Poruka je oduvijek bila jasno predočena. Postoje dva puta. Prvi put je put pravednika. Drugi put je put zlog čovjeka. Kao i priča o Kainu i Abelu. To je priča o dvije vrste ljudi koji obitavaju na Zemlji. Nema sredine. Sredina je siva zona. Neki se hvataju za slamku kad je u pitanju ta siva zona. No, to je zabluda. Postoje dva jasna puta. Prvi put je put predanja mudrosti i razboritosti. Drugi put je put predanja zlu, oholosti, požudi i sličnome. Prvi put ima samo jednu stvar koja je sve – Ljubav. To je temelj. Iz Ljubavi proizlazi sve – voljeti, opraštati, biti milostiv, biti brat i sestra u potpunosti, biti čovjek. Biti duh života ovdje na Zemlji. Odabrati drugi put, to je put u smrt. Tko ubije duha unutar sebe, taj je samoubojica. Oružje kojim ga jedino možeš ubiti jest tvoje srce. Srce je temelj. Ili ćeš po njemu, kroz duh svoj, živjeti, ili ćeš kroz srce ubiti taj duh kojeg posjeduješ. Ovo posjeduješ je veoma važno. Zašto? Ili ćeš po njemu živjeti, „ponovnim rođenjem“, ili ćeš samog sebe „ubiti“. To je bio, jest i bit će samo tvoj izbor. Ali, i kod prvog puta postoji zamka, a vezana je samo za tebe. Ako si dovoljno uzvisao da vjeruješ da je taj put kojim hodaš ispravan, a zanemariš mnogo toga što ti ukazuje da možda i nije tako, tada sam sebe dovodiš u zabludu. Hodati putem pravednosti nije moguće bez Boga. Svaki korak ne prepustiti Bogu, dovodi te bliže situaciji da poklekneš. Da kreneš stazom, a ima ih mnogo, koje te mogu zavarati. I odvedu te u smrt duha. Samo najpravedniji ikad među nama, mogao je reći – svoj duh predajem tebi. Tko će to od nas, kad dođemo do kraja, moći to izreći isto?
Post je objavljen 17.07.2024. u 23:24 sati.