vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

srijeda, 29.09.2021.

Kakav sam čovjek ja bio
kada Te poslati dadoh
od sebe, miran i tih

i tek kad si daleko
shvatih tko sam bez Tebe
grabeć' u blato i stih

da bih ublažio boli
što ih donosi tišina
ledene, beskrajne noći

u kojoj znam da neću
osjetit' spokoj i sreću:
udahnut' neću ja moći

Tebe. Kraljice, tko si
smisao kada mi daješ,
vječnoga siguran pečat,

mjesto pod nebom, mir?
Bez Tebe mogu tek s jadom
klečeć' nad ponorom ječat'.

Ne snubim nikome teške
noći, prazne i hladne.
Da li ćeš sa mnom biti

bar nekad sretna k'o i ja,
ili ćeš uspravna, gorda,
suze šuteći liti,

smjerno hoteć' dovršit
što smo pod kapom nebeskom
naumili svršiti mi?

Da li si, Srećo, sretna,
il' sama, napuštena, sjetna
na svijetu ovome Ti?

29.09.2021. u 08:19 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.