Nachtfresser

U prosjeku jednom mjesečno prelistam i Playboye online, iako mi se nikad nije sviđalo njihovo poimanje lijepog. Upotrijebio sam množinu jer skoro svaka država koja drži do sebe ima online izdanje.
Talijanski jezik ne volim, u Rimu sam se u sve osim spomenika i crkvi razočarao, dobro izuzet ću par mostova i jedan park, al nedovoljno kad odbijem prljavštinu i smrdljive vecee.
Zanimljivo da mi se njihovo izdanje Playboya, odnosno izbor fotki već mjesecima u toj kategoriji najviše sviđa, evo samo jedan primjer

p.s.
koji samo ubilački pogled

Ipak lijep sunčan dan, interesantno, na najterasi samo nas dvoje.

U busu zanimljiv detalj, časna nosi "Reebok" tenisice, e o tome su u socijalizmu mogle samo sanjati

p.s.
Čekamo Pume !

"Svaki čovjek mora imati neku zadaću", pisala je Christa Wolf.
Na radnom mjestu trebam biti u 12.30, al mi se čini da imam više zadaća nego učenici, cijelo jutro ih radim. Christa sigurno na takve prilično besmislene zadaće nije mislila. Možete misliti koliko ću biti pun elana kad dođem umoran u radnu ustanovu, no odradili smo i teže stvari, nadam se samo da će me i danas kao i jučer pri povratku domu svom dočekati sunce i da ću se na već poznatoj terasi opustiti uz zanimljiv pogled...

Priopćeno mi je da programi koje sam predao nisu na propisanom obrascu.

"Asistentice" koje mi pomažu na satu razrednika primjećuju da nikad nije bilo toliko papira.

Inače dugo smo se borili da jedno zemljište postane građevinsko, sad kad smo to uspjeli sudskim putem su potvrđeni uz novopečene svjedoke drugi vlasnici.
Slabo jedem, hranu stavljam na blog samo da bih imao dokaz kako sam nekad imao dobar izbor.

p.s.
Pozdrav splitskim zadrugarima iz umjetničke zadruge " Artist Vito", svojim vjernim čitateljima, neka cvjeta taj način organizacije posla, smrt prepotopnom hiperbirokratiziranom, korupcijom preplavljenom kapitalizmu !
Der Kampf geht weiter !

Kad smo se sjetili što nas danas sve čeka naravno da smo jučer sjeli u auto i zbrisali u prirodu. Upravo se pokušavam iskulirati za nebuloze današnjeg dana.

Lijepim zakrpe, nisam baš spretan.


(ilustracije : njemački modni blog & Nori )

Vidim na našim portalima gromoglasni naslovi "Nina Morić pokazala međunožje" i slično, a sve cenzurirano, pa da ne biste pomislili da ste nešto spektakularno propustili :

Ajde da i to probamo i to na dva različita načina. Rutina ne nosi u sebi izazov, mada se u nju možeš uzdati.

Nakon posla šetnja sajmom cvijeća, ove godine za promjenu ne fotkam šarenilo boja.



Čekanje autobusa, teta se u zadnji tren uspravila

Doma slijedi veliki finale dana :

Vok, vrganji, najkraći opis jučerašnjeg dana...

Opet potkradam omiljenog fotografa, sve više prepoznajem, sve manje učim...

Ne uživam samo ja na omiljenoj terasi, tetovaža mi je odmah upala u oči ali sam glupo daleko sjeo, rizik snimanja s fotićem koji se bistri oko pola minute. Zatim mobitel zvoni, dogovor za ručak na terasi uz more i to je to, još jedan prođe dan.

Dok se još može spašava me pijača na terasi robne kuće Ri nakon radnog dana, nekako se uspijem opustiti tim ritualom i miran otići doma. Jučer zanimljiv razgovor za susjednim stolom, tip kaže, nakon 20 godina rada u struci ja još uvijek s radošću kao prvi dan odlazim na posao, likica mu odgovora, da ne prakticiram jogu potpuno bih prolupala, nekako mi ona bliža od ovog čudaka.
p.s.
Teta na prvoj fotki je tako jurila da me iznenađuje da ju je ulovilo hladno oko kamere, doma me čekalo kuhano, još ne mogu doći sebi od jučerašnjeg Alexxlovog komentara, čuj kuhani ajvar ccccccccc.

Uživamo u starim kokama...

...i sljubljivanjima na raznorazne načine.

Tužan dan u kišovitom Zagrebu. Na sastanku smo mi ekstremisti ostali u debeloj manjini, suština obrazloženja, zadnji put kad smo radikalizirali situaciju ostali smo bez par stotina članova, treba čuvati sindikat. Šetnja po Jelačića placu reprezentativnijem nego ikad u povijesti, izgled koji imponira. Primjetio sam dosta azijskih turista, turizam čuda radi.



Doma u Rijeci me čeka ugodno iznenađenje, tako se već da živjeti, fućkaš narodnu slobodu.

Često me love sumnje, ti se tako lako ufuraš u neke priče i onda ne priznaješ alternativu. Jebiga, lik se stalno dokazuje i glede mog doživljaja poetike i tehnike, nema boljeg... Odmarajte se sutra od mojih postova, u metropoli sam, ako uspijem ustati.

Baš mi paše u pauzi pospremanja radnog prostora u ovaj ogavan kišni dan, čujem da me sutra na putu čeka isto.

Preduhitrit ću razmišljanja dviju jednoobraznih blog heroina koje su ako dobro iščitavam razvrgle neprincipjelnu koaliciju, te njihovih blog pajaca, čeljade ima 21 godinu i profesionalni je model, a fotka je uzeta s njemačkog modnog bloga, danas objavljeno.

Što li se krije iza zavjese od kose...

Dok se na netu nastavlja rasprava o opstojnosti hrvatskog jezika kojeg narodni neprijatelji, vukovi sitnog zuba, opet ugrožavaju, u tišini moje zajednice lagano se provode mnogo ozbiljniji dubinski rezovi,u kojima ja doduše zasad samo selektivno supatnički surađujem.

Lübeck pamtim po Thomasu Mannu i marcipanu. Pamtim i po tome da sam šetajući iz zezanja na mobitel pokušao dobiti Hrvatsku, tada još nije postojala usluga razgovora s inozemstvom, uspio, razgovarao i to besplatno, ali samo jednom, od druge to već nije išlo.
Grad je sad poznat i po tome što je za ravnatelja ugledne škole dobio punkera, i to besramno starog (57).

Djevojka kroz smijeh priča o šoku koji su doživjeli njeni roditelji kad su ga vidjeli :

Ipak učenici su zadovoljni jer je uvijek dostupan i baš cool, jedino što prilično inzistira na raznim projektima i socijalnom angažmanu.

Ne budite zavidni, vratio sam se u svakodnevicu nakon ultrakratkog bijega...

Zbilja mi zadnja dva dana nije dobro,na schacharena.de sam jučer izgubio dvadesetak elo bodova, to se događa samo kad sam koma, iz depre me nije izvukla ni izjava jedne učenice, da joj je netko rekao da će joj njemački biti najdraži predmet, rekla bi mu da je lud. Što će tek biti kad počnem raditi jebene planove i programe i ostalu administraciju, a te zadnjih godina ima na kilometre, samo to rješavaš pa ak ostane malo vremena za učenike.
Na blogu isto dosadno za popizditi, fightovi su ispod svakog nivoa, relaksiralo me fotkanje, primjetio sam da zadnjih dana radim samo ode otuđenosti koje baš i nisu za blog.

P.s.
Preko vikenda ću vjerojatno probati negdje uteći, ako skupim snage i za to.

Ne stignem jutros napisati post niti obići blog klanja, ostajte dobro, prilažem zadnju fotku mog fejs frenda Norija.

Dok vani pljušti meditiram prije izlaska o slaganju boja...

Po današnjoj fotografiji sam odmah shvatio da moji modni blogeri nisu više u Berlinu. Skoknuli su malo do New Yorka. Kao što netko reče, novac te ne može učiniti sretnim, al ti može pomoći na tom putu. Njih dvoje žanju uspjeh svog bloga, ajd dobro, barem netko

Nikad u gorem ozračju, s nekim kolegama se ove godine nisam stigao ni pozdraviti, svi rješavaju administraciju, svi se bave pizdarijama. Ovaj put znam da će biti još gore, prošle godine sam mislio da smo dostigli dno dna, učenici četvrtog razreda umjesto pozdrava nakon praznika odmah pitaju, hoćemo li pojačano vježbati za državnu maturu, ne znaju da će biti sretni ako budu imali i prostor za održavanje redovne nastave, a i kakve svrhe ima vježbanje za ovako koncipirane eseje i testove, učenik koji je četiri godine imao prosjek od 4,8 do 5,0 nije upisao fakultet jer je tremaš i kiksao je, uvijek se bolje usmeno snalazio, dok dečko koji je hladnokrvno prepisivao, a prolazi dobrim uspjehom jest, joj, joj, joj, zabravio sam da sam sebi zabranio pisati o školstvu, stop, kočim.
p.s.
Meni se zbilja čini da Hrvatska ima puno neprijatelja i to unutar struktura vlasti.

(ilustracija baš i nema veze s temom, preuzeto s njemačkog modnog bloga)

...kao što vidim postaju sve veći i veći. Pamtim i svojevremeni uvredljivi naslov na hrvatskoj tad državotvornoj dalekovidnici u svečanom trenu : "Napokon hrvatski barjak na East Riveru", u 20 godina ipak neki jezični pomak, turcizmi više nisu IN.

Jedan od eksponata s izložbe što je prethodila noćašnjoj fešti :

Dio mladih nas napušta, putuju na daljne školovanje, tko u Cambridge, tko u Njemačku, i klavir se nakon dužeg vremena oglasio.


Ostajemo mi stari ili malo manje stari.

Na kraju neizbježne filmske projekcije uz diskusiju, kao prilog ja sam projicirao i dio posta naše unikatne blogerice



Temu rasprave ostavljam vašoj mašti

Francuska vlada je protjerala veću skupinu Roma, njih je pratila skupina fotografa i novinara, zadnja fotka je kad su već stigli u Bukurešt ili "matičnu" državu Rumunjsku.
Prije par godina sam sudjelovao u polemici oko slučaja međimurske škole u kojoj su na jedan ulaz ulazili Romi, na drugi ostali učenici, Rome bi čekao sapun i obavezno pranje barem ruku. I mi u sindikatu nismo bili jedinstveni, bivši predsjednik i ja smo imali suprotna mišljenja, našli smo kompromisno rješenje, a za učitelje u takvim školama smo tražili dodatak za otežane uvjete rada. Čuo sam nedavno na sastanku u Zagrebu da slični problemi još postoje, ni dan danas nisu ništa manji iako je ministarstvo osnivalo povjerenstva, bla,bla,bla...

Koliko boja smiješ imati na sebi ? (fotografije preuzete s njemačkog modnog bloga)


p.s.
Meni je kad rano ustajem sve sivo

Odradio sam jutros doma na netu najdosadniji dio posla kojeg trebam obaviti ovaj tjedan. Slijedi hamletovska dilema, što čitati za opuštanje prije odlaska u Ustanovu, o hrvatskoj politici ili noktima Katy Perry...

Slažem zadnje ljetne kolaže, kakvo god bilo bolje je od sivila radne svakodnevice i uživanja u blagodatima hrvatske demokracije.