Ono što fotkaš treba biti u žiži, središtu fotografije, kaže moj vršnjak znalac, arhitekt po struci. Njemu je mnogo više toga nego meni jasno, ima čitavu filozofiju o općoj simetriji, počev od građe ljudskog tijela, čije pokušaje osporavanja jednostavno ne dopušta. Prvi šahovski učitelj me učio da je najbitnije vladati centrom, okupirati ga. Srećom brzo sam došao u ruke drugom, ni od njega doduše nisam puno naučio, ne možeš od učitelja puno naučiti osim ako on sam nije svjesni neznalica, a ti od njega ne uzmeš samo osnovnu ideju koju sam uz naučene tehnike preradiš, dakle osnovna premisa je da su figure u centru mnogo izloženije nego one na periferiji i korisnije ih je napadati, one sa strane često možeš ignorirati, dakle centar je mnogo važnije kontrolirati nego posjedovati.
Kad sam sazreo i shodno tome počeo dolaziti u bezizlazne životne situacije nekoliko puta mi je pomogla promjena perspektive, nešto kao kad se u kultnom filmu "Društvo mrtvih pjesnika" učitelj u razredu penje na klupu.
I u fotografiji volim svoje objekte i oklijevam ih staviti u centar, pogotovo ako s jedne strane nema nikoga. U centru bi oko njih bilo previše suvišnih.
< | kolovoz, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |