Napomena: ovaj tekst spada prije u tragi-komediju nego u humor. No takve kategorije nema u editoru.
Kad neki naš političar, posebice onaj iz 'gornje klase', počne govoriti strani jezik, najčešće engleski, mnogi gledatelji odmah uključuju videorekordere, DVD-rekordere, starinske kazetofone ili male prijenosne diktafone. Naime, velika je vjerojatnost da će govoriti u nekoj svojoj varijanti stranog jezika, koji kad je u pitanju engleski, najčešće zvuči kao staroklingonski. Priča se tako u kuloarima da su do tog zaključka došli klingonski jezični eksperti s tamo neke planete Qo'noS (Kronos) u bespuću Svemira, proučavajući video i radio signale dospjele do njih iz našeg Sunčanog sustava. Ako su te priče točne moglo bi se lako dogoditi da nas stanovnici te vrlo napredne civilizacije uskoro posjete i oduševljeni što naši političari govore njihov jezik, i to još staru varijantu koju da znaju tek njihovi eksperti, pomognu našim političarima izvući nas, kao napredna civilizacija, iz ovih govana.
Uopće se ne bih iznenadio da su u njihov, klingonski, govor ušle kao dokaz postojanja i drugih razumnih civilizacija, nama dobro poznate izjave naših političara. Da nabrojim dvije najpoznatije: „Jubito“ i "Ju ar from Hangari? Aj voz d dej aftr jestrdej in Hangari. Tenk ju veri mač end velkam tu Kroejša". Autore ne spominjem – ZNA se!
Nakon ove potonje, zavladalo je malo zatišje, a onda je, ničim izazvana naša predstavnica u EU, uvažena saborska zastupnica I.A.M. (davši time SDP-ov doprinos bogatstvu klingonskog jezičnog blaga), položivši svoju lijepu i pametnu glavicu na desnu ruku oslonjenu o stol ispred nje, održala dirljivi govor, natuknice kojeg možete vidjeti na donjoj slici (originalni dokument dobiven iz 'pouzdanog izvora').
Iz poštovanja prema vjernicima neću, u kontekstu ovog posta, prikazati slike najpoznatijeg Judinog poljupca ni posljedicu po Onog kojem je bio dodijeljen. One su i onako poznate u cijelom svijetu.
No svakako je zanimljivo kako se kod nas, u Hrvatskoj, među našim vrlim političarima ugnijezdio običaj dijeljenja takvih poljubaca. Imali to ikakve veze s činjenicom da je gro Hrvata katolika ili pak je u pitanju gola borba za položaje i uz njih vezane sinekure, procijenite sami. No činjenica je da se dijeljenje Judinih poljubaca niže kao na tekućoj vrpci.
Počelo je ….
Danas, taman sam sjeo pred TV prijamnik da odgledam TV-kalendar, zazvoni mobitel. Pogledam ekran. Kolegica s kojom sam radio dok oboje nismo otišli u mirovinu. Često je nazovem i to najčešće dok sjedim uz 'Tomislavac'. Da ne ispadne da sam solotrinker.
'Je si li uz 'Tomislavac'? – pita.
'Ne, upravo sam sjeo uz TV i pripremam račune koje plaćam preko interneta'.- odgovorih. - 'Osim toga u korizmi sam pa ne pijem.'
'Što, još se toga držiš?'
'Da, ionako mi je sve lakše jer sve teže podnosim alkohol. Godine čine svoje!'
Malo je zastala, i kao da su je posljednje riječi podsjetile zašto me uopće zvala, nastavila:
'Znaš da je jutros umrla B.P. Znam da si je volio i cijenio pa ti javljam. U 92. godini.'
Izmijenili smo još poneku riječ, javit će mi kad će sprovod pa se pozdravili.
Ostao sam u mislima na moju dragu profesoricu i razrednicu, prekrasnu osobu i nadasve izvrsnog predavača. Razmišljao sam da napišem nekoliko prigodnih riječi o njoj, a onda se sjetih da sam o njoj pisao u jednom postu prije nepune dvije godine, nađoh ga i za oproštaj od Moje profesorice prenosim jedan njegov dio.
Sat hrvatskog jezika. Učionica VIIIa varaždinske Gimnazije početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pokraj ploče profesorica hrvatskog jezika B.P. Jedan od najboljih, ako ne i najbolji profesor iz tog predmeta kojeg je ta Gimnazija imala. Svako njezino predavanje bilo je jedan mali biser u bisernoj ogrlici koju je svaki od učenika nakon završene Gimnazije ponio sobom u život. Neki su je vrlo brzo izgubili. Neki su je spremili ne pogledavši je više nikada. A neki je i danas s vremenom na vrijeme izvuku iz ladice uspomena nadahnjujući se njezinim sjajem i ljepotom.
Sat o kojem pišem bio je predviđen za ispitivanje. Naravno da nikome od nas nije palo na um da zbog toga protestiramo, uvjeravamo profesoricu kakao nismo spremni ili pak da nas je i profesorica iz matematika taj dan 'rešetala' iz svog predmeta.
'I.H.' prozove profesorica učenicu.
U prvoj klupi, meni s desna ustane prozvana, sitna, omanja djevojka, koliko se sjećam još je nosila pletenice. Putovali smo zajedno vlakom, ja iz Čakovca, ona iz donjeg Međimurja.
'Ajde I., reci nam nešto o pjesmama Đure Jakšića?'
Na trenutak ću prekinuti opis događanja da bih spomenuo kako je profesorica u svojim predavanjima vrlo često koristila figurativno izražavanje. Od mnogih njezinih figura najdublje su mi se usjekle 'crnooka sele' i 'u pjesmi vidimo pjesnika'. I to zbog toga što su uz njih vezani događaji od kojih o jednom upravo pišem. Naravno, ovako izvan konteksta ove figure zvuče pomalo trivijalno, no kako su one bile samo jedan mali dio ukupnog predavanja u kojem je sve vrvjelo od takvih figura, posebnog redoslijeda riječi i rečenica, modulacije glasa prilikom izgovora, povezivanje književnosti s muzikom i likovnom umjetnošću vremena u kojem je književnik stvarao, u svojoj ukupnosti one su bile čista poezija, muzika riječi.
Gledam u prozvanu i čekam kad će početi. Bio bih se u stanju kladiti kojom će rečenicom to učiniti: 'Iza pjesnika vidimo pjesnika!' Kad je, naime, profesorica tumačila poeziju tog pjesnika u svojem je predavanju upotrijebila taj izraz. Obzirom da rečenica nije tipična, manje-više svi učenici, a pogotovo oni 'štreberskog' tipa su je revno zabilježili i uglavnom je koristili u odgovaranju na pitanja i o drugim pjesnicima i piscima.
Osobno nikada je nisam izgovorio. Prvenstveno zbog toga što sam u mislima tu rečenicu slikovito zamišljao kao malo slovo 'i' velikih dimenzija, tijelo pjesnika iza tijela slova, a njegovu glavu iza točke.
Gledam ja u I-u i pomalo se smijuljim (baš sam bio pokvaren!). Primijeti to profesorica pa mi se obrati:
'D. zbog čega se smiješiš?'
'Profesorice, smijem se jer očekujem da će I. početi svoj odgovor vašom rečenicom: „Iza pjesme vidimo pjesnika“, mogao bih se kladiti.'
Profesorica je na to samo odmahnula rukom i okrenula se prozvanoj koja se još uvijek upinjala kako da smisli početnu rečenicu.
'Ajde I. da čujem.'
Još je jedan trenutak vladao muka a onda je iz ustiju pitane izletjelo kao topovsko tane:
'Iza pjesme vidimo pjesnika!'
Razredom se začuo prigušen smijeh (u to vrijeme se nismo smjeli smijati na glas nečijoj greški ili budalaštini), profesorica je na trenutak zastala, pogledala me ispod oka i rekla I-i.
'Ajde sjedni, odgovarat ćeš drugi put.'
I. se s olakšanjem spustila na sjedalicu i prostrijelila me ljutitim pogledom, misleći vjerojatno pri tome: 'A tako sam dobro naučila što je profesorica ispredavala.'
Jučer sam prošao centrom grada i zapazio skromni štand, uz njega, vidi se promrzle, tri djevojke. Na šatorskom krovu štanda obješeni plakati koji pozivaju na prikupljanje potpisa koji bi trebali biti 'zakonsko' pokriće za raspisivanje referenduma s pitanjima koja sam naveo prije dva posta. U blizini je bio samo jedan muškarac, vjerojatno fizička zaštita djevojaka koje su, valjda, svojim šarmom trebale privući potencijalne potpisivače. Tog se dana nisam približio štandu.
U našem lokalnom tjedniku „Međimurje“ objavljuje karikature Damir Novak, a postoje i dvije rubrike viceva, „Vic tjedna“ i „Smijeh liječi“. Karikaturama sam se, priznajem bez odobrenja autora, znao poslužiti i u svojim ranijim postovima. Nadam se da se Damir zbog toga neće ljutiti.
Koliko je meni poznato karikature, humoreske, pamfleti su u našoj dnevnoj tiskovini (osim 'Feliksa' u Večernjem), za razliku od nekada davnih klasičara Oto Reisingera i Ice Voljevice, nestale u vidu 'lastinog repa'. Kao i „Feral“. Zanimljivo je kako je u ona 'mračna' vremena bilo više humorističnih i satiričnih listova nego danas u demo(n)kratskim vremenima. Jesmo li tako sretni pa nam ne treba 'lijeka za smijeh'? Nije vrag da su današnji političari bolji od onih iz 'mračnih' vremena o kojima je tada karikature donosio 'Paradoks', 'Kerempuh', 'Jež! Jest da su pojedini brojevi zbog ponekog preoštrog vica ili karikature bivali zabranjivani, ali su ipak izlazili. A danas ih nema. Možebitno je tome razlog što za takve tiskovine današnji pravi 'il comandante' koji drmaju masmedijima nemaju afinitet. Vrag bi ga znao.
Mogla bi to biti i tema za neki ako ne doktorski rad iz sociologije, a onda najmanje za magistarski (nekad diplomski) rad.
Pa kad već nema takvih karikatura i viceva u 'mainstream' medijima, evo nekoliko probranih iz najnovijeg broja „Međimurja“.
Napomena: obzirom da portal u svojim kategorijama nije predvidio karakteristiku "galgenhumor" prisiljen sam ovaj post strpati pod "humor" jer po mojem to nije za rubriku "politika".
Prva
Kad si star i nemoćan pa ne možeš putovati svijetom i biti neposredan sudionik 'velikih' događaja, kad si sa stranim jezicima (posebice engleskim) na Vi pa ne možeš pratiti strane masmedije, onda ti ne preostaje ništa drugo nego pratiti domaće. Što se tiče tiskanih medija iz kojih crpim 'provjerene informacije', 'informacije iz pouzdanih izvora', 'izjave odgovornih osoba' etc uglavnom se oslanjam na informacije koje objavljuje naš najtiražniji list (tako izdavač Jutarnjeg tepa sam sebi).
Sve bi to bilo još kako tako OK da se ne pojavljuju čudne stvari: sumnjive tvrdnje u tom 'uglednom' dnevnom listu. O nekim takvim 'čudima' pisao sam već na ovom blogu.
U ožujku 2011. godine J.L. je objavio veliki autorski članak 'doajena' hrvatskog novinarstva D.Kuljiša (navodni suvlasnik novopokrenutog lista koji donosi samo 'Istinu', „21. stoljeće“) povodom godišnjice Gagarinovog leta u svemir. Osvrnuo sam se na taj članak svojim postom
U srpnju 2012. fizičari CERN-a uspjeli su identificirati tzv 'božju česticu' a 'ugledni list' donio je pod velikim naslovom „otkrivena je tajna svemira“ članak o tome. Otkriće spomenute čestice je zaista znanstveni uspjeh ali je još jako daleko od 'otkrivanja tajne svemira'. I o tome sam napisao post.
Međutim 4. ovog mjeseca J.L. je nadmašio samog sebe. Na posljednjoj stranici donosi veliku obiteljsku fotografiju Goebbelsove obitelji iz 1942. godine kad je dotični drmao Trećim Reichom.
< | veljača, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.