... za pospana jutra
kad svijet podbuhli
pijano drijema,
a grad je svanuo
mek poput putra
i stabla su svukli
kraj mračnog trijema?
U zapuhu listova
zlatnih i riđih
poljubit ću oblak
na obronku dana;
tiho se s krova
spustit' i prići:
svjetla će trak
sići sa grana.
... nedaleka svjetla ribu vabe;
nad nama se dovikuju zvijezde
prostirući trošne meke mreže.
Pozaspale leže tihe krošnje.
Ne mogavši rasplesti te niti,
vriskamo u život izmeđ' suza
sami podno koče jedne noći.
< | veljača, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |