Ne uživam samo ja na omiljenoj terasi, tetovaža mi je odmah upala u oči ali sam glupo daleko sjeo, rizik snimanja s fotićem koji se bistri oko pola minute. Zatim mobitel zvoni, dogovor za ručak na terasi uz more i to je to, još jedan prođe dan.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!