31.10.2020., subota

Bagro i brabonjci, mir-no! Ostav! Nikad mi na um palo ne bi da propitujem tko je, a tko nije služio vojni rok u bivšoj JNA i koliko je to sudbinski važno za one koji obnašaju visoke i najviše dužnosti u demokratskoj, samostalnoj, suverenoj … (dodati po želji) RH. To je valjda po onoj; tko nije za vojsku, nije ni za djevojku. A pogotovo nije za predsjednika Vlade RH. Dva najviše hrvatska dužnosnika, bolid s Pantovčaka i mlatimudan iz Banskih dvora, kradu Bogu dane u momačkom nadjebavanju u vrijeme kad zemlja klizi u ponor, što zbog besperspektivnosti radi uništene materijalne osnove društva, hrvatsko gospodarstvo svedeno je gotovo isključivo na trgovinu (šverc-komerc) i turizam, što zbog pandemije Covid-19. Oni o sebi bez zadrške govore kao o državnicima, a o tome kakvi su državnici najbolje govore slike s njihovih posjeta Vatikanu i držanja pred papom. Neka si pogledaju slike „bravarovog“ posjeta Vatikanu 29. 03. 1971. i njegovog držanja pred papom, da vide kako se državnik u državničkom posjetu drži i ponaša. Tuga, jad i nevolje je u najkraćem sve ono što nas je zadesilo u zadnjih 30 godina, zato nam i ordinarni nesretnici i niš'koristi mogu voditi državu i glumiti državnike. Što je nego niš'koristi predsjednik vlade tobože suverene sekularne države koji služi kao potrčko Kaptolu da pita papu kad će uslijediti proglašenje Stepinca svetim, a s istom ludošću i ministar vanjskih poslova posjećuje državnog tajnika Vatikana. Što su nego niš'koristi oni koji dopuštaju skupini ljudi s društvenog dna, okupljenih oko čelništva braniteljskih udruga, kojih bismo teško mogli nabrojiti više od stotinu, da im gospodare i određuju što mogu, a što ne i što smiju, a što ne i tako čitavu državu imaju za taoca. Da ne spominjem svu njihovu ljigavu poniznost pred predstavnicima klera Stepinčeve crkve u tobože sekularnoj državi. Fra ovaj i onaj će zapovjednim glasom reći predsjedniku Vlade: „Ala, kleknit' i molit'!“ a inače bahata wannabe državničina, koja „može sve što hoće“, će istog trena, kao nekakvo preplašeno đače, odmah kleknuti i moliti, nesvjestan da mu je fra ovaj i onaj zapravo pokazao tko je gazda. I ne samo u crkvi. Pa ako to nije snishodljivo ponašanje nekoga tko je niš'koristi, vi mi recite što je. I još nešto, kako sam već pisao svi ključni dužnosnici u RH su pravnog obrazovanja kao političari oformljeni u MVEP-u, tom svojevrsnom Tuđmanovom inkubatoru bezveznjaka, pod dirigentskom palicom dr. Mate Granića i dr. Ive Sanadera. Zato u ljudskom i svjetonazornom smislu i jesu takvi kakvi jesu, nule, teško da su bolji i mogli ispasti. Posljedično ni hrvatska država ne može biti bolja. Neki dan sam naišao na jednu misao, ne znam čiju, koja glasi: „Svi oni koji su sakrivali Annu Frank postupali su protuzakonito. Oni koji su ubili Annu Frank postupali su po zakonu.“ I mada ispada da se navedena misao teško može uklopiti u kontekst onoga o čemu pišem, vidjet ćete da nije tako. Povezani su činjenicom da su i sva Tuđmanova zlodjela i sve njegove ludosti bile u skladu sa zakonom, a da tome bude tako pobrinuli su se, ako ničim, onda zločinom šutnje i nečinjenja, ljudi vrhunskog pravnog obrazovanja, mahom profesori s pravnih fakulteta, posebno oni s katedri ustavnog i međunarodnog prava. Najveći broj njih, ako ne i svi, su bili članovi SK, da komunisti nisu bili ili su to bili samo rijetki, to je danas svakom pametnom jasno. Osobno mislim da je najveći dio tih stručnjaka s „vrhunskim pravnim obrazovanjem“ trebao ili treba umrijeti od srama radi pokazanog neznanja, nepoznavanja materije, oportunizma ili naprosto zatvaranja očiju i šutnje, što je omogućilo donošenje takvih pravnih propisa, kojima se ozakonjuju i takva nedjela kao što je pljačka vlastitog naroda. Pa krenimo redom: Koji to i kakav pravni stručnjak ne pozna i ne poštuje institut stečenog prava. Koji to i kakav pravni stručnjak ne zna da se manjinski konstitutivni narod ne smije preglasavati majorizacijom, ukidati mu prava i tako ga prevoditi u status nacionalne manjine? Koji to i kakav pravni stručnjak ne zna hijerarhijsku poziciju federativnog ugovora kao pravnog akta najvišeg prioriteta, kojeg se ne smije jednostrano raskidati, niti ga raskidati silom? Koji to i kakav pravni stručnjak ne zna koji su osnovni atributi državnosti, kojima je tek Badinterova komisija trebala reći da su SR u SFRJ bile države. Koji to i kakav pravni stručnjak nije znao ustavnu poziciju društvenog vlasništva, pa ni to da se njegovim podržavljenjem narodu otima njegovo vlasništvo, dakle provodi pljačka vlastitog naroda? Koji to i kakav pravni stručnjak zna da „novac nije imovina“? Kakvi to pravni stručnjaci nisu znali da je tzv. NDH bila kvislinška tvorevina i fašistički zločin kojem nije mjesto u Ustavu RH, ni u kojem njegovom dijelu, neovisno o kontekstu? Koji to i kakvi pravni stručnjaci nisu znali i ne znaju koje posljedice po pripadnike neke OS ima nepoštivanje odredbi međunarodnog ratnog prava, Odnosno Ženevskih konvencija? Itd. I t. sl. Samo kao primjer, usudim se reći da nekom tko poznaje karakter tzv. NDH i Ženevske konvencije nikad na pamet palo ne bi „voditi antifašiste na Bleiburg“ i još tvrditi za sebe da je antifašist i istaknuti član Lige antifašista. I da zaključim, zahvaljujući i ljudima s „vrhunskim pravnim obrazovanjem“, posebno profesora pravnih fakulteta, su sva zlodjela i ludosti okrutnih pljačkaša, bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž, mržnju i zločin predvođenih Franjom Tuđmanom kao i ona njihovih apologeta, imala „pokriće“ u zakonu. Dakle jednako kao što su nacisti po zakonu ubili Annu Frank (i za Hitlera su radili ljudi „vrhunskog pravnog obrazovanja“) i Franjo Tuđman je „ubio“ Hrvatsku, vrativši je negdje u polovicu 19. stoljeća s bagrom i brabonjcima na njenom čelu. Oznake: bagra, brabonjci, jna, posjet Vatikanu, MVEP, vrhunswlo pravno obrazovanje, sekularna država, Mate Granić, ivo sanader, Franjo Tuđman, Anna Fraqnk .

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.10.2020., ponedjeljak

Bolid kojem su kočnice popustile I zaželjet će se drumovi Kolinde, Al' Kolinde više biti neće! Zanimljiv lik je predsjednik Republike, Zoran Milanović, ta vješta Sanaderova podvala Račanu, koji po potrebi može biti sve, od ljevičara-anarhista, preko liberalnog konzervativca, do „domoljuba“-desničara, gotovo ustaše, od ateista, preko agnostika, do gorljivog katolika, od antifašista, preko nekakvog neutralca, do antitotalitarista, dakle prikrivenog fašista, prema definiciji Thomasa Manna. Zato na pitanje što je Zoran Milanović po političkom opredjeljenju, ispravan odgovor je sve, a isti odgovor bismo mogli dati i na pitanje što je on prema religijskom uvjerenju, iako on za sebe tvrdi da je agnostik. Ipak je on ustvari samo „Tač“erist, odmetnut od zdravog razuma. „Tač“ je za one koji ne znaju restoran u kojem je Zoran Milanović čest gost, a valjda se tamo i osjeća bolje nego u Klubu u Slovenskoj 9. Ono što sve Zoran Milanović može biti obilježava ga kao čovjeka kojeg prema definiciji generala G. Pattona možemo opisati kao onog koji previše zna o premalo toga i kao takvog izuzetno opasnog. Pogotovo radi njegove pozicije na visokoj državnoj funkciji. Tko su ljudi koji previše znaju o premalo toga? Ima ih svuda u društvu, ali najopasniji su oni koji obnašaju odgovorne pa i najodgovornije funkcije u društvu i organima i tijelima državne vlasti na svim razinama. Pogledajte si samo ljude koji danas „drmaju“ Hrvatskom i predstavljaju nas pred svijetom, gotovo svi su pravnici „ispilavljeni“ iz Tuđmanovog inkubatora, MV(E)P, pod dirigentskim palicama posebno „časnih ljudi“ Mate Granića i Ive Sanadera, oličenja poštenja i odgovornosti prema društvu, narodu i državi. To „poštenje“ i političke vještine svedene na razinu „momačkog nadjebavanja“ su dotični naprosto upili od svojih mentora, a ovi baštinili od nenadmašnog demokrate i čovjekoljuba, prepunog dobrostivosti i kršćanskog milosrđa, Franje Tuđmana, pa navedimo samo neke: Tonino Picula, Gordan Jandroković, Marija Pejčinović- Burić, Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković, Zoran Milanović, Orsat Miljenić, Gordan Grlić Radman, Davor Ivo Stier, Joško Klisović … pa da vas pitam biste li željeli prijateljevati s nekim od njih, družiti se, roštiljati, otići na gemišt … ? Ja osobno ne bih, daleko im lijepa kuća. Samo vrag je u tome da oni u najvećoj mjeri, znajući previše o premalo toga, odlučuju o sudbini naroda i države. Znate li išta što su ti Tuđmanovi apologeti, wannabe karijerni diplomati i državni dužnosnici učinili a da bi neprijeporno bilo korisno za hrvatski narod i državu? Kad za nekog kažemo da je pizda, onda nismo mislili na ženski spolni organ nego na karakternu osobinu dotičnoga, čovjeka kojem nije uputno vjerovati, niti se na njega osloniti, pogotovo ne onda kad se nađemo u situaciji „stani-pani“. Jednako tako kad za nekog kažemo da je pederčina ne mislimo na njegove seksualne sklonosti već tom jednom riječju opisujemo njegov karakter, karakter neiskrenog, snishodljivog, nepoštenog, ljigavog i pokvarenog najčešće „biciklista“ (pognut prema gore, gazi prema dolje). Pametan će čovjek, ako na radnom mjestu, u društvu u kojem se kreće, među susjedima … prepozna „pizdu“ ili “pederčinu“, takve svatove držati na distanci i ne zbližavati se s njima. Hrvatska tragedija je što hrvatska javna, politička i društvena scena naprosto vrvi „pizdama“ i „pederčinama“, u organima i tijelima vlasti pa i onim najvišim, upravo zato nam i je tako kako nam je, a kao država i društvo se nalazimo tu gdje se nalazimo, riječju „muljevito smo dno Evrope“. Da, hrvatska javna, društvena i politička scena prepuna je onih koji su „mislili reći“, ali nikad nisu rekli i onih koji se „ne bi šteli mešati“, pa niti u svoj posao. Upravo to je omogućilo da organizirani kriminal i korupcija, koje nitko niti ne pokušava suzbijati, osim u dekorativne svrhe „mazanja očiju“, postanu stil života u Hrvatskoj, reklo bi se da smo na neke koruptivne i kriminalne radnje kao narod naprosto oguglali, postale su nam „obične“. Samo ilustracije radi, znate li u kojoj bi iole uređenoj evropskoj državi gradonačelnik glavnog grada bio, ne čovjek, nego svim oblicima kriminala sklona „pederčina“? I tako 20 godina!? A tko nas je to još 2009., u predizbornoj kampanji za izbor gradonačelnika, sav oduševljen likom i djelom Milana Bandića, uvjeravao da je upravo on, Milan Bandić, jedini pravi izbor za gradonačelnika Zagreba? Bolid iz Naslova! No vratimo se mi našem bolidu bez kočnica, rečenom „Tač“eristi, čovjeku odmetnutom od zdravog razuma, na prestižnoj funkciji predsjednika Republike Hrvatske, Zoranu Milanoviću, koji u jeku koruptivno-kriminalne hobotnice, JANAF, napada, pljuje i ujeda sve one koji nisu umreženi u kriminal i korupciju, pa bili oni političari, politički komentatori-analitičari, novinari … ma sve koji se usude kritički progovoriti o njemu. U tim svojim suludim napadima posezat će on i za teškom artiljerijom, izvlačeći događanja iz prošlosti diskvalificirajući ljude na temelju njihovog ponašanja u vremenu i prostoru o kojem on naprosto zna previše o premalo toga. Ja se osobno u mnogim stvarima ne slažem s političkim ocjenama Žarka Puhovskog, ali mi nikad na pamet palo ne bi osuđivati ga za njegovo svjedočenje u procesu vođenom protiv Čička, Budiše, Paradžika i Dodiga, po Hrvatsku izuzetno štetnog četverca. Zašto? Pa zato što ja znam ponešto o zbivanjima na hrvatskoj političkoj i društvenoj sceni toga doba. Ja znam razliku između „Hrvatskog proljeća“ i „Maspoka“, zato što je politika „čistih računa na razini federacije“, „Hrvatsko proljeće“, koju je pokrenuo hrvatski državni i partijski vrh i zazivanje razbijanja federacije i podizanja ustanka u Hrvatskoj (I. Z. Čičak, prema svjedočenju Savke Dabčević Kučar), „Maspoka“ kojima su prišljamčeni „domoljubi“ kompromitirali ideju hrvatskog državnog i partijskog vrha, a kad je „vrag odnio šalu“ i Tito bio prinuđen intervenirati, pogotovo poslije Brežnjevljevog kablograma u kojem on, prepoznajući nesumnjivo kontrarevolucionarni duh „Maspoka“, nudi Titu sovjetsku „bratsku pomoć“ u okviru svoje doktrine „Ograničenog suvereniteta“. Toliko o „nevinoj mladosti“! Stvari su hrvatskom vodstvu izmaknule ispod kontrole, svima je postalo jasno da je Maspok eskalirao, u studentske redove su se uvukli ustaški elementi, postajao je rušilački do razine kad se izvan kategorije primjene represivnih mjera stanje u SRH nije moglo smiriti, a u redovima hrvatskog vodstva, koje je i samo to znalo, naprosto nije bilo nikoga da izvede miliciju na ulice i prodere se: „Milicijo postupi po naređenje!“ A to je upravo to rukovodstvo, nakon tvrdokornog odbijanja studentskog vodstva da povuče studente s ulica, trebalo učiniti umjesto Tita. Saborske zastupnice, jednako kao i novinare koji su se usudili problematizirati posjete i boravke predsjednika RH u prostorijama nekakvih problematičnih i opskurnih klubova će naš bolid promptno diskreditirati i izvrći ruglu, u suštini odvlačeći pažnju javnosti od korupcionaške afere. Opalit će on jednako novinara „ateističkog agitatora“, društvenu aktivisticu, valjda njene imovine, radi koje to valjda ne bi smjela biti, kao i povjerenicu za ravnopravnost spolova, ali i one koji ne razumiju genijalnost njegove politike prema BiH, koja je ista ona razorna kao i Tuđmanova. I Haaški sud nije ostao pošteđen Milanovićevog guranja Hrvatske na njegovu optuženičku klupu, pa su valjda jedini „pravi“ oni koji su na bilo koji način opstruirali njegov rad, a pogotovo rad njegovog Tužilaštva, naročito kad se u Hrvatskoj istraživala uloga Slobodana Miloševića, neovisno o tome što je taj sud temeljem odnosnog ustavnog zakona bio i hrvatski sud u stvarima ratnih zločina nadređen nacionalnom pravosuđu. Kad su prigovori onih koji se zalažu za sekularnu državu, raskid „Vatikanskih ugovora i isključenje vjeronauka iz svjetovnih škola u pitanju, valja napomenuti da Milanović nije dopuštao čak ni rasprave na tu temu, pa niti u SDP-u za vrijeme dok mu je on bio predsjednik. Ako ste mislili da od lošeg nema goreg, sad i sami vidite da ste se jako prevarili. Ima, ima i to puno goreg. Oznake: Predsjednik RH Zoran Milanović, sanader, Račan, klub u Slovbenskoj 9, afera JANAF, Franjo Tuđman, Mate Granić, Tonino Picula, Gordan Jandroković, Marija Pejčinović-Burić, Kolinda Grabar Kitarović, andrej plenković, Orsat Miljenić, Gordan Grlić Radman, Davor Ivo Stier, Joško Klisović, PIZDA, "pederčina", Milan Bandic, Žarko Puhovski, Hrvatsko proljeće, Maspok, I. Z. Čičak, D. Budiša, A. Paradžik, G. Dodig, L. Brewžnjev, J. B. Tito, Savka Dabčević Kučar

- 15:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #