Nikad u gorem ozračju, s nekim kolegama se ove godine nisam stigao ni pozdraviti, svi rješavaju administraciju, svi se bave pizdarijama. Ovaj put znam da će biti još gore, prošle godine sam mislio da smo dostigli dno dna, učenici četvrtog razreda umjesto pozdrava nakon praznika odmah pitaju, hoćemo li pojačano vježbati za državnu maturu, ne znaju da će biti sretni ako budu imali i prostor za održavanje redovne nastave, a i kakve svrhe ima vježbanje za ovako koncipirane eseje i testove, učenik koji je četiri godine imao prosjek od 4,8 do 5,0 nije upisao fakultet jer je tremaš i kiksao je, uvijek se bolje usmeno snalazio, dok dečko koji je hladnokrvno prepisivao, a prolazi dobrim uspjehom jest, joj, joj, joj, zabravio sam da sam sebi zabranio pisati o školstvu, stop, kočim.
p.s.
Meni se zbilja čini da Hrvatska ima puno neprijatelja i to unutar struktura vlasti.
(ilustracija baš i nema veze s temom, preuzeto s njemačkog modnog bloga)
Post je objavljen 06.09.2010. u 17:07 sati.