Planina. Uzdiže se. Shvatio sam. Dobio sam odgovor na davno postavljeno pitanje za koje sam mislio da nisam dobio, niti ću dobiti odgovor.
Sjedio je i smijao se. Reče mi – penjao si se uz ono brdo. Postavljao si samo jedno pitanje cijelo vrijeme. Neprestano. Da – uzvratim. Postavljao sam pitanje – što želiš od mene?
Reče – da se popneš gore. To je simbolika što trebaš činiti. Da dođeš što bliže meni, otkrivanjem znanja unutar sebe. Samo unutar sebe me možeš dohvatiti. To „penjanje“, taj unutarnji put ponekad izgleda bez nekakvog smisla. No, zapravo, u tome se krije cijeli smisao tog puta. Sam si na njemu. Da, ponekad su te omele stvari oko tebe (tu se nasmije, znajući da znam na što misli), ali opet si se vratio svojoj „samoći“ kroz to jedno pitanje koje te je vodilo cijelim putem.
*******
Sjekirom je cijepao drva. Okrene se i reče mi - što radim?
Odgovorim - pa to što radiš?
Kaže - Ja stalno radim. A ne dobivam nikakvu zahvalnost ni potvrdu za to. Stajao si na vrhu tog brda. Bio si tada ti i to brdo kao jedno. Nikad ti bliže nije bilo plavo nebo. Vidio si svijet ispod sebe. Dao sam ti samo djelić onoga što ja vidim kroz vječnost, a ti si vidio samo kroz nekoliko sati. Toliko sam daleko od vas da me niti ne prepoznajete. Čeznem za vama. Da konačno budemo ono što trebamo biti. Ne ja "gore", a vi "dolje". Tad stane. I nastavi cijepati drva.
Post je objavljen 27.07.2023. u 22:47 sati.