Oduvijek postoji taj sraz individualizma i zajednice. Kapitalizam počiva na individualizmu. U njemu će uvijek biti manjina bogatih, kakav takav srednji sloj (tko ima sreće) i manjina siromašnih. Nažalost, srednji sloj je sve tanji, tako da se povećava broj onih koji pripadaju, pa sada više nisu niti manjina, većini siromašnih. Ono što je postojano, to je ona manjina bogatih na vrhu piramide. Da bi takvo nešto bilo moguće, trebalo je stvoriti antagonizam prema "zajednici", u smislu jedne socijalističke, solidarne zajednice jednakih ljudi. Solidarnost je žila kucavica jedne društvene socijalističke zajednice. Ima onaj moto iz filmova o mušketirima - "Svi za jednoga, jedan za sve". To je srž ideje socijalizma. Za ostvarit takvo jedno društvo, potreban je jak duh, duhovnost iznad materijalizma i shvaćanje da je dobrobit cijele zajednice, moja dobrobit. Primjer "savršenih" zajednica u prirodi jesu pčelinjak i mravinjak, premda je to vrhunac u materijalizmu prirode. Svi rade za zajednicu. Gledano čisto materijalno, idealan uzor za stvaranje jednog totalitarnog društva jer u navedenim primjercima u prirodi nedostaje spoznaja duha unutar same prirode. A duh, osim unutar svakog čovjeka, po čovjeku unutar socijalističke zajednice je solidarnost, što podrazumijeva međusobno dijeljenje, a to znači, gubitak smisla privatnog vlasništva. Sve što imamo na ovoj Zemlji, to je svačije. Ni više ni manje. Svatko si uzima po potrebi. Solidarnost i shvaćanje da sve pripada svakome, izrodit će socijalizam kao poredak koji će sam od sebe, kao takav, lišiti svijet svih nepravda i zala. Takav svijet će donijeti prosvjetljenje svijetu.
Post je objavljen 12.10.2022. u 22:08 sati.