Ne mogu biti optimist. Moj odgovor je ne. Nostradamus je za vrijeme rekao da je poput ogromnog tepiha. Prvo se rastvori, a onda se ponovno skupi. I onda ponovno kreće njegovo rastvaranje. Dakle, sve se ponavlja. Kao i u paklu. Kazna je stalno ponavljanje. Tako i sada. Kao da ponovno proživljavamo kasne tridesete 20. stoljeća. A znamo kamo su nas odvele. Isti obrazci, samo malo različita scena. Tko vidi sve „isto“, bojeći se „istog“ ishoda? Tog ponavljajućeg ishoda ljudske tragedije.
Postoje dvije bolesti koje razarajuće uništavaju ljudsku vrstu. Niti je kuga ubila čovječanstvo. Niti je to učinila korona. Ali ove dvije pošasti to će učiniti. One djeluju tisuću puta jače od najgorih boleština na svijetu. One su gore od raka. To su nacionalizam i vjerski fundamentalizam. Kad one završe s čovječanstvom, dva su moguća ishoda – ili ljudske vrste više neće biti, ili će je ostati toliko da može ponovno krenuti dalje nadajući se da se te dvije boleštine više nikad neće ponoviti.
Odmah u startu im treba reći da je nada varljiva stvar.
Post je objavljen 01.07.2024. u 22:08 sati.