Nakon duge šetnje provedene u tišini, upita me – Što je zajedničko bogatašu i siromahu? Pogledao sam ga začuđeno. Onda mi kaže – I jedan i drugi grčevito se drže ovog svijeta. Bogataš grabi puno više, siromah koliko može. No, nijedan ne može uhvaćeno ponijeti sa sobom. Zapravo, riječ je o istoj opijenosti. Opijenosti iluzijom. Sad, možeš postavit pitanje, koji je od njih dvojice više zabrazdio? Očigledno bogataš, ali krajnji rezultat pogađa i bogataša i siromaha jednako – oboje su zarobljenici iluzije.
Kako ono ide, pogleda me pritom, blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo….. Oni su u poziciji da će zaista minimalno biti zahvaćeni iluzijom. To „siromaštvo“ je njihova prednost. Oni su poput padobranca koji se spustio na nepoznato područje. To znači da je duša ta koja prednjači nad duhom, odnosno duh je podčinjen duši. Takav „siromah“ je manje prisutan u svijetu. On analizira svijet, svjestan sebe, ali kroz „više“. Ako bi analizirao kroz „duha“, to bi bilo ograničavajuće za njega.
Kaže mi - Što je više duh unutar tebe okrenut duši, to je manje podložan ovom svijetu. Tad si bliže prosvijetljenju.
Post je objavljen 25.09.2023. u 23:50 sati.