semper contra
utorak, 26.02.2013.
Naši političari govore klingonski
Napomena: ovaj tekst spada prije u tragi-komediju nego u humor. No takve kategorije nema u editoru.
Kad neki naš političar, posebice onaj iz 'gornje klase', počne govoriti strani jezik, najčešće engleski, mnogi gledatelji odmah uključuju videorekordere, DVD-rekordere, starinske kazetofone ili male prijenosne diktafone. Naime, velika je vjerojatnost da će govoriti u nekoj svojoj varijanti stranog jezika, koji kad je u pitanju engleski, najčešće zvuči kao staroklingonski. Priča se tako u kuloarima da su do tog zaključka došli klingonski jezični eksperti s tamo neke planete Qo'noS (Kronos) u bespuću Svemira, proučavajući video i radio signale dospjele do njih iz našeg Sunčanog sustava. Ako su te priče točne moglo bi se lako dogoditi da nas stanovnici te vrlo napredne civilizacije uskoro posjete i oduševljeni što naši političari govore njihov jezik, i to još staru varijantu koju da znaju tek njihovi eksperti, pomognu našim političarima izvući nas, kao napredna civilizacija, iz ovih govana.
Uopće se ne bih iznenadio da su u njihov, klingonski, govor ušle kao dokaz postojanja i drugih razumnih civilizacija, nama dobro poznate izjave naših političara. Da nabrojim dvije najpoznatije: „Jubito“ i "Ju ar from Hangari? Aj voz d dej aftr jestrdej in Hangari. Tenk ju veri mač end velkam tu Kroejša". Autore ne spominjem – ZNA se!
Nakon ove potonje, zavladalo je malo zatišje, a onda je, ničim izazvana naša predstavnica u EU, uvažena saborska zastupnica I.A.M. (davši time SDP-ov doprinos bogatstvu klingonskog jezičnog blaga), položivši svoju lijepu i pametnu glavicu na desnu ruku oslonjenu o stol ispred nje, održala dirljivi govor, natuknice kojeg možete vidjeti na donjoj slici (originalni dokument dobiven iz 'pouzdanog izvora').
Da bi na kraju, u dramatičnom tonu, jakim naglašavanjem posljednje rečenice izjavila:
„Pilpl mas tras as!“
Uvjeren sam da će istog trenutka kad ta rečenica stigne do planete Qo'noS ekspedicija njihovih jezičnih i ekonomskih stručnjaka odmah sjesti u svemirski brod i brzinom svjetlosti krenuti u spašavanje onog što se još spasiti dade.
Ne pišem, međutim, ovo zato što naši vrli političari (ne)znaju strani jezik! To uostalom i nije tako strašno makar im sigurno ne služi na čast. U toj birokratskoj babilonskoj kuli zvanoj 'EU-Ropska Unija' nisu oni jedini koji govore samo svoj materinji ili pak govore jezikom koji Klingoncima izgleda kao njihov prajezik. Postoje uostalom u toj EU-i i neki jeziko-znalci (dobro plaćeni) koji su u stanju vrlo lako i brzo prevesti hrvatski (toliko smo se borili da ga očistimo od srbizama a sada ga se valjda sramimo pa se služimo klingonskim) na engleski. Samo zbog toga ne bih napisao ni jedne riječi, a kamo li ovoliko (529 provjereno!). Pogotovo što se pišući o tome potrošilo već i previše tinte (tako se to nekad govorili kad se još pisalo guščjim perom: „divno li šara“).
Ne!
Pišem iz jednog mnogo važnijeg razloga. Slušajući, naime to nemušto sricanje, odjednom mi je na um palo: oni se usuđuju govoriti stranim jezikom iako ga ne znaju, no jednako tako oni se usuđuju DONOSITI ODLUKE, ZAKONE, PROPISE, oni se usuđuju VODITI DRŽAVU iako, najvjerojatnije jer to nisu nigdje učili, nemaju pojma kako se to radi. Točnije rade to na isti način na koji govore strane jezike:
'bumo probali pa bumo videli kak bu to ispalo!'
nedjelja, 24.02.2013.
Deja vu 2
Iz poštovanja prema vjernicima neću, u kontekstu ovog posta, prikazati slike najpoznatijeg Judinog poljupca ni posljedicu po Onog kojem je bio dodijeljen. One su i onako poznate u cijelom svijetu.
No svakako je zanimljivo kako se kod nas, u Hrvatskoj, među našim vrlim političarima ugnijezdio običaj dijeljenja takvih poljubaca. Imali to ikakve veze s činjenicom da je gro Hrvata katolika ili pak je u pitanju gola borba za položaje i uz njih vezane sinekure, procijenite sami. No činjenica je da se dijeljenje Judinih poljubaca niže kao na tekućoj vrpci.
Počelo je ….
…a ovako završilo.
Nastavilo se s…
…a sad jedno drugo ne mogu ni pogledati.
Prije koju godinu pao jedan ovakav 'kis'…
…koji će najvjerojatnije završiti ovako...
...iako 'šup noga' možda neće biti noga onog što bješe 'ljubio djevu bajnu'!
Neka 'poljubljenima' bude za utjehu što nisu niti će završiti kao Prvi koji je takav 'poljubac' primio. Ipak živimo u humanijim vremenima. Pogotovo što se sudbine političara tiče.
ponedjeljak, 18.02.2013.
Oproštaj
Danas, taman sam sjeo pred TV prijamnik da odgledam TV-kalendar, zazvoni mobitel. Pogledam ekran. Kolegica s kojom sam radio dok oboje nismo otišli u mirovinu. Često je nazovem i to najčešće dok sjedim uz 'Tomislavac'. Da ne ispadne da sam solotrinker.
'Je si li uz 'Tomislavac'? – pita.
'Ne, upravo sam sjeo uz TV i pripremam račune koje plaćam preko interneta'.- odgovorih. - 'Osim toga u korizmi sam pa ne pijem.'
'Što, još se toga držiš?'
'Da, ionako mi je sve lakše jer sve teže podnosim alkohol. Godine čine svoje!'
Malo je zastala, i kao da su je posljednje riječi podsjetile zašto me uopće zvala, nastavila:
'Znaš da je jutros umrla B.P. Znam da si je volio i cijenio pa ti javljam. U 92. godini.'
Izmijenili smo još poneku riječ, javit će mi kad će sprovod pa se pozdravili.
Ostao sam u mislima na moju dragu profesoricu i razrednicu, prekrasnu osobu i nadasve izvrsnog predavača. Razmišljao sam da napišem nekoliko prigodnih riječi o njoj, a onda se sjetih da sam o njoj pisao u jednom postu prije nepune dvije godine, nađoh ga i za oproštaj od Moje profesorice prenosim jedan njegov dio.
Sat hrvatskog jezika. Učionica VIIIa varaždinske Gimnazije početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pokraj ploče profesorica hrvatskog jezika B.P. Jedan od najboljih, ako ne i najbolji profesor iz tog predmeta kojeg je ta Gimnazija imala. Svako njezino predavanje bilo je jedan mali biser u bisernoj ogrlici koju je svaki od učenika nakon završene Gimnazije ponio sobom u život. Neki su je vrlo brzo izgubili. Neki su je spremili ne pogledavši je više nikada. A neki je i danas s vremenom na vrijeme izvuku iz ladice uspomena nadahnjujući se njezinim sjajem i ljepotom.
Sat o kojem pišem bio je predviđen za ispitivanje. Naravno da nikome od nas nije palo na um da zbog toga protestiramo, uvjeravamo profesoricu kakao nismo spremni ili pak da nas je i profesorica iz matematika taj dan 'rešetala' iz svog predmeta.
'I.H.' prozove profesorica učenicu.
U prvoj klupi, meni s desna ustane prozvana, sitna, omanja djevojka, koliko se sjećam još je nosila pletenice. Putovali smo zajedno vlakom, ja iz Čakovca, ona iz donjeg Međimurja.
'Ajde I., reci nam nešto o pjesmama Đure Jakšića?'
Na trenutak ću prekinuti opis događanja da bih spomenuo kako je profesorica u svojim predavanjima vrlo često koristila figurativno izražavanje. Od mnogih njezinih figura najdublje su mi se usjekle 'crnooka sele' i 'u pjesmi vidimo pjesnika'. I to zbog toga što su uz njih vezani događaji od kojih o jednom upravo pišem. Naravno, ovako izvan konteksta ove figure zvuče pomalo trivijalno, no kako su one bile samo jedan mali dio ukupnog predavanja u kojem je sve vrvjelo od takvih figura, posebnog redoslijeda riječi i rečenica, modulacije glasa prilikom izgovora, povezivanje književnosti s muzikom i likovnom umjetnošću vremena u kojem je književnik stvarao, u svojoj ukupnosti one su bile čista poezija, muzika riječi.
Gledam u prozvanu i čekam kad će početi. Bio bih se u stanju kladiti kojom će rečenicom to učiniti: 'Iza pjesnika vidimo pjesnika!' Kad je, naime, profesorica tumačila poeziju tog pjesnika u svojem je predavanju upotrijebila taj izraz. Obzirom da rečenica nije tipična, manje-više svi učenici, a pogotovo oni 'štreberskog' tipa su je revno zabilježili i uglavnom je koristili u odgovaranju na pitanja i o drugim pjesnicima i piscima.
Osobno nikada je nisam izgovorio. Prvenstveno zbog toga što sam u mislima tu rečenicu slikovito zamišljao kao malo slovo 'i' velikih dimenzija, tijelo pjesnika iza tijela slova, a njegovu glavu iza točke.
Gledam ja u I-u i pomalo se smijuljim (baš sam bio pokvaren!). Primijeti to profesorica pa mi se obrati:
'D. zbog čega se smiješiš?'
'Profesorice, smijem se jer očekujem da će I. početi svoj odgovor vašom rečenicom: „Iza pjesme vidimo pjesnika“, mogao bih se kladiti.'
Profesorica je na to samo odmahnula rukom i okrenula se prozvanoj koja se još uvijek upinjala kako da smisli početnu rečenicu.
'Ajde I. da čujem.'
Još je jedan trenutak vladao muka a onda je iz ustiju pitane izletjelo kao topovsko tane:
'Iza pjesme vidimo pjesnika!'
Razredom se začuo prigušen smijeh (u to vrijeme se nismo smjeli smijati na glas nečijoj greški ili budalaštini), profesorica je na trenutak zastala, pogledala me ispod oka i rekla I-i.
'Ajde sjedni, odgovarat ćeš drugi put.'
I. se s olakšanjem spustila na sjedalicu i prostrijelila me ljutitim pogledom, misleći vjerojatno pri tome: 'A tako sam dobro naučila što je profesorica ispredavala.'
subota, 16.02.2013.
'Ljudi se boje!'
Jučer sam prošao centrom grada i zapazio skromni štand, uz njega, vidi se promrzle, tri djevojke. Na šatorskom krovu štanda obješeni plakati koji pozivaju na prikupljanje potpisa koji bi trebali biti 'zakonsko' pokriće za raspisivanje referenduma s pitanjima koja sam naveo prije dva posta. U blizini je bio samo jedan muškarac, vjerojatno fizička zaštita djevojaka koje su, valjda, svojim šarmom trebale privući potencijalne potpisivače. Tog se dana nisam približio štandu.
Danas me supruga poslala po novi podni brisač. Starom je, naime jučer, radeći energično na skidanju podne prljavštine, slomila dršku točno na polovici. Prilazio sam trgu na kojem su jučer bili 'referendumci' iz drugog smjera i dugo nisam vidio štand.
'Nisu li valjda odustali?' pomislim i ubrzah korak. Uskoro se u vidokrugu pojavi dio platnenog krovića nad štandom i prvi od niza obješenih plakata. Uz ono četvero od jučer bio je prisutan još jedan čovjek.
Prišao i naslonio se na štand na kojem su, otvorene, ležale četiri knjige s rubrikama za upis.
'I što ja sad trebam učiniti?' pitam.
Jedna od djevojaka krenula je da mi objasni o čemu se radi. Prekinuo sam je riječima kako mi je poznata svrha potpisivanja. 'Pratim to već dulje vrijeme na Internetu!' dodah.
'Onda samo ime i prezime, JMBG ili pak OIB i naravno potpis', reče djevojka.
Nedavno sam podigao novu osobnu kartu. Na njoj nema ni JMBG ni OIB.
'Evo imam staru osobnu', rekoh i izvadih s četiri rupe probušen plastificirani dokument.
'I ja čuvam i nosim sobom staru', reče jedna od djevojaka nasmijavši se, a njezin muški 'zaštitnik' primijeti kako nas uvijek traže jedan od ta dva broja a nema ni jednog na novoj osobnoj.
'Ništa čudno kad znamo tko kod nas kroji i donosi zakone', nadovezah se na to. Odgovor je bio mali smiješak.
Dok su djevojke u knjige upisivale podatke upitah:
'I kako ide?'
'Pa ne baš najbolje', odgovori jedna. 'No do sada smo u cijeloj Hrvatskoj prikupili preko 40.000 potpisa,' nastavi vjerojatno s namjerom da me ohrabri.
'Malo je to, svega deset posto od potrebnog broja!'
'Više je, treba 378.000', primijeti djevojka i odmah shvati da se malo zaletjela. 400 ili 378 tisuća ne mijenja ništa na stvari ako je do sada prikupljeno 40 tisuća.
Dok su djevojke radile svoje, čovjek koji je stajao uz štand još otkako sam došao izvadio je novu osobnu iskaznicu i pokazujući je djevojkama rekao kako ne zna napamet ni JMBG ni OIB i da će navratiti drugi put kad kod kuće nađe jedan od ta dva 'važna' broja. Tko zna hoće li doći?
Okrenuo sam se 'zaštitaru' upitavši ga mogu li slikati štand za svoj blog na što mi je uz odobravanje rekao:
'Znate, mislim da nema velikog odaziva ne samo zbog medijske blokade, već i zbog činjenice da se ljudi – boje! Hvala vam što ste potpisali.'
Čitajući o pripremama za ovu akciju koju sam u jednom svom komentaru nazvao 'Borba Davida i Golijata' nisam bio siguran da ću priložiti svoj potpis. Ionako sam na 'službenom' referendumu za ulazak u EU glasao protiv pa mi je savjest, što se mog svjetonazora i stava tiče, čista. Ipak sam potpisao i nije mi žao. Pogotovo nakon što mi je 'zaštitar' rekao:
'Ljudi se boje!'
I neka mi onda netko priča o 'svijetlim' i 'mračnim' vremenima!
četvrtak, 14.02.2013.
Smijeh liječi
U našem lokalnom tjedniku „Međimurje“ objavljuje karikature Damir Novak, a postoje i dvije rubrike viceva, „Vic tjedna“ i „Smijeh liječi“. Karikaturama sam se, priznajem bez odobrenja autora, znao poslužiti i u svojim ranijim postovima. Nadam se da se Damir zbog toga neće ljutiti.
Koliko je meni poznato karikature, humoreske, pamfleti su u našoj dnevnoj tiskovini (osim 'Feliksa' u Večernjem), za razliku od nekada davnih klasičara Oto Reisingera i Ice Voljevice, nestale u vidu 'lastinog repa'. Kao i „Feral“. Zanimljivo je kako je u ona 'mračna' vremena bilo više humorističnih i satiričnih listova nego danas u demo(n)kratskim vremenima. Jesmo li tako sretni pa nam ne treba 'lijeka za smijeh'? Nije vrag da su današnji političari bolji od onih iz 'mračnih' vremena o kojima je tada karikature donosio 'Paradoks', 'Kerempuh', 'Jež! Jest da su pojedini brojevi zbog ponekog preoštrog vica ili karikature bivali zabranjivani, ali su ipak izlazili. A danas ih nema. Možebitno je tome razlog što za takve tiskovine današnji pravi 'il comandante' koji drmaju masmedijima nemaju afinitet. Vrag bi ga znao.
Mogla bi to biti i tema za neki ako ne doktorski rad iz sociologije, a onda najmanje za magistarski (nekad diplomski) rad.
Pa kad već nema takvih karikatura i viceva u 'mainstream' medijima, evo nekoliko probranih iz najnovijeg broja „Međimurja“.
Mađioničar
Teta u vrtiću pita malog Nijemca:
- Kako se zove čovjek koji ti iz džepa ukrade 100 eura?
- Lopov!
Zatim pita malog Hrvata
- Mađioničar, odgovara on!
Religiozna
Razgovaraju prijatelji.
- Žena mi je jako religiozna.
- Po čemu zaključuješ?
- Uvijek se križa kad me vidi golog.
EU
- Kako se pravilno piše Europska unija?
- E.U.Ropska unija.
Turist
Došao turist u Sloveniju. Vodič ga upita:
- Kako mislite provesti sutrašnji dan?
- Razgledavat ću vašu zemlju.
- Lijepo! A što ćete raditi poslijepodne?
Do neke nove zgode ostajte mi uz pozdrav: „Smijeh liječi!“
utorak, 12.02.2013.
Potemkinova sela
…izjavio je Mudrinić Mudri vjerojatno nakon što je morao srušiti svoje, na brzake izgrađene, nadstrešnice na otoku na kojem nije dozvoljena gradnja.
Sagradio ih je u stilu Potemkinovih sela (kako je vidljivo, na četiri stupa krov prekriven crijepom kako bi iz zraka izgledale kao prave zgrade) dan-dva prije stupanja na snagu zakona o legalizaciji objekata izgrađenih bez građevne dozvole.
Eto tako nam je otkrio još jedan od njegovih 'bezbrojnih' patenata koje nam je iz Amerike donio u Lijepu našu.
P.S.
Čuveni fizičar A. Einstein utvrdio kako je brzina svjetlosti najveća brzina u svemiru. Da živi u vrijeme ovog našeg medijskog žutila vjerojatno bi promijenio mišljenje.
U prošlom postu sam napisao kako su neke vijesti 'AUT' a da je trenutačno 'IN' vijest o otrovanom mlijeku. No dva dana kasnije 'slučaj mlijeko' je prahistorija. Još se nije, kako se to kaže, osušila tinta mog posljednjeg teksta, a već je na 'stage' (kako to 'belosvetski' zvuči) stiglo konjsko meso.
I taman sam pomislio kako novinari opet rade od buhe slona (konjsko meso je zdravije od goveđeg, 'napaka' je jedino u tome što se vara kupce; ali zar je to nešto čudno?) kad evo novog 'čuda' – Papa daje 'ostavku'. Naši masmediji rastrubili se kao 'jerihonske trube' želeći biti veći pape od Pape i čudeći se kao pile glisti, što je Papa najavio povlačenje.
A Papa je samo pošten, savjestan i svjestan da više ne može obavljati dužnost onako kako se to od njega očekuje. Tom svojom odlukom u mojim agnostičkim očima porastao još za koji metar, ako to uopće nešto znači.
E, kad bi se naši političari ugledali na njega!
nedjelja, 10.02.2013.
Vijesti, vijesti, najnovije vijesti…
Napomena: obzirom da portal u svojim kategorijama nije predvidio karakteristiku "galgenhumor" prisiljen sam ovaj post strpati pod "humor" jer po mojem to nije za rubriku "politika".
Prva
A kad je to Hrvatska imala Plan A? Koliko me služi memorija postao je samo…
…a nekako mi se čini da je JEDINI plan kojeg hrvatski političari imaju, Hrvatsku prikačiti na slijedeću sisu kao Trećeg praščića.
Druga
Prije više od godine dana pisao sam u tekstu o problemima u koje će se uvaliti naši proizvođači nakon ulaska u EU i posljedično izlaska iz CEFTA-e.
Nakon sve lošijeg poslovanja (vidljivo i iz slike napola ugašenog natpisa tvrtke) vlasnik 'Gavrilovića' odlučio je da, zbog povećanja carine od 50% na izvoznu robu u zemlje članice CEFTA-e nakon ulaska u EU, preseli dio proizvodnje iz Petrinje u Čitluk (BiH). Ujedno, da bi održao preostali dio proizvodnje u Petrinji očekuje pomoć države do prilagodbe europskoj konkurenciji.
Treća
No nije važno! Tko 'šljivi' 'Gavrilović'! Ima naš ministar financija (iako mu nije u opisu radnog mjesta pravljenje takvih planova) svoj plan za spas Hrvatske.
Kad već ne možemo izvoziti kobasice izvozit ćemo struju (a uvoziti ugljen za njezinu proizvodnju). Doduše ionako nam ne treba (osim za kućanstva) kad nam se industrija seli u 'nerazvijene' krajeve. Izvozit ćemo i plin (misli vjerojatno na plin koji ćemo kupiti od Rusa). Kreditirat će sve tvrtke koje žele izvoziti (ako koja još bude za to sposobna?) i natjerati 300 načelnika općina da rade kao volonteri, tj. džabe (kad već nemaju petlje ukinuti prekobrojne općine koje se same ne mogu financirati).
Plan za 'bogove'!
Četvrta
Seks, ćirilica, Ljubljanska banka, Piranski zaljev, djevojčica Nora – AUT!
Mlijeko – IN!
Pitanja:
1. Kako to da su se u mlijeku našli 'otrovni toksini iz pokvarenog kukuruza' kad su mlijeka naših proizvođača „z'bregov“, „Velebitskih pašnjaka“ i „iz srca Slavonije“?
2. Zašto je nalaz stigao baš iz BiH? Zar bosanska vlada tako revno brine o zdravlju svojih ljudi? A što rade naše 'mjerodavne institucije'?
3. Što smo mi već sve hranom unijeli u organizam a da to i ne znamo?
Peta
Grupa entuzijasta već podulje vrijeme radi na organizaciji prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma pod nazivom Referendumski ustanak, na kojem bi se puk trebao izjasniti o slijedeća četiri pitanja:
1. Jeste li ZA ili PROTIV poništenja pretvorbe, privatizacije i drugih prijenosa neosobnog vlasništva od 1990.?
2. Jeste li ZA ili PROTIV zabrane rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa Republike Hrvatske?
3. Jeste li ZA ili PROTIV zabrane prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a u Republici Hrvatskoj?
4. Jeste li ZA ili PROTIV članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji?
Ne bih želio komentirati je li ovakav skup pitanja prikladan za referendum, pogotovo što mi je poznato da su se oko toga lomila koplja među organizatorima, već bih samo pripomenuo jednu žalosnu činjenicu.
O toj akciji nema ni jednog jedinog slovca, glasića ili slikice u 'mainstream' glasilima (čak ni na poznatim internetskim portalima) koja se diče 'neovisnošću', 'demokratičnošću, 'objektivnošću', 'javnošću' etc. Očigledno to nije vijest takvog 'naboja' kao što je primjerice bila vijest o novinarki bez gaćica koja je intervjuirala srbijanskog Premijera I. Dačića. A i pomalo 'smrdi' na revoluciju!
Objavom ove posljednje vijesti dajem svoj skromni prilog akciji entuzijasta iako sam vrlo, vrlo skeptičan glede njezinog uspjeha.
Ima toga još, ali za danas dosta
!četvrtak, 07.02.2013.
Gdje je granica žutila?
Kad si star i nemoćan pa ne možeš putovati svijetom i biti neposredan sudionik 'velikih' događaja, kad si sa stranim jezicima (posebice engleskim) na Vi pa ne možeš pratiti strane masmedije, onda ti ne preostaje ništa drugo nego pratiti domaće. Što se tiče tiskanih medija iz kojih crpim 'provjerene informacije', 'informacije iz pouzdanih izvora', 'izjave odgovornih osoba' etc uglavnom se oslanjam na informacije koje objavljuje naš najtiražniji list (tako izdavač Jutarnjeg tepa sam sebi).
Sve bi to bilo još kako tako OK da se ne pojavljuju čudne stvari: sumnjive tvrdnje u tom 'uglednom' dnevnom listu. O nekim takvim 'čudima' pisao sam već na ovom blogu.
U ožujku 2011. godine J.L. je objavio veliki autorski članak 'doajena' hrvatskog novinarstva D.Kuljiša (navodni suvlasnik novopokrenutog lista koji donosi samo 'Istinu', „21. stoljeće“) povodom godišnjice Gagarinovog leta u svemir. Osvrnuo sam se na taj članak svojim postom
U srpnju 2012. fizičari CERN-a uspjeli su identificirati tzv 'božju česticu' a 'ugledni list' donio je pod velikim naslovom „otkrivena je tajna svemira“ članak o tome. Otkriće spomenute čestice je zaista znanstveni uspjeh ali je još jako daleko od 'otkrivanja tajne svemira'. I o tome sam napisao post.
Međutim 4. ovog mjeseca J.L. je nadmašio samog sebe. Na posljednjoj stranici donosi veliku obiteljsku fotografiju Goebbelsove obitelji iz 1942. godine kad je dotični drmao Trećim Reichom.
Obratite, molim lijepo, pozornost na tekst iznad slike. Obzirom da je opće poznata činjenica kako su J.G. i njegova supruga, prije nego što su i sami počinili samoubojstvo otrovala svoju djecu, J.L. objavljuje senzacionalno 'naučno' otkriće: malodobna djeca i to još mrtva mogu ostaviti potomke.
U slijedećem naslovu, ispod gornje slike, autor 'naučnog' otkrića ipak malo reterira pa se pojavljuje ovakav naslov.
Rođaci nacista Josepha Goebbelsa naslijedili su 3,8 milijardi funti
Dakle praunuci postaju rođaci.
U samom pak tekstu saznajemo da se u stvari radi o dva sina iz prvog braka Goebbels-ove supruge Magde Ritschel s izvjesnim biznismenom Güntheru Quandtu. Koji je svoje bogatstvo stekao na tada uobičajeni način: ropskim radom 50.000 zatvorenika (tako tvrdi autor članka). Dakle sinovi drugog muškarca su Goebbels-ovi praunuci odnosno rođaci (sic!). U nastavku autor otkriva da je od dvojice sinova spomenutog biznismena preživio samo jedan, Herbert. Da bi na kraju otkrili kako su silni novac (koji nema nikakve veze s Goebbels-ovom ostavštinom) naslijedili zapravo potomci spomenutog Herberta.
Pitam: kad čitam članke, kolumne, osvrte, rezultate anketa koje za spomenuti list provode razne agencije, razne statističke podatke koliko uopće mogu vjerovati u sve to. Nikoliko! Iskustvo me naime uči da su podaci čija je istinitost meni poznata iz drugih izvora vrlo često prikazani krivo ili pak tendenciozno da privuku pozornost čitatelja. To pak navodi na pomisao da je tako i s podacima za čiju točnost ne znam ili ih nisam u stanju provjeriti iz drugih izvora.
A ja, i ne samo ja, bi temeljem takvih informacija iz 'uglednih' i 'vjerodostojnih' izvora trebao na izborima donositi odluke u skladu s demo(n)kratskim ustrojem države. Daj, naj!
