do nas idu gradovi i polja.
More šuti, nestvarno od smijeha ---
zrakom kroče kraci naših volja.
Sjedamo u noć pod nekim deblom
umorni od teške, gladne tuge.
Gdje je život? - šutljivi u jutro
prepuštamo slobodu za druge.
Naši putevi sad
pramce okreću u
pristaništa.
Trampit ćemo ljubav
i samotnost i vječnost,
i strahove - za ništa.
Post je objavljen 19.01.2015. u 17:00 sati.