do nas idu gradovi i polja.
More šuti, nestvarno od smijeha ---
zrakom kroče kraci naših volja.
Sjedamo u noć pod nekim deblom
umorni od teške, gladne tuge.
Gdje je život? - šutljivi u jutro
prepuštamo slobodu za druge.
Naši putevi sad
pramce okreću u
pristaništa.
Trampit ćemo ljubav
i samotnost i vječnost,
i strahove - za ništa.
... okončan je život, jedan meni drag.
kroz koprenu suza zagledan u sebe
jecajući tražim tihi davni trag.
U meni je ponor... otrgnuta prošlost
koju netko nezvan iznenada uze.
Što bih, da ispuni moju tužnu sjenu:
govor ili šutnja, hihot ili suze?
Razlozi tog plača čudni su i škrti.
Ne plačem zbog tmine
što nas gluho mami,
nit' zbog tuđe smrti,
već zbog te praznine
što u meni čami.
< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |