Upita me. Da, ovdje, u opipljivoj stvarnosti - kaže mi. Da osvijestiš samog sebe. Da si odgovoriš na pitanje - tko sam ja? Zamisli li, kaže mi, kad bi shvatio i osjetio, da u drugome čovjeku vidiš sebe. Da, on ima svoj oblik, boju kože, ali, opet, on je ti. Materija nestane, raspline se, ali ti si pokraj te materije. Ono što je bilo ti i on, sad je samo misao, bezoblična svjetlost. Prvotna Riječ koja se grana u beskonačnost i koja se uvijek vraća sebi.
Kad bi dosegao taj stupanj spoznaje, upita me - da li bi želio ili činio zlo drugim ljudima? Kad bi znao da ideš protiv samog sebe.
Post je objavljen 28.02.2024. u 23:31 sati.