Ono što fotkaš treba biti u žiži, središtu fotografije, kaže moj vršnjak znalac, arhitekt po struci. Njemu je mnogo više toga nego meni jasno, ima čitavu filozofiju o općoj simetriji, počev od građe ljudskog tijela, čije pokušaje osporavanja jednostavno ne dopušta. Prvi šahovski učitelj me učio da je najbitnije vladati centrom, okupirati ga. Srećom brzo sam došao u ruke drugom, ni od njega doduše nisam puno naučio, ne možeš od učitelja puno naučiti osim ako on sam nije svjesni neznalica, a ti od njega ne uzmeš samo osnovnu ideju koju sam uz naučene tehnike preradiš, dakle osnovna premisa je da su figure u centru mnogo izloženije nego one na periferiji i korisnije ih je napadati, one sa strane često možeš ignorirati, dakle centar je mnogo važnije kontrolirati nego posjedovati.
Kad sam sazreo i shodno tome počeo dolaziti u bezizlazne životne situacije nekoliko puta mi je pomogla promjena perspektive, nešto kao kad se u kultnom filmu "Društvo mrtvih pjesnika" učitelj u razredu penje na klupu.
I u fotografiji volim svoje objekte i oklijevam ih staviti u centar, pogotovo ako s jedne strane nema nikoga. U centru bi oko njih bilo previše suvišnih.
Post je objavljen 06.08.2012. u 07:51 sati.