SSSR vs. SAD – JAVNI SUKOB, TAJNO PRIJATELJSTVO
Jedno od nerazjašnjenih pitanja što se tiče svjetske politike 20. stoljeća odnosi se interakciju Sovjetskog saveza i Sjedinjenih država, kao dvije velesile. Ovaj se odnos prividno zaoštrio nakon 2. svjetskog rata i formiranja Varšavskog ugovora i NATO pakta, kada je, također prividno, često u zraku visjela, poput nekakvog Damoklovog mača, mogućnost izbijanja nuklearnog rata. Zašto kažem «prividno»? Moje mišljenje je da nikakva stvarna opasnost nekakvog sukoba između dvije velike države zapravo i – nije postojala. Njihov antagonizam zamislili su, i proveli u djelo kreatori i gospodari svjetske politike – židomasoni/iluminati (ova dva pojma su međusobno gotovo 100-procentno poklapajuća, tako da ih naizmjenično koristim).
Kada je Lav Trocki u martu 1917. godine odlazio iz Amerike, Wall Street bankar Jacob Schiff tutnuo mu je 20 miliona dolara u torbu. No, židovski bankari ne poklanjaju pare, čak niti svojim sunarodnjacima. Dobro su isplanirali da će im se vratiti, sa ogromnim kamatama. Između 1918. i 1922. u SAD je iz Rusije bilo prebačeno 600 miliona rubalja u zlatu. Pored Schiffa, put boljševika prema vlasti financijski su osigurali Paul Warburg, John Rockefeller, Franklin Vanderlip, John Pierpoint Morgan i William Averell Harriman. Iz Evrope, boljševike su financijski podržavali britanski veliki meštar Alfred Milner, te vodeća iluminatska familija Rothschild.
Oko 95 posto cjelokupne tehnologije Sovjetskog saveza dolazilo je iz USA. Bez američke pomoći, vrlo je očigledno, da se boljševici nikako ne bi mogli zadržati na vlasti. Upravo su Amerikanci čuvali leđa sovjetskom režimu na Dalekom istoku, sprečavajući eventualnu japansku prijetnju, sve dok Crvena armija nije mogla 'stati na svoje noge'.
Sovjetska propaganda je za to vrijeme, naravno širila mit o tobožnjoj ugroženosti sa zapada. Marta 1924. bilo je potrebno čak raspustiti Crvenu armiju, jer je prema riječima vrhovnog komandanta Mihaila Frunzea, bila pretvorila u «bandu lopova i razbojnika». U ljeto 1924. godine, Sovjetski savez je bez vojske. Sve do jeseni 1924. kada je bilo novačenje većeg broja mladića iz ruralnih područja. Da je SAD bio stvarno protiv ruskog 'komunizma', bio bi iskoristio priliku, i osvojio SSSR. No, naprotiv, ova se činjenica na zapadu tajila.
Kada su boljševici preuzeli vlast, Standard Oil (Rockefellerova firma) je otkupio bušotine na Kavkazu, usprkos tome što su bile oficijelno nacionalizirane. Godine 1928. Rockefeller Chase National Bank počela je prodavati sovjetske obveznice u USA. Devetnaest velikih rafinerija bilo je izgrađeno u periodu između 1917. i 1930. godine. Između 1921. i 1925. godine Amerikanci su bili isporučili 37 miliona dolara vrijednu mašineriju i tehnologiju SSSR-u.
I General Electric (firma J.P. Morgana) znatno je pridonijela izgradnji sovjetske imperije, izgradnjom većeg broja elektrana, te elektrifikacijom zemlje, tokom 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća.
Za vrijeme rata, 1944. godine, Staljin je priznao američkom ambasadoru, W. Averell Harrimanu, da su dvije trećine sovjetske teške industrije financirale američke kompanije (a da su Njemačka, Francuska, Britanija i Italija izgradile ostatak). Ratnu industriju su financirali dobrim dijelom Rothschildi, ali, što je interesantno, i Nijemac Krupp. Tako je do 1927. godine Krupp bio izgradio čak 17 tvornica oružja. Simultano su dakle, bili financirani i boljševici, i Hitler, iz istih izvora. Nije li to barem malo sumnjivo, hej?!
Ista priča se naravno nastavlja i nakon 2. svjetskog rata, iako su prividno SAD i SSSR u javnosti 'ljuti neprijatelji', koji vode politiku 'hladnog rata'. Dovoljno je reći da Sovjeti nikada ne bi bili u stanju sprovesti program «Sojuz», bez pomoći Sjedinjenih država. U Sovjetski savez bile su upućene hiljade zaplijenjenih njemačkih raketa, i prvi «Sputnjik» odaslan u svemir bio je na njemački pogon.
SSSR ipak je trošio kudikamo veći dio budžeta na vojno opremanje u odnosu na SAD (35 naprama 5,5 posto). Amerikanci su mogli uništiti Sovjete kada su god to htjeli. Bilo je naime, dovoljno jednostavno da prestanu isporučivati vojnu opremu. Naravno, mogli su poraziti i Vijetnamce, samo da su to htjeli. Vijetnam je bio praktički poligon za isprobavanje modernog oružja, te naročito kemijskog i biološkog, a osim toga i odlični 'cover' za trgovinu drogom.
Pomoć Sovjetskom savezu ( i njegovim satelitima) bila je pokrivena na mnoge načine. Npr. godine 1984., sovjetski blok je dobio zajmove u vrijednosti 50 milijardi dolara, a moderna je tehnologija bila isporučivana besplatno. Te je godine Sovjetski savez dugovao zapadnim bankama 136,7 milijardi dolara.
Obrnuti se proces počeo dešavati krajem 80-tih i početkom 90-tih, kada su iluminati odlučili načiniti kraj 'komunizmu', te osnovati EU (planovi stari barem pola stoljeća, kao što se vidi iz starih dokumenata Bilderberg konferencija). Tako je npr. 1991., između 14 i 19 milijardi dolara, bilo iznešeno iz SSSR-a. Rezultat je bio drastični pad proizvodnje. Bio je to praktički kraj Sovjetskog saveza kao federalne države zajednice.
Raspadu sovjetske unije je značajno doprinio KGB, također i zemalja satelita (možemo povući paralelu i zapitati se nije li isto tako UDBA dala svoj obol raspadu SFRJ). A sasvim je obratno bilo 1956. i 1968. kada je SSSR imao 'odriješene ruke' u slamanju pobune u Mađarskoj i Čehoslovačkoj. Mnogi se pitaju što je bilo sa Kubom, 1962. godine. CIA se tada bila pobrinula da plan svrgavanja Castra ne uspije. Nevidljiva ruka, koja upravlja svjetskom politikom jednostavno nije bila zainteresirana za svrgavanje židomasona, kojeg je uostalom bila sama dovela na vlast. Novac za Castra nije išao preko Moskve – stizao je direktno iz SAD. Iluminat Eisenhower je financirao Kubu, baš kao i Jugoslaviju (koja je imala tajni vojni sporazum sa dvije članice NATO pakta). Iako to mnogima zvuči malo čudno, Amerikanci su podupirali i druge komunističke režime.
Sovjetski 'komunizam' je pao 24. augusta 1991. godine, nakon što je KGB odbio izvršavati naređenja sovjetskih komunista-tvrdolinijaša. Mnogi židovi iz SSSR-a su izbjegli u Izrael, jer su se bojali antisemitskih reakcija građana, kada se otvore arhive i izađu na svjetlo dana njihova zlodjela. Upravo ti zločini, počinjeni naravno najviše u doba Staljina.
Mihail Gorbačov bio je posljednji predsjednik Sovjetskog saveza. Nakon njegovog raspada njegov je djelokrug rada bio isključivo u službi iluminata. Na jednom svom govoru u SAD 1992. godine istaknuo je kako sada postoji šansa «stvoriti globalnu vladu», nakon «hladnog rata». O njoj je već govorio Lenjin 1915. godine. Lenjin je naglašavao kako u budućnosti neće biti nacionalnih država. Kako stvari u svijetu stoje, prema tome davno zacrtanom iluminatskom cilju se upravo i ide.
_______________________________________________________
Neki pogrešno zaključuju kako je najbogatijim i najmoćnijim kapitalistima kao što je Rockefeller, socijalizam protivnik, ili čak neprijatelj. Ali, nije. David Rockefeller, sadašnji patrijarh dinastije Rockefeller, je dapače diplomirao na Harvardu sa radom o fabijanskom socijalizmu. Teorija fabijanaca bila je – evolutivni preobražaj kapitalističkog društva putem niza postepenih sitnih reformi. Zapravo, to je tip socijalizma za koji se i zalažu iluminati. Pravi socijalizam, prema njima, nije onaj koji je srušen sa istočnim blokom 1989. godine (na zapadu [namjerno?] pogrešno zvan 'komunizam'), već onaj koji nastaje 'unutrašnjom transformacijom' kapitalizma - da bi se ostvarili uvjeti za globalni socijalizam, prvo je potreban globalni kapitalizam. Tako barem oni tvrde.
Moje je lično mišljenje da, globalno gledajući nekako sve više klizimo prema kineskom, kolektivističkom tipu socijalizma, pošto se on evidentno pokazao ekonomski najefikasnijim – koja zemlja na svijetu ima kontinuirano najveći ekonomski rast? Nisu li SAD namjerno, umjetno izazivanim krizama i manipulacijama novčanog tržišta, bile zadnjih par decenija slabljene, a Kina jačana od strane globalne elite?
Vjerujem da ovo nije slučajno. Naime, kada je posjetio Kinu, David Rockefeller bio je tako impresioniran slavom Maove zemlje, da je bio napisao jedan 'reklamerski' članak za New York Times, naslovljen «From a China Traveller». Predsjednik CFR-a je primijetio:
«Čovjek se odmah impresionira osjećajem nacionalne harmonije... Ma kakva da je bila cijena Kineske revolucije, očigledno da je uspjela ne samo u stvaranju efikasnije i posvećenije administracije, već i u njegovanju visokog morala i zajednice sa svrhom... Socijalistički eksperiment predsjednika Maoa jedan je od najvažnijih i najuspješnijih u ljudskoj historiji.»
Post je objavljen 21.09.2011. u 15:03 sati.