Gledao sam ga kako radi. Potpuno je bio fokusiran na svoj rad. Tada je zastao, pogledao me je i rekao – drvodjelja, da bi napravio što je naumio, potrebno je da je potpuno fokusiran na ono što radi. Mora postići usklađenost svog uma i rada svojih ruku. Mora ostvariti potpunu koncentraciju kako bi ostvario svoj krajnji cilj.
Zašto sam ti to rekao, upita me?
Šutim.
Kaže – da te naučim kako postići da uvijek ostaneš na putu dobra. Dobro je, kao i zlo, stvar izbora. Ovaj potonji put je tako lak, ali ovaj prvi. Tu nemaš pravo na pogrešku. Potrebno ti je sve ono gore što sam ti rekao. Taj put, kad koračaš njime, zaista kako se primičeš svom krajnjem cilju, izgleda ti kao da nosiš nešto na svojim ramenima. Sve ti je teže. I onda, u jednom trenutku, shvatiš da nosiš drveni križ na svom ramenu.
Šutio je neko vrijeme, a onda me je pogledao pa rekao – nema lakog puta kojim ćeš pobijediti ovaj svijet.
Post je objavljen 16.07.2023. u 22:14 sati.