My spiritual exercises
četvrtak, 22.09.2011.
Novi svjetski poredak (10)
ŽIDOVSKI NACIONAL-SOCIJALIZAM
Tvorac termina 'nacional-socijalizam' nije Adolf Hitler, niti neki član njegove partije. Bio je to židovski frankistički komunist, Moses Hess (skovao je taj termin 1862 godine, dakle još prije Hitlerovog rođenja), za kojeg se u Općoj enciklopediji može pročitati da je «uticao na Marxa i Engelsa». U doba kad je u prvoj polovini 40-tih godina došao s njima u kontakt, oni su još bili pro-kapitalistički nastrojeni. No, vrlo ih je brzo preobratio. Hess je bio siva eminencija u Marxovoj pozadini, intenzivno ga usmjeravajući i vršeći uticaj na njega. Ono što je interesantno, je da iako je podržavao socijalistički internacionalizam, smatrao je da to ne vrijedi i za židovsku naciju. Moses Hess je vjerovao kako internacionalizam mora služiti interesima judaizma.
Rabin Londonske sinagoge David Goldberg napisao je 1996 godine knjigu u kojoj je posvetio jedno poglavlje židovskom ekstremnom desničaru Vladimiru 'Zeev' Jabotinskom (1880-1940). Rabin ga kritizira zbog toga što ne dolazi iz «unutrašnjeg kontakta sa judaizmom», pa čak ni iz židovske kulturne tradicije, već je njegov cionizam dolazio iz «afiniteta za razne talijanske romantičarske pokrete i specifične individue, koje su pomogle pogurnuti karijeru Benita Mussolinija».
Jabotinsky je u svojim djelima, člancima, pismima i svojoj autobiografiji jasno zagovarao fašističke ideje, npr. članci «Homo homini lupus» (1910), «Reactionary» (1912) Godine 1913 napisao je dokument koji je mogao biti napisan i od nekog člana njemačke nacističke partije.
Nakon 1. svjetskog rata Jabotinsky je izabran u izvršni savjet Cionističke organizacije, međutim uskoro dolazi u sukob sa njenim predsjednikom, Weizmannom, pa osniva vlastitu partiju. Njen podmladak Betar će kasnije postati organiziran po uzoru na Hitler-Jugend. Godine 1934. Jabotinsky je ostvario savez sa Benitom Mussolinijem, koji mu je omogućio da se njegova para-vojska obučava u mornaričkoj bazi nedaleko Rima. Jabotinskyjevi omladinci pjevali su sa puno entuzijazma «Giovinezza», himnu fašističke partije. Mussolini je cijenio Jabotinskog. Jednom je prilikom rekao «Da bi cionizam uspio, vi morate imati židovsku državu sa židovskom zastavom i židovskim jezikom. Osoba koja ovo zaista shvaća je vaš fašist, Jabotinsky».
Očito je da su i fašisti i nacisti imali simpatije prema židovskim ekstremnim desničarima, koliko god to zvučalo čudno. Šef tajne službe SS-a Reinhardt Heydrich 1935 je u jednom članku podijelio židove na dvije kategorije, ističići da su njihove «dobre želje» sa cionistima, koje je očito vidio u pozitivnom svjetlu. Haganah (koja je imala još dvije, ekstremnije frakcije, Irgun i Stern Gang), fašistička milicija koju je osnovao Jabotinsky bila je čak poslala jednog svog agenta u Berlin, sa ponudom da špijunira za SS, u zamjenu za oslobađanje židovskog blaga u korist cionističkih kolonizatora. Adolf Eichmann bio je pozvan u Palestinu, da bude gost Haganah-a. Eichmann se rado odazvao, međutim Britanci su spriječili njegov ulazak, pa se sastao sa predstavnicima Haganah-a u Kairu. Ovo sve ne treba čuditi jer su naciji i cionisti imali jedan cilj – zastrašiti što više židova, da se u što većem broju presele u Palestinu.
Nakon 2. svjetskog rata, Jabotinsky je imao velik uticaj na članove izraelske desničarske partije Likud, pa su svi premijeri, njeni članovi, od Menachem Begina, do Yitzaka Shamira i Ariela Sharona, bili na neki način njegovi protežei.
