My spiritual exercises
nedjelja, 18.09.2011.
Novi svjetski poredak (8)
MILO ĐUKANOVIĆ – RATNI HUŠKAČ I PROFITER
Ima tako ljudi koje se proglašava dežurnim krivcima, ali ima i onih koji, ma koliko bili krivi, uvijek se izvuku. U ove druge svakako spada bivši predsjednik i premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Vjerujem da nema većeg kriminalca na Balkanu, a možda i Evropi, sa tako dobrom imidžem u javnosti, i perspektivama, kako izgleda. A kako i ne bi, kad mu je mentor nitko drugi, do mladi Rothschild, Nat, iz vodeće evropske iluminatske porodice kojeg se sjećamo sa njegovih 'partyja' 2008. u crnogorskom primorju.
Kada se 1997. godine razišao sa Miloševićem, Milo je izgleda bio ne samo u potpunosti rehabilitiran, već je tako dospio i među 20 najbogatijih državnika svijeta. Onaj, tko ga je doveo na vrh crnogorske politike bio je nitko drugi do Milošević, čiji je bio možemo reći proteže krajem 80-tih, u vrijeme kada se Jugoslavija već počela rastakati. Ako se za Bulatovića moglo reći da je Miloševićev lutak ili marioneta, za Đukanovića se slobodno može reći da je bio njegova desna ruka. I sami Crnogorci nazivaju ga mafijašem, ratnim huškačem, profiterom i zločincem. Jedni čak idu dotle da kažu da nezavisna Crna Gora kao takva ne postoji, već samo mafijaška prevara koja se zove tim imenom.
A kako je Milo došao do silnih miliona? Sigurno ne na pošten način. I dok je svoje zemljake tjerao da idu na front, dotle je on lijepo švercovao cigare, i – 10 posto od svake šteke, malo po malo, dolar po dolar, zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača, postao najbogatiji državnik na Balkanu.
Dakle, vidjeli smo primjer i nekih hrvatskih političara, koji su mislili da imaju jaku zaštitu u njemačkim političarima (npr. u Stoiberu). No, Milo je bio lukaviji, i shvatio je tko je najbolji 'čuvar leđa'. Koliko je ova zaštita snažna, govori činjenica da mu talijansko pravosuđe nije moglo ništa, jer se, mrtav-hladan, pozvao na imunitet, kao premijer. Baš kao i lopov malo većeg kalibra, Berlusconi. (Pitam se, zašto se npr. Sanader isto tako nije mogao pozvati na isti.)
Primjer Mila Đukanovića zorno pokazuje kako članstvo u pravim organizacijama (pritom mislim na židomasoneriju, u koju je on ušao, izgleda sredinom 90-tih) donosi sa sobom imunitet, protiv bilo kakvog sudskog progona. I kako u tom slučaju vrijede 'dvostruki aršini'.
