Snimio sam je dok se približavala, nisam očekivao da će sjesti stol tik uz mog. Razgovarala je s konobarom, sprema se za odlazak u inozemstvo. Mladi svih profila odlaze, ovi što ostaju komentiraju nek im je sretan put, obrambeni mehanizam na djelu. Sve je u redu dok se ima za pivo uz teve s lopovima u glavnim ulogama u udarnim terminima. |
Sad se vidi, sad se zna tko se uz kog postrojava. Oboriše oči dole, sad se vidi da se mole. Čuvare morala i obroke parola imamo, izbačen sam iz ravnovisja, istisnuo sam limun na lignje prije fotografiranja, bitne greške koje iskusni polemičari ne opraštaju. |
...ne ignoriraš zbog važnosti teme... |
U Auschwitzu nam nije bilo dosadno. Imali smo izuzetno obrazovanog, subjektivnog i osjećajnog vodiča. Subjektivnost i osjećajnost ne idu uz takva mjesta i uz današnju mladež. Prvo sam ga prekinuo da se to nije dogodilo krajem dvadesetog stoljeća, kako je omaškom rekao, ma koliko to nama izgledalo svježe i blisko, nekoliko puta sam mimikom reagirao na učestalo korištenje oznake Nijemci za ondašnje vrijeme. Nijemac je bio Thomas Mann i kao što je sam neskromno napisao Njemačka je bila tamo gdje je bio on. Djeca su bila revoltirana kad je vodič rekao nešto suštinski točno, da vidi korijen naciste skoro u svakom od njih. Emotivnost i inteligencija nas ne odvode daleko na takvim mjestima i često stvara kontra efekt onome kojeg želimo postići. Moj pas reži jer sam ga pet minuta zanemario i moram ga pomaziti. |
Vodičkinja, papa i ručak koji se plaća po težini, ovaj je bio preračunato 12 kuna lagan. Dubinski zanimljiv grad. |
Pa evo najsvježije porcije ljepote, bemu vraga, u brzini ne lovim cipele. |
" Nađite sebe, pa onda ponovo potražite mene. " |
Nick je nenajavljeno svratio kod nas, kaže zasad jedina škola u Hrvatskoj na njegovoj turneji. Bilo je i suza i smijeha, mi manje osjećajni smo zavidili drugima. |
Vratili se u komadu, sve je besprijekorno funkcioniralo kao u ćenifi Franje Josipa ili na poljima smrti u Auschwitzu, ali detalji više možda u nekom od narednih postova ... |
Nisam još ni počeo pakiranje iako putujemo sutra u 6 ujutro. Pristao sam na jubilarni deseti kao nastavniku jer ima najbolji termin do sada, za vrijeme nastavne godine. Na putovanju eventualno još nečemu služi moje pedagoško i životno iskustvo. |
Par ljudi, uvijek istih, znam ih barem iz viđenja, organiziraju nešto po Korzu, ostali spavaju ili očekuju poziv za događanje koji neće doći. Kod Konta mladež samoorganizirana kao u dobra stara vremena, u mom stanu isto. |
Jučer sam bio na karminama. U ponedjeljak je čovjek još u šok sobi inzistirao da mu se nabavi televizor da može sutradan gledati nogometnu utakmicu, da mu je dosadno. U utorak je otišao. Čovjek koji je za rata prenio između ostalog šteku "Opatije" u Bosnu mom najboljem prijatelju u opkoljenom gradu. Rekli su mi poslije kako je prijatelj u birtiji častio cigaretama i hvalio se kako mislim na njega. Prijatelj Sema. I onda su došli naši i ubili Prijatelja jer nije bio Hrvat. |
Od sinoć imam nove gornje zube, čuvajte se, kad tek sad počnem gristi. Gledajući krčke fotke primjetio sam da više ni ne vidim baš dobro, s mjesta snimanja su mi se njih dvije činile ljepotice, doduše u ovoj drugoj i ima nešto, kao u svakoj ženi koja čita |
Bokte, kak dobro fotkam odozdo (ne mislim na krumpir) |
|
Svečani izlazak jučer, danas ponovo počinje nehumana svakodnevica, hrenovka život, a i to tko stigne, i psu ćemo zajebati naviku i iščekivanje redovnih obroka, bit će histerije. |
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |