vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 13.12.2021.

Da li je bolje biti koristan nego ne biti koristan




Blogger



Evo, rekoh, da budem nešto koristan; vidim da su ljudi zaboravili kako se linkovi ubacuju u postove; to je jedna prilično komplicirana stvar, pa dok netko u današnjem svijetu (umjesto da se smišlja kako da vrijeđamo, napadamo ili nipodaštavamo jedni druge) ne smisli kako da se jednostavnije ubaci link u komentar (ili post, mislim da je isto), ili barem da se isto jednostavno objasni, a ne ovako, kako ću to učiniti ja - probajte.

Evo dakle, nađemo se u nekoj teškoj nevolji, usred jedne sasvim nemoguće i teško zamislive diskusije u kojoj bi netko u svome postu tvrdio kako je najljepši moment u najljepšoj od sporednih stvari na svijetu onaj, u kojemu majstor sa desetkom u tamnijem dresu prvo prebacuje protivnika a onda dočekuje loptu na volej, za razliku od onog drugoga, u kojem bih se ja – u komentaru, sasvim hipotetski – prilično gorljivo i određeno usprotivio takvoj tvrdnji, jer da naime let lopte tada i nije bio nešto dug i zeznut, kao što je bio u slučaju kojeg ja zagovaram.

Dakle, imali bismo slučajeve ovaj i onaj.

Slučaj ovaj: treba prvo pronaći web adresu za njega. To je ovo
https://www.youtube.com/watch?v=k1tKmCgF0sE
i onda ćemo u tekst, pišući o tome, napisati riječ
ovaj
pazeći da je zacrnimo nakon toga, te potom pritisnemo i gumbić za link (u obliku nekog zelenoplavog globusa, što li. Tada nam se otvara prozor koji nudi upis web adrese, i mi u njega upisujemo ovu gore web adresu.
E sad kreće rock and roll. Pojavljuju nam se nekakve kobasice od formulacija, tipa
[a href=https://www.youtube.com/watch?v=k1tKmCgF0sE target=_blank]vv[/a]
Vidite, tu se moramo usredotočiti, i to jako. Prvo uzeti naočale, obrisati ih – ne prstima, nego barem komadom košulje, ženinom majicom ili dekom sa obližnjeg kreveta, onom finom, koja nije iz Kika, da posluže – i onda ćemo stupiti u treću dimenziju; svijet će se pooštriti do krajnjih granica, pa ćemo uočiti tri mjesta koja su bitna, a zovu se naravno – prvo, drugo i treće. Ova tablica pokazuje što na svakome od tih mjesta treba napraviti (nemam pojma zašto u editoru ne funkcioniraju tabulatori, i pitaj Boga kako će ta tablica ispasti):


bitna mjesta - što na njima piše - gdje se nalazi - što napraviti na njima

prvo - a href - na početku - unijeti umjesto toga „url“
drugo - target=_blank - sredina,više prema kraju - samo izbrisati
treće - a - na samome kraju - unijeti umjesto toga „url“


Nakon toga, jasno, treba pritisnuti ok, save, može, dopuštam, što već sustav traži od nas, i u tekstu bi se trebao pokazati spasonosan crveni dio pritiskom na koji dolazimo do željene stranice.
Svojedobno je postojala web stranica na kojoj je to bilo objašnjeno, i ja sam svom srećom na mobitelu napravio screenshot i tako sam eto, postao pametan.

I tako sam ja eto suprotstavio dva slučaja, ovaj i onaj, pa nemoj netko da mi kaže da je ovaj bolji nego onaj, ili - čekajte, već sam sve pomiješao, možda je onaj bolji nego ovaj? Tko zna što će mi sve uspjeti,a što neće u ovom ečušpajzu, i jesam li dobro očistio naočale, i hoće li Najdraža to primijetiti na svojoj sivoj majici? Uglavnom vježbajte ljudi. Bolje da čistimo naočale i upucavamo linkove u tekst (bio to post ili komentar), nego da smišljamo čime ćemo se međusobno počastiti.

Jel da je jednostavno, ma lakše nego očistiti naočale, kaj velite, ha?

I, na koncu, dobio sam savjet, gotovo pa molbu, da na svome blogu objavim nešto kao zaseban post (jer ostalo iz tog moga komentara negdje već je ovdje u istoj ili drugačijoj verziji zapravo objavljeno), pa eto, hop :)))):





Lako bi bilo kada bi čovjek istoga časa kada nešto odluči znao je li u pravu ili nije. One odluke koje smo u životu donijeli a smatramo ih važnima - donijeli smo - ako ćemo si to iskreno priznati - zbog naših osjećaja, a ne razumom... nećemo odlučiti zbog iznijetih razloga, nego zbog ljubavi prema ljudima koje volimo - ili sebi samima. Usudio bih se reći: zapanjujuće je kako je banalno to što odlučujemo i kako odlučujemo. Nastojimo u tome sebi pridati neki značaj, važnost, dimenziju dobrote, a onda one druge smatramo protivnicima. Ono što je zapravo istina, to je da nismo potpuno slobodni; dok sebi ne kažemo - Bože, doista me nije strah umrijeti, nestati s ovoga svijeta kao da me nije bilo, i ono zašto me ovdje držiš - to neka budu drugi kojima bih koristio, a ne ja sam.






13.12.2021. u 10:34 • 21 Komentara • Print • # • ^