My spiritual exercises
petak, 30.09.2011.
'Nemojte ovo pokušavati kod kuće'
Ako imate namjeru baviti se New Age duhovnošću i/ili pogotovo zavjerama Novog svjetskog poretka, moj savjet je - nemojte ni pokušati. Ako imate dijete koje ima namjeru baviti se time - nemojte mu dozvoliti.
Ako mislite da je bavljenje navedenim područjima interesantno - u tome ima istine, međutim morate znati da ćete morati za to bavljenje 'interesantnim' morati, na ovaj ili onaj način platiti cijenu.
Ono što se meni desilo prije nekoliko dana, zaista predstavlja jednu grotesknu tragediju. Ne znam koji drugi izraz upotrijebiti. Ukratko. Dakle, dana 25.09. nakon svađe (verbalne) sa roditeljima otišao sam od kuće. Razmišljajući kud ću, našavši se na cesti, odlučio sam se prijaviti policiji. Što me je motiviralo na takvo nešto? Još mi je u sjećanju jedan nemio događaj, prije nekih desetak godina, kada je jedan policajac, iz mog rodnog grada, bez nekog naročitog razloga, ja bih rekao iz čistog mira, jednostavno ubio beskućnika, koji je sklonište potražio u jednoj šumici, u ostacima bunkera, još iz 2. svjetskog rata. Znači, došao sam na policiju, prijavio se i rekao da ne bih želio imati nekih neugodnosti, ako dođe do legitimiranja, te sam objasnio svoju situaciju. Znači, da nije došlo do nikakvog fizičkog obračuna, već se jednostavno radilo o verbalnom, o svađi sa povišenim tonovima, nakon čega sam se ja uhvatio i otišao.
Nekoliko policajaca koji su se zatekli (bila je nedjelja) neko su vrijeme 'vijećali', nešto su tražili o meni u kompjuteru (pretpostavljam da su našli da sam imao već sličan slučaj odlaska od kuće), potom sam, kroz (polu)otvorena vrata, čuo i nekakve podrugljive komentare, o nekakvoj 'psihosocijalnoj pomoći). I onda, nakon nekih pola sata, okružila su me tri policajca, a jedan od njih, pitao me, glasom koji je sugerirao da neće uvažiti negativan odgovor, da li bi htio otići na jedan razgovor sa doktorom, odnosno psihijatrom.
Ja sam odvratio, OK, ako je u pitanju samo razgovor, onda može. Potom su me trojica strpala u 'maricu' i pravac psihijatrija. Kada sam ušao u ordinaciju dežurne liječnice, u pratnji ne samo trojice 'drotova', već su se tu zlu ne trebalo našla i dva izbildirana bolničara, shvatio sam 'koliko ima sati'. Mogao sam im u tom trenutku svašta reći, ali sam samo rekao da je to sramota, da su meni zakinuta osnovna ljudska prava, i da nije isto nekoga poslati u 3 p.m., i udariti šakom u lice. Na to je glavni drot počeo nešto 'vrdati', kako sam ja ipak bio agresivan, pa je postojala 'opravdana sumnja' da sam ja u takvom stanju kao fol i nešto gore napravit. Ma hajte molim vas. I dobio sam 'smještaj'.
Doktorica je ubrzo shvatila da nisam psihotičan i da ne spadam tamo, pogotovo ne među najteže psihotične pacijente, na odjelu sa rešetkama, iz kojeg - nema bjega. Mogao sam već drugi dan biti 'na slobodi', međutim zbog vlastite tvrdoglavosti odbio sam se pomiriti sa majkom, tako da mi je 'smještaj' produžen za dva dana.
I sve bi to bilo u redu (mada nikako nije), da nije došao 'šećer na kraju', a to je račun koji su mi ispostavili, za ovo nehumano i prisilno hospitaliziranje u iznosu od cca 1.800 kn (slovima jednahiljadaosamstotinakuna). Pošto nisam osiguran, iznos moram platiti iz vlastitog džepa. Osiguranje sam izgubio na vrlo banalan način, tako da se nisam u zakonskom roku od mjesec dana prijavio na 'socijalno'.
U čemu je poenta ove priče? Ukoliko ste pošten, iskren i istinoljubiv, nemojte očekivati da će vam stvari u životu teći 'u skladu sa zakonima prirode'. Budite spremni na razna poniženja i patnje. Jer je tako ustrojen ovaj svijet. Zašto je tomu tako, može svatko zaključiti ako pročita mojih 13 nastavaka o New World Order-u.
petak, 23.09.2011.
Novi svjetski poredak (13)
ZAŠTO JE MOSSAD JAČI OD BND?
Bio sam spomenuo u jednom od ranijih postova, da neki (pogrešno) zaključuju kako je BND jaka tajna služba, s obzirom na jačinu njemačke ekonomije. BND ne spada u (sam) vrh evropske i svjetske tajne agenture. Ako uzmemo njemačku, izraelsku i američku tajnu službu, poredak je slijedeći – Mossad, CIA, BND. (Naravno, ima još jačih tajnih službi od njemačke.) Sada će se netko zapitati, kako to da zemlja veličine, odnosno populacije Bugarske ili Hondurasa, od nekih 7 miliona stanovnika, ima tako moćnu agenciju?
Izrael mnogi smatraju utočištem za jadni, napaćeni židovski narod. No, nije tomu tako. Jedan židovski pisac, Henry Klein (kojeg cionisti zbog njegovog oštrog pisanja valjda ni ne smatraju svojim, odnosno židovskim) kaže da je Izrael zapravo «investicija oko 1500 američkih dioničara u «Palestinsku ekonomsku korporaciju» i «Kemijski trust Engleske», koje su u posjedu svega iole vrijednog ondje. Isto tako, D. Icke u knjizi «And Truth Shall Set You Free» kaže da Izrael nije dom židovskog naroda, već «baza za teroriste koji su kreirali i kontroliraju tu državu, u ime kuće Rothschild i svjetske elite. Činjenica da je tajna služba Mossad tako ogromna i pokriva takorekuć cijeli globus jest da ona nikako ne radi u interesu Izraelaca, već kao privatna agencija Rothschilda-Rockefellera-Elite. Velika većina Izraelaca, s obzirom na supresiju informacija, ovoga nije ni malo svjesna.
Cionizam je program osvajanja svijeta, jednostavno kaže H. Klein. Cionistički lideri kontroliraju sve glavne zemlje svijeta – SAD, Veliku Britaniju, Francusku, Rusiju, naravno i Kinu, kao buduću supersilu. A Mossad je dakako tajna policija, koja radi najvećim dijelom za ostvarenje ciljeva cionizma. Prema riječima njenog bivšeg agenta V. Ostrovskog «Judeo-nacisti su ti koji kontroliraju Izrael i Mossad. Tragovi Mossada nisu lako uočljivi, jer se ova tajna služba koristi drugim ljudima i organizacijama, za realizaciju svojih ciljeva. Oni posjeduju jedan genijalni zločinački um, koji odvraća pažnju od njihove odgovornosti, proizvodeći tzv. «patsy» - lažne osumnjičenike, koji će preuzeti krivnju; «false flag» je izraz za takve operacije.
Jedan takav tipičan primjer je ubojstvo J.F. Kenedyja. Lee Harvey Oswald bio je «patsy», dok su stvarni izvršioci atentata bili članovi Mossada, CIA-e, te OAS, odmetnuta frakcija francuske tajne službe. Noviji primjer je 9/11, naprečac je krivcem proglašena družba Osame bin Ladena (da se podsjetimo, al-Qaedu je osnovala CIA), a radilo se zaista o false flag operation Mossada i CIA-e. Mossad i CIA povezani su također sa mafijom, organizirajući globalnu mrežu trgovine drogom.
Nije začuđujuća činjenica što izraelska tajna služba surađuje sa CIA-om, već što naprimjer surađuje i sa nekim zemljama, koje većina smatra neprijateljima Izraela. Tako recimo surađuje sa SAVAK-om, tajnom službom Irana.
Radi se jednostavno o tome, da na vehu svjetske politike zapravo i nema istinskih neprijatelja – svi rade u istom cilju, ostvarenja globalne svjetske države. I samim gledanjem slika na Googleu, može se vidjeti recimo kako se predsjednik Irana Ahmadinejad rukuje masonskim pozdravom (a glumi nekog velikog muslimana), kako se srdačno pozdravlja sa židovskim rabinima itd. Shakespearova izreka «Svijet je pozornica, a ljudi glumci» odnosi se ponajviše na svjetske političare. Sukobi se samo glume. Primjer – Busha i Saddama, ili novi primjer Sarkozyja i Gadafija. Na engleskom se ratište naziva «theater». Pametnom dosta.
Novi svjetski poredak (12)
"SELF-HATING-ISRAEL-THREATENING" JEWS
Među Izraelcima ima na hiljade ljudi koji su pošteni, istinoljubivi i humanistički nastrojeni. Međutim, sva je prilika da će završiti na cionističkoj 'crnoj listi' i biti etiketirani kao "Self-Hating" ili "Israel Threatening"[od početnih slova cionisti su skovali zlobnu kraticu S.H.I.T.]. Među njima su i uvaženi profesori Noam Chomsky ili Israel Shahak i mnogi drugi. Na internetu postoji i lista nepoželjnih osoba židovskog porijekla, i nalazi se na slijedećoj web stranici: Jewish S.H.I.T. List
Novi svjetski poredak (11)
DAVIDOVA ZVIJEZDA
Mnogi, pri spomenu Davidove zvijezde imaju predodžbu o drevnom židovskom simbolu, kojeg je prvi upotrijebio židovski kralj David. Istina je slijedeća, prema židovskom piscu O.J. Grahamu («The Six Pointed Star»):
“...the six pointed star made its way from Egyptian Pagan rituals of worship, to the goddess Ashteroth and Moloch... then it progressed through the magic arts, witchcraft, (including Arab magicians, Druids and Satanists)... through the Cabala to Isaac Luria, a Cabalist in the 16th century, to Mayer Amschel Bauer, who changed his name to this symbol, to Zionism, to the Knesset (parliament) of the new State of Israel, to the flag of Israel, and its medical organisation, equivalent to the Red Cross.”
Dakle, na izraelsku zastavu dospjela je tek nakon vrlo dugog historijskog puta, od egipatskih paganskih rituala, preko božanstava Aštarte i Moloha, srednjevjekovne magije, kabale sve do Mayera Amschela Bauera (osnivača dinastije Rothschild), koji je simbolu promijenio ime te u 20. stoljeću tek dospijeva u parlament suvremene države Izrael i na njenu zastavu. Pisci C. Knight i R. Lomas u «Hiramovom ključu» navode:
“Stoga nimalo ne iznenaduje, što se ovaj znak ne pojavljuje niti u jednoj od starih hebrejskih knjiga o religioznom životu, a njegova jedina uporaba u dalekoj prošlosti judaizma bila je samo sporadična - radilo se o motivu dekorativnog karaktera, zajedno s nizom drugih oblika sa Srednjega istoka, uključujući ovdje (ironije li!) i - svastiku. U širu je uporabu ušla tek prilikom izgradnje raznih kršćanskih crkvi Srednjeg vijeka, a zadivilo nas je, kad smo otkrili da su njeni najraniji primjerci pronadeni na zdanjima, koja su podizali upravo - vitezovi templari. U sinagogama se započela upotrebljavati tek mnogo, mnogo kasnije.”
U sinagogama se ‘Davidova zvijezda’ počela koristiti tek u 19. stoljeću, znači PRIJE je bila u upotrebi u masonskim ložama, nego u židovskim crkvama.
četvrtak, 22.09.2011.
Novi svjetski poredak (10)
ŽIDOVSKI NACIONAL-SOCIJALIZAM
Tvorac termina 'nacional-socijalizam' nije Adolf Hitler, niti neki član njegove partije. Bio je to židovski frankistički komunist, Moses Hess (skovao je taj termin 1862 godine, dakle još prije Hitlerovog rođenja), za kojeg se u Općoj enciklopediji može pročitati da je «uticao na Marxa i Engelsa». U doba kad je u prvoj polovini 40-tih godina došao s njima u kontakt, oni su još bili pro-kapitalistički nastrojeni. No, vrlo ih je brzo preobratio. Hess je bio siva eminencija u Marxovoj pozadini, intenzivno ga usmjeravajući i vršeći uticaj na njega. Ono što je interesantno, je da iako je podržavao socijalistički internacionalizam, smatrao je da to ne vrijedi i za židovsku naciju. Moses Hess je vjerovao kako internacionalizam mora služiti interesima judaizma.
Rabin Londonske sinagoge David Goldberg napisao je 1996 godine knjigu u kojoj je posvetio jedno poglavlje židovskom ekstremnom desničaru Vladimiru 'Zeev' Jabotinskom (1880-1940). Rabin ga kritizira zbog toga što ne dolazi iz «unutrašnjeg kontakta sa judaizmom», pa čak ni iz židovske kulturne tradicije, već je njegov cionizam dolazio iz «afiniteta za razne talijanske romantičarske pokrete i specifične individue, koje su pomogle pogurnuti karijeru Benita Mussolinija».
Jabotinsky je u svojim djelima, člancima, pismima i svojoj autobiografiji jasno zagovarao fašističke ideje, npr. članci «Homo homini lupus» (1910), «Reactionary» (1912) Godine 1913 napisao je dokument koji je mogao biti napisan i od nekog člana njemačke nacističke partije.
Nakon 1. svjetskog rata Jabotinsky je izabran u izvršni savjet Cionističke organizacije, međutim uskoro dolazi u sukob sa njenim predsjednikom, Weizmannom, pa osniva vlastitu partiju. Njen podmladak Betar će kasnije postati organiziran po uzoru na Hitler-Jugend. Godine 1934. Jabotinsky je ostvario savez sa Benitom Mussolinijem, koji mu je omogućio da se njegova para-vojska obučava u mornaričkoj bazi nedaleko Rima. Jabotinskyjevi omladinci pjevali su sa puno entuzijazma «Giovinezza», himnu fašističke partije. Mussolini je cijenio Jabotinskog. Jednom je prilikom rekao «Da bi cionizam uspio, vi morate imati židovsku državu sa židovskom zastavom i židovskim jezikom. Osoba koja ovo zaista shvaća je vaš fašist, Jabotinsky».
Očito je da su i fašisti i nacisti imali simpatije prema židovskim ekstremnim desničarima, koliko god to zvučalo čudno. Šef tajne službe SS-a Reinhardt Heydrich 1935 je u jednom članku podijelio židove na dvije kategorije, ističići da su njihove «dobre želje» sa cionistima, koje je očito vidio u pozitivnom svjetlu. Haganah (koja je imala još dvije, ekstremnije frakcije, Irgun i Stern Gang), fašistička milicija koju je osnovao Jabotinsky bila je čak poslala jednog svog agenta u Berlin, sa ponudom da špijunira za SS, u zamjenu za oslobađanje židovskog blaga u korist cionističkih kolonizatora. Adolf Eichmann bio je pozvan u Palestinu, da bude gost Haganah-a. Eichmann se rado odazvao, međutim Britanci su spriječili njegov ulazak, pa se sastao sa predstavnicima Haganah-a u Kairu. Ovo sve ne treba čuditi jer su naciji i cionisti imali jedan cilj – zastrašiti što više židova, da se u što većem broju presele u Palestinu.
Nakon 2. svjetskog rata, Jabotinsky je imao velik uticaj na članove izraelske desničarske partije Likud, pa su svi premijeri, njeni članovi, od Menachem Begina, do Yitzaka Shamira i Ariela Sharona, bili na neki način njegovi protežei.
srijeda, 21.09.2011.
Novi svjetski poredak (9)
SSSR vs. SAD – JAVNI SUKOB, TAJNO PRIJATELJSTVO
Jedno od nerazjašnjenih pitanja što se tiče svjetske politike 20. stoljeća odnosi se interakciju Sovjetskog saveza i Sjedinjenih država, kao dvije velesile. Ovaj se odnos prividno zaoštrio nakon 2. svjetskog rata i formiranja Varšavskog ugovora i NATO pakta, kada je, također prividno, često u zraku visjela, poput nekakvog Damoklovog mača, mogućnost izbijanja nuklearnog rata. Zašto kažem «prividno»? Moje mišljenje je da nikakva stvarna opasnost nekakvog sukoba između dvije velike države zapravo i – nije postojala. Njihov antagonizam zamislili su, i proveli u djelo kreatori i gospodari svjetske politike – židomasoni/iluminati (ova dva pojma su međusobno gotovo 100-procentno poklapajuća, tako da ih naizmjenično koristim).
Kada je Lav Trocki u martu 1917. godine odlazio iz Amerike, Wall Street bankar Jacob Schiff tutnuo mu je 20 miliona dolara u torbu. No, židovski bankari ne poklanjaju pare, čak niti svojim sunarodnjacima. Dobro su isplanirali da će im se vratiti, sa ogromnim kamatama. Između 1918. i 1922. u SAD je iz Rusije bilo prebačeno 600 miliona rubalja u zlatu. Pored Schiffa, put boljševika prema vlasti financijski su osigurali Paul Warburg, John Rockefeller, Franklin Vanderlip, John Pierpoint Morgan i William Averell Harriman. Iz Evrope, boljševike su financijski podržavali britanski veliki meštar Alfred Milner, te vodeća iluminatska familija Rothschild.
Oko 95 posto cjelokupne tehnologije Sovjetskog saveza dolazilo je iz USA. Bez američke pomoći, vrlo je očigledno, da se boljševici nikako ne bi mogli zadržati na vlasti. Upravo su Amerikanci čuvali leđa sovjetskom režimu na Dalekom istoku, sprečavajući eventualnu japansku prijetnju, sve dok Crvena armija nije mogla 'stati na svoje noge'.
Sovjetska propaganda je za to vrijeme, naravno širila mit o tobožnjoj ugroženosti sa zapada. Marta 1924. bilo je potrebno čak raspustiti Crvenu armiju, jer je prema riječima vrhovnog komandanta Mihaila Frunzea, bila pretvorila u «bandu lopova i razbojnika». U ljeto 1924. godine, Sovjetski savez je bez vojske. Sve do jeseni 1924. kada je bilo novačenje većeg broja mladića iz ruralnih područja. Da je SAD bio stvarno protiv ruskog 'komunizma', bio bi iskoristio priliku, i osvojio SSSR. No, naprotiv, ova se činjenica na zapadu tajila.
Kada su boljševici preuzeli vlast, Standard Oil (Rockefellerova firma) je otkupio bušotine na Kavkazu, usprkos tome što su bile oficijelno nacionalizirane. Godine 1928. Rockefeller Chase National Bank počela je prodavati sovjetske obveznice u USA. Devetnaest velikih rafinerija bilo je izgrađeno u periodu između 1917. i 1930. godine. Između 1921. i 1925. godine Amerikanci su bili isporučili 37 miliona dolara vrijednu mašineriju i tehnologiju SSSR-u.
I General Electric (firma J.P. Morgana) znatno je pridonijela izgradnji sovjetske imperije, izgradnjom većeg broja elektrana, te elektrifikacijom zemlje, tokom 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća.
Za vrijeme rata, 1944. godine, Staljin je priznao američkom ambasadoru, W. Averell Harrimanu, da su dvije trećine sovjetske teške industrije financirale američke kompanije (a da su Njemačka, Francuska, Britanija i Italija izgradile ostatak). Ratnu industriju su financirali dobrim dijelom Rothschildi, ali, što je interesantno, i Nijemac Krupp. Tako je do 1927. godine Krupp bio izgradio čak 17 tvornica oružja. Simultano su dakle, bili financirani i boljševici, i Hitler, iz istih izvora. Nije li to barem malo sumnjivo, hej?!
Ista priča se naravno nastavlja i nakon 2. svjetskog rata, iako su prividno SAD i SSSR u javnosti 'ljuti neprijatelji', koji vode politiku 'hladnog rata'. Dovoljno je reći da Sovjeti nikada ne bi bili u stanju sprovesti program «Sojuz», bez pomoći Sjedinjenih država. U Sovjetski savez bile su upućene hiljade zaplijenjenih njemačkih raketa, i prvi «Sputnjik» odaslan u svemir bio je na njemački pogon.
SSSR ipak je trošio kudikamo veći dio budžeta na vojno opremanje u odnosu na SAD (35 naprama 5,5 posto). Amerikanci su mogli uništiti Sovjete kada su god to htjeli. Bilo je naime, dovoljno jednostavno da prestanu isporučivati vojnu opremu. Naravno, mogli su poraziti i Vijetnamce, samo da su to htjeli. Vijetnam je bio praktički poligon za isprobavanje modernog oružja, te naročito kemijskog i biološkog, a osim toga i odlični 'cover' za trgovinu drogom.
Pomoć Sovjetskom savezu ( i njegovim satelitima) bila je pokrivena na mnoge načine. Npr. godine 1984., sovjetski blok je dobio zajmove u vrijednosti 50 milijardi dolara, a moderna je tehnologija bila isporučivana besplatno. Te je godine Sovjetski savez dugovao zapadnim bankama 136,7 milijardi dolara.
Obrnuti se proces počeo dešavati krajem 80-tih i početkom 90-tih, kada su iluminati odlučili načiniti kraj 'komunizmu', te osnovati EU (planovi stari barem pola stoljeća, kao što se vidi iz starih dokumenata Bilderberg konferencija). Tako je npr. 1991., između 14 i 19 milijardi dolara, bilo iznešeno iz SSSR-a. Rezultat je bio drastični pad proizvodnje. Bio je to praktički kraj Sovjetskog saveza kao federalne države zajednice.
Raspadu sovjetske unije je značajno doprinio KGB, također i zemalja satelita (možemo povući paralelu i zapitati se nije li isto tako UDBA dala svoj obol raspadu SFRJ). A sasvim je obratno bilo 1956. i 1968. kada je SSSR imao 'odriješene ruke' u slamanju pobune u Mađarskoj i Čehoslovačkoj. Mnogi se pitaju što je bilo sa Kubom, 1962. godine. CIA se tada bila pobrinula da plan svrgavanja Castra ne uspije. Nevidljiva ruka, koja upravlja svjetskom politikom jednostavno nije bila zainteresirana za svrgavanje židomasona, kojeg je uostalom bila sama dovela na vlast. Novac za Castra nije išao preko Moskve – stizao je direktno iz SAD. Iluminat Eisenhower je financirao Kubu, baš kao i Jugoslaviju (koja je imala tajni vojni sporazum sa dvije članice NATO pakta). Iako to mnogima zvuči malo čudno, Amerikanci su podupirali i druge komunističke režime.
Sovjetski 'komunizam' je pao 24. augusta 1991. godine, nakon što je KGB odbio izvršavati naređenja sovjetskih komunista-tvrdolinijaša. Mnogi židovi iz SSSR-a su izbjegli u Izrael, jer su se bojali antisemitskih reakcija građana, kada se otvore arhive i izađu na svjetlo dana njihova zlodjela. Upravo ti zločini, počinjeni naravno najviše u doba Staljina.
Mihail Gorbačov bio je posljednji predsjednik Sovjetskog saveza. Nakon njegovog raspada njegov je djelokrug rada bio isključivo u službi iluminata. Na jednom svom govoru u SAD 1992. godine istaknuo je kako sada postoji šansa «stvoriti globalnu vladu», nakon «hladnog rata». O njoj je već govorio Lenjin 1915. godine. Lenjin je naglašavao kako u budućnosti neće biti nacionalnih država. Kako stvari u svijetu stoje, prema tome davno zacrtanom iluminatskom cilju se upravo i ide.
_______________________________________________________
Neki pogrešno zaključuju kako je najbogatijim i najmoćnijim kapitalistima kao što je Rockefeller, socijalizam protivnik, ili čak neprijatelj. Ali, nije. David Rockefeller, sadašnji patrijarh dinastije Rockefeller, je dapače diplomirao na Harvardu sa radom o fabijanskom socijalizmu. Teorija fabijanaca bila je – evolutivni preobražaj kapitalističkog društva putem niza postepenih sitnih reformi. Zapravo, to je tip socijalizma za koji se i zalažu iluminati. Pravi socijalizam, prema njima, nije onaj koji je srušen sa istočnim blokom 1989. godine (na zapadu [namjerno?] pogrešno zvan 'komunizam'), već onaj koji nastaje 'unutrašnjom transformacijom' kapitalizma - da bi se ostvarili uvjeti za globalni socijalizam, prvo je potreban globalni kapitalizam. Tako barem oni tvrde.
Moje je lično mišljenje da, globalno gledajući nekako sve više klizimo prema kineskom, kolektivističkom tipu socijalizma, pošto se on evidentno pokazao ekonomski najefikasnijim – koja zemlja na svijetu ima kontinuirano najveći ekonomski rast? Nisu li SAD namjerno, umjetno izazivanim krizama i manipulacijama novčanog tržišta, bile zadnjih par decenija slabljene, a Kina jačana od strane globalne elite?
Vjerujem da ovo nije slučajno. Naime, kada je posjetio Kinu, David Rockefeller bio je tako impresioniran slavom Maove zemlje, da je bio napisao jedan 'reklamerski' članak za New York Times, naslovljen «From a China Traveller». Predsjednik CFR-a je primijetio:
«Čovjek se odmah impresionira osjećajem nacionalne harmonije... Ma kakva da je bila cijena Kineske revolucije, očigledno da je uspjela ne samo u stvaranju efikasnije i posvećenije administracije, već i u njegovanju visokog morala i zajednice sa svrhom... Socijalistički eksperiment predsjednika Maoa jedan je od najvažnijih i najuspješnijih u ljudskoj historiji.»
nedjelja, 18.09.2011.
Novi svjetski poredak (8)
MILO ĐUKANOVIĆ – RATNI HUŠKAČ I PROFITER
Ima tako ljudi koje se proglašava dežurnim krivcima, ali ima i onih koji, ma koliko bili krivi, uvijek se izvuku. U ove druge svakako spada bivši predsjednik i premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Vjerujem da nema većeg kriminalca na Balkanu, a možda i Evropi, sa tako dobrom imidžem u javnosti, i perspektivama, kako izgleda. A kako i ne bi, kad mu je mentor nitko drugi, do mladi Rothschild, Nat, iz vodeće evropske iluminatske porodice kojeg se sjećamo sa njegovih 'partyja' 2008. u crnogorskom primorju.
Kada se 1997. godine razišao sa Miloševićem, Milo je izgleda bio ne samo u potpunosti rehabilitiran, već je tako dospio i među 20 najbogatijih državnika svijeta. Onaj, tko ga je doveo na vrh crnogorske politike bio je nitko drugi do Milošević, čiji je bio možemo reći proteže krajem 80-tih, u vrijeme kada se Jugoslavija već počela rastakati. Ako se za Bulatovića moglo reći da je Miloševićev lutak ili marioneta, za Đukanovića se slobodno može reći da je bio njegova desna ruka. I sami Crnogorci nazivaju ga mafijašem, ratnim huškačem, profiterom i zločincem. Jedni čak idu dotle da kažu da nezavisna Crna Gora kao takva ne postoji, već samo mafijaška prevara koja se zove tim imenom.
A kako je Milo došao do silnih miliona? Sigurno ne na pošten način. I dok je svoje zemljake tjerao da idu na front, dotle je on lijepo švercovao cigare, i – 10 posto od svake šteke, malo po malo, dolar po dolar, zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača, postao najbogatiji državnik na Balkanu.
Dakle, vidjeli smo primjer i nekih hrvatskih političara, koji su mislili da imaju jaku zaštitu u njemačkim političarima (npr. u Stoiberu). No, Milo je bio lukaviji, i shvatio je tko je najbolji 'čuvar leđa'. Koliko je ova zaštita snažna, govori činjenica da mu talijansko pravosuđe nije moglo ništa, jer se, mrtav-hladan, pozvao na imunitet, kao premijer. Baš kao i lopov malo većeg kalibra, Berlusconi. (Pitam se, zašto se npr. Sanader isto tako nije mogao pozvati na isti.)
Primjer Mila Đukanovića zorno pokazuje kako članstvo u pravim organizacijama (pritom mislim na židomasoneriju, u koju je on ušao, izgleda sredinom 90-tih) donosi sa sobom imunitet, protiv bilo kakvog sudskog progona. I kako u tom slučaju vrijede 'dvostruki aršini'.
Novi svjetski poredak (7)
ULOGA ILUMINATA I TAJNIH SLUŽBI U RASPADU SFRJ
Kada se spomene raspad bivše Jugoslavije, obično se sva krivnja svaljuje na Miloševića i Tuđmana, te slovenskog predsjednika Kučana. Veljko Kadijević u svojoj knjizi «Protiv udar» za raspad SFRJ najviše optužuje SAD i Njemačku, dakle Busha st. i Kohla (a također i njemačkog ministra Kinkela, te posljednjeg američkog ambasadora u SFRJ Zimmermana). Prema mojem mišljenju, Njemačka (i njena tajna služba BND) je imala možda naizgled veliku ulogu, ali – samo naizgled.
Mislim da su ulogu Njemačke i BND precijenili i neki domaći političari, u prvom redu tadašnji HDZ-ovci, kao npr. Manolić i Boljkovac, pa i sam Tuđman. Boljkovac, koji je bio ministar unutrašnjih poslova, smatrao je da je «BND glavni inozemni faktor koji je pomagao dolazak HDZ-a na vlast u Hrvatskoj». I tu se pojavljuje ime jednog agenta BND-a, Ernesta Bauera, koji je tu navodno odigrao prominentnu ulogu. Činjenica da je riječ o židovu, već upućuje na sumnju, po meni vrlo je lako moguće da je bio dvostruki agent, te radio i za Mossad. [Izrael, sa kojim je Milošević već 1989. uspostavio odnose, van svake sumnje je u početku rata bio na srpskoj strani, te usprkos embargu, snabdijevao Srbiju oružjem]
Američka tajna služba CIA imala je dakako veću ulogu, ona ambasadora Zimmermana se ne može poreći, jer, ako to nekome još nije poznato, na destabilizaciji neke zemlje diplomacija radi ruku pod ruku sa tajnim službama. Evo, baš neki dan čitam intervju jednog slovenskog JNA generala, koji kaže da je CIA «že 1980 risala 'mape' o razkosanju Jugoslavije». Neke je iznenadila činjenica da je prvi čovjek Miloševićeve 'bezbednosti', general Stanišić, bio radio za CIA-u. No, ovo ne treba čuditi, imajući u vidu da je već 1950. CIA imala svoju 'bazu' (station) u Beogradu. Mada je kasnije izgledalo da je Jugoslavija 'nesvrstana', duboko vjerujem da je svaki šef vojne bezbjednosti od tada radio i za CIA-u, do posljednjeg, generala Negovanovića, u drugoj polovini 80-tih.
Dakle, evo, ako se mene pita, tko je najviše pridonio raspadu bivše države, odgovor je iznenađujući – upravo oni koji su najviše trebali doprinijeti mirnom rješenju krize, tzv. 'mirovni pregovarači'. To su, znači dvojica lordova, Carrington i Owen, Cyrus Vance, Thorwald Stoltenberg, Carl Bildt i Richard Holbrooke. Ovaj zadnji, kao što se zna, obećao je Radovanu Karadžiću da ga se neće tužiti u Hagu, ukoliko mirno 'ode iz politike'.
No, iznad ovih iluminata, članova organizacija Bilderberg Group, Council on Foreign Realations i Trilateral Comission, stoje, po hijerarhiji, njihovi šefovi Henry Kissinger i David Rockefeller.
Zna se da je princip 'podijeli pa vladaj' Kissinger uvijek koristio kada je došao u neko krizno žarište, tobože da bi pridonio mirnom rješenju. Po njegovom odlasku, kriza se redovito pretvarala u 'full scale war'. Kissinger se nikada nije povukao iz politike, mada nekom nije jasno što bi jedan starac od 80 i kusur godina mogao predstavljati, na suvremenoj političkoj sceni. Kasnih 70-tih, njegova konzalting firma Kissinger Associates je investirala ogromne novce u privatne američke interese u Jugoslaviji. I tu dolazimo do još jednog, vrlo značajnog imena u krizi, i kasnije ratu na ovim prostorima – Lawrence Eagleburger, od 1977-81 američki ambasador u SFRJ. Radi se o notornom kriminalcu velikih proporcija, koji je već prije rata obilato profitirao (afera sa Ljubljanskom bankom i projekt Yugo-America), a u samom ratu isto tako. Inače, rat ga je zatekao na položaju zamjenika državnog sekretara SAD. Bio je i Bushov savjetnik za područje Jugoslavije. Zajedno sa lordom Carringtonom utanačio je mehanizme za ilegalne transfere novca (pranje novca, praktički), iz čega je Srbija onda financirala rat. A bez financiranja, zna se, nema stavljanja u pokret ratne mašinerije.
srijeda, 14.09.2011.
Novi svjetski poredak (6)
FRANCOVO "NO PASARAN" HITLERU I MUSSOLINIJU
Zašto je Francova (fašistička) Španjolska ostala neutralna u 2. svjetskom ratu? Ako netko razmišlja zdravorazumski i logički, Sile osovine mogle su osigurati pobjedu u ratu, da je ova velika sila ušla u rat na njihovoj strani.
Zapravo Hitler je i ponudio generalu Francu da uđe u rat kao njihov saveznik, u ljeto 1940. godine, kada je za sobom već imao poprilično osvojenog teritorija. No, Franco je to odbio. Zatim je još jednom ponovio svoj prijedlog, krajem 1940., putem njemačkog ambasadora. Španjolski diktator ponovo odbija. Navodno je Hitler tada izjavio da bi više volio da mu izvade zdrav zub, nego se još jednom susreo sa Francom. Ipak, potom je nagovorio i Mussolinija, da on pokuša. Mussolini i Franco susreli su se u februaru 1942., i ponovo španjolski fašistički diktator odbija ući u rat. I ne samo da je odbio ući u rat, štoviše - odbio je čak i tranzit njemačkih jedinica preko španjoskog teritorija.
S obzirom da je njemačka i talijanska pomoć bila od presudne važnosti za Francovu pobjedu u španjolskom građanskom ratu 1936-39, moglo se i posumnjati u njegovu 'izdaju' zajedničke ideologije.
No, i ova epizoda vezana za drugi svjetski rat nedvosmisleno ukazuje samo na jedno – konce velikih događaja na svjetskoj pozornici ne vuku diktatori, ma kako moćni običnom čovjeku izgledali, već oni u pozadini – moćna iluminatska elita.
Kako to da je Franco, usprkos svojoj averziji prema cionizmu i židomasonima, dozvolio hiljadama židovskih izbjeglica da nađu utočište u Španjolskoj? [«Francoist Spain, despite its aversion to Zionism and "Judeo"-Freemasonry, does not appear to have shared the rabid anti-Semitic ideology promoted by the Nazis.» – citat iz Wikipedije] Nije li to jedna nelogičnost? Mislim da je odgovor jasan – Franco je izbjegavao ući u rat jer su on i vojna hunta kojoj je bio na čelu bili teško korumpirani, i to od strane onih koje je javno svom silinom napadao – od židomasona (i to preko Winstona Churchila, protežea Rothschilda).
To sve objašnjava – žido-masoni su 2. svjetski rat projektirali, te imali svoj vlastiti 'timing' razvoja događaja. Ako je u španjolskom građanskom ratu bilo planirano držanje Francuske i Britanije po strani, kao i odustajanje Sovjetskog saveza od slanja pomoći (naravno, opet podmićivanjem) onda je isto tako bilo unaprijed planirano da se Franco neće petljati u 'veliki rat'.
ponedjeljak, 12.09.2011.
NEW AGE SPIRITUALITY
PLANETARNA ENERGETSKA MREŽA (1)
Poznato je da je naša planeta izložena mnogobrojnim vrstama zračenja, od kojih su neka predmet proučavanja fizike, druga radiestezije, treća astrologije. Postavlja se pitanje, u kakvoj su interakciji ova raznovrsna zračenja.
Pojednostavljeno, zračenja se u fizici mogu poistovjetiti sa elektromagnetnim zračenjima (mada su sva zračenja ustvari elektromagnetne prirode, jer je upravo takva priroda našeg 'električnog univerzuma'). U sredini spektra nalaze se svjetlosni valovi. Iznad ultraljubičastog svjetla se nalaze zračenja manje valne dužine, nevidljiva okom. To su radioaktivna zračenja (rendgenske i gama-zrake), te kozmičke zrake. Ispod infracrvenog zračenja se nalaze radio valovi, zračenja velike valne dužine, među kojima su tzv. ELF (Schumann) valovi, ekstremno velike valne dužine i niske frekvencije.
U radiesteziji se razlikuju zračenja prirodnog porijekla, koja mogu biti geopatogena i kozmička, te ona umjetnog porijekla, koja mogu biti također geopatogena, i tehnička. Radiestezisti samo za Hartmanovu mrežu tvrde da je geopatogena, dok za Curyjevu misle da je kozmička. Ja se s ovom podjelom ne slažem. Smatram da mrežu suptilnog zračenja koje se nazivaju Hartmanovom i Curryjevom tvore zračenja koja dolaze iz samog centra Zemljine kugle, iz njezine jezgre, koju čine, prema fizičarima teški radioaktivni elementi, prvenstveno uran i torij. Ona je suptilna iz tog razloga, što vanjski plašt sačinjen od rastopljenog željeza slabi njenu jakost, kao naravno i ogromni sloj između tog plašta i zemljine kore.
Uploaded with ImageShack.us
Opet prema fizičarima, kozmička zračenja sačinjavaju zapravo subatomske čestice, a čak 99 posto njih tvore jezgre vodika i helija. Prema meni, ove čestice ne bi mogle uticati na pravilan rešetkasti oblik spomenutih mreža. Uostalom, najvećim dijelom te čestice i ne dospijevaju na Zemljinu površinu, pošto ih zaustavlja ozonski omotač.
Zanimljivo je, da kada sam otišao pogledati (ne internetu, naravno) strukture kristala urana i torija, elemenata koji tvore Zemljinu jezgru, nisam se previše iznenadio kada sam uočio da se rešetkasta struktura kristala torija (kojeg inače ima tri puta više nego urana) perfektno poklapa sa strukturom kombinacije Hartmanove i Curryjeve mreže. Kristalne strukture na subatomskom nivou se reflektiraju na vidljivom, fizičkom obliku kristala. Možemo pretpostaviti da se na neki način kristalna struktura odražava i na cijelu površinu planete.
Uploaded with ImageShack.us
Postoji još jedno sporenje sa radiestezistima, to je (štetno) zračenje podzemnih vodotokova. Velika većina njih smatra da su oni bezuvjetno štetni. Moje je mišljenje da su štetni samo u slučaju da se radioaktivno ozrače (npr. ispod vodotoka može biti ležište neke radioaktivne rude). Moglo bi se tako postaviti pitanje, npr. što je sa podzemnim tokovima termalnih izvora ljekovitih voda i banja? Jesu li i oni štetni? Sporno je i pitanje, da li zrače podzemne pukotine, bilo prirodnog porijekla, kao npr. podzemne špilje, ili umjetnog, kao npr. prokopi rudnika, ili pak kanalizacija. Po meni, ni jedna od tih pukotina, bilo umjetnog ili prirodnog porijekla, ne bi trebala zračiti, naravno ukoliko se ne nalazi u njoj, ili na istoj liniji, podzemne rude, ili ako je u kanalizaciji recimo neki plin.
Iako ima mnogo raznih vrsta zračenja, mislim da bi se ona u svojoj suštini mogla svesti isključivo na elektromagnetsko zračenje, na interakciju, dakle električnog i magnetskog zračenja, o čemu govori i teorija električnog univerzuma.
A po jednom radistezistu (Josip Vitasović) sva bi se štetna zračenja mogla svesti na radioaktivna zračenja. On kaže da «nauka ni danas još ne raspolaže preciznim instrumentima za mjerenje radioaktivnog zračenja». Ovaj čovjek, iako ne velike formalne naobrazbe, je došao do jednog jednostavnog, ali genijalnog zaključka, tj. da u prirodi postoje materije, koje zrače ili radioaktivno, ili bioaktivno, kao dvije temeljne suprotstavljene sile u prirodi. Vitasović kaže da «sve bioaktivne snage imaju suprotni smjer rotacije od radioaktivnog zračenja, kreću se u smjeru bioenergije te tako pomažu održavanju flore i faune, pomažu im da se oslobode od negativnog uticaja radioaktivnog zračenja». On smatra, da ne postoji ta snaga, da bi nas radioaktivna zračenja uništila.
Ovaj čovjek iz sela Kacana kod Vodnjana, još je po nečem originalan. On, za razliku od većine drugih radiestezista, smatra da i bioaktivne, i radioaktivne materije (kao i ljudi i općenito živa bića) imaju tri pola: plus, minus i iks. One pak tvore sedam kombinacija: samo plus, samo minus, iks, plus-iks, minus-iks, plus-minus, plus-minus-iks. Ova posljednja je kombinacija, na neki način, najsnažnija, jer ima najveću energiju. Bioaktivne materije sa sva tri pola su npr. zlato, bakar, sumpor, drago kamenje kao dijamant, rubin, ljekovite vode; radioaktivna materija sa sva tri pola je npr. uranij. Jasno je da jedne imaju vrlo povoljno djelovanje, a druge vrlo štetno po zdravlje. Ljudi koji imaju sva tri pola, po Vitasoviću, imaju neku posebnu karizmu (vjerojatno i energiju). (Sjećam se da mi je bio spomenuo Stipu Mesića, kao primjer osobe sa sva tri pola, što je ustanovio viskom, na osnovu slike iz novina).
Uploaded with ImageShack.us
PLANETARNA ENERGETSKA MREŽA (2)
Sve snage u prirodi formiraju svoja polja, pa tako i naša planeta ima svoje elektromagnetsko polje. Kristali općenito dobro sprovode elektromagnetsko zračenje, a neki Zemlju vide kao jedan gigantski kristal. Pojedini istraživači, ispitujući tzv. ley linije na planeti, došli su do zaključka da se na njoj mogu označiti tačke koje zrače posebnom energijom, i to na specifičnim ekvidistantnim mjestima (tj. jednake udaljenosti, od ekvatora). Kada bi se Zemlja mapirala kao rešetka ikozaedra ili dodekaedra, ta bi se mjesta prikazala kao sjecišta tih ley linija.
Uploaded with ImageShack.us
Što su ley linije? To su linije na Zemlji koje spajaju tačke povišene energije. Mrežu ovih linija možemo usporediti sa mrežom bioenergetskih kanala ljudskog tijela. Pretpostavka je da nastaju u sinergiji planetarnih uticaja, prvenstveno Sunca i Mjeseca, a i drugih planeta, sa Zemljinim elektromagnetskim poljem. Poznavali su ih drevni narodi, megalitske kulture, tako da su na tim linijama nastajali putevi, a bili su obilježeni na neki način, bilo zemljanim, vodenim ili kamenim znakom (npr. umjetni humak, umjetno jezerce, veliki kameni blokovi). Na tim su mjestima podizani hramovi, a u doba kršćanstva na istim mjestima crkve.
Kao što je rečeno, mreža ley linija podsjeća na mrežu bioenergetskih kanala čovjeka. Radi se o suptilnoj, nemjerljivoj energiji, možemo ipak reći da je njena priroda elektromagnetska. Cijela planeta je zapravo jedan ogromni magnet, sa magnetskim silnicama, koje je obavijaju, i koje čine mrežu. (Možemo tu govoriti i o bio-magnetskom polju Zemlje.) Na sjecištima ovih energetskih linija nastaju vrtlozi ili virovi, veće ili manje snage. Svaki od tih virova stvara svoje vlastito energetsko polje. Nalaze se u raznim geološkim strukturama, pa to mogu biti vulkani, termalni izvori, ležišta minerala, u planinama, morima i oceanima itd.
Uploaded with ImageShack.us
Vrtložne (spiralne) energije nisu samo neke izolirane pojave, one u stvari čine samu bit univerzuma. Cijeli univerzum, naime, funkcionira kroz ritmički izbalanskiranu razmjenu kontrakcije i ekspanzije vrtloga, od najmanjih dijelova atoma, sve do velikih galaksija. U osnovi je riječ o dvije suprotstavljene snage, atrakcije uzrokovane spiralnom centripetalnom silom, te repulzije, obratno, uzrokovane spiralnom centrifugalnom silom. Sažimajući sjever i šireći jug elektromagnetskog polja stvaraju bipolarnost, međutim, na ekvatoru, koji ih dijeli stvara se područje ekspanzije istok-zapad, pa se tako generira jedna kvadripolarnost. U čovjeku, kao što smo ranije vidjeli, ovo se reflektira kao postojanje trećeg pola (X), koji se zapravo sastoji od «dva strujna kruga», stvarajući tako četiri pola strujanja (bio)energije. A to se reflektira također i kroz oblik Hartman-Curryjeve mreže, te planetarne mreže ley linija. Možemo se podsjetiti i na četiri pola u Zemljinoj orbiti oko Sunca, koja se reflektira kao izmjena četiri godišnja doba (također i prolazak kroz četiri različita sektora energije, vode, zemlje, vatre i zraka). U dnevnoj rotaciji opet imamo četiri osnovne tačke (zenit, nadir, ascendent, descendent). Kvadripolarnost je evidentna i na mikro i na makro planu.
nedjelja, 11.09.2011.
Novi svjetski poredak (5)
9/11 - KLJUČNI DOKAZ
Za rušenje 'tornjeva blizanaca' u New Yorku 11/9/2001 bila je optužena al-Qaeda, na čelu sa bin-Ladenom. Naprosto čudi 'efikasnost' FBI, koja je već slijedeći dan imala imena petorice otmičara, kao i njihove slike. FBI je navela kako je neposredno ispod tornjeva pronašla i dokumente nekih od otmičara. (Ostaje misterija kako su ti dokumenti ispali iz aviona pravo na ulicu ispod i ostali neoštećeni.) Interesentan je također podatak da nitko od njih nije bio na spisku putnika otetih aviona. Poslije se ispostavilo, da od 19 otmičara navedenih, sedmorica su živi i zdravi – i nemaju nikakve veze sa terorističkim činom. Za ostalih 12 se ne zna, jer spisak nije bio ažuriran.
Teroristi, koji su navodno bili obučavani na Floridi, na malim avionima tipa Cesna, bili su odjednom sposobni izvoditi bravure na ogromnim jumbo jet-ovima. (To je isto kao kada bi vozač osposobljen u vožnji malim autom, odjednom bio u stanju spretno upravljati velikim autobusom ili šleperom).
Tornjevi blizanci bili su srušeni u roku od 10 sekundi, poput kule od karata. Iskazi vatrogasaca, da su čuli eksplozije u zgradi pri spašavanju unesrećenih, jednostavno su ignorirani. Može li zgrada od 100 katova biti srušena tek tako, može li se čelična konstrukcija rastopiti i povući dole cijlu konstrukciju, samo od zapaljenog goriva aviona? Ja sam nešto skeptičan.
Pogotovo kada se ima na umu slična stvar sa malo spominjanom trećom zgradom (Building 7), koja se urušila za nešto više od 6 sekundi?!
Baš ta treća zgrada je ključna, ukoliko netko još vjeruje u oficijelnu verziju, koju je dala Bushova admistracija. Naime, prije 9 godina, na TV mreži PBS išao je dokumentarac «America Rebuilds», o rekonstrukciji mjesta nesreće. Vlasnik zgrade Larry Silverstein nehotice se odao, izjavivši da je «bilo odlučeno, u dogovoru sa zapovjednikom vatrogasaca, da se zgrada sruši» [the decision was made to 'pull it']. Naravno, kasnije je slijedio demanti, da je navodno mislio da se vatrogasci povuku iz goruće zgrade, ali...
Upitajmo se, tko je u ovoj priči profitirao. Svega nekoliko sedmica ranije, Larry je kupio zgradu, što je bio krajnje neisplativ biznis, imajući u vidu, da je u zgradu bilo potrebno znatno ulaganje, dakle postoje opravdane sumnje da je u ovaj biznis ušao iz koristi. A ona je bila ogromna, s obzirom da je svog vlastitog novca uložio svega 16 misliona dolara. Firma Silverstein Properties dobila je oko 4 i pol milijerde dolara odštete na ime osiguranja.
Larry Silverstein je itekako imao motiv. No, kada je u TV emisiji nepromišljeno rekao da je donesena odluka, da se zgrada sruši, on možda nije bio svjestan da za takvo nešto treba malo više od jednog popodneva. I nejefikasnijim firmama, koje se bave demoliranjem zgrada, potrebni su mjeseci, za tako velike zgrade. Postavlja se i pitanje, kako to da 'zaštitari' zgrade nisu ništa primijetili, da se ona tokom dužeg perioda sprema za demoliranje. No, ao se ima na umu da je zaštitarska firma bila u vlasništvu Krol Associates (židomasoni povezani sa CIA-om i Mossadom), lako je pretpostaviti da su oni upravo i postavili eksploziv.
Uzgred budi rečeno, al-Qaedu je osnovao 1979 Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Zbignew Brzezinski. Tako da se zna od kada su bin-Laden i ekipa na platnom spisku CIA-e. Jedino se ne zna, kada su (i da li su uopće) to prestali biti.
subota, 10.09.2011.
Novi svjetski poredak (4)
TKO FINANCIRA I INFILTRIRA POLITIČKE PARTIJE?
Neki desno i ekstremno desno orijentirani naivno misle da se njihove političke partije mogu izboriti za vlast, ukoliko vode antižidovsku/antimasonsku politiku. To je nemoguće. Oni već odavno drže pod svojom kontrolom i lijeve i desne, i partije 'centra'. Židomasoni su zapravo ne samo financirali i fašiste i komuniste, ti su režimi – njihova kreacija.
Lenjin, Trocki, Zinoviev bili su židomasoni, članovi Bnai Brit. Većinu revolucionarnog komiteta u Oktobarskoj revoluciji činili su židovi, polu-židovi, ili pak Rusi oženjeni židovkama. Po osvajanju vlasti, većinu članova Politbiroa, ponovo čine židovi. Samo jedan je među njiima Rus, Andrej Bubnov. Židovi dominiraju u svim područjima društvenog života, mada sačinjavaju samo 6 posto stanovništva. Od preko 50 ljudi rukovodstva Čeka-e, tajne policije, samo su dvojica Rusi. Najzloglasniji šefovi tajne policije, Kaganovič i Berija, bili su židovi. I tako je potrajalo sve do 1948., kada je Staljin odlučio smanjiti drastično neproporcionalni omjer židova u strukturama sovjetske vlasti.
S druge strane, židovi (Giuseppe Pontremoli, Ermanno Jarach, Elio Jona, Cesare Sarfatti) su imali odlučujući upliv na Mussolinija, na njegovu politiku nacionalizma i intervencionizma. Sarfattijeva supruga, židovka, bila mu je i ljubavnica. Glavni financijeri Mussolinija bili su židomasoni Giuseppe Toplitz i Otto H. Kahan. Petorica židova bili su među osnivačima talijanske fašističke partije - Cesare Goldmann, Piero Jacchia, Riccardo Luzzatti, Eucardio Momigliano i Enrico Rocca. Jedan je od njih čak i osigurao dvoranu u kojoj se održavao osnivački kongres. U Mussolinijevoj vladi, opet su istaknuta mjesta pripala židomasonima – Aldo Finzi (zamjenik ministra unutrašnjih poslova) i Guido Jung (ministar financija). Jedan od vodećih ideologa je opet židomason Gino Arias, član Fašističkog savjeta, koji je vladao državom. A Mussolinijevi savjetnicima u ekonomskim pitanjima bili su svi židovi - H. Ancona, A. Luria i T. Meyer.
Židomasoni su predveli i tursku revoluciju (na čelu sa Mustafom Kemalom, kasnije nazvanim Ataturk), u kojoj je ukinut sultanat, i uspostavljena sekularna država. Ataturk i njegovi suradnici, dakako su krili svoje židovske korijene iza muslimanskih imena i prividnog turskog patriotizma (kao i njihovo masonstvo), no njihovo djelovanje bilo je usmjereno samo k jednom cilju – služenju interesima Zapada i cionistima.
Pronacističke partije SAD bile su oduvijek infilitrirane židovima, počev od German-American Bund 30-tih, godina preko American Nazy Party sa George Lincoln Rockwellom 60tih godina, pa zatim 70-tih National Socialist Party of America sa Frankom Collinom, sve do kraja stoljeća, Nazy party, sa liderom Wolfgangom Hawke-om. Dakle, ponavlja se isti scenarij - židovi se pojavljuju u ulozi bilo financijera partije, ili se infilitriraju u vodstvo. I kakvu onda vjerodostojnost može imati takva partija?
Što se tiče nove Rusije, mnogima je ostao u sjećanju lik političara klovnovskog ponašanja, Vladimira Žirinovskog. Ovaj Rus, koji je izigravao ekstremnog desničara, bio je zapravo – židov, i bivši agent tajne policije KGB. Iza projekta ove lažne profašističke partije, nazvane Liberalna demokratska partija, stajala je Komunistička partija, a cilj je bio preoteti što više glasova na izborima Borisu Jeljcinu. Žirinovski je najveću popularnost imao 1993, kada je na izborima dobio čak 23 posto glasova. Još jedan vrlo sumnjiv tip je Aleksandr Dugin, jedan od lidera Nacional-boljševičke partije. Iako za njega nisam uspio naći neke podatke o suradnji sa žido-masonerijom, činjenica da je napisao knjigu 'Konspirologija', u kojoj govori u negativnom svjetlu o teorijama zavjere, te činjenica da u svojim govorima napada 'Amerikance' (a ne žido-masone) dovoljno upućuju da bi i on mogao biti na platnom spisku cionista.
Također nam je u sjećanju Austrijanac Joerg Haider, sa svojom 'Slobodarskom partijom'. Jedan od vodećih članova bio je židov, Peter Sichrovsky, koji je na izborima 1996. uspio izboriti zastupničko mjesto u Evropskom parlamentu. Kasnije je, po istupanju iz politike, izjavio da je pet godina bio informant Mossada (izraelske tajne službe, koja je po svojoj prilici 'skrivila' saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo Haider).
Bilo bi dalje zaista zamorno nabrajati sve evropske partije, pod direktnom kontrolom židomasona. U Italiji je to normalno, znajući da je već Mussolini izvrsno surađivao sa židovima, no čini se da su i tvrdokorni ekstremni desničari glavnih evropskih zemalja Velike Britanije i Francuske u zadnjih nekoliko godina definitivno promijenili retoriku, i više ne napadaju židomasone i cioniste, već svoje kritike više upućuju islamistima. Što se tiče Njemačke, neonacističke partije su još uvijek na 1 posto, ili nešto više glasova, daleko od izbornog praga, i u financijskim teškoćama. Razmislite i sami – kojem je bankaru (ili industrijalcu) stalo do financiranja neonacista, i zamjeranja (sve)moćnom židomasonskom lobiju?
srijeda, 07.09.2011.
Novi svjetski poredak (3)
ZAŠTO ŽIDO-MASONI NISU SPRIJEČILI STRADANJE SVOJIH SUNARODNJAKA?
Ako u posljednjih stotinjak godina svijetom zaista vladaju židovi, netko bi se mogao priupitati, kako to da su dozvolili stradanje tolikog broja pripadnika svojeg naroda u 2. svjetskom ratu?
Ključna godina, od koje vladaju je 1913., kada preuzimaju američku centralnu banku i pretvaraju je u svoju privatnu firmu. Uskoro pokreću 1. svjetski rat. Ciljevi - slabljenje Njemačke, uništenje Austro-ugarske, osnivanje komunističke države ('teza'), kao bazu za antitezu fašističkih država uspostavljenih između dva rata, osnivanje budućeg 'svjetskog parlamenta' - Lige naroda. Ostvareno.
Već po završetku 1. svjetskog rata znalo se da predstoji još jedan, kojim će se ostvariti konačni ciljevi, potpuni slom Njemačke kao vojne sile, i njena podjela, uspostavljanje komunističkog bloka na čelu sa SSSR-om, uspostava države Izrael, te osnivanje organizacije UN sa SAD, kao glavnim članom. Ostvareno. Sve po planovima židomasona (Bnai Brit), stvarnih vladara svijeta.
Ako su židomasoni postali stvarni vladari svijeta 1913. godine, nameće se samo jedan zaključak. Oni su pripadnike vlastitog naroda žrtvovali, kao stoku (holokaust znači žrtva 'paljenica' stoke). Židovi su Njemačku doživljavali kao svoju domovinu, i nisu se htjeli seliti u Aziju. (Palestina je u Aziji). Izmeću 1933. i 1938. vrlo se mali broj židova preselio u Palestinu. Tek nakon 'Kristalne noći' (izazvanoj od provokatora u službi Bnai Brit-a), otpočelo je masovno iseljavanje, stotina hiljada židova. Židovske vođe, gledali su da među njima budu oni najbogatiji, kao i oni najsposobniji za rad (tj. mladi i zdravi). U suradnji sa nacistima (Eichmann i SS), ti mladi obučavani su za poslove u budućoj domovini.
Wall Street je doveo Hitlera na vlast, i bio njegov glavni sponzor. Bez Wall Streeta ne bi bilo ni Hitlera (ni Lenjina također). A na Wall Streetu glavnu riječ vodili su i još vode - židomasoni. Bez Hitlera, sa druge strane, ne bi bilo ni države Izrael (barem ne takve u kojoj većinu populacije čine židovi). Židomasoni su trebali Hitlera, on je trebao njih.
1933. židomasoni su objavili rat Hitleru. On je odgovorio tako da je otvorio konc-logore. Međutim, interesantno, i dalje su ga nastavili financirati. Njihova je financijska pomoć bila presudna, da bi Njemačka bila u stanju voditi iscrpljujući rat, na nekoliko frontova.
Sve osobe židovskog porijekla nisu bile progonjene. Među njima je bilo i visokih glavešina Trećeg rajha. Niste se zapitali zašto sve nacističke vođe nemaju tipično arijevske crte lica (npr. Goebbels, Eichmann, pa i sam Hitler)? Vodeći ideolog ima tipično židovsko prezime - Rosenberg (a Hitlerova nevjenčana žena tipično židovsko ime i prezime).
Godine 1939. Njemačku je napustio Max Warburg (rođeni brat Paula Warburga, jednog od članova upravnog odbora Federalnih rezervi SAD) sa svom imovinom. Do 1939. je u Njemačkoj slobodno radila organizacija Bnai Brit, čak i kada su nacističke masonske organizacije, poput Društva Thule i drugih, bile zabranjene. Židov Oppenheim, bankar, proglašen je počasnim 'arijcem', i cijelo je vrijeme rata, jasno, financirao Hitlera.
Historiju ne bi trebali pisati pobjednici, jer se onda ona pretvara u falsifikat. Nju trebaju pisati pošteni, iskreni i istinoljubivi ljudi.
