Kaže mi – materija je bez duha mrtva, nepokretna. No, kad u nju uđe duh, tada materija „prividno oživljava“. Uzmi primjer čovjeka koji se utopio i liječnici se bore za njegov život. Ako izbaci vodu, preživjet će. Onaj trenutak kad ponovno hvata zrak, to je trenutak kada se duh ponovno očituje u svijetu materije. Ako je Krist život, onda je Antikrist suprotnost životu. Antikrist nije smrt. Antikrist je „imitacija“ života. Trenutak kad se materija sama pokrenula, ali to je za taj svijet samo privid. Lažno ushićenje. Duh dozvoljava taj privid. Na neki način sudjeluje u toj igri. Kad ne bi sudjelovao u tome, tad ništa od toga ne bi bilo moguće. Krist raspet na križu, ispušta svoj duh i vraća ga. Tada ostaje samo mrtva materija na križu. No, duh kasnije, ponovno vraća materiju u život.
Kad je Krist iskušavan bogatstvima svijeta, on je znao da je to mrtvilo. Da to nije njegov izbor. On kao izvor života, znao je što pokreće mrtvilo. Zar ono što oživljuje, da se pokloni mrtvacu?
Kaže mi – nesvjesni života u sebi, kleknut ćete prihvaćajući daljnje ropstvo.
Post je objavljen 24.11.2023. u 22:21 sati.