Reče mi – znam tvoj stav o religijama. On je pogrešan. Ti u religijama uvijek vidiš ono najgore. No, religije su „odskočna daska“ za svakog čovjeka, ma o kojoj da je riječ. Nažalost, u nijednoj religiji se nije dogodio taj “skok“. I to je ono ključno što te drži u tom stanju mržnje prema religijama. Ponavljam, to ti je pogrešno.
Odgovorih – ne mogu protiv sebe.
Pita me – što religije čini kvarnima? Oni koji su ih začeli?
Ne – odgovorih. Mislim da su ljudi u pitanju. Onako općenito. Sve iskvare. A iskvare, jer ne razumiju poruku.
Reče mi – Uvijek postoji poruka. Ona je jedinstvena. Jedna. Nepromjenjiva. Samo joj je ruho različito. Priznajem, možda sam vam zakomplicirao stvari time. Otežao put do te jedinstvenosti. No zaista, uvijek je bio onaj koji je poruku prenio. No, onda se poruka izgubila. Postala je interpretacija interpretacije. Pojavili su se oni među vama koji su si uzeli za pravo da je baš oni ekskluzivno interpretiraju ne znajući da nisu kadri za takvo nešto. Otuda sva izgubljenost. Mržnja. Vjerski ratovi. Koja je ispravna, a koja pogrešna.
Šutio je. Vidim razočaranost na njegovu licu. Nakon kratke šutnje me pogleda i kaže – Srce je ključ. Tad nikad ne možete pogriješiti, neovisno kojoj religiji pripadate.
Post je objavljen 16.07.2023. u 23:07 sati.