vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

petak, 24.09.2021.

Pjesma o nejasnoj rečenici koja govori o tome što bi susreti u četiri oka mogli značiti


Što oči mogu, a pismo – ne?

Oči bi kazale u času sve:

i ono što reći ne želiš

pogled dok s nekime dijeliš.

 

Što umiju ruke, a pismo– ne?

Brižno se brzo prekrižit˘? Ah, da li je

znak neki takav izdaja, il“ kruna –

tko čut će tu glazbu sa naših struna?

 

Daleki stojimo zato u sjeni,

skriveni iza svojih riječi,

zastrti tminom ponad lica.

 

K“o moćan val šumi u meni

nešto što u drugog teško će prijeći

preko kaplji ovih rečenica.

24.09.2021. u 14:13 • 10 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.