Upita me. Da, ovdje, u opipljivoj stvarnosti - kaže mi. Da osvijestiš samog sebe. Da si odgovoriš na pitanje - tko sam ja? Zamisli li, kaže mi, kad bi shvatio i osjetio, da u drugome čovjeku vidiš sebe. Da, on ima svoj oblik, boju kože, ali, opet, on je ti. Materija nestane, raspline se, ali ti si pokraj te materije. Ono što je bilo ti i on, sad je samo misao, bezoblična svjetlost. Prvotna Riječ koja se grana u beskonačnost i koja se uvijek vraća sebi.
Kad bi dosegao taj stupanj spoznaje, upita me - da li bi želio ili činio zlo drugim ljudima? Kad bi znao da ideš protiv samog sebe.
Kaže mi - Danas si vidio ispred bolnice ljude koji stoje s transparentima kojima osuđuju pobačaj. No, pitam te, tko stoji uz djecu koja su danas umrla od gladi? I na tisuće ih je. Ti si tiho u sebi prozborio pitanje – kako vam se da? Oni ne znaju da tamo gube vrijeme. Oni nikad nisu razumjeli „poruku“ koja je jednostavna. Dana je kroz sve religije. Tijelo je nebitno. Duh je taj koji oživljava. Duh je život. A istina je sljedeća – vaš duh je odavno bolestan. Te koje si vidio, umjesto da spašavaju duh, oni se bore za materiju koja je mrtva bez duha. Na ovom svijetu, sve što se događa, ima svoj uzrok. Sve što je odigrano, samo je posljedica. Proizvod akcije. Pojedinca. Kao i kolektiva u cjelini. Istina je da ništa ne umire. Samo se povlači iz materije. Materija je poput gline koja se onda oblikuje. No, to je samo prolazni oblik koji će se vratiti u bezobličnost da bi ponovno dobio neki oblik. Duh ostaje za stalno, koji daje život tom obliku. Ali, na njega uvijek zaboravljate. To je vaše „bogatstvo“ koje ulazi u siromaštvo i umjesto da obogatite to siromaštvo, dopuštate da vaše bogatstvo postane dijelom siromaštva. Da biste ovo razumjeli, ponovno čitajte parabolu o talentima koja se nalazi u Novom Zavjetu i pokušajte je razumjeti.
Upita me – znaš li što je osnova u riječi duhovnost? Kažem – duh. Nasmije se. Točno – kaže mi. Pa nastavi – sloboda nije izvan vas. Možete je tražiti do vaše tjelesne smrti i nećete je naći. A tako vam je blizu. Sloboda nije nešto izvan vas, već je nešto što je u vama i pripada vama. Vi niste svjesni te slobode. I ona je zbog toga zlouporabljena. Zamislite kako bi izgledao vaš svijet kad biste bili svjesni svoje slobode. Nešto što vam oduvijek pripada. Jedini razlog zašto niste slobodni je jer se bojite pogledati u sebe. Bojite se tog čudovišta koje vlada vama. I nikako da skupite snagu da se suočite s njime. Ali nema slobode prije nego što napravite taj korak. Suočenje s njime. Borba da budete slobodni, nije laka. Najteže je pobijediti sebe.
Sjedili smo neko vrijeme, a onda mi je rekao – dok god ste religiozni, tumarat ćete bez ikakvog cilja. Religije su ubile „poruku“. Poruku koja ima snagu da vas sve oslobodi. Tu poruku nosi duhovnost. Duhovnost vas lišava okova. Daje vam priliku da poletite. Duhovnost nema formu. Nema pravila. Nema hijerarhiju. To je za nju nemoguće. Duhovnost je jednostavno sloboda. Duhovnost je onkraj materijalne stvarnosti. Duhovnost je ono što ste vi i gdje pripadate. Gdje ste „vi“ ono što jeste i neraskidivo vezani sa svima ostalima. U duhovnosti nema vela koji vas čini slijepima kao što vas ovaj svijet čini slijepima i religija koja jedino može opstati u takvom svijetu.
Duhovnost se pronalazi u univerzalnosti. U duhovnosti nema podjela. Duhovnost je cjelina.
Nasmije se. Pitam se što ga je to nasmijalo. Kaže mi – vjerovao ti ili ne, ljubav će i dalje biti ono što jest – ljubav. Mogu vam lomiti tijelo. Mogu vam lomiti duh. Mogu vam lomiti um. Mogu vam lomiti volju. Opetovano i opetovano. No ono što ne mogu lomiti niti ikad slomiti, to je ljubav. Jer ljubav posjedujete htjeli vi to ili ne htjeli. Ona je esencija vašeg duha. Vaše duše. Ne postoji tvoja ljubav. Moja ljubav. Ljubav nekog trećeg. Ljubav jest. Ljubav je jedna i u svih je ista. I u najokorjelijeg zločinca na ovom mjestu postoji ljubav. On je našao samo jedan izlaz kako da zaboravi ljubav, a to je da je pobjegao od nje. Zato je i postao zločinac. Ne postoji tama. To je samo stanje u kojem je svjetlo toliko prigušeno da je jedva vidljivo. No i u takvom stanju, to je još uvijek svijetlo.
Dok smo hodali upita me – čime manipuliraju oni koji vas žele zbuniti, podčiniti, slomiti? Šutio sam. Kaže mi – prvo vam porobe um. Kad to uspiju, porobe vam osjećaje. Čine s vašom voljom što ih je volja. Bez pardona. Bez imalo grižnje savjesti. Kad ovladaš svojim srcem bit ćeš čista uma. Tada ćeš biti snažan poput najčvršće stijene. Postat ćeš svjetionik u moru tame oko tebe.
Kaže mi – ljubav je sve. Svaka tvoja akcija, ako je iza nje ljubav, to će biti ispravno. Svaka kalkulacija, djelovanje s figom u džepu, to će ti se vratiti. Zašto? Kroz ovaj svijet ideš osjećajima. Jedini alat kojim djeluješ je tvoje srce. I jedino te mogu porobiti ako ti porobe srce. Kad izgubiš srce, tad si izgubio sebe.
Kad pročitaš ovakav članak ....
"KRHKO SAVEZNIŠTVO Europa se priprema na zastrašujući scenarij, najveća prijetnja uskoro bi mogla postati stvarnost!"
zapitaš se - a zašto bismo morali biti ovisni o SAD-u, bilo da je predsjednik demokrat, ili, pak, repubublikanac? Ima ona narodna - uzdaj se use i u svoje kljuse. Vrlo jednostavno. I Europa ima rješenje, a to je stvaranje jedinstvene europske vojske. Europa mora postati Sjedinjena Europska država. Samo kao takva, biti će neki faktor u sve izglednijem nepredvidljivom, podijeljenom i nesigurnom svijetu.
Kao što navijači Hajduka tepaju svojem klubu i igračima - vrime je!, tako je i na nama Europljanima, vikati europskim političarima - vrijeme je!
Kaže mi – hodaš i znaš da ideš kraju.
Hodaš i znaš da mnogi pored tebe doživljavaju kraj.
I izbjegavaš pitanje koje moraš postaviti – kad je tvoj kraj?
Pogleda me te mi kaže - nije bitno kad će biti kraj, već što sve činiš prije nego dođe kraj. To te određuje. I ništa više.
Danas je građanska Hrvatska bačena na koljena. Ako ćemo prijeći preko toga, prihvatiti tu našu povijesnu "šutnju", onda jebiga, neka bude.
Zaboravili smo sanjati. Sanjati jednu drugačiju, građansku Hrvatsku. Ne krivimo one s druge strane. Zapitajmo se, gdje smo mi pogriješili.
Kaže mi – ujediniti čovječanstvo možete samo kroz duh koji posjedujete. Shvatiti da duh nema boju, jezik, naciju…. Duh je duh. Kad budete gledali sebe kroz vlastiti duh, tad ćete postići jedinstvo.
Kaže mi - Posuda postoji samo iz jednog razloga, da ti uđeš u nju. Time joj daješ smisao i oživljavaš je. Ona se kreće snagom koju ti posjeduješ. Nažalost, tragedija je kad ti postaneš posuda.
< | veljača, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
paranormalno, nlo, politika, duhovnost
blog.hr
kejtoo
Rose Ocean
Bosonoga Vjeverica
TEMPORARY FILES
WORLD OF A DREAMCATCHER