Upita me – boli li te šamar? Da – odgovorih. Upita me – Zašto želite da postoji bol uopće? Pa ne znam kako možemo utjecati na to da bol ne postoji uopće? – upitah ga. Odgovori mi – Bol je misao. A čim je misao, ona traži svoju manifestaciju na ovom svijetu. Nekad je fizička, a nekad je emocionalna. Ali, njen korijen, ili izvor, uvijek je u vama. Ali, nekad ljudi obole i to im stvara bol – kažem mu. Odgovori mi – Ali, ne postoji tvoja misao. To je iluzija koja te zavarava. Postoji misao svih vas. I ona kao virus djeluje u tebi. Pobjeda je pobjeći od misli većine. To je težak put. Stvoriti u duhu vlastiti prostor koji će biti izoliran od prostora većine. Samo tvoj prostor hranjen isključivo tvojim mislima. I tamo određuješ hoće li postojati misao o boli.
Kaže mi – koliko puta si osjećao nemir nad boli ljudi u „zabačenim“ dijelovima svijeta? Koliko si puta osjećao nemir nad boli ljudi oko tebe? Uvijek si sanjao kako da se to riješi. Ne možeš sam učiniti ništa. Možeš samo krenuti od sebe. Kad ostvariš sebe u stanju „bez bola“, tada ćeš moći biti samo primjer drugima. I ništa više. Reći ćeš – to je okrutno. Jest. To je u većini slučajeva završavalo tako kroz ljudsku povijest. No, to je rizik koji moraš prihvatiti.
Post je objavljen 14.09.2023. u 23:15 sati.