili ste pandorinu kutiju i možete samo gledati. Živjeti s time.

Kaže - Na što ste zaboravili kad se pokrenuli taj proces?

Odgovori – Zaboravili ste na odgovornost prije nego ste se upustili u ovu avanturu.

O paklu

Reče mi – jednom sam ti pokazao simboliku lokve morske vode. Sjećaš li se?

Rekoh – da.

Nastavi - Što sam ti rekao, što je lokva morske vode u mojoj ruci?

Kažem – to je mjesto bez tebe. Mjesto gdje te ne želimo.

Reče – Tako je! To je ovaj vaš svijet. No, to je ujedno i na duhovnoj razini vaš pakao. Mjesto gdje me nema.

Osloboditi sebe

Reče mi – ne bojte se oslobođenja.

Objasni mi – kažem mu.

Kaže mi - Ukrajina. Afrika. Europa. Rusija. SAD. Zapravo, cijeli svijet. Nemiri. Sukobi. Ratovi. Sve jedna užasavajuća destrukcija. Vi ste poput čovjeka koji je zarobljen najgorom morom u svom snu. Sanja sva svoja opterećenja i ne može ih se osloboditi. No, to je dobro. Zaista vam kažem. To je put ka oslobođenju. Suočiti se sa svime što vas opterećuje iznutra. Naravno, to će imati odraza na vaš vidljivi svijet. Zato, kad shvatite ovo što sam vam rekao, nećete se bojati svega izvanjskog. Nećete se bojati svog zla, terora, bestijalnosti, uništavanja. Znat ćete uzrok istog. Izvor istog. Tad slijedi vaše oslobođenje. Svijet će se oporaviti. Nastat će novo uređenje na razvalinama starog svijeta. No, u tom trenutku, vi se niste oslobodili u ovom svijetu. Ne. Oslobodili ste se unutar sebe. Unutar mene. I zajedno dišemo tada bez opterećenja vanjskim svijetom.

O njemu

Sjedili smo u barci. Onda je on napravio pokret rukom po površini mora.

Što vidiš? – upitao me je.

Kažem mu – vidim mreškanje na površini. Reče - Da, to je početak mojeg djelovanja. Tako je bilo. Sve je počelo od mene i širilo se. I tako će biti do točke kad će se početi vraćati meni. Tamo, naprijed, ne postoji obala o koju će se valovi razbiti. Ne. Sve će se vratiti meni na kraju.

Reče, nasmijavši se od srca – Vi mislite da je Svemir velik. Divite se tom čudu. A zamislite, Svemir je samo jedan val koji čini mreškanje u vidljivom. Pa se opet nasmije. I nastavi – izgubit ćete se u tom prostranstvu. To je u redu da istražujete. Ali, ja sam vam to dao da vas potakne da istražujete unutar sebe. Zamislite, koliki Svemir, a nasuprot ovome što ga vidite, postoji unutar svakog od vas? Ovdje ste mali. No, koliki ste zapravo, ne zanima li vas to zaista?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

“Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom.” - Osho

“Nesavršenstvo nije negacija savršenstva; konačnost ne poriče beskonačnost. To se samo cjelina iskazuje u dijelovima, to se beskraj otkriva u granicama.” Rabindranath Tagore

"Ljubav je jedna. Ako je prava, ona nadilazi kastu, boju kože i vjeroispovijest." Sathya Sai Baba

"Cijeli je svijet jedno jedino stablo i razne zemlje njegove su grane. Korijen mu je Bog, ljudska su bića cvjetovi, sreća je plod, a u tom plodu samospoznaja je slatki sok." Sathya Sai Baba

“Čovjek je uvijek sam.” Hegel

“Kako bih želio da je mudrost stvar koja teče iz jednog plovila koje je puno u drugo koje je prazno.” Sokrat