Kaže mi – prije mnogo godina dosegao si me na drugačiji način. To sada činiš putem glazbe. Ona je tvoj „alat“ do mene. No, pitam te – čemu služi taj „alat“? Mislim da je riječ o mojim osjećajima – kažem. Nasmije se. Da – kaže, te nastavi – Ona je „alat“ tvojeg srca. Srce je hram tvojih osjećaja. Zaista, kažem ti, najbrži put do mene su tvoji osjećaji. Uzmi za primjer vjeru. Da bi vjerovao, moraš osjećati da postoji nešto više od ovog svijeta. Razumiješ li?
Nasmijem se. E to – kaže smiješeći se. Kaže mi – srcem stvaraš kroteći um. Kao i zlo, ja se manifestiram u ovom svijetu kroz osjećaje. Zlo kroz osjećaje želi ovladati vama. Ja, naprotiv, želim vas podsjetiti na to što ste vi zapravo. Podsjetiti vas na bogatstvo koje ste sakrili duboko u sebe. Pitam te – je li ovo bogat ili siromašan svijet? Odgovorih mu – mislim da je odgovor siromašan.
Gledao me je te mi reče – jer svi živite u zaboravu na „bogatstvo“. Da je ono prisutno svom silom kroz vas, tada bi ovaj svijet obilovao bogatstvom koje bi se mjerilo u ljubavi. Ovaj svijet je oronula olupina broda nasukana na pješčanu plažu koja vapi za ljubavlju. Neće pješčana obala obnoviti oronuli brod. Jedino sam brod može obnoviti sebe iznutra. Van ovog svijeta.
Tada zašuti i ostane sjediti u tišini.
Post je objavljen 30.11.2023. u 21:59 sati.