Stajao je nasuprot mene. Gledao me je. Neko vrijeme. Pa me upitao – želiš li osjetiti jedan moj trenutak vječnosti? Ostao sam zbunjen. Pa mi je rekao – zatvori oči. Uradio sam to. Stavio je svoju ruku na moje čelo. Sad se opusti – reče mi. I tada sam ulazio u različita ljudska tijela. Bili su to preljubnici, varalice, lopovi, ubojice, siromasi, beskućnici, neshvaćeni, boemi, usamljenici, tirani, sadisti, mučitelji, mirotvorci, osakaćeni, nijemi, gluhi, slijepi……
Trznem se …. Bilo je to previše za mene.
Gledao me je … Šutio je …. Sad sam ti dao dio mojeg tereta – kratko je izustio.
P.S. Kaže mi - Jesi li ti hodao s onima koji idu prema plinskim komorama? Jesi li ti hodao s onima koji idu ka jamama gdje će ih streljati? Jesi li ti bio s onima u trenutcima njihove najveće muke koje mogu podnijeti gledajući u svoje krvnike?
Nisi.
Kako ćeš hodati onda sa mnom? Kako ćeš me razumijeti?
Vidjeh ga kako se grči. Vidjeh njegovu bol.
Post je objavljen 22.09.2023. u 22:43 sati.